Жидов

vito moli. Masaryk se 'osjećao tlubo-ko uvrijeden, što drugovi nijesu reepektovaJli druga, koji se moli. Kao student bio je privatni učitelj u jcdnoj ibečkoj židovskoj porodici, a i drukčije Stu ga nelki uplivni Ž3Ldovi radio viđall. 1882. došao je Masaryk foao profesOT u Pnag; doouala ixObudilo je veliku pažnju, kQd je jodan ođ njegovih učenika, ein židovskog fabrikauta iz Bma počinio samOubijstvo te je ositaviio svoj veliki imetak Masairyku. Onda je došao veftiki proces radli ritualnog nmorstva u Polni. Maea.ry'k se malo interesOvao za nj; ali jednome z,n | 3incu potvrdio je, da ritualno um-orstvo smatra klcrikainiin jjraznovjerjem. List Se štattnpao u »Neue Preie Presse« i dno je povoda anftisemiitama, dia najjadlnu Masaryka. SGd je tek ustao svoffn srragom protiv njiih; pokušajD jo dokaizati, da se antisemitizam k noma unio iz Beča (gdje je tada goepodovao Lucger), na/veo j,e znanstvene i etslke ffiazloge p|rotiv njega, a kad su Hilsnera, tužnoga jun£ka prOceSa, oSudili Itldi niftualnog umorstvla, izvojštio je Masaryk znamenitom brošurom o potrebi nevizije procesa njegovu reviziju, kod koje nar pustil a optužba radi ritualnoig umorstva, a Hilsnora oeudiše radi proetog umiors.tvia 1 . Borba, što ju je Masiaryk tada imab da vodi, bila je sitrašna,. I veoma inteligentni Cesi bili su uvjereni o vjerojatnosti ili Ijiatr mogućnOsti ritualnog umorstva, a većdpa mije mogla slivatiti, zašito se zapravo toliko zanimia za Židove. Njegove riječi, da ne brani Židove (jer o-ni će već zniati, kako će ee izvući iz situacdje). nego hnišćane od nehnišeCnekog praznovjerjla i mržnjie pi-otiv bližnjega, našle su malo odziva. Valja se ejotiti, da je u onO doba odnošaj Celia prema Ži/dovima bio đrugačiji no damas: tada su Cesr bili siroimj išan po Austriji potlač ivan marod, koji je u bogatome Židovu vidio socijalnog i pOlitičkog neprijatelja. Pnoces radi riitu/aluog mnorstva bio je godine 1899. Partija realieta, koju je vodio Masaryk, stada se tada ponešto opOravIjaiti od veldke borbe oko oba rukopfeai (kraIjodvomki rukopisi) ona.mo od 1886., te je dobivada pristaše u iuteligenciji. Proces o ritualnOm umoristvu uništio je plod mukotrpnoga rada; pristalice su otrale, a partija je morala dugo j napofflno rcditi, dbik Se oporavil®. PrigovOr židovstva ostiao je ipak uvijek na partiji, ma da uplivne njezine pnistalice nijesu ni malo bile fiiOsernlte. Proces je bio, kako spomenusmo, 1899., daffiae možerao da napomenemo da bi se 1900. pedv -etgudišnji rodeudan Masarykov bio proslavlio, kad ne bi bio svojim smionim iotupom ‘tu siavu pokvario. Umjesto slave razbild su mu studenti prozore, te su pokušali, da osujete njegova predavCmja silom jer dfl je dokazao, da u njemu nema česke krvi. NjegOv odnošaj prema socij ikioj demokraeiji, čijeg programa doduše nije niked pribvaiio, ali koju je uvijek ozbiljno i>odupirao, dao je nOvog povoda objedi, da podupire Židove. Tada je prvi puta, što ja znam, gov Orio o cijonizmu: »Jedan ddo toga rada za probuđivaaije vidim u cijon'izmu. Ne mislim pri tome iseljivanje Židova u Palestinu Židovi neka mirno ostanu gdje jesu ali moraju shvflltiti, da njihovO moralno stanje treba da se poprtavi. Nije doeta đa se ispričaju pokazujući nJa hrišćane to je eamo izgoovr. Sadašnjim Židovima nedostaje saimospoznaje njihovih

proroka, ani su opterećeni osehnjnim objektivizuiOni, kojii je i narodna baština Marxa. Od etraba pred inE'joritctom ne ueuđuju se Žiidovi zaig'ledaiti u svoju savjest: Istina je, da su hrišćand sukrivci u torae, ali oni su ipak Samo sukrivci. Zidovi, to je njihova današnja pog-reškia, suviše su zaidv>voljnfi sami sot>Om.< (Otazkti socialni 1898. Sti; 534.) U veai s oijonizmom kuša Masarjk protumačiti i činjemicu, da Židovi tako 6esto bivaju socijalne demokrate; revolucijonarni karakier soeijalizana pristnje društvono i političfci potlačenim Ijudima. Drugi put našaio je Masaryk prilike, da se izjasni o antieemitizmu za Wahrmu(ndovc afere u beokoin parlamentu. Na antisemitska hazlaganja klerikalnog predgovornika odgovorio je na drugo: >Ne ću da držim predavanje o Židovima, anttsemitizmu itd., uvjeren s£m, d'a Onaj, kome je Isus oSnivalao religije, ne može biti antisemita. Nije mi to jasno za to, jer je Isus aam bio ŽidOv, jer su apoStoli bi'li židovi i jar staro hrišćainstvo, naročito katoilicizam sadržaje mnogo židovskog; ne; aili ako priznajem Isrusa, ne mogu postati antisemitom jedno ili drugo, hrišoanin ili antisemita.< O studenitima kaže: >Što je surovo, grubo i nem Oralno, ne smije egzistirati. Molim, nije li antisemitizam nemoralan, nije li gmh i surov?« Miaehirjkova realistička fdozofija nije dozvoljiHiala, da na razlici rasa između Židova i Arijaca osnivia' moralnu nađmoć potonjih. Rasa je nesto rnateriplno, nešto, što jest samo po sebi; a čovjek Se kao mOralno biće mora osjećati slobodan, điakle i slobodan od rasnih karaktera. Nauka o opr * ćem bilatstvu ne bi hila prdvediva, ako bi raisia .tvorila nepremoetivu zapreku, pa vidimo i to, da čovječanstvo, što više napreduje, to više zatomljuje materijahie raizlike između Ijudi, e d® tim jačie uzmogne istaći duhovne. Time se ne misli zagovarati negacija rasnih ikaraktera, već njihovO uzddzatnje u područje duševnosti. Masaryk se nije borio zai Žiđove; on se uopće nije borio za komkretnu koju socijalnu tvorevinu klao takovu; ali tim, što je branio dosljedno istinu i pravednost, branio je i Židov«. Jer pravedmost i Ijubav prema bližujemu obubvaća u jednakoj mjeri radnika i potlaćenog političaiia, arijca i Eemitu, česki 1 židovski narod .

Sjednica Velikog Akcijonog Odbora cijooističke organizacije. (18. februara.)

Na početku sjednice čitaju se p-, ukrajineke mieije u Eug<leskoj, eijionističke federacije za Orijent. Švajcarsku, Rumuniju i drugih cijonističkih grupa Engleske, a napokon brzojav Jakoba Schi f fa, u kome zalivaljuje za priznanje, što mu g-a iskaza cijonistička organizacija prigodom njegova pOsredovanja kod kupnje tehnike u Palestini. Dr. ŠnV-irja L e v i m referira o kulturnom radu. ProšiTenje hebrejskog jezika je jedino mjerilo. da ee ustanovi, kako jako živi u židovskom narodu težnja za istokom. Mora se intenzUmije raditi na hebraiziranju čitavog našeg pokreta. Na tom polju valj>a sasvim praktički raditl Tako se može opaziti u Amerioi, da je ondje tim lakše steći eumišljenike za naš pokret, ako za našu

stvar rasdi jedna grupa, koja u sebi nosi živu 'ljubav za hebrejski jezik. Tim je težo naći naEumijevanja za našu nacijonalnu stvar, što manje imade u narodu živa odnošaja,- prema našem nacijonalnom jezikn. Mi smo se na našu štetu malo Iginuli za veliku bujicu useljivanja u Ameriku. Istom sada poćinje cijonizaim jačati nacijonalnu svijest u Americi. Mladež uči marljivo hebrejski i sjguinno će joj uspjeti, da znustatvi veliki asimilacijoui pokret. Stojimo pred velikim pitanjima. Palestina m'ora biti čisto hebnejska. Kad su Židovi, koji su se selili u Ameiriku, moglii naučiti engleski, to smijemo i mOiramo tražiti od Židova, koji sele u Palestinu, da nauče hebrejski. Skole u Ptilestini pocligle su se gotovo iz mičeg;i, pa nije niikakovo čudo, da još nisu na najveooj visi ni. Još uvijek su naše škole smjieštene u najmljenim kućama, koje često me odgova(Ta'ju ni najpptrcbmiijim zdravstvenim zahtjevima. Moramo Svoje hebnejske škole u Pa'lestini tako izgraditi, da su uzorom svpjlm u stanju, da se natječu' sai svim ostalim školama. Neka se stvori hebrejski institut u Palestini, kioji će raditi na širenju hebrejškog jezika. Kulturni rad u dijaspori moraju provesti zemafljske organizacije. Cen/trailmi rad eostaji u dvojakoj dužnosti: da se pobrine za učitelje i knjige. Treba stovriti 20 do 25 učiteljskih seminara u dijaspori. Seminari moraju izmjenjivati svoje učiteljske sile, da se nia takav načim izgrađi duhovna zajednica. Danas je vtrlo teško nači židovskih knjiga. Dok se djeca iz ifetočne Evrope šalju na -prehranu u Nizozemsku, dotle se nitko ne brinie za duhovnu nuždu. Navađa kao primjer Cebe, kojima je za nekoliko deeenija uspjello, da stvore savršeno školetvo, znanstvenu književnost i vlastitu teruiinologiju, tako đtai se dauias mogu takmiti s kulturom drugSb evropekih naroda. Za nas je dauas to pitanje problem organizaoije i novca. Naša je borba borba protiv geografije. Valja oentraliziirati sav onaj rad, kjoji je dgnas raskomadan u pojedinim zemljiaona. Duhovni život Židova n pojedlnim zemiljama mora ojačati hebrejskim pokretom. Dr. Hugo Bergman n'adopunio je izvode dra. Levina. Palestinske škole, za koje cijonistička organizticija ove godine izdaje 85.000 Lst, broji oko 12.500 učenika, Osim toga broji Ica, čijc je školstvo izjednačeno cijonističkim, 1200 učenika. Napokon pobađa 2500 djece židovske škole, koje nijesu bebrejske. Značajuo je, da su škole Alliance u Jafi morale biti zatvorene, jer se nije prijovio dovoljtm broj učenika. VaIja stvoriti zfimljoiradničke škole. Za gradnju od 40 škola mora se votirati svOta od 100.000 Lst. Valja izdEUti naučne knjige. NapOminje, da će se stvoriti u Beču naklada za izdiavanje bebrejskili naučnih knjiga. Organizacija podupire učiteljske seminane u dijasporj, jer uam treba mnogo učiteljskih Zemaljeke cijonističke organizacije st\-oriše s vlastitim sredstvima seminare. Kod biranjia zvanja mora cijonietička organizacija ići na ruku omladini. l)i s k u ßija. Dr. Bernstin-Kogan gOvOri O kulturnom raidu u Besarabiji. U toj zemlji postoje eetiri hebrejske gimnazijie, u kojima se uoi fitozofija, ekonomija, geografija Palestine, hebrajska i židovska književnost. Adolf B o bm izvješćuje o radu za bebre}-

STRANA 2.

>2l do v« (HAjmrnu

BROJ 4. i 6.