Жидов

uaoiionalnih Nijemaca, kojima '3e me će prigovarati, ako i budu govorili njemački.)? Židovi u Vojvodini do jučer su oejećadi madžarski, bili ipožda i. ljute madžarske šoviniste. Nitj mogu, niti bi bilo dostojno, da se od juče na danas obrate u jednako šovenske »etničke« Jugoslavene. Njih treba, kako to Cdsi u Slovačkoj shvaćaju, dovesti do OSvještenja, da su Židovi, ,a ne Madžari. I svaka će mudra, moralna politika morati ići zfa tim. da ih učim! dobnim i privrženim državljanima. To se čini tako, da ih se susreće, ako ne s ljubavi, a ito bar pravedno; da se od njih ne zahtijeva, da šuto zato, što još ne umiju govoriti srpsko-hrvetski; da im se pokaže, da ih se želi Susretati kao jednakopravne državljane uz respektovamje činjenica, koje se no mogu preko noći promijeniti. Oni imaju pravo, da uče u univerzitetu i da razgovaraju. Pa makar imali grbave nosove fea cijelo je bilo i među Kristovim učenicima i crkvenim očima a možda i među papama i episkopima ljudi s grbavim nosovima, koji smetaju esteti »Nerroclno Politike«), Universitet ima da bude rEßGflište znanosti. a ne reakcije, rasadište ( kulture duše i srca, a ne rasno, konfesijske, klasne nesnošljivosti. Ako brujtlirii bečki kulerski studenti razbijaju židovsku menzu, to može da bude zamjeran uzor &amo Domaigojcima i »Narodnoj Politici«. Oni bi se mogli zadovoljiti 3 faktom, da nema Židova u —. teološkom fakultetu, a malko nj, ili u juridičkom. U medicinskom fakultetu. možda bi, kad bi im služila ravnalom kongregacija indeksa rimske kurije, trebali da propaguju numeHus ćliausus za Domaigojce. Prošlo je kratko vrijeme iza 'Masarjkove slave. Sad bdš slavi se diljem našega kraljevstva g. Watson-Sootus Viaitor, prijate! j i zagovornik zaštite židovske manjine. Obojieal odlučni zagovornici cijonizim. ■kojima j mi Židovi imamo mnogo da zahvalimo. čega im nikad ne ćemo zaboraviti. Ne mogu se slaviti-ideje »pri j;telja i ■uzora« Wilšona, Maisaryka i Wat)Sona, a inaugurirati progon Židova, pa još u domu. znanosti i kulture. Negdje je tu jedna grdna neiskrenost. Još ovo: »Nar. Politika« svijesno tvrdi neistinu (je li i to u skladu s njezinim hrišćanskim moralom?), kad tvrdi, da su madžarski Židovi osnovali svoju menzu i organlzovali se u židovskom potpornom društvu. Ovo potonje postoji preko 14 godina, menza već od prije rata. a »Judeja« preko 10 godina. Pri tome je Suvišno istaći, da bi ti »madžarski« Židovi imali pravo i na to, da osnivaju društva. Ako koji profesor ili asistent predaje ili ispituje njemački, to je njegova stvar; svakako nije o>d toga u opasnosti jugoslavenski karakter universiteta, niti je liberal nost tih docenata nepntrijotska. Otadžbeništvo tih profesora za cijelo je bar t<fliko čisto, kao ono zvaničnili političara. A njemački su odgovarali gdjekoji Slovenci, jednako, kako su i talijanski govorili i pjevali nekoji Dalmatinci. Ne zna li »Hrvat« i »Narodna Politika« koliko je kod rješavanja jadranskoga pitanja djelovalo baš to, što su na dalmC'tinskoi obali i otocima i Jugoslaveni govorili italijnnski. To nije ugrožavanje narodnog karaktera . . . »Hrvat« u svome inzultu na Židove, koji je 'Sagfllasam s onim u »Narodnoj Politici« obara se još posebice i na naše SHS Židove cijoniste. Ne ćemo ovaj puta dD se s tom pakosti pozabavimo. Židovi će dobro uraditi, ako budu pratili dosljedno antisemitsko pisanje toga lista. Ako »Hrvat« aludira na odgovor »Judeje« u pogledu Jugoslavenske matice, trebao-je dr ga u cijelosti štampa, ali bez ik-jkva komentara, da sebi sva čestita javnost sami stvori sud o njemu. Taj je odgovor suglasan s izjstvom danom ispred cijonista u uglednom zboru pokretalaca ske Matice« n Zagrebu, u kojemu su bila uz pristalice »Hrvata« i druge i gg. dr.

Hugo Werk, Rikard Katailiuie-Jerotov i Milan Marjanović. Mi ne možemo tečaj jednog pouzdanog sastanka da iznesemo. Ali toliko smijemo kazati, da je izjava ciionista uzeta na znanje s respektom i simpatijom kao jedina dostojna i čestita deklaracija, koja nipošto nije očitovala iincliferentnosti prema težnjama »Jugoslavenske Matice«, čiji članovi, a najpače inicijatori ipak mogu biti 'kako će »Hrvat« znati »amo J ugoslavni. Razumijevanje jedinoga dna Werka, Marjanovića i Katalinića-Jeretova može da ri'2ls utješi nad nerazumnijevanjem jednoga bezimenoga pisca.

Odjeci zaključaka u San Remu.

Govor dra. Šmarjaha Levina. Bratislava (Požun). Cijonistioka organizacija u Bratislavi i Narodni Savez Židova ii Slovačkoj priredili su J.7. maja svečanu skupštinu povodom zaključka u San Remu. Preko 3.000 Židova f Židovki došlo je, da prčslavi taj istorijski dogadjaj. Iz provincije došlo je mnogo zastupnika cijonistički'h organizacija. Dra. Šinairjaftm Levina. člana užeg akeijonog odbora u Londonu, jednoga od najuglednijih muževa i najduhovitijih govornika židovskoga naroda, pozdravili! je skupština, kako dolikuje jednome od viodjia naroda. Srdačno je pozdravljen vladin referent Š t e f .a n e k, koji je isporučio čestitke čehoslovačke vlade. Skupštinu otvorio je nadrobi* dr. Klein iz Nove Za'mkv, pozdravivši srdačnim riječima dra. Levina i istsfkavši važnost dana. * . Srdačno pozdravljen, zahvalio je dr. Levin na pozdravu. U svomu govoru reče; _ »Kad sam oetavio London, bila je moja zadaća laka. To je bilo još prije San Rema. Imali smo nadu i uvjerenje, da će Velika Britanija održati svoje obećanje. Moja zadaća bite je jsfena. Trebao sam ojačati vjeru u- narodu, koja je počela slabiti. Medjutim došao je zaključak od San Rema, i moram priznati, da nam je zaključak ;čd San Rema došao kao iznemadjenje. Mislili smo, da ćemo još dugo morati čekati. Nemogu Vam riječima razjasniti znamenovanje t e činjenice. Balfourovia deklaracija bila je samo jedno obećanje, jedna misao. Nije bila kvalitativni prelite »meavdnt« <lebemtt, iz ropstva k slobodi. Idejno bili smo Oslobođjeni U mislima bili smo narod . Taj prijelaz ne mogu da opišem riječima. Uvjeren sam, da Židovi, koji su pošli iz Miorajana, nisu slavili Pesah u našem smMu i dh su istom kasnije geneotlcije shvatile znamenovanje ove slave. 1 Sad još ne možemo potpuno da shvatimo svoga oslobodjenja. Istom generacija iza nae znat će da ocijeni ovaj istorijski dogadjaj:• Nismo ovaj put morali preći preko Crvenog mora biblije, već preko Crvenog mora cijeloga svijeta. Nije to bilo putovanje ograničenom pustinjom, bilo je to mnogo \ ,še. Jednom nastat će nova hagada. postavit će se lijepe »ma ništane« i pričat će se priča 0 velikim muževima Hujimo Weizraamm 1 Nahumu Sokolovu i drugima, koji su se trudili i kojima je uSpjeflo, da vode k pobjedi židovski narod. Morčtm priznati, da zasluga naše pobjedo ide prije svega ova dva muža. Držim, da će kasnije, kada se bude sve doznalo o velikom diplomatskom uspjehu cijoniizma, mnogo šta zvučiti kao legenda. Hoću da spomenem tek jednu epizodu. Ćuli ste već o BalfonTovoj deklaraciji. Taj Balfour nije samo. velik državnik, on je i velik učenjak. Prije deset godina upoznalo je Weizmannia, koji je tad bio profesor kemijo na sveučilištu u Ovfordki. Balfour zabavilo se sa svim profesorima , sveučilišta, sa svakim u njegovoj stanici, no s Weizmannom nije govorio o kemiji, već o cijonizmu. Tada reče Balfour, da je engleska vlßda ponudila Židovima Ugandu, a Weizmalnn mm na to odgovori: »Biste li Vi zamijenili London za Pariš, ili bi li Francuzi Pariz zamijenili a Londonom?«

I kad je Balfour na mirovnom zboru upoznao Brandeisa, vod ju američkih eijonista, rekao je: > Ja sam već star čovjek, i ne mogu više sve pamtim; no pamtit ću do smuti ono, što mi je Weizmann rekao prijie de'Set godina. Razumio sam. zašto su se Židovi odrekli Ugande«. Tako je Sve bilo slučajno. Ali čudesa sadašnjosti nemaju da se shvate kao nešto slučajno, nego kao isforijska nužda, a/ ja hoću da Vam tumačim nužnu pobjedu cijoniama. Uvjeren sam, dla će Zidovi, kad budu shvatili veliki dogadjaj, kaid ga budu logički shvatili, naći snage, koja će to učiniti zbiljnosti. Što se dogodilo, rezultat je procesa, po kome opet primamo u se svu svoju prošlost. Od emancipacije do danas bile su tri glavne struje u židovstvu. Bilo je vrijeme, a to vrijeme nije tako daleko, ktejd smo mislili, da Židovi nemaju smisla za [storiju. Prije nekoliko godina dokazao je u jednom časopisu profesor Oncken. da su Židovi u svojoj bibliji nGpisali bolju povijest od 1 Grka i Rimljana. Odraisao satu s biblijom, ali nikad u životu nisam zamijetio, d ; biblija gadržaje lijep istorijski opis. Istom nakon članka profesora Onckena uvjerb sam se, što jo bio smisao riječi velikoga vodje Mojsije, -koji sve drage nadvisuje. Z’b* r jemot olam binu šnot doff v:ador. Nlastojmo, da shvatimo vezu generacija. Jedna generacija o sebi ne stvara ništa r povijesti. Povijest niaistaje samo baštinjenjem od koljena- do koljena. Povijest bazira na tra diciji. Budete li shvatili smisao povijesti, nestat će mnogih nesporazumaka. Uvjeren s|am, da sva trvenja naroda baziraju na neeporzumcima. Do emaeipacije imali su Židovi svoj svijet. Pod svijetom miora da razumijiemo nešto cjelovito. Jer svijet mora da je cjelovit, ne možemo ga sastaviti iz dva ili tri djela. Židovi imali su potpun svijet, doduše malen i vezan na ograničeno mjesto, ali je ipak bio cjelovit. Imali su prošlost, Bli nisu imali budućnosti. Samo svi jesna prošlost je naatajna budućnost, a tko nema svijesne prošlosti, nema ni budućnosti- Židovi u getu prije emanoipHteije konzervirali su prošlost. To je bila teza. Emancipaioija unijela je konflikt izmedju rodjene prošlosti i budućnosti, koju su neki btjdli ida nadoveza na tudje biće. Iz emancipacije je niabtao reformu! pokret, koji je naravno bio amtinacijonalain, a iz njega rezultirala je antiteza, odvraćanje od budućnosti. Ali povijest ne bazira samo na djeci nego i na roditeljima. K životu spadaju i grobovi. Cilj je antiteze bio, da se prekine s prošlosti. Iz molitvenika moglo se brisati Cijion i Jenis-aiajim, no što da se počne s Cijenom i Jerušolajimom, koja živi svijesno ili nesvijesno u srcu svakoga Židova? Legenda nam priča, da, kad je hram razoren, nije šehina najednom nestala, nego postepeno. I reformni pokret htio je dE) uzme židovskome narodu postepeno šohmu. Uklonili su jevrejski jezik iz molitvenika i ostavili su u izvornom jeziku tek Šema Jisraol. Uzela se židovskom narodu njegova duša jer jezik je mnogo više nĐ izražaj dušekako iunOgi tvrde, on je dušß sama. Židovski narod je am-ivri a njegov jezik je 1 šon-ivri. Zemlja i narod nisu dvoje, već jedan par_ jedan sivug. Zemlja i narod je bračni par i medju- njima nema rastave br ■ ka. Bog sam bio je mesader-kidušin, a z konit-o dijete je jezik, koga rad ja zeru., i narod. Nedostojno je bilo. što su mnogi Židovi učinili. Ako je čovjek gladan pr daje sve, osim časti svoga djeteta ili svoji! l roditelja. A jezik je naša čast, on je oijei l naš život. Ne stidim se. kad vidim Židove da trguju sa starim odijelima, ali Se stidim židovskih milijuna fc-ai, koji su potpuno svijesno trgovali sa starim Bogom i starom židovskom kulturom. A što je bio rezultaU Mislili su da će ih društvo više štovati, a ja Vas uvjeravGtm, ako je za nas preostalo još nešto štovanja, da to nemamo zahvaliti tim ljudima, već Židovima, koji su er ponosili svojim židovstvom. Oni nisu ništa pomogli. Nemojto misliti, da hrišćanski svi-

2

OCTV. aMfcffižUDD

BROJ 15.