Жидов

Odjeci zaključila u San Remu.

Weizmann o cionističkom položaju. London, 11. maja. Prigodom intervjua sa zastupnikom Jewish CorTespondence BuiTeaua u Londonu, izjavio je Weizmann Slijedeće: Očekujem ustanovljenje detalja o manđatu za Palestinu za jedan ili dva mjeseca. Ne vjerujem, da će ee glede mandata provesti važne promjene u tekstu. —Sadržaj ustanoviti će mirovna konferencija, a pojedinosti, tako n. 'pr. sigurnosna služba, ili udjel Židova n upravi zemlje, urediti će britske oblasti u Palestini. —• Inače ne očekujem daljnjih poteškoća. Imigraciju će kontrolirati židovska korporacija, u koju će uprava odaslati svoga zastupnika. Ne će se praviti poteškoća nseljivanju Židova iz prijašnjih neprijateljskih zemalja. Na pitanje, dia li su mandatu postavljene granice, odgovorio je \Veizmann; Ne: vrijeme za trajanje mandata nije ustanovljeno. Srtmo je rečeno, da će mPlndat tako dugo ostati nia snazi, dok pučanstvo ne bude zrelo za neovisnost. Pučanstvo Palestine moći će uvijek apelirati na savez naroda.< O koracima za oslobođenje Jabotinskogia reče; U vrijeme kada je Jabotinsky uapšen, bio siaim n Palestini. - Onda Su ovoj stvari pripisivali manju važnost. Sam Jalbotinskv me je zamolio, d ! a ne poduzmem nikakvih koraka. Ipak sam brzo ja vio u London i poslije moga dolaska u San Eemo, urgirao sam kod g. Kerra, tajnika Lloyd Georgea. Svaki, s kim sam o tom govorio, bio je ogorčen, da je čovjek kao Jabotinsky mogao biti osuđen pa tako monstrozan način. Kako je poznao, reducirana je već odonda osuda ma jednu godinu. Ja ću ovdje još tijekom tjedna intervenirati n ratnom ministarstvu. Ne treba po ebno naglasiti, da ćemo sve učiniti, da postignemo oslobođenje Jabotinskog, koji je preuzeo isključivu odgovornost za samoobranu. Mi cijoniste sad odrešeto zahtijevamo osnutak židovske legije, bolje rečeno, dobro organizirane milice, budući da legija podije preuzeća mandata ne će više biti nužna. Što se tiče držanja oblasti u Palestini prema Židovima rekao je dr. Weizmann među.osMim: Moram spočitavati oblastima, da su utjecale na Arape nepovoljno za nas. Ne mislim toliko riječima koliko držanjem. Arapi su došli do uvjerenja da posjeduju britske simpatije- inače se ne bi nikad usudili, da učine izgrede. Na pitanje, što Sad kani cijonističkai organizacija učiniti, odgovori We!zraann: Sokolov, kao 1 ja želimo skori saziv cijonističkoga kongresa, ali tehničke poteškoće za dolazak zastupnika ruskih cijoništa postoje još uvijek. —Odluka o sazivu kongresa stvoriti će se u najskorijim danima. Osim toga uprijet ćemo sve sile, da stvorimo velike fondove, da uzmognemO započeti naše djelo u Palestini. Maks Nordau o budućnosti Palestine. London 8. maja. Dr. Maks Nordau rekao je jednom zastupniku socijalističkoga »Daily Herald« slijedeće o budućnosti Palestine; »Prvo. što valja učiniti, jest, da se imigraciji otvore širom vrata, i da se ne prezam pred ovom riječi prebaci u Palestinu pol milijuna Židova.

Milijuni istinski čeznu, da pođu onamo, osobito Židovi pogromskih zemalja. U Poljskoj su pogromi skoro prestani, no narod naš izložen j© općenitom bojkotu, koji prijeti, da će uništiti zajednicu od četiri milijuna. »Da li će sadašnji stanovnici rado gledati tako pritjecanje* 1 »Mislim, da. Samo 12% arapskog zemljišnog posjeda, zapadno od Jordana obrađuje se said primitivnim arapskim oruđem i naši ljudi donijeti će i onamo nove metode. Istočno od Jordana leži Hauran, veliko područje, koje nastavaju nomadski Beduini i koje nazivaju opustjelim, a uistinu je plodno. Ako se ovo područje pnieajedini našoj narodnoj domaji, moći će s vremenom onamo doći pučanstvo od nekoliko milijuna. —• »A razmirice radi svetih mjesta*l »Ju se nadam, da ćemo time Izbjeći najgoremu, što ne ćemo pokušati, da Jeruzalira koloniziramo, ili da njime zavladam O.— Želio bih da naš cijeli nistrod odobri ovo stanovište, no neki govore s prezirom 0 »oijonizmu bez Cijona«.Zbilja je J oružaj im za mene stvar osjećnjna, no stvari, koje uistinu trebamo jesu: živež, odijelo, i stanovi.« Wien, 13. maja 1920. U velikoj konce itno ] dvorani održana je impozantna skupština povodom zaključka u San Remu u pogledu Palestine. Od zastupstva vanjskih sila prisustvovao je engleski diplomatski zastupnik Sir Lindley, kojemu je skupština priredila ovaciju, zatim franceski generalni kOnsul, a u ime poljskog poslaništva đr. Parnes, koji su burno pozdravljeni. Skupštinu otvorio je u 10 sati zastupnik Stricker, te kratkim pozdravnim govorom Oslovio skupštinu. Između ostaloga rekao je: Ne sastajemo Se kao obično, da protestujemo protiv nepravda, da optužujemo ili da se branimo protiv optužba, nego da se veselimo i da iz dna srca izrazimo hvalu. Tako mi je čast, da u ime cionističkog vodstva pozdravim zastupnika velikog engleskog narodu, kojemu dugujemo neprolaznu hvalu, g. h ig h-cOmmissi on,£ra Sir Lindleya. (.Dugotrajno odobravanje. Cijela skupština ustaje i priređuje engleskom poslaniku burnu Ovaciju). Pozdravljam nadalje kao zastupnika franceske vlade franceskog konsula. (Ponovno burno Odobravanje). Isto ako pozdravljam s veseljem zastupnika poljske republike g. dra. Parnesa. (Živahno odobravanje). Iza toga govorio je, burno pozdravljen, nadrabin dr. C h a j e s, koji je slijedeće rekao: »Kad je stigla u Jeruzalim vijest iz Scu Rema, bilo je židovstvo svetoga grada zavito u duboku žalost; bio je određen dan posta, i pokore za oplakivanje žrtava izgreda protiv Židova. Ali je spasonosna vijest preobrazila tugu u veselje, žalobno pjesme u hvalospjeve prastarog »halela«. To daje sliku našeg rez položen ja prije San Rema i njegovu primjenu iza odluke. Po cijelom židovskom svijetu vladala je potištenost usljed izgreda u Jeruzalimu, središtu židovskog agrijeta. No mi nismo zdvajali. Znali smo, da je židovska Palestina jedna nesnsdrživa istorijska potreba, i znali smo: stajalište Engleske naprema židovskom problemu posve je nezavisno od stajališta potčinjenih oblasti u Palestini, jer

Engleska politika u pogledu Židova i Pa lestme razvija se od vremena Cromwella t jednoj ravnoj liniji. Da. smo imi ali prava da ne zdvajamo, iskazuje dan od Sai Eema. Ja sam toga znamenitoga dana bit ondje i mogu iz vlastitog opažanja reći; odluka, koja je ondje pala, bila je velika teška. Bila je teška, jer se moflala izvojštit protiv logike. Jer po političkoj logie imao bi sadržati mirovni ugovor s Turs kom, o kojem je konferncija u San Eerm imala odlučiti, samo odreku Turske na Pa lestinu u korist saveza naroda, ali ne. št< da savez nairoda stvori iz Palestine. Engles ka je uporno pri tome ustrajala, da u ugo vor s Turskom bude odmah poprimljen; ustanova o židovskoj Palestini. Do sa« imali smo i oficijosno od drugih veliki! sila antante potvrđenu Balfonrovu dekla raciju, u kojoj se veli, da će britska vladi sve poduzeti, da om'ogući osnutak židovski domaje u Palestini. Ali do San Berna nije postojala u tom pogledu nikakova među narodna obveza. Engleska je htjela u interesu svoje časti i svoga imena, da otstrani svaku sumnju, htjela je, da Židovi i ne Židovi, Arapi i engleske oblasti u Palestini. doznaju konačnu volju Engleske i velikih sila. Zato je i LlOvd George jedine § 22. turskog mirovnog ugovora, koji se n.i nas proteže, dfto objelodaniti još prije n«gc Ii je predani turskoj misiji. Sadržaj ovog §-a je slijedeći: Turska odriče Se Palestine u korist saveza naroda, a savez naroda od ređnje jednu vlast, koja preuzima mandal nad Palestinom s obvezom, da provede Bal fourovu deklaraciju, t. j-, da osnuje narod nu domaju za židovski narod n Palestini, uz očuvanje prava ostalih vjerskih zajednica u Palestini i uz potpuno očuvanje prava Židova u ostalim zemljama. Ovu englesku odluku u San Remu tražilo je javno mnijenje brojnim izjavama upravljenima mirovnoj konferenciji, te je bio osobito jak dojam rezolucije engleske radničke stranke. U Engleskoj, s malim iznimkama, gotovo nije bilo glasa protiv židovske Palestine. Engleska nije usvojila misao židovske Palestine u interesu svoje orijentalne politike. jer po mnijenju većine političara nije U interesu Engleske, da stvori židovsku Palestinu. Za to bio je i sadašnji ministar spoljašnjih djela, Lord Curzon, u ratnom ministarstvu, u kojem se vijećalo o Balfonrovoj deklaraciji, njezin protivnik. Ali isti lord Curzon borio se u San Remu kao lar za židovsku Palestinu. Ne možda samo zato, jer je kao nasljednik Balfourov imao da izvrši nasljedstvo, već poglavito radi tog 3, jer pitanje Palestine za Englesku nije bik pitanje politike, već pik nje osjećaja 1 struja engleske narodne duše, interesa engleskog naroda na nspoiiavu biblijskih odnošaja. Pobjedi đOpdinijsJi su nad čovječnim nadom vodje Sokolov i We i 1 1' m a nn. Oni su bili zastupnici naroda, koj l ih zapravo nije odredio svojim zastupnicima. oni nisu ništa mogli pružati, a su postigli upravo bajoslovan uspjeh. »B 0" šli su božjim duhom« kao nekoć za vrem e " na Čira. On je pobjedi« sred vicetj imperijalizma. Rad naših vodja bio je i nečovječan. jer su se morali boriti protiv vlati i neprijateljstva izvana, a prije sveg- 1 protiv neprijatelja u vlastitom taboru, kej Su se borili ne shvativši veličinu i ljepotu ovoga djela,. Jedan od njih, Židov, Reinach, koji se u borbi protiv židovske

2

>%iđov€

BROJ 14.