Жидов
ekonomska borba s ciljem, da se Zidovi istisnu iz svih gospodarskih pozicija. Ova se borba vodi svom žestinom. Položaj od 2 i po milijuna Zidova može da se pobolj-, §a samo onda, ako će Poljska moći da cksportira robu u Rusiju, jer je i prije židovsko pučanstvo živilo od ovog eksporta. Ako se taj veliki politički problem ne riješi u korist Zidova ne može nam ništa pomoći. Za pripomoćnu akciju trebamo prije svega tačne statističke podatke, jer svi operiramo samo s vjerojatnim brojkama. Rad moramo centralizirati, gdje ima organizacija za pomoć ne smijemo nove osnovati kao što radi Joint, jer time unašamo samo zbrku u rad, pogotovo gdje strani činovnici ne poznaju lokal, prilika. Lokalne potrebe treba pokrivati lokalnim sredstvima. Brza i veća nomoć zadaća je centrale n. pr. uzdržavanje naših emigranata u Pragu. Centralizaciju treba provesti u sporazumu s Jointom. Dr. C h a j e s referira o položaju Židova u Italiji. Njihovo stanje vrlo povoljno. U zadnje vrijeme znatno učestvuju u židovskom životu. Velika je zadaća Židova Trsta, obzirom na veliku emigraciju u Palestini. Talijansko židovstvo moli potporu za taj velevažni rad. Fritz K a u f m a nn (Njemačka) ističe, da se židovska organizacija u Njemačkoj poglavito bavila uredjenjem pitanja bjegunaca. Već prije rata živilo je oko 50.000 istočnih Židova u Njemačkoj. O ovima ne ću da govorim, već o onima, koji su iza prevrata došli u Njemačku, a kojih je broj 60 do 70.000 oosba. Već 1918. bila je centrala za pripomoć »Ured za ratnu skrb židovskih organizacija Njemačke«, Kasnije stvoren je Savez istočnih Židova. Valjalo je zapriječiti gomilanje u velikim varošima. »Ured za posredovanje rada«, koji su uredili cijoniste vrlo dobro funkcijonira. Posredovalo se većinom rad u rudnicima i mašinskim fabrikama. Pored rada moramo ljudima naći stan i opskrbu. U emigracijonom pitanju nije se ništa poduzelo. Pritjecaj novih masa može se umanjiti samo dobrom informacijom na granici. Tražit ćemo osnutak židovskih radničkih bataljuna. Dr. Cohen (Holandija) napominje da je Holandija bila prije rata važna provozna zemlja za emigrante. Razni komiteji dali su pripomoć. Na početku rata došlo je u zemlju do 10000 bjegunaca, kojima je podjeljena potpora od 1,000.000. holandejskih forinta (vlada dala je • 700.000) . U novembru 1918. zabranjen je prolaz imigranata, što je teško pogodilo Židove. Naredba provađa se vrlo rigorozno i svakom prijeti interniranje i otpravak preko granica, tko bez dozvole dođe u zemlju. U najnovije vrijeme pravili smo pokušaj, da Židove privedemo poljodjelstvu. Konačno ističe akciju za djecu, u kojoj je Holandija znatno učinila. Primili smo 3600 djece i poslali znatne novčane potpore u Wien. Rabin L i 11 m a n (Švajcarska) uvodno govori o Židovima u Švajcarskoj, u kojoj ima jedva 20000 Židova, a od ovih jedna trećina istočni Židovi. Na početku rata osnovala je gotovo svaka općina ured za pripomoć, te je dosad podjeIjeno na potporama 3,000.000. Na poticaj gdje Anitte Miiller i dra. Chajesa osnovan je komitej za potporu oskudne djece iz inozemstva, te je u Švajcarskoj došlo
2000 djece. Sad je uređen dom za tuberkuloznu djecu u Davosti. U svojim daljnjim razlaganjima baiv se pitanjem oportunosti primanja djece u inozemstvo na kratko vrijeme, kroz koje djeca uživaju sve dobro, da se opet vrate u bijedu. Dr. Simo ns en (Danska) ocrtava rad danskog komiteja za pripomoć. Danska. koja imade jedinu židovsku općinu u Kopenhagenu, već je u mirno doba bila prolazna stacija za ruske izbjeglice i imala je uslijed toga institucija za pripomoći, tako. da je rat nije zatekao nepripravnu. Osobito mnogo uradio je komitej za ratne zarobljenike omogućivši im vezu s rođacima. Nakon prvih vijesti o pogromima u Rusiji poslali smo onamo 150000 kruna, a od drugih država primili smo za doznaku 1.427.555 za Kgu i 55i'00 za Wien Osobite zasluge stekao je g. Kogan svojim neumornim radom. Odja. Anitta Miiller o dječjoj bijedi. U ponedjeljak uslijedio je referat gdje Anitte Mii 11 e r o mjerama pri-, pomoći djeci, koja su oštećena ratom i pogromima, u kojem je medju ostalim iznijela slijedeće; Mislili smo, da se dječja bijeda u Wienu ne može prestići, izvještaji pojedinih delegata dokazali su, da je dječja bijeda na istoku tako neizrecivo velika i strašna, da riječi ne dostaju, da je se opiše. 400 hiljada ratne siročadi luta neopskrbljeno ulicama gradova Rusije, Galicije, Ukrajine. dok ih smrt ne oslobodi života, koji je poznavao samo glad, muku i oskudjevanje. Stojimo prestravljeni pred velikim mukama, koje su pretrpjela naša braća na istoku i koje još i sada trpe. Strašne žrtve, koje su svi oni pridonijeli za židovstvo treba, da prisili našu savjest, da se pobrinemo za njihovu djecu. Briga za djecu nije stvar strančarstva, nego stvar čitavog židovskog naroda. Cilj brige za djecu promijenio se na žalost uslijed rata. Dok se u sretnijim i mirnijim vremenima moglo pomišljati i na to. da se onoj djeci, kojasu trebala javne brige, poda brižni odgoj i sretna mladost, valja se sad zadovoljiti time, da se hiljade djece spasi od smrti. Naša zadaća sastoji prije svega u tome. da sačuvamo djecu od tjelesnih i duševnih šteta, da ih učinimo poštenim i za rad sposobnim ljudima. Oospodja Miiller pozabavila se na to s nizom drugih problema, koji se bave s formom socijalne pripomoći uopće i reformom dječje pripomoći napose. Kao sredstvo za suzbijanje dječje bijede predlaže referentica niz mjera. Predlaže za pobijanje dječje bijede: izgradnju tutorstva. Kakvagod sudbina zadesi pojedino dijete, treba prije svega čovjeka, koji je odgovoran za njegov odgoj i koji njegova prava u svakom pravcu čuva. Kao daljnji oblik dječje pripomoći dolazi u obzir adopcija u najširem smislu. Za to treba osnovati centrale u zemljama, koje žele primiti djecu, kao i u onim. koje predlažu djecu za adopciju. Za onu djecu, koja se nalaze u krajnjoj nuždi treba prije svega nastojati, da se nabavi stan. hrana i odijelo. Referentica se pozabavila nadalje s načinom smještanja djece te govori protiv sirotišta, a za osnivanje dječjih sela i dječjih kolonija, koje će primati velik broj djece i to u Americi, Južnoj Africi, Kanadi a prije svega u Palestini.
Za provedbu ovih ogromnih zadaća, drži gdja Miiller, da je potrebno internacijonalno uredjenje dječje pomoći. U jednoj neutralnoj zemlje valjalo bi stvoriti internacijonalni ured, na koji bi se svi oni, koji trebaju pomoći s pouzdanjem mogli obratiti, s druge strane zastupnici onih zemalja, koje žele pomoći. Zadaća centralnog ureda bila bi, da sabire autentični materijal o broju, dobi i rodu kao i o mogućnosti smještenja djece, koja trebaju pripomoći. Nadalje bi se centralni ured morao pozabaviti sa studijem različitih metoda i osim toga voditi sistematsku propagandu u svrhu nabave potrebnih sredstava za opskrbu siročadi. S apelom na cijelo židovstvo završila je gdja. Miiller svoja razlaganja. Vjerojatno će se osnivanjem centralnog ureda za zaštitu i.pripomoć židovske djece, započeti u najskorije vrijeme. Rezolucije donijet ćemo u slijedećem broju.
Iz židovskog svijeta
Hajka na Židove u Poljskoj. Poljačko novinstvo počima u zadnje doba hajku, kojom kani tumačiti cijeli rat kano borbu protiv Židova. Pače i »liberalne« novine »Przeglav Vilezomi« pišu. da su odsvuda, kuda su došle sovjetske čete, primile iste vijesti u pogledu držanja Židova. Židovi su te čete primili kao svoje, donijeli im kruha, soli i riba, a u mnogim mjestima stupili su u njihovu »prvu armiju«. U K rakovu nalaze se mnogi anonimni pozivi, u kojima se poljski narod upozorava, da će mu boljševička vlada donijeti osim glada i epidemija još i uništenje njegovih crkava, jer su boljševici židovske vjere. Posvema se prešućuje, da se jedna cijela poljska katolička divizija bori na strani crvene armije. Komanda sjeveroistočne fronte izdala je oficijelni komunikej, u kojemu se kaže, da je gen. Haller, komandant te fronte, u subotu 21. augusta posjetio u pratnji franc. zastupnika Jusseranda mjesta na fronti Zagrze—Wishov, razgovarao sa popom iz NVishova, u čijoj se kući za vrijeme boljševičke ofenzive nanalazila poljska komunistička vlada, koja bi bila nakon pada Varšave u ruke boljševika, preuzela vladu u Poljskoj. Ta vlada sastojala se iz Poljaka Dzierzynskog i Marchlevskog te iz Židova. Tako se taj izvještaj jednog popa uzima za podlogu oficijelnom komunikeju glavne komande, koji podjaruje mržnju protiv Židova. Zatim se u tom komunikeju navadjaju imena onih vodja, koji su u Wiskowu radili. Medju ovima nalaze se i imena dvojice Židova, čije je židovsko podrijetlo osobito potcrtano: Veinerov, Židov, Dzbanik, Židov iz Viškova. U isto vrijeme gotovo dan na dan donašaju se u oficijelnim komunikejima vijesti o židovskim komunističkim četama, ili odredima židovskih dobrovoljaca, premda je dokazano. da se u crvenoj armiji ne nalaze posebni židovski odredi i da se crvena armija u svojem najvećem dijelu sastoji iz pravih Rusa. koji potiču iz centralne Rusije. Tako na pr. u oficijelnim vijestima od 27. augusta o operacijama na ratištu, jedan dio oficijelne vijesti glasi: najenergičniji otpor bio je kod Byalistoka. gdje je neprijatelj doveo u frontu čete, sastojeće se od židovskih dobrovoljaca. U atmosferi te bijesne antisemitske hajke živi poljsko židovstvo pogotovo posve bez zaštite zakona. Progoni, koje su poljske čete činile kod uzmaka, ponavljaju se. Zadnji broj »Jewish Tribune« donaša telegrame o pogromima, koji su se zbili na cijeloj liniji od Wilne do Orodna, osobito u Radniki i Minsku. Po jednom telegramu »Jivestica« od 27. augusta iz Mo-
6
rŽIDOV« (HAJHUDt)
BROJ 25