Жидов

u istom smislu, kao i »država sa većinom stanovništva istoga jezika i iste rase«. Član 80. ugovora o miru s Austrijom kao ni član 9. Zakona o izboru ne može se odnositi na Židove. Nijedna od nabrojenih država ne sastoji većinom od stanovništva, koje |bi po Jeziku i po rasi bilo židovsko. Kako dakle član 9. izuzima od prava biranja, samo ona lica, koja imaju pravo opcije za taksativno nabrojene nabrojenih država nije nacijonalna, t. j. svoje nacijonalne države, a nijedna od tih po jeziku i po rasi država Židova, to valja nužno zaključiti, da svi Židovi, koji imaju bilo državljanstvo, bilo domovinsko pravo na teritoriji našega kraljevstva, imaju pravo biranja. Ako je tome tako za sve teritorije, koje su ranije bile sastavni dio austro-ugarske monarhije, a sad vrši na njima suverenstvo naša država, onda ne može biti sumnje, da Židovi na području Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, imaju pravo biranja za konstituantu jer za te teritorije član 9. Zakona o izboru priznaje posebno državljanstvo do 1. decembra 1918., dakle ni austrijsko, ni ugarsko. Kako su dakle Židovi zavičajnici tih teritorija bili do 1. decembra 1918. punopravni državljani države Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, a ne tek zavičajnici. a član 4. Ugovora izmedju glavnih sila (Savezničkih i ( udruženji,hj i (naše države od 10. septembra 1919. govori o pravu opcije lica »austrijskog, ugarskog ili bugarskog državljanstva", to Je pravo biranja Židova na teritorijima Hrvatske, Slavonije i Dalmacije posve očito. Pa ipak se ne samo u Vojvodin Židovi ne unašaju u biračke spiskove, već ni ul Jednom dijelu teritorija Hrvatske i Slavonije! Koliko Je po našem mišljenju sam Zakon o izboru poslanika za ustavotvornu skupštinu s izuzimanjein, sadržanim u drugoj alineji člana 9., u protimbi sa citiranim ugovorima, toliko upravna praksa samovoljno izlučuje iz biračkih spiskova lica, koja po izbornom zakonu treba da se unesu u njih. Tako smo obaviješteni, da je županijska oblast županije srijemske izdala kotarskim oblastim|a i gradovima usmena, a kašnjei pismena uputstva, da Nijemci, Madžari i Židovi, iako su državljani, nemajuj prava glasa! Neki su kotari i gradovi, i pored tih uputstava, kojima podloga ne može biti zakon, već partijski interes, ipak unijeli Židove u izborne spiskove, a druga na pr. u Vinkovcima, nijesu. Mi sa svom odlučnosti protestujemo protiv ovoga izigravanja političkih prava Židova po upravnim oblastima. Ako se to ne popravi i ako se ustanovi, da se tako radi po odredbama vlade, Židovima ne bi preostalo drugo, nego da u znak protesta ne vrše svoja prava biranja ni ondje, gdje su unešeni u biračke Spiskove. Ovo Je nepriznavanje prava glasa u Vinkovcima Jedan zagrebački list (Slobodne Novine od 9./X.) nazvao „skandalom, koji se valjda ne bi .usudila počiniti ni Horthyjeva kršćanskosocijalna antisemitska Madžarska". No držimo, da se tu radi o aktu administrativne samovolje jedne lokalne oblasti bez učešća vlade. Nepriznavanjem prava glasa Židovima Vojvodine i pojavama kao što su one u srijemskoj županiji, od 'oko 130.000 Židova u našemu kraljevstvu pretežiti dio ne će moći da vrši pravo biranja. Pa sve kad bi svi oni

mogli đa ga vrše, Židovi nigdje ne prebivaju u kompaktnijim masama, i oni stoga, kraj izbornog reda po okruzima, nigdje ne J>i jmogb iznijeti svoga poslanika. Naš izborni red pogoduje samo velikim partijama sa masama birača. Drugdje —| u Ćeho-Slovačkoj i Austriji postoji mogućnost, da ii slabije grupe uspiju, t. j. one, koje u 'pdjelinim okruzima ne mogu nasmoći potrebnog kvocijenta; postoje naime pored okružnih listina i državne, za koje se, uz izvjesne uslove, zbrajaju glasovi po djeloj državi,; Koji su otpali na „državnu listinu". • >• Postavljanje zasebnih židovskih listina, kraj ovoga izbornoga reda, bila hi stoga demonstracija, koja ni kao takova ne bi postigla dlja. A 'polaganje ustavnih osnovki našega kraljevstva tajco je sudbonosna i odlučna stvar, đa treba da vršenjem prava .biranja učestvuje svaki građjanin, kome je do stabilnosti, jedinstva i snage domovine. Kako ne smijemo mirno trpati, đa se naša politička prava krnje, mi samo onda u znak) protesta ne ćemo vršiti toga prava, ako uprav na vlast države dokumentuje, đa osporava pravo biranja Židovima i u toliko, u koliko ih po izbornom đakonu ide. Inače mi se ne ćemo zadovoljiti stime, đa nam se pravo biranja priznaje, već treba da ga i vršimo. Dojakošnje držanje privremenog narodnog predstavništva, i partija u iijemu kao i partijskih vlada dokazalo je, koliko bi bilo potrebno, da Židovi kao narodna rasna i vjerska manjina imaju isvoga zastupnika u zakonodavnom tijelu. Suvišno bi bilo navadjati činjenice, koje to utvrđjuju. Nikad se, ni u doba bezobzirnih izgona Židova u Bosni i ponešto u Hrvatskoj i Slavoniji, nije javio nijedan glas nama u prilog. Jedna tjesnogrudna, nesnošljiva i šovenska rasna mržnja nije dala poslanicima, da spoznaju,, kako je ta antisemitski a u najmanju ruku asemitska i Jcsenofobsfca politika ne samo varvarska, već i državi štetna, štetna po njezin moralni ugled i ekonomski procvat. Partije, koje su nekad radile, da sruše austro j ,ugarsku monarhiju toga radi, jer je ugnjetavala male narodnosti, jer Madžari i Nijemci nijesu drugim narodnostima htjeli dati ni političku ni kulturnu punu autonomiju; partije, krije slu usvajale h teoriji Wilsonova načela: te su iste partije ušle u novu državu s dobranom mjerom toga mentaliteta „gospodovn nađje". Ako je to nalagao partijski interes, obzir na mentalitet birača, nikako jtjo nije u interesu države i partije su trebale u času, kad se stvara država, imati toliko ćudoredne snage, da potisnu partijski interesi, a istaknu, prije svega državni. Od toga je najvećma naša država patila, što partije gotovo ni u jednom pitanju interesa države nijesu nasmogle tu ćudorednu snagu, jer im |e prije svega bilo do toga, da sebe održe, đa ne govorimo o brojnim slučajevima korupcija i samovolja partijskih vlada. Pa kad moramo konstatovati, đa nije moguće ići u izbore sa židovskom listinom, mi, imajući u vitlu židovstvo kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca Ikao cjelinu, podjedno uzalud pitamo, kojoj bismo od stranaka, Što postoje, mogli pokloniti svoje povjerenje. U ove dvije godine iza ujedinjenja malaksao je kredit svih partija. One same znaju, dal u širokim masama vlada nezadovoljstvo s njima. Mi Židovi prije svega i kao pripadnici kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, saučestvujemo u tome nezadovoljstvu sa svim državljanima, koji umiju kritički da suđe te se ae daju obmanjivati partijskim demagogijama. A pored toga mi imamo

i svoje sopstvene razloge dubokome nezadovoljstvu. Negativno nama se valja opredijeliti onamo, đa kao dražvljani ne možemo da budemo ni uz koju partiju, u koje pilje posve čisto, da joj je istinski stalo do snažnog i bezuslovnog jedinstva države i do prestanka plemenskih oprečnosti. Nije moguće, da nacijske manjine ne osjete neprijateljstva, ako se narod većine Uzgaja ili pođržaje u duhu plemenskim opreka, naroda, koji je po rasi i jeziku jedan. Kao Židovi, to je suvišno i istaći, mi odbijamo svaku mogućnost podupiranja partija, koje šu se bilo programski bilo činima ili propustima, pokazale kao antisemitske. Poput svih nezadovoljnika, a tih je sila, i mi osjećamo potrebu, da u Uđju novi .muževi. Muževi, koji su lično integri i ne nose sukrivnje ha činima i propu-* stima dojakošnjih partija. Muževi, koji su opredijeljeni u dlfu izgradnje snažne jedinstvene države. Muževi s pogledima, koji nijesu regionalistički, plemenski; po rasi 5 čo- 1 .vještvu svome skučeni i tjesnogrudnl. Muževi, koji pored jakoga etničkoga osjećanja imaju puno razumijevanje i snošljivost za etnički, rasno i vjerski heterogene; grupe, te su skloni, da im 1 garantuju ne samo l punu građjansku jeđnakopravnost nego 1 mjnoritetska prava. Držimo, đa će, bar u nekim gradovima i okruzimji s (ovećim brojem gradskoga pučanstva, biti listina sa imenima takovih muževa, koji nijesu hereditarno opterećeni prošlošću dojakošnjih partija i koji će odgovarati navedenim zahtjevima. Oni bi imali đa budu u konstituanti kristalizacijom centar za novi< socijalnu i političku orijentaciju. U pojedinim' dijelovima našega kraljevstva već se stvaraju makove izvanpartijske grupacije s izvanpartijskim IJstinajma. Bude li se kod njihova sastava pazilo, date listine ne nose imena, čiji su nosioci antisemite i đe šoviniste, Židovi će, držimo, kao đržavljani i kao Židovi glasati za njih. A takovih izvanpartijskiH listina kandidata ne će biti, ondje će Židovi moći da glasuju samo za takove listine, (kbje nose ničim neokaljana imena muževa, koji daju po programu i po ličnom karakteru garanciju volje za izgradnjom jake, jedinstvene, ćudoredne, socijalno pravedne države, koja će htjeti đa respekltuje i štiti nacijonalne osebine i potrebe narodnosnih manjina. Partije, same po sebi, antisemitske, 'kooperiraju s antisemitskim partijama, ne će hi u kojem slučaju smjeti da dobiju nijednoga židovskoga glasa. Odjel imena kandidata ne daju garancija u jednom i u drugom pravcu, u pravcu izgradnje jedinstvene države i u pravcu zaziranja od svake rasne, vjerske i socijalne tjesnogruđnonosti i nesnošljivosti, Židovi treba da ne glasaju. Kad Je ovaj broj već bio spreman da se Štampa, primili smo obavijest, da je ministar nutrašnjih dijela bosansko-hercegovačkoj vladi poslao naređjenje, u kome se veli: „Jevreji, koji su strani podanici, oni se kao takovi ne uzimaju u obzir prilikom gradjenja biračkih spiskova. U mojoj depeši od 1. X. misli se na Jevreje pripadnike Bosne, izmedju kojih se treba praviti razlika, da li su se njihovi predji Ili oni sami naturallzovall i kao Srbi i Hrvati javno deklarlsall pa kao takvi se priznaju u društvu i od vlasti. U slučaju sumnj jezik presudjuje. Ko u porodici, radnji, u cijelokupnom društvenom životu govori viSe naš jezik no strani toga treba uvesti, u spisak. Ko pak u porodici radnji 1 opštenju u društvu teže i rijeđje govori naš, a redovitije l lakše strani jezik, toga ne uvodite odnosno Izbacite b spiska.«

BROJ 27.

»ŽIDOV« (HAJHUDI).

3