Жидов

o čemu u velikoj mjeri zavisi cijeli projekat židovske narodno domaje. Zapadna Palestina sa svojim istorijskim i vjerskim odnošajima zauzela uvijek osobito mjesto u srcu židovskog naroda, no u slabo napućenim predjelima istočno Palestine leži gospodarska budućnost židovskoga naroda. Izuzevši Negeb nema nigdje u Cisjordaniji oveća zemljišta bez vlasnika, na kojima bi se mogla da razvija na široj bazi židovska kolonizacija. Prelaz od ekstenzivnog k intenzivnom obradjivanju mora postepe no da uslijedi. Transjordanija naseljena je tek od nomadskih plemena. Klima je zdrava, a zemljište plodno. Ondje može da se provodi židovska kolonizacija na širokoj bazi i bez trvenja s lokalnim pučanstvom. I gospodarske mogućnosti same Cisjordanije su u dostatnoj mjeri zavisne o razvitku Transjordanije, koja mora da bude žitna komora Cisjordanije i bez koje se ne će nikad moći da uzdrži kao samostalna cjelina. Bez istočne Palestine nemoguće je ostvariti doista pravu židovsku narodnu domaju. Nikako ne mislimo, da zaboravimo na obveze engleske vlade prema Arapima. Znamo, da se moraju naći mogućnosti, da se udovolji i opravdanim zahtjevi ma arapskoga nacijonalizma. No bila bi kratkovidnost sa strane engleske vlade, ako bi mislila, da bi Arapi koncesiji od nekoliko tisuća kvadratnih milja nenapučenog i slobodnog zemljišta u istočnoj Palestini pripisali neku realnu vrijednost. Bilo bi pogriješilo shvatanje, kad bi se mislilo, da bi ikakova koncesija, koja no bi sadržavala i sam Damask, bila u stanju da osigura definitivan mir na orijentu. Od najveće je nadalje važnosti, da se ne stvori prenaglo konačnu odluku o južnoj granici. Linija imala bi se tako povući, da se omogući udovoljenje ras-

tućih potreba i stalna te sigurna kolonizacija na istoku. Već smo vise puta pisali o tome, da bi se Palestini morao dati izlaz na Crveno More. Linija trebala bi da se proteže duž staru rimsku cestu, koja leži istočno od Maana, a jugozapadno od zatona od Akabe. Vjerojatno je, da će predjel južno od Maana i istočno od cesto pripasti kraljevini Hedžasu. U interesu je stalne naseobe na orijentu ,da bi se udesilo i prilagodjivanje tursko-egipatskoj granici kako ju je ustanovio mirovni sud, a koja ide od Rafe do Tabe. Stara granica isključuje iz Palestine znatne predjele sjeverno i istočno od Vadi el Ariš, koji su od vitalne važnosti za židovsku naseobinu, i njezin razvitak, a koji su sad pusti i bez vlasnika. Ne bi smjelo biti odviše teško u egipatskoj naseobini postići razborito prilagodjenje sa starom granicom. Egipatski nacijonalizam sigurno ne cijeni odviše upitne teritorije, koji nisu s Egiptom vezani ni geografski, ni ekonomski, a od kojih ga dijeli velika pustinja. Nova granica trebala bi da se proteže duž Vadi Ariš, Vadi Gereja i Vadi Mešem i da završi kod zatona od A ka; be u blizini Tabe. (Iz »Palestine«)

Izgovor jevrejskog jezika

Ta.i natpis imade deseto poglavlje vrlo zanimljive knjige Heinricha Loew e a, »Die Sprachen der Juden« (izašla je god. 1911). Hebraizacija je već tada, naročičto u Erec Jisraelu, uznapredovala neočekivanom brzinom. Premda je god. 3901. na drugom palestinskom učiteljskom kongresu u Gadari sefardski izgovor jevrejskog jezika postao neospornom činjenicom života, služio se velik dio aškenaza i dalje aškenaskim izgovorom u svim njegovim dijalektičkim podvrstama. God. 1913 objelodanio je A. Z. Idelsobn u »Monatsschrift fiir Geschicbte u. Wissenschaft des Judentums« rasprava nepromjenjive vrijednosti pod naslovom »Die gegenvrartige Ausspraehe des Hebraiscben bei Juden und Samaritanern.« On je naime vlastitim opažanjem i istraživanjem ustanovio različite načine u izgovoru jevrejskog jezika. Došao je do rezultata, da se dade jasno razlikovati devet, odnosno dvanaest izgovora jevrejštine i to: 1. jemenski, 2. perzijski, 3. dagestanski, 4. aškenaski sa sjeverno- i južnonjemačkom, te poljskom i litavskom podvrstom, 5. babilonski, 6. samaritanski, 7. sefardski (sa sirskom i bal kan-

skom podvrstom), 8. marokanski i 9. takozvani portugiški izgovor. Ne stoji posve tvrdnja Loeweova, da se raznolikost u načinu izgovaranja jevrejštine u svim zemljama povodila za izgovorom zemaljskog jezika, kojim su Židovi u dotično doba govorili. Ta znamo, da su jemenski Židovi (ne mislim one, što su se naselili u Palestini), premvda nijesu izašli iz arapskoga jezičnog područja, te su se u općenju služili arapskim jezikom, jipak uvijek izgovarali kamac gadol kao dugi »6«. ma da toga slova nema u arapskom. No nije svrha ovih redaka, da iznesu znanstveno istraživanje dijalektičnih razlika u izgovoru jevrejskoga jezika. Radi se što više o tome, da se u našim školama uvede jedinstveni izgovor jevrejskoga jezika. II Erec Jisraelu uyedoše aškenazi i u bogoslužju sefardski izgovor, koji vec danas isključivo vrijedi u svagdanjem govoru. Na taj je način jedamput za uvijek uklonjena opreka izmedju škole i sinagoge. Ne ću doduše ustvrditi, da je aškenaski izgotvor manje opravdan od sefardskoga. Uopće je nemoguće, da se dijamentralno oprečne razlike i nijanse u izgovorima jevrejskoga svedu na istorijsku tradiciju. Svi su u tu svrhu upotrebljem argumenti manje više neosnovani. Ta

svatko je za svoj izgovor iznio sijaset dokaza. Jedni su nastojali, da iz Talmuda, drugi iz transkripcije biblijskih vlastitih i ličnih imena u septuaginti, a treći opet iz još danas živih semitskih narječja dokažu ispravnost svoga izgovora. Poznati jevrejski pjesnik i gramatik Adam Lebensohn htio jo pred više od pola vijeka da dokaže pr venstvo sefardskoga izgovora iz »jiddiša« aškenaza. Ne veli se »jaum-tauv-, već »jom-tov«, ne »Jausef«, već »JoseL, ne »sauf« (svršetak), već »sof«, ne »kani « (glas), već »koL, ne »daurc (pokoljenje), već »dor« (por. Talmud lešon ivri od Ben-Zdeva, na novo preradio i komentarom popratio Adam Lebensohn, Vilna 1883., str. 23). U žarištu odličnih jevrejskih pjesnika, talmiudista, hasida i mitnagda, propo\ 7 ijedao je Lebensohn povratak sefardskom izgovoru. Pjesnikov se san ostvario. Jezik, kojim je on pjevao besmrtne pjesme, postao je opet narodnim i svagdanjim jezikom, kao nekoć u vrijeme proroka. Gotovo dva tisućgodišta ostao je jevrejski jezik posrednikom medju bogom i ljudima, a sada je takodjer posrednikom izmedju ljudi. Moglo bi se misliti, da sefardski prevladava samo kod naše braće sefarda. Na moje je najveće zadovoljstvo on do-

Arapi i Židovi

Već nekoliko tjedana boravi u Loni donu Emir Fajsul, poznati borac za nezavisnost arapskog kraljevstva u Siriji, koji sa svojim političkim nastoja, njima nije uspio. Raspoloženje Arapa u Palestini, koje se' u zadnje vrijeme uslijed besavjesne agitacije opet pogoršalo, potaklo je zastupnika židovskog dopisnog ureda da potraži Emir Fajzula i da ga upita o položaju u Palestini i stanju cijonističkog pokreta. Razgovor bio je

vrlo ozbiljan i živahan. U vrlo odluo nom tonu odgovorio je Emir Fajaml na postavljena pitanja. »Od Vašeg zadnjeg posjeta u Londonu mnogo se promijenilo u položaju Židova i Arapa. Bio bi Vam vrlo zahvalan, kad bi mi rekli Vaše mnijenje o sadašnjem stanju. 4. »Arapski svijet odgovorio je Emir Fajzul sad je nezadovoljan i ogorčen. Nije se ispunila nijedna arapska aspiracija, niti je izvršena ijedna obaveza, koja je preuzeta prema Arapima. Ne može i ne smije nikoga čuditi, da Arapi u Palestini kao i u svim drq/< gim krajevima nisu zadovoljni. Prije dvije godine rekao sam cijonističkom vodji dru. Weizmannu: »Samo kad će biti udovoljeno svim arapskim zahtjevima, biti će mira i reda na orijentu. Tad će vladat mir i sloga izmodju Arapa i Židova. Ako Arapi ne dobiju ono, što oni smatraju nezavisnom, na rodnom slobodom, ne će ni cijoniste uspjeti. Čim postignu Arapi ono, što s pravom traže, biti će samo v u njihovom interesu, da složno rade s Vašim narodom?. To je vrlo naravno i logično. (10 vorim Vam vrlo otvoreno i iskreno, kao što sam govorio o mome narodu. »Valja imati na umu nastavio je da smo mi Arapi osvetljiva rasa. Našim smo prijateljima vjerni i odani. Krvna osveta, vendetta, je jedna od onih velikih tradicija, koje su uplivisale na ra a voj naše zemlje. Židovi, koji su u staro doba živi li u velikom broju u arapskim zemljama, znadu to vrlo dobro. Nema na svijetu druge rase, koja bi tako vjerna i odana bila kao arapska. No ona se osvećuje, kad jednoga dana spozna, da su njezini prijatelji bili prema njoj ne lojalni. Možete biti uvjereni, da kad će Židovi biti prema nama lojalni i vjerni, da se nikad ne će morati tužiti na arap-

2

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

BROJ 3.