Жидов

sal nije bio »časnik«, bio je simbol arapske slobode. Do njega smo došli najvećim poteškoćama. Nijesmo prekinuli te veze, no s aparatom, što ga sada posjedujemo, to je vrlo teško, zbog atomiziranja Arapa i zbog toga, što su Arapi koncentrirani u tri ili pci velika centra. Ako bi sada cijonistićke urede ili političke urede otvorili u Bagdadu, u Kairu, u Jcruzalimu, u Damasku i u Maroku, da pregovaramo s Arapima, Vi bi nam te urede iz budžeta brisali i opet se smješkali kao zbog pariškoga biroa. Po mom uvjerenju može da saradnje s Arapima postoje na dvijema linijama: na liniji ekonomske saradnje u Palestini i na liniji kulturne saradnje u velikim kulturnim centrima rada. 1 mi bi morali danas da smo u istinu svijesni svoje zadaće, naše najbolje muževe imati u velikim centrima arapske kulture, da tamo nastojimo da ih razume, i da s njima uspostave zajednički rad, koji je već prije stotinu godina postajao i mora da opet postoji. 1 na taj bi način mimoišli one, koji sada stoje izmedju nas i Arapa, da otudje ova dva srodne naroda. Na sjednici Akcijonoga Komileja 1919. godine govorio sam pred Vama o velikome arapskom trokutu, čiji su uglovi Meka, Bagdad i Damask, rekao sam, da u tome trokutu mora da započne naš arapski rad. No mora da ovdje naglasim: što se ovdje piše i govori, sav politički rad kod Arapa i nearapa stajao nas je ravno osam hiljada funti. To je sve; za to imate dosta. Ja ću od ovoga kongresa u buduće za ovo tražiti budžet kao za sve drugo. Po mišljenju neke gospode kontakt je s Engleskom vladom slab i kod toga je mislio g. de Lieme da mora reći, kakov bi dojam mogao da učini g. Cowen na englesku vladu. Sto znate Vi o tome? Jeste li bili kada kod engleske vlade i znate li, kakav dojam pravi? A da znate nešto, bila bi Vaša prokleta dužnost i zadaća, da Cowena jačate, a ne da ga slabite. Zastupnik cijonistićke organizacije, koji dolazi engleskoj vladi ima povjerenje i mora da ga ima. Lako je naše ljude raskinuti, i time se ovdje mnogi bavili, a još više izvan kongresa, u cijonističkome novinstvu. A onda kad ste razderali ljude, dolazite i tražite političke uspjehe. Dok smo mi u Parizu, a osobito Sokolov on je imao tu nezahvalniju zadaću —, pregovarali, izašlo je u jednom cijonističkom listiću deset članaka iz pera čovjeka, koji ima autoriteta u pokretu, koji su nas prikazali kao da smo od Engleza nasamarcni. Samo to je trebalo da se otešća pitanje granice. 1 to je bilo onda, i ja molim gospodu na desnici i na lijevici, da shvate, što je Franceska vlada govorila g. Sokolovu. Cijonizam upotrebljava se da maskira engleski imperijalizam; da mi tražimo taj teren za Englesku. A kad smo rekli, ne Engleska, nego mi trebamo ove granice, da je voda za ekonomski razvitak Palestine potrebna, trebalo je samo da se citiraju članci Nordau-a, da se dokaže, te smo engleski agenti. 1 ako smo dobili übod za übodom. Sabotiran bio je politički i financijalni rad, sabotirana bila je organizacija i agitacija. A sada tražite od mene rezultate. Ja sam sve dao, što čovjek može da dade, dajte desetinu od toga i Keren Hajesod bit će snažan i jak. A sada poglavlje o Samuclu, koje će možda da podigne buru, kako sam već vidio. Gospodo s ljevice, prijatelji s ljevice, ja vas molim, da to uvažite. Možda sam i djelomice odgovoran za poglavlje o Samuclu. U toj skupštini nema čovjeka, koji

bi imao više udjela i veselja na imenovanje Herberta Samuela, nego ja. Samuel je naš prijatelj, on je s nama pošteno radio od prvoga časa, on je na naš zahtjev, našom moralnom snagom ojačan, primio svoje teško mjesto. Mi smo ga postavali na to mjesto; Samuel je još danas u jednome memorandumu, čiju kopiju ja imam, od arapske delegacije razglašcn kao vodja cijonista. Samuel je na mjestu, na komu mu nitko ne treba zavidjeti da prima udarce s obje strane. Samuel je počinio velike pogreške, a ja sam spreman da političkom komiteju predam svoju korespondenciju s njime. Vi ćete vidjeti, da smo sa Samuelom govorili riječima, koje su možda oštrije od ove demonstracije. No on je naš Samuel, on je produkt našega Židovstva, i ne zaboravite, Ercc Jisrael i Palestina nijesu dva identična pojma i ne će za dugo vremena biti identična. Samuel je High Commissioner za Palestinu, a mi smo High Commissioner za Ercc Jisrael. t možda će doći vremena, kad će ta dva High Commissionera imali jedan prema drugome težak položaj. Nadajmo se, da ne će nikad do toga doći. No mi smo ga postavili na ta mjesto, i djelomično smo ga i oslabili time, što nijesmo s njime radili. Počnimo da radimo i onda ćemo vidjeti, možda je Samuel drugi; a tako dugo, dok se to ne dogodi, nesmijemo da podignemo ruku na Samuela, jer ne znate, što će da dodje iza njega. Biti će potrebno, da najbolji, najpametniji i najenergičnii od naših muževa podju Samuelu, odavle, od ovoga kongresa i da mu kažu, što mi od njega tražimo, i da mu damo sredstava da to provede. Tp moramo da učinimo, prije nego što demonstriramo protiv njega. Kakogod to bilo gorko. Vi se nemate da potužite, kad trpite, g. dc Lieme, jer imamo cilj, za koji trpimo. Pisma i dokumenti stoje kongresu na raspolaganju. Sutra će vijećali Vaša politička komisija, sve će se predložiti, a onda sudite. Još nekoliko riječi palestinskom pitanju. Ja se slabo razumijem u ekonomska pitanja. Ja sam se u tom pogledu na Vas oslanjao Simone. Preda mnom je karta, na kojoj je od nas zaposjednuto zemljište crveno markirano. Prema mišljenju naših eksperta moguće je na ovim zemljištima sangviničari vele 300.000, manji optimistični 100.000 ljudi naseliti. Ako na. ovim predjelima naselite 100.000 ljudi, to je živac Palestine, Jordan i obala židovska, i time je i Palestina židovska. To je jezgra problema. Da li će stajati 3 milijuna ili osam milijuna, mora se izvršiti u narednih 3 ili 5 godina, a moguće je to za židovski narod. To je središnja točka zadaće, koju sebi mora da postavi ovaj kongres. Mnogo smo dalje došli u Palestini, nego što mislimo. Od samih drveća nijesmo vidjeli šumu. Potrebno je razmjerno maleno naprezanje i stvar je provedna. Nije pitanje numerične većine, nego pitanje ukorijenjenja većeg broj produktivnih Židova. Imamo zemljište, imamo osnove, imamo mogućnost i možemo novac naći. Amerika ili ne Amerika, Brandeis ili ne, bit će tu, ako svi tako radite, kako valja. Utrt je politički put, pometač ceste obavio je svoj posao, a Vaša je zadaća da idete cestom. Još je jednu zadaću dc Lieme postavio: Kako da privućemo nove ljude? Držim, da i o tome smijem da govorim s nekim autoritetom. Ako je iko doveo nekoliko ljudi, to je bila možda moja »malenkost«. Potrebna je silna energija predobiti ove ljude. Ali mora ih se s tim preduvjetom predobiti, da

idu u školu, prije no što se stave u redove. Danas nije cijonizam ono, što je bio prije deset godina. Mora ga se proučiti i razumjeti, a jedini je put, da ove ljude predobijemo, da im se dadnu odredjene zadaće, u kojima mogu da se koriste svojim iskustvima. To je smisao Economic Councila, o kojemu se ovdje nepravedno govorilo. Economic Council postoji i počeo je s radom. Naša je stvar da ga na rad potaknemo, a ne da ga proklamiramo cijonističkim vodstvom. Niti smo zreli, da primimo te ljude, niti su ovi ljudi zreli da k nama dodju, ali mnogogodišnjim radom na ograničenom polju vremenom postat če moguće, da nam se ovi ljudi približuju. Moja gospodol Ne ču da branim ovo vodstvo, a najmanje sebe. Počinili su u Londonu i u Palestini teške pogreške i pravit ćemo, ako ostanemo u vodstvu i druge pogreške. To je naravno. Molim Vas, ako u buduće birate vodstvo, pobrinite se, da bude autoritet, što ga dadete vodstvu, proporcionalan odgovornosti, koji ono mora nosili. Ne činite vodstvo sužnjem, činite ga slugom cionističke organizacije. Za svoju osobu svečano izjavljujem, da se više ne ću dati zarobiti od mog rada. Svi su mogli demisijonirati, danas je bio to Najdić i Zlatopolski, sutra je bio to Simon i de Lieme, prekosutra srandeis. (Jedini, koji nije mogao da resignira bio sam ja. Rezerviraj ćemo si slobodu, da i mi demisioniramo. Ne sabite nas u lance, jer to smeta radu, i čini rad manje odgovornim. Želi li kongres da dodje do visine odgovornosti, koju sad nosi, morate da izaberete vodstvo, koje će bili svijesno odgovornosti i imati potreban autoritet. Istina je, što se ovdje reklo, da se katkada moralo činiti neke stvari, a da se nije pitao Akcijoni Komitej. Nužda je na to silila. Akcijoni se Komitej nije mogao za vrijeme rata, kao i poslije rata brzo sazvati. Istina je, da je to pogrešno, da ima diktatorski vid, no ne silite me, da moram biti diktator. Nikad se nijesam miješag. u stvari, koje nijesam razumio, no drugi umiješali su se u moj djelokrug, koji nijesu razumjeli. To je dovelo do trvenja i pogriješaka. Sada je prvi put da će kongres birati legalno sa svim autoritetom providjeno vodstvo. Pobrinite se, da ovo vodstvo ne dobije übode nožem u ledja, onda ćete moći s pravom na slijedećem kongresu tražiti od ovoga vodstva veća djela. Želim, da se ta velika djela i izvrše. (Dugotrajni burni pljesak, koji se uvijek ponavljao. Kongres ustaje i pjeva Hatikva.) Predsjedatelj Motz ki n javlja, da je đr. Solovejčik predao rezoluciju glede podijeljenja, deeharge. Ova izjava izazvala je debatu, u ko Joj su učestvovali Struck, Kaplanky, Kaplan, dr. Grpnbaum, dr. Halpern, Meriminsky, Solovejčik i Berlin, te je konačno odlučeno, da se glasanje o podjeljivanju apsolutorija odgodi.

DESETA SJEDNICA.

Utorak, 6, septembra, prije podne. Dr. Artur Ruppin drži dvosatni referat, koji ćemo donijeti u narednom broju. Dr. Solov e j č i k predlaže u ime mizrahija i bloka ovu rezoluciju: Kongres izrazuje predsjedniku Haimu Weitzmannu i Nahumu Sokolovu hvalu i priznanj- za njihovo političko đjeio i očekuje, da će tekovina njihovoga rađa, kabinetskl zaključci britske vlade od 2. novembra 1917. (Balfonrova deklaracija) I zaključak od San Rema doskora naći ostvarenje u Erec Jisraelu. Kongres podljeljuje Egzekutivi s izražajem zahvale decharge.

BROJ 29.—30.

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

13