Жидов

spore ni u kakvoj protimbi k palestinskom cijbnizmu, već pripada nm kao lo“gičan preduvjet u čisto proziran i nepomućen odnošaj. Govornik dalje govori općenito o principu narodnih manjina te prelazi na odnošaj Židova u pojedinim zemljama. Sa Poljskom nas vežu stoljetne uspomene na vremena punih promjena i nesreće. Poljski narod bio je potisnut i zarobljen i dovinuo so sad do slobode i samostalnosti. Ako mi pozdravljamo preporod jednoga naroda i obnovu jedne države, nije to nikakovo laskanje niti diplomatski manevar, naravna je to posljedica naših principa. Načela koja su nam sveta u vlastitom domu, ostaju nam ista, ma gdje ih susretali. Što osudjujemo, to je nikad slučajna, gotovo bezprirajerna hajka na Židove, kojoj je zadnjih godina Poljska bila pozornicom. Ne ćemo da pretjerujemo. Poljski pogromi se ne mogu usporediti s ukrajinskim masakrima. Ne radi se o ~tnoju ranjenih i übijenih Židova. Svako ma i samo na jednom čovjeku počinjeno umorstvo, jer je Židov, jer protiv njega postoji neosnovana predrasuda, jer slijepa strast, religijska ili rasna mržnja, nenavist ili zavist vjeruje u sve što se protiv njega kaže, to je zločinstvo, što do neba viče. Dešava li se to često i u grupama, to je to barbarstvo. I kada se ova opaka igra sa strastima dugo tjera, onda nije lako ni jakoj vladi da postaje gospodarom situacije. Razlika medju mirnim i nemirnim vremenima i leži medjutim u tom, da u mirnim vreme istina ne iskače sa tolikom nevjerojatnom jasnoćom. U mirnim vremeni- 1 ma cvetaju iluzije, ali čim je atmosfera malo uzbudjena, pada krinka i mjesto I prijatelja ugledamo neprijatelja. Spominje. otkrića >Ti mesa * o autoru zloglasne brošure »‘Elders of Zion«. Što je legenda o židovskom komplotu protiv Poljske vise nego li ovaj plagiat? . Mirovna konferencija protegla je zaštitu manjina na židovsko stanovništvo novih država. Kod ove zaštite radi se o posvemašnjoj ravnopravnosti i 6 razhOrito-ćudorodnim zahtjevima svake etničko individualnosti na slobodu gajenja svoje osebujnosti. Ovdje naravno ova upotreba slobode mora biti primijenjena interesima države. U priznanju velike važnosti ovoga principa vlada je (’ehosiovačke. države, čije gostoprimstvomi- ovdje uživamo, učinila jedan korak dalje i priznala nacijonalni karakter židovskog stanovništva. Nas osobito zadovoljava, (Ja u ovoj lijepoj zemlji obdržavamo naš. cijonistički kongres. Vrijedan poglavarove zemlje,prof. Massarvk dao je opetovano i davno izražaja svojoj simpatiji. Ministar vanjskih posala g. dr. Beneš bio je’naš snborioc i prijatelj na mirovnoj konferenciji. Mnogi znakovi govore za to, da prosvećeni elementi Poljske počinju uvidjati čistoću našeg osjećanja i pravednost naših zahtjeva. Neka teško iskušani i napokon, osle-, hodjeni poljskoj narod svoj smisao za pravednost posvjedoči na Židovima. Poljska je sada najveći centar židovskog stanovništva u Evropi i Židovi mogu mnogo doprinijeti ža gospodarski procvat ove zemlje. Mi spominjemo .ovom prilikom iskrene simpatije čestitog, osle

bodjenog naroda Litavske, komu njegovoj slobodi i samostalnosti od srca čestitamo. Ovaj narod je sagradio svoje odnošaje prema židovskom narodu na medjusobnom poštovanju i uvidjati će sve više sa kojom revnošću će židovsko stanovništvo Litavske pored gajenja svojih vlastitih ideala i kulturnih interesa suradjivati na izgradnji države. Ovakav je razvoj poželjan u svakoj zemlji, u kojoj Židovi u velikim mastim; žive. To je jedino što nas na pitanju zaštite Židova u diaspori zanima. Mi. srao došli do zaključka. Nijesmo imali namjeru da držimo izvještaj. Ci jonistički kongresi nijesu više za to tu, da se drži osvrt, već da se posavjetujemo, što se ima u pokretu da učini. Ali ove pouke proizlaze iz izkustva. Mi smo ispunjeni teškom ozbiljnošću časa, ali mi gledamo pouzdano naprijed. Ne klonimo duhom. Mi smo već mnogo nevremena izdržali i mi ćemo i ovu buru da izdržimo, ali da budemo sigurni, mora čitav narod da radi, i pri ovome radu ćemo ini učestvovati. No cijoniznm znači za nas; potpun rad. Svaki čovjek i svaki novčić. I svi drugi neka ovdje sudjeluju. Podjimo naprijed, radimo i ne počivajmo. Mi smo izdržali dvije tisućgodišnju galut, izdržat ćemo holove radjanja Mesije. Ništa nas ne može pomesti.

DRUGA SJEDNICA.

Sjednicu otvara Weizmann i podjeljuje riječ prof. \Varburgu, da slavi predlogc glede izbora predsjedništva. Na njegov predlog izabrani su predsjednikom kongresa Na hum Sokolov, potpredsjednicima Moizkin, serlin, Farbslein, Kaplanski, Klumel, Lipski, Spinzak. Prisjednicima Grodecky, dr. Kaleb, dr. Chajes, Finzi, prof. Rotcnstreich, Temkin, David Jellin. Perovodjama Dierer, Florentin, Hoss, Korngriin, Maslijanski, Nissenbaum. Novo predsjedništvo zauzima mjesta. Sokolov uzima riječ za pomen umrlim istaknutim cijonistima. Napose se dirljivim riječima spomenuo pokojnog Wolfsohna, Clenova, palih junaka židovske legije, palih pijonira u sjevernoj Galileji, junaka Petah Tikva i mučenika iz grada u Jafi. Nadalje se sjeća književnika Mendele Moher Sforima, Solcm Alehema. I. 1.. Pereca, Dinesona, te pod tragičnim okolnostima umorenog Brennera. Napose ističe veliki broj palih cijonista na svim ratištima i konačno se spominje i vjernog prijatelja cijonizma Engleza sir Mark Sykesa. Slijedi izvještaj izvjestitelja legitimacijonog odbora dra. Marguliesa. Iz ovog izvještaja proizlazi, da ima bez ruskih cijonista 765.955 plafioca šekela, na koje otpada 450 mandata. Iza odulje debate u pogledu nekih nepriznatih mandata započinje generalna debata na izvještaje Egzekutive, koji su izašli tiskom i porazdijcljeni medju delegate. Generalna debata. Generalnu debatu započeo je kratkim obrazloženjem član Egzekutive Licht hei m. Iza toga kritizira u oduljem govoru .1 uli u s Si mon rad Egzekutive, te izvadja: Kad smo govorili o kongresu, prvomu iza Baliourove deklaracije, držali smo, da ćemo se ovdje sastati sa sasvim drugim osjećajima. Nismo biti tako naivni, da pretpostavimo, te ćemo( Baltourovom deklaracijom, pa ni svim političkim i ekonomskim kautelama, koje su predvidjene u mandatu, savladati-, sve poteškoće. Znali smo, da stojimo na po-

četku naše zadaće. Mislili smo, da će biti lakši prijelaz od cijonizma, koji se je borio za svoje ideale, k cijoniztnu djela. Držali smo, da smo složni n osnovnim linijama rada, i da ćemo svijetu, koji je priznao našu istorijskn vezu s Palestinom, moći prikazati sliku ujedinjenog naroda, kao što je to bilo na prvom kongresu. No i ovaj je kongres opet osndjen. da bude kongres borbe. Krilatica: život je borba, nije ovdje umjesna. Nijesmo mogli biti bez borbe u vremenu, kad je kongres živio od borbe. Danas moramo brzo preći preko ove situacije. Weizman je u Americi žestoko kritizirao moj rad i tvrdio, da je ostao bez rezultata, da nije izradjen u palestinskom uredu nikakav plan, da je ostao moj put u Ameriku bez uspjeha. Sto se.tiče financijalnog plana nije isti proveden uslijed nekih vanjskih okolnosti, koje nisam mogao mijenjati ni ja ni Vi. Drugi dio odnosi se na razliku izmedju gradske i seoske kolonizacije. Tu se slažem s Weltzmanom. Takav plan nisam pravio. Palestinski ured htio je stvoriti samo osnovke za kasniji kolonizatorni rad, te je obradio cijeli kompleks gospodarskih pitanja. U Londonu radilo se, što je bilo moguće, a sve to valjalo je nadopuniti u Palestini naročito što se tiče poljoprivredne kolonizacije. Svoje nazore o tom razvio sam u izvještaju reorganizacijone komisije. No moram priznati i svoju veliku pogriješku. Poslao sam opomene u Palestinu i primio odande izvještaje, a pošao sam tek u jesen 1920. u mjesto u proljeće 1919. u Palestinu. Ne 61 time reći, da bi ondje proveo sve ono, Sto sam godinu dana kasnije tražio. Poznajem svoje slabosti. 1 ja sam još živio s naziranjem predratnoga cijonizma, te sam morao nanovo učiti da nadjeni prolaz od cijonizma riječi k cijonizmn djela. I našao sam taj preiaz, a da nisam žrtvovao išta od narodne misli, za koju sam se borio n prošlosti. Najvažnija spoznaja, do koje sam usljed svoga propusta došao, jest, da se Palestina ne može izgraditi iz Londona. Prelazeći k izvještaju reorganizacijone komisije žali, da taj izvještaj nije predložen kongresu. Brani se protiv toga, da je on protiv židovskoga školstva. Budućnost će pokazati, tko se više brinuo za školstvo, da li oni, koji su nastojali stvoriti stalna vrda prihoda, ili oni, koji su školstvo i dalje prepustili hazardne} igri, kojoj je prepušteno školstvo uslijed zahtjeva eventualnog nužnog izjednačenja izmedju ekonomski!* i neekonomskih izdataka. Govornik zatim polemizira s odgovorom cijonističke komisije na izvještaj reorganizacijone komisije, te se osobito osvrće na izvode dra. Ruppina, kome priznaje vanredno razumijevanje za ekonomska pitanja. U kritici poljoprivredne kolonizacije htjeli smo da oborimo sistem potpune opreme poljoprivrednih radnika. I Ruppin drži, da je to u glavnom ispravno, no da je to uslijed gospodarskog položaja naseljenika neizvedivo. Pitanje kulminira n tome, da li je radniku u Palestini moguće da nešto uštedi. S time stoji i pada cijela poljop.rD vr-edna kolonizacija. Mi smo namjeravali radnike sjediniti u kooperativc, a'i ne po uzoru prividnih kooperativa, kao što su kvucot već u onakove koje postoje kod gradnje cesta. Prije svega treba iz temelja reformirati administraciju. To je sva razlika našeg' sistema. Oni su htjeli opskrbiti naseljenika, a mi da naseljenik postaje sposoban za-kredit. 'Mi tražimo strogo lučenje fondova s izričnom tendencijom, da snizimo izdatke za neekonomske svrhe. Kad Ruppin traži opremili fond, misli u prvom redu na propagandistička djelovanje te riječi, a mi da se fond posebno upravlja, jer samo time može postati više no fikcija kreditnog fonda, jer je samo time dana mogućnost, da se kontrolira kreditna baza, jer se samo tako može osigurati održanje platežnih uvjeta. Ruppin je dosad đisponirao fondovima, za koje je imao i za koje nije imao pravo dispozicije. Palestina može da se izgradi s jednim minimumom neekonomskih izdataka. Najveći dio darova može da se Upotrijebi za kupovanje zemljišta. Valja izbjegavati personalnoj uniji. Treba uvesti stručnu upravu, na koju ne će uplivisati katastrofe, koje uvijek nastaju u Palestini, kad valja novac namaknuti. Egzekutiva ima da vrši svoj upliv na ove institucije, ali mora da se kloni svakoga uplitanja na vodjenju poslova, jer treba da vrijede samo stvarni principi. Cijeli život Palestine nema da se koncentrira u cijonističkoj organizaciji, jer su na njemu inferesovajii i drugi faktori: palestinska vlada, palestinsko židovstvo.

BROJ 29,-30.

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

5