Жидов

duhanskog monopola, zakon o zadrugama, te sniženje carine za gradjevni materijal. Potrebno je uredjenje carinskog tarifa, novčanica, te pitanje hipotekarne banke Od Zidova živi 15.000 u poljoprivrednim kolonijama, jedno 3000 je zaposleno kod javnih radnja vlade i cijonisličkih društava, dok ostali stanuju u gradovima Jeruzalimu, Jafi, Hajfi, Tiberiasu, Safedu i Hebronu. Veća polovica ovih gradskih Zidova, naime 35 do 40 hiljada živi u Jeruzalimu. Ekonomski položaj židovskog stanovništva nije nikako stabilan. Kolonije na jugu, koje imaju u glavnom nasade drveća, trpe od čestih kriza radi loše prodje, poljodjelske kolonije na sjeveru zemlje od nedovoljnih prihoda. Zidovi u gradovima imaju samo djelom na pola neovisnu egzistenciju kao trgovci, zanatlije i činovnici od 2490 u Palestini 616 su Židovi dok su ostali za njihovo izdržavanje posve ili djelom upućeni na potpore. Tako izgleda današnja Palestina. Problem Palestine je posve drugi, nego li na pr. onaj u Udruženim Državama Amerike. Ekonomski je jasno, da kod naše gospodarstvene politike u Palestini ne smijemo time računati, odnosno samo djelomično, da će useljenici, kao u drugim useljeničkim zemljama, naći svoju egzistenciju u trgovini. Useljenici se moraju prihvatili ovih zvanja. Svakako ćemo na korist poljoprivrede morati istaći, da ne ćemo narodnu domaju samo našim b r oj e m postići, već da moramo u tu svrhu posjedovati palestinsku zemlju. Varaju se oni, koji tvrde, da u industriji susrećemo na manje poteškoće. Ne smije se lime doći, da Zidovi u industriji imaju veća iskustva. U Evropi su Zidovi poglavito u industriji poduzetnici ih trgovački i tehnički činovnici, dok u Palestini će industrija samo onda mnogim useljenicima pružili egzistenciju, ako će i radnici, barem većim dijelom biti židovski. Prošla je godina u Palestini bila jako teška. Zlo su djelovale unutarnje razmirice u organizaciji na raspoloženje u Palestini. Prije svega je najveća nesreća, što je uslijed ovih razmirica novac sve slabije priticao. Bio je to nesretni sukob, kakav se gori ne da zamislili, kada su se sastali već postignuta mogućnost rada sa nemogućnosti da se njome poslužimo. Ipak imade važnih aktivnih stavaka, a to je uselenje više tisuća halucim i nabava velikih zemljišnih kompleksa u gradu i na selu. Uselenje tolikih za Palestinu oduševljenih i djelomično već pripravljenih mladih ljudi značilo je veliko pojačanje naše pozicije. Ne smijemo ali zaboraviti, da su do danas ovi mladi ljudi samo manjim dijelom našli trajno zaposlenje. I ove ćemo izgubiti, ako im ne stvorimo trajno mogućnosti egzistencije u gospodarstvu, graditeljstvu i industriji. Kupovanjem zemljišta dobili smo 80.000 dunuma prvorazredne poljoprivredne zemlje, te je sada istom jedna sistematska kolonizacija moguća. Bilo bi neoprostivo, da je zastupstvo Z. n. f. -a u Palestini ovu mogućnost propustilo. I svi pokusi sa intenzivnom kulturom na natapanem zemljištu postavljeni su time istom na realnu bazu. Od prilike polovicu loga zemljišta nabavio je Ž. n. f., a drugu Palestina haud Developement Compagny. Osim ovih od cijonističkih društava kupljenih zemljišta povećan je židovski posjed i time, što je palestinska vlada velike močvarne i obalne prudove predala Ici u mnogogodišnji zakup. Ica će ovaj predjel velikim amerijoracijama privesti kulturi. U našim je krugovima rašireno mišljenje, da ćemo dobiti velike površine državnog zemljišta. Tu se varamo, jer u koliko

je ovo zemljište za gospodarstvo upotrebivo, već se s malim izuzecima obradjuje i težak je sporazum sa sadašnjim zakupnicima, dok bi amehjoracije ostalog zemljišta gotovo tako skupe ili još skuplje bile od dobroga zemljišta. Mi ćemo dobro zemljište morati uvijek kupnjom nabaviti, a i tu nailazimo na velike poteškoće, jer nije lako protjerali arapskog felaha sa njegove grude. Morati ćemo se ograničiti na kupovanje zemljišta od veleposjednika, koji mogu sadašnjim zakupnicima izdali drugo zemljište. Moramo i time računati, da u »Svetoj Zemlji« mnogi kupuju zemljišta, te tako povisuju njegovu cijenu. Moguće je, da ćemo jednom lakše nabaviti zemljišta, kad će nam uspjeti uporabom Jorđanovih voda velike plohe natapati, te ih sa nenavodnjenim zamijeniti. P. L. D. C-a tako povećao, da nam stoje na raspoloženju u Jeruzalimu. Jati, Hajfi i Tiberiasu gradilišta za jedno 12.000 novih kuća, To pokriva potrebu za dulje vremena i time se ujedno predusreće spekulaciji sa gradskim zemljištem. Još je jedna aktivna stavka u prošloj godini: osnutak radničke banke. Ova banka, na kojoj cionističke organizacije sudjeluju sa 40.000 funti, a radnici za sad s 10.000 funti, omogućit će radnicima, da zadružnim uživanjem prime velike radnje svake vrsti u akordu. Radnička je banka već kod javnih radnja, koje su radnici od vlade primili, igrala veliku ulogu i postat će vjerojatno inslrumenat, koji će radnicima dozvoliti, da se opreme dobrim tehničkim pomoćnim sredstvima i da se kod svih većih radnja, koje su u savezu sa pripravom zemlje, moći uspješno konkurirati. Konačno valja na tom mjestu i spomenuti, da se pregovori ing. Rulenberga glede koncesije upotrebe Audje za dobivanje snage primiču uspješno zaključku. Sa radnjama oko provedbe ove koncesije moći će se naskoro započeli. Govornik na to prelazi k budućim radnjama, te počinje sa poljoprivredom. Veli, da zna te će poljoprivredni dio rada biti najteži, no do su sva njegova očekivanja premašena. Ne uzimajući u obzir da moramo kolonizirati ljude, koji su se kroz tisućljeća odučili od gospodarstva, da treba vremena, dok se useljenici prilagode klimatskim prilikama Palestine, da nije bilo instituta za agrarni kredit, najteže je, da gospodarstvena produkcija ima da izdrži tešku konkurenciju u tuzemstvu i inozemstvu. To vrijedi za sve grane gospodarstvene produkcije. Govornik ovdje nabraja sve otegotne okolnosti, kojima želi ponovno pokazati, da je najteže, što nam predstoji, stvaranje rentabilnih poljoprivrednih poduzeća. 1 ne treba da nas začudi, kada u gospodarstvenoj kolonizaciji u Palestini nijesmo dospjeli do zaključnog povoljnog rezultata. No krivo je pripisati to okolnosti, da cijonislička organizacija nije svoje pokuse izgradila na sistemu pojedinačne kolonizacije, već kolonizacije grupa (kvucot). Dokaz je tomu, da se pojedini kolonista bori istim poteškoćama i prolazi jednake krize. Prigovori nerentabilnosti i deficitu kvucot proizlaze medjutim većim dijelom od jedne krive predpostave. Označuju se svote, koje godišnje izdaje cijonislička organizacija, kao deficiti, a tamo su ove svote izdane samo manjim dijelom za pokriće deficita, a mnogo većim dijelom za nabavu novog inventara i popunjenje poduzeća, dakle nijesu izgubljene. Samo 5% investirane svote su zapravo gubici uprave. Ali ovi su gubici 10 puta pokriveni gospodarskim iskustvom, što su ga stotine radnika na kolonijama stekli ne govoreći, što to znači za našu političku pozadinu, da imamo toliko

kolonija, toliko naseobina u Palestini više i što nam je to koristilo za vrijeme rata. Da nijesmo u početku gosjjodarstvenc kolonizacije provadjali pojedinačnu poput Ice, ne obazirali se na sve ostalo, obrazloženo je već time, da nijesmo imali za to potrebni novac. Govornik i ovu tvrdnju dokazuje na temelju činjenica. Uslijed financijalne situacije nijesmo bili u stanju da pristupimo jednom kompletnom uredjenju, već smo u neku ruku morali kolonizirati na obročno otplaćivanje, 1 kad smo tad stajali pred alternativom, započeti ovakovu kolonizaciju ili nikakovu, to sam sve do danas čvrsto uvjeren, da je kolonizacija, kako smo je započeli sa svim svojim pogreškama, bila za našu slvar ipak najbolji mogući put. Po mom shvaćanju je dakle izvraćanje, kad pripisujemo nezadovoljujući rezultat poljoprivredne kolonizacije socijalnoj formi, u kojoj je ova vodjena. Bit ovoga problema nije socijalni ili pravni oblik, već pitanje gospodarske sposobnosti ljudi, i pitanje rentabilnosti palestinskog gospodarstva uopće. U stvari izobrazbe ljudi za gospodarstvo smo žalibože do danas jako malo učinili. Kad bi htjeli sistematski raditi, morali bi mnogo gospodarstvenih škola i naučnih farma osnovati. Ako to ne činimo, ne činimo to toga radi, što nije potrebno, već jer nas na to siti pomanjkanje sredstava. Mi ćemo morati jedan odredjeni broj ovih u Palestini uzdržavati i mi ćemo jednako morati, budući da će mogućnost osnutka ovih zaostajati za potrebom, stvoriti ovakove mogućnosti izobrazbe u Evropi. Doduše ne može radi drugih prilika izobrazba u Evropi nadoknaditi palestinsku, no ipak je neka prednost ove izobrazbe pred posve neizobraženim useljenicima. Stoga pozdravljam najtoplije pokret, koji se ističe naročito u Njemačkoj, da mlade ljude već prije njihovog iseljenja u Palestinu upoznaje sa gospodarstvom. Ova nastojanja moraju da slijede druge zemlje i moraju se od cijonista ovih zemalja unapredjivati kao znatan dio njihove djelatnosti. Za postavljanje tehničkih problema na pr. izbor najboljih vrsta, najboljeg načina obradjivanja, pitanja djubrenja je takodjer malo učinjeno. Mi ćemo sad morati nastaviti smrću Aronsohnovom prekinute pokuse, ako želimo razjasniti razna tehnička pitanja. U prošloj godini je to u malome opsegu već učinjeno i rezultati mnogo obećavaju. Ali mi moramo naša pokušalista dalje izgradjivati. Novi budžet predvidja stoga odredjenu svotu za ovu svrhu. No sve to nije dovoljno. Uslijed kupovanja velikog terena i mnogo većih zahtjeva i, što se na nas stavljaju, stojimo danas pred novom epohom palestinske kolonizacije. Ne ćemo ništa da propustimo, što će nam pomoći da popravimo naš kolonizacijoni sistem, da steknemo povjerenje židovskog svijeta u naš rad. U tu svrhu pozvat će mo najbolji autoritet na ovome polju gospodarstvene kolonizacije, po mogućnosti iz zemlje, gdje su slične prilike palestinskim n. pr. iz Kalifomije, da u Palestini posjeti naše radnje i da nam onda predloži detajliranu osnovu, kako ćemo najbolje u našem radu nastaviti. No moguće je, da sud ovoga stručnjaka ne će dati konačni odgovor na mnoga pitanja, već da će u tu svrhu zatražiti neke pokuse tehničke vrsti, koje bi poput pokusa u našim pokušalištima potrajali više godina. Kad vrijeme ne bi nama u Palestini ništa značilo, to bi morali počekati ovih nekoliko godina. Ali vrijeme je za nas u Palestini važan faktor i mi ne smijemo da dozvolimo da godine prolaze.

4

»ŽIDOV£ (HAJHUDI)

BROJ 33 .—32.