Жидов

sobno potpomognu i unaprede, ako znadu lokalne interese dovesti u sklad sa općenitim. Tel-Aviv omogućuje postanak židovskog ribarenja time, što podiže zgodna pristaništa, koja će opet biti od velikog i odlučnog zamašaja za grad. Druga grupa ruskih Židova bavi se opet dobivanjem soli iz morske vode. Zasada se dobiva u Palestini sol, koja se uvaža iz drugih zemalja, napose iz Egipta, gdje je vađenje soli veoma razvijeno. Palestina ima doduše i sama velike naslage soli oko Mrtvoga mora, ali je dobivanje skopčano za sada s velikim poteškoćama. Tu se napose opažaju loša saobraćajna sredstva između Mrtvoga mora i palestinskih trgovačkih središta. Prenos soli magarcima i devama tako je skup, da je uvožena sol jeftinija. Po statističkim podacima uvaža se godišnje oko 8000 tona soli u Palestinu. Sir Herbert Samuel podijelio je židovskim poduzetnicima obrtnice, te je ishodio kod britske pomorske uprave i nužno dopuštenje Ujedno im je uz najmanju cijenu dao zemljište na 99 godina. Londonski Economic Council hoće to poduzeće da finansira sa 54.000 funti šterlinga. Sa 15.000 tona, koje kane dobiti prve godine ne će biti samo pokrivena potreba Palestine, nego će se moći razviti unosni izvoz. Ne možemo da zaključimo ove vijesti, a da ne spomenemo, da će dobivanje soli ići u korist i druge jedne gospodarske grane, koju su Židovi uveli u Palestinu. Radi se naime o fabrikaciji sapuna, pri čemu se mnogo preradjuje soda. 1 odavle se vidi medjusobna veza pojedinih poduzeća obnove. (Ziko).

Iz Jugoslavije

Sefardi u Zagrebu. Predstojništvu izraelitske bogoštovne općine u Zagrebu stigla je molba od blizu pedeset općinara, da se petkom na večer i subotom u jutro, kao i na visoke blagdane obdržaje, uz dosadanju. i služba božja sefardskim obredom. Dok se čita ova molba, kao da se šire zidovi dvorane, dočarava nam viziju iz davno prošlih dana, pred našim se duševnim okom pojavljuju lica, »kijeh sveto ime slovljaše na daleče«. Senat republike dubrovačke vijeća o molbi dvojice otmjenih stranaca, koji traže azil pod zaštitom Svetoga Vlaha. Humanista Didak Pir r h o i doktor Amatus Lusitanus pitali su iz Pesara, hoće li se oni u slobodnoj repubHci smjeti da nastane, hoće li oni moći slobodno da vrše obrede svoje djedovske jevrejske vjere. Jer obojica su bili Jevreji, ma da su odmah iza poroda Jakob Flavius. —• kako se je jošte zvao Didak godine 1517. u Fvori. a loao Rođrigues 1511. u Castel Branca, kršteni. Od godine 1497. nije smjelo više bi*i pripadnika jevrejstva u Portugalu, a kralj Manuel zabranio im je i iseljenje. Svi progoni, lomača i tamnua rdjesu ali mogli da spriječe, .levreje, da potajno vrše obred Mojsijev i da u istom odgajaju svoju djecu. Prema vani kršćani, odgojeni na kršćanskim univerzuma, čc kali su tek priliku, da si u inozemstvu nadju slobodan zaklon 1 tako su i, dva prijatelja Pirrho i - Rođrigues putovali kroz Francusku, Belgiju, Nizozemsku, Mletke u Feraru, Jakin i Pesaio.

Onda su vladali u Rimu pape, koji nijesu nipošto odobravali grozote portugalske inkvicije. Klemens 'Vi!. Paul 111. i Julije 111., dozvolili su Jevrejima neograničen boravak i slobodno vršenje vjere u papinskoj državi. Amatus Lusitanus ili kaki se je volio jevrejski nazivati Chabib, postao je najglasvitiji liječnik svog vremena, čak iz daleke Azije došli su bolesnici u Anko nu i sam papa zvao ga je opetovano k sebi. Nu došao je novi papa Juliji; IV. Na užas svih rnarana, koji su se veo smatrali spašenim. U Jakinu je na lomači poginulo 24 Jevreja. Dr. Amatus Lusitanus, glasoviti liječnik i njegov prijatelj slavni huminista Didak Evorensis, našli su zaklonište u Pesaru kod vojvode Guide Übalba Urbinskog. Ali i tu im je boravak bio ograničen. I pomislili su na Dubrovnik. Dubrovnik bio je onda u uskoj vezi s Turskom, a u Turskoj je sultan Bajazet gostoljubivo primao sefarde, Jevreje iz Španije i Portugalske. U Dubrovnik, tu trgovačku luku svjetskog glasa stigla je 1544. god. ladja, puna portugalskih Jevreja, kako to Baltazar de Faria javlja kralju Joau i senat dubrovački pozove tu dvojicu naučenjaka, da se nastane u gradu. U Dubrovniku ustraja se prva jevrejska sefardska općina u hrvatskim i srpskim krajevima. U Radu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti objelodanio je godine 1917. profesor latinskog jezika na zagrebačkoj univerzi dr. Djuro K 6 r b 1 e r opsežnu radnju »Život i radi, humanista Didaka Pira Portugalca, napose u Dubrovniku«. Životopis njegov završuje dr. Korbler riječima: »Malo je bilo rodjenih sinova Dubrovnika, koji su nam toliko koristili, kao taj došljak«. Pjesme Didaka Pira izdao je o svom trošku biskup Tomo Natalić Budislavić. Senat dubrovački obsipao je Didaka počasnim darovima za jednu jedinu pjesmu 30. augusta 1582. sa 15 dukata. L ono vrijeme, dok su Jevreji u Njemačkoj bili i te kako progonjeni i potišteni u Dubrovniku je bio Jevrej dobar prijatelj Mavre Vetranića Cavčića, Nikole Oučetića, Dinka Zlatarića, Šime Benesića, Dinka Runjine, Mihajla Menuldina, bio je učitelj Ivana Gundulića i njegovih vršnjaka, član dubrovačkih poslanstva u Carigradu, čovjek slavan i slavljen. Jevrej Amatus Lusitanus je u svom znamenitom djelu »Curiationum medicinalium« opisao vješto zdravstvene prilike dubrovačke i u cijelom učenom svijetu proširila se slava grada Dubrovnika, kao žarišta Humanizma i tolerancije, u cijelom jevrejstvu slavio se je senat i grad dubrovački. Sefardi došli su u Split tamo, gdje je već u rimsko doba bila jevrejska općina u Solinu Profesor na univerzi u Skoplju Dr Grgo Novak izdao je 1920. studiju »Židovi u Splitu«, u kojoj čitamo: »Sefard Daniel Rodrigues bio je trgovac velikih koncepcija po njegovim osnovama morao je Split, da postane prva luka Balkana na jadranskom moru.

Splitska vlada je silno odlikovala Rodriguesa i potvrdila njegov izbor konzolom židovske narodnosti. Vrijedan slijednik bio je, ne samo na čelu jevrejske općine, već i kao veletržac, kao pouzdanik generalnog providura, Josipa Fenso«. 1 tako je ova mala šačica sefarda i za Split značila sreću i blagostanje. Novak završuje: *Pa dok u analima Splita često nalazimo možda i prevelike hvale za Židove, ne možemo naći ništa, šta bi na njih ružnu sjenu bacilo! Većina iseljenika Jevreja iz Španije našla je novi zavičaj u zemljama Islama. Bili su to najbolji sinovi jevrejstva, bili su ponos i dika našeg roda. Cijela naša jevrejska historija tek je veliki hvalospjev o tim ljudima, koji su tako vjerni, ko stalni bili u toj svojoj ideji, da su uza sve te grozne progone, uza sva obećanja ogromnog bogatstva i ugleda za slučaj pokrštenja ostali odani tradicijama MozesaMaimonidesa, Jehuda Halevia, Ibn-Ezre i stotine drugih filozofa, pjesnika, literata. Kad su došli sefardi, kaže naš veliki Graetz-živjeli su nekim, u ono vrijeme med Židovima nepoznatim ponosom, kao kneževi, čašćeni i štovani po cijelom stanovništvu židovskom i nežidovskom.

Jose vojvoda od Naxosa, bio je pouzdanik sultanov, najmoćniji muž u Turskoj u Hamburgu, onda gradu najfanatičnijih luterana, gdje ni katolik ni kalvin, a kamo Ii Jevrej nije smio ni da vrši bogoslužbe, sefardski su Jevreji bili potpuno ravnopravni državljani, jednako uvaženi kao najmoćniji senatori. U Nizozemskoj je njihov udio u državnim poslovima, u Svim granama znanosti i priverede uvijek bio jednak najodličnijim Holandezima. u Surinamu su oni bili moćni ugledni vlasnici plantaža. Engleska je na rijeci Manase bez Izraela, otvorila nakon četiristoljetne stanke svoje luke opet Židovima- Za sefarde vrijedi riječ Werner Sombarta »Gdje je Izrael, tamo izlazi sunce«.

U Bosnu kao i ostale pokrajine tadašnjeg turskog carstva donijeli su Sefardi blagostanje, procvat, napredak. Dezolatne prilike, propadanje Turske kroz stoljeća djelovalo je i na tamošnje sefarde. U prekrasnoj, premalo poznatoj studiji sarajevskog nadrabina, dra Morica Levia »Sefardi u Bosni« vidimo, kako su uza sva zapostavljanja i progone znali potomci onih ponositih senora sa obala F.bra i Ouadalguivira očuvati vjeru, dići svoj ponos i ugled, nu ona silna židovska znanost, koja je bila njegovana u Cordobi, nestala je doskora. Sam dr. M. Levi kaže u tom djelu, da duševna plodnost sefardskih Jevreja, koja je u Španiji toliko dobra i duboka donijela, nije iza njihova uselenja u Tursku sasvim prestala. Djelovanje Moše Almoslina, Samuel Šutama, Ibn Jachjasa i Akriša za znanost, povijest i pjesništvo naći će potpunu ocijenu u povijesti židovskog znanja. To su ali bili zadnji uzdisaji umirućeg sjaj sefarda u Turskoj prestao je u XVI. stoljeću. Uslijed protuznanstvenog, strogo ortodoksnog smjera kabalističkog misticizma, uslijed okrutnosti i globljenja paša, zapali su Jevreji u duboki teški san Nasljednici velikih muževa, koji su u španiji tako lijepo stvarali za sveopću svjetsku kulturu, kojim pripada najsjajnije poglavlje u jevrejskoj

4

»Ž I D O V«

BROJ 10.