Жидов
svrhama, izgledima židovskog političkog organizovanja u Jugoslaviji. Hoću samo da razbistrim zablude, koje jedan članak u »Židovu« servira sa mnogo pretenzija u obliku socioloških i političkih razmatranja. Isti su to argumenti, koji su već tako često sa strane pobornika asimilacije suprotstavljeni cijonizmu, i već tako često pobijeni. Ako se na nje svraćam, potrebno je stoga, jer to ovoga puta biva u ime cijonizma. Nadute fraze, da je za političko organizovanje jednoga naroda potrebno »društveno stapanje«, da pojedin. dijelovi jugoslavenskog židovstva pripadaju raznim političkim i osjećajnim smjerovima, da su »drukčije orijentovani« zvuče baš u političkom životu kraljevine SHS isprazno. Jedva se može da zamisli razrožnija, osjećajnim, klasnim, etničkim, historlčk'm momentima različitija i strastvenija borbena zajednica no što je zajednica državotvornog naroda naše države. A pisac članka upravio je svoju opomenu ipak na krivu adresu židovstva, koje u kraljevini SHS pripada isključivo socijalnoj grupi »malogradjanstva«, a u ovoj gotovo isključivo slobodnim zvanjima i koje mimo svih nebitnih osjećajnih diferencija ipak smjera prema jednoj zajednici osjećaja i cilja. Ima li uopće naroda, u kojih se ovo stajanje ■ zbilo prije borbe o opstanak i čast? Ili se možda vode herojske borbe židovstva u Litvi, Poljskoj itd. po jednom »stopljenom« židovstvu? Upravo usred nacijonalne razrožnosti Vojvodine, u strastvenoj usijanoj atmosferi stranačkih borbi u ostalim dijelovima zemlje, je za budućnost židovstva ovdje etskl postulat da spriječi, te bi židovska omladina cijele zemlje sa njoj prirodjenim uzbudivim, zanešljivim poletom postala najnapadniji i najglasniji nosioc raznih nacijonalnih razdruživanja, partajskih mržnja i klasnih borba. Samo naivna zamjena uzročnosti sa istodobnošću mogla je pisca članka sklonuti da kaže, da su već gdjekoji židovski ministri bili uzrokom pogroma. Židovski ministri ne, sigurno ne! Nego židovski skutonoše stranih strasti, stranih lažnih zastava, da! Nije potreban dokaz za to, da je zastupstvo židovstva, primjerice u općinskom životu Vojvodine pod nacijonalnim razrožnostima ove pokrajine jedno pitanje, goruće pitanje, praćeno neposrednim praktičkim posljedica-
ma. I ako tkogod još ne vidi neposredne praktičke poslj e d k e, to još nu smije najmanje u ime c i j o n i s t ičk i h ideala, protiv toga da diže glas. Ja sam izdao parolu za organizovanje u javnom životu Vojvodine., i ako našim Zidovima pribavimo moralni alibi i ništa drugo, ako se čuje naš, umjesto glasa svih Židova cijele zemlje SHS, da hoćemo živjeti,- boriti se tako kao svaki drugi narod, onda smo takodjer realno politički postupali. Jer »riječi sebi utiru svoj put*, kaže Romain Roland. »One živu svojim životom i djeluju, rade dalje*, samo površni posmatrač čudi se novim silama, koje izviru iz davno izuštenih riječi. »Filozofija nesvijesnoga* govori o golemoj ulozi, što je u prirodi igra instinkt, ono, česa si nijesmo svijesni. U tisućljećima, u kojima smo razmišljali o prošlosti i budućnosti, nestala nam je kao narodu ova nesvijesnpst, ova prirodnost naših čina. / Držim, da u tome leži ključ zagonetke. To je razlog, da se drugim narodima činimo stranima po našem mentalitetu, da sumnjaju u po nama postavljene ciljeve i u našu iskrenost, te smo se odvikli da kao zajednica dejstvujemo, da smo kao zajednica izgubili onu sposobnost, da u opojnosti časa dejstvujemo, časa, koji u životu naroda često u jednom činu odlučuje na dugo o njihovoj steći ili nesreći, te ih dovodi ili do najveće slave, ili ih obara u nevolju. Zangvvill piše u svojoj priči »Samoobrana* o mladiću, koji idući od kuće do kuće, od vratiju do vratiju, hoće da malu židovsku varošicu Milovku sklone na organizovanje samoobrane u svrhu odbrane blizoga pogroma. U njega su dokumenti. koji dokazuju da će sigurno uslijediti veliki pogrom. Njegov je put žalostan. Ovdje mu veli cijonista, da je samo za Cijon vrijedno boriti se, ondje socijalista, da će progon prestati samo pobjedom proletarijata, nacijonalni poljski Židov opet. da samo topla predanost za Poljsku otadžbinu može da spriječi pogrom. Poale Cijonista, socijalni revolucijonar itd. itd. Mladić zdvojno viče; »Moja gospodo, ostavite sada Vaše principe na stranu, dodjite da branite život, čast, imovinu!* Sve uzalud. Jednog dana đodju topovi i razore židovsku varošicu do temelja, 1 cijonista leži uz socijalistu, poljski nacijonalac uz socijalnog revolucionara pod ruševinama uništenoga gradića. Znatan dio zemlje, osobito u blizini jczeja, vrlo je podesan za gradnju vila s voćnjacima, te bi se mogao postići prihod od 20 do 25 funti sterlinga po dunumu. Na taj bi se način moglo prodati 4 do 50 dunuma. U savezu s time spomenut ću, da su Peter Schvveitzer, blagajnik amerikanske cijonističke organizacije i britski ministar, Sir Alfred Mond, kupili više dunuma zemljišta, da kasnije na tom zemljištu sebi sagrade vile. Naše je nastojanje, da sada skupimo 50 hiljada funti sterlinga, da bi time omogućili siromašnim imigrantima naseljivanje. Ovaj novac upotrijebili bi za podizanje potrebnih' zgrada. Svakoga, koji dolazi iz Palestine, pite se za židovsko-arapske odnošaje.
Čvrsto sam uvjeren, da razvoj tih odnošaja mnogo zavisi i o držanju židovstva izvan Palestine. Ako će Židovi aktivno podupirati obnovni rad, ne će nastati nikaikova ozbiljna opasnost. Arapsko pu čanstvo Palestine sprijateljit će se s našom obnovnom misili, izuzev možda nekolicinu intriganta. Većina palestinskih Arapa živi s nama u prijateljstvu i čeka samo, da nas vidi pri radu, jer će i oni profitirati od razvoja zemlje. Palestina ima danas još malo pučanstva i tako je slabo kultivirana, da svaki novi rad u jednakoj mjeri donosi koristi Arapima i Židovima. Mogu samo da opetujem, da velike mase arapskog pučanstva- s respektom prate naš rad I naše nastojanje za zemlju. Sve zavisi o tome. da pokaže-
mo aktivitet i cta ne bi smeli Arape popuštanjem naših nastojanja. To nazivljem razboritom politikom prema Arapima, koju moramo nastaviti, ako hoćemo da imamo uspjeha. Još jednu riječ o našima pijonirima. Bio sam vrlo ražalošćen, kad sam vidio zlobnu propagandu, kojom se tvrdi, te su ovi izvrsni mlađi muževi i žene, koji su došli u Palestinu, da ponovno izgrade zemlju svojih otaca, prepotentni. Svaki haluc naglašujem, da nefcoznajem nikakove razlike —• snažan je i pun volje za rad, jer je pripravan, da za obnovu narodne domaje sve žrtvuje. S ovim izvrsnim ljudskim materijalom i potrebitim kapitalom sigurno če da pobijedi naša stvar.
Svrha Keren Hajesoda u ovoj godini
Vladimir Jabotinsky:
Vladimir Jabotinsky, član evropejske komisije, koja se nalazi na propagandnom putovanju za Keren Hajesod u Americi, napisao je ovaj članak za amerikansks Židove, no radi njegova aktuelna sadržaja donosimo ga našim čitateljima. Pišem ove redke, da amerikanskim cionistima i Židovima jasno prikazujem neizmjernu važnost Keren Hajesoda. Za pokriće naših palestinskih izdataka za naredne dvije godine treba sabrati iznos od 12 milijuna dolara u ovoj godini. Ova svota od 12 milijuna pokriće je za redoviti budžet, kao i za sve konstruktivne radnje u Palestini u god. 1912,-23. Cuo sam gdje govore neki optimiste, da će dostajati, ako ove godine saberemo iznose za redovite izdatke. Oni, koji to tvrde, su u velikoj zabludi. Takozvani »regularni budžet« odredjen je u cijelosti za uzdržavanje institucija, koje već postoje.. Ove su institucije bez sumnje vrlo važne; to nisu samo naše škole i bolnice, već i domovi za imigrante, kuhinje, agtikulturne institucije itd. Ove institucije mora da uzdržimo pod svaku cijenu. Ali njihovo uzdržavanje, još ne znači povećanje našega pučanstva. To znači, da smo ostali na istoj točki, da nismo napredovali. To je učvršćenje naših sadašnjih pozicija, ali to nije skrb za novu imigraciju. Zadaća je cijonizma, da prije svega osigura napredak imigracije i kolonizacije, napredak svakoga mjeseca, tjedna i dana. Ako nc ćemo napredovati, tad možemo da se smatramo dobrim farmerima ili trgovcima, ali ćemo morati priznati, da nismo uspjeli u glavnoj stvari, kao kolonizatori. Proučenje budžeta naporan je posao 1 s toga hoću da se bavim tek sa nekoliko brojki. Palestinski budžet Cijonističke Organizacije sastoji iz tri dijela. Treći dio sačinjavaju »redoviti izdaci*. Pravi kolonizacijoni budžet sastoji iz prvog i drugog dijela i smije se tek onda skupiti, kad je pokriven redoviti budžet. Prvi dio ima da za kupnju i pripravu zemljišta namakne 1,200.000 dolara. Drugi dio treba SOO.OOO dolara za gradjevn« kredite, 1,200 000 dolara za industrijalne, agrikulturne i komercijalne zajmove i oko 200 000 dolara za razvitak snaga vode. Svaki tko išta zna o kolonizaciji, uvidjet će odmah, da su to jedini progresivni momenti, progresivni u smislu ono-
BROJ 16—17.
»ŽIDOV*
3