Жидов
pred posljednjim (konzekvencijama svoje apsolutne negacije židovstva: pred formalnim istupom. Nelogični su i nedosljedni. Stvaraju zasebne židovske organizacije za propagandu negacije židovstva, a ne vide, da baš time, što se ovako organizmu, sprečavaju svoju težnju, da utonu u drugoj naciji, umjesto da individualno bježe od židovstva. Dobro je, da se unutar židovstva provadja ovaj proces razlučivanja, lako prema vani ni nama ni njima ne koristi, židovstvo će neminovno samo ozdravit, kad se iz njega vidno izluči ovaj rastvorni elemenat.
Novi život*
Vita nuova? Novi život? Meće li biti i kako će doći? Ugovor od San Rema stavio je pred Židove problem, kakav, u tome zamašaju, ne poznaje cijela istorija dijaspore. Ugovor je mjenica, čije izvršenje zavisi mnogo više o onima, kojima je dana nego li 0 onima, koji su je dali. Brzina ispunjenja bitna je za uspjeh i zavisi prije svega o tome, da Židovi prihvate novu orijentaciju, koja će odgovarati zahtjevima toga ugovora. Radi se o tome. da se prevlada opasnost, te bi dijaspora u Cijonu gledala 1 nadalje ono, što je Cijon uvijek bio u židovskome životu, »nadopunidbeni« (compensatory) ideal; Židovi, koji su živjeli izvan Palestine, bili su uvijek spremni, da ispunjavajući svoje religijske dužnosti daju za Palestinu, a Židovi u Palestini bili su uvijek spremni, da uzimaju, smatrajući to svojim religijskim pravom. Radi se o nekoj vrsti dobrotvomosti, pri čemu je cijonistička organizacija u velikoj mjeri, u protimbi sa svojim ciljevima, postala dobrotvornom institucijom, a židovski stanovnici objektima takove dobrotvornosti. Opasnost je u tome, da je za većinu cijonista, izuzevši malu grupu američkih vodja, Palestina, kao ranije, simbolska tvorevina jedne budućnosti na drugome svijetu, da nijesu shvatili, te je Palestina prestala biti zemljom ?n abstracto, već da je postala konkretnom i živom Palestinom, koja čini čvor u mreži komplikovanih odnošaja, koji idu od Engleske u Indiju te obuhvata ju sav svijet s njegovim ekonomskim razvitkom i modernom civilizacijom. Problem, pred kojim sad stoji židovski narod, silno je zamašan za čitav razvitak u Palestini i u dijaspori. Samo uspjeh u Palestini može krenuti i život u dijaspori u normalnu kolotečinu. Tako stojimo pred alternativom: Ili uspjeh u Palestini, a s njime vezano normalizovanje židovskog života u dijaspori, ili razaranje židovstva, silom u centralnoj Evropi i progresivno übrzanom asimilacijom kao u Ujedinjenim Državama. Golemi, posve novi zadatak traži preokret u židovskome životu i u cijonizmu. Novi uvjeti traže novu ideologiju, novu filosofiju o Cijonu. nove ciljeve radu, nove institute, nove ljude i novu tehniku rada. Amerikanci su toj misli dali izražaja * Ovaj je članak prikaz zaglavnog poglavlja nedavno izašle knjige jednoga od najboljih predstavnika mladog židovstva u Americi, Kallena (citirano po »Jiidische Rundschau«, Berlin) DonaŠamo ga kao izražaj deologije američkih socijalističkih cijonista. : j i [*. isgj|g
3 I u formuli, da treba Bazelski program na- domjestiti Pittsburškim programom. Budući razvitak odredit će u prvom - redu sadržaj i karakter mandata. Mandat - sam nije više dvojben, jer iza njega stoji ne I samo engleska vlada, već izuzevši izvjesi ne zastupnike crkve 1 misije i zaklete antisemite, ujedinjena volja židovskoga naroda, a naročito radništva. A englesko - se radništvo zauzelo za stvar, jer je smatralo Pittsburški program američkih cijonista ozbiljnom, savjesnom obvezom, , da provede u Palestini velik eksperimenat stvaralačke demokratije. Ustanove mandata zavise o tome. da li će se Foreigne Office na kraju dati uplivisati nastojanjima cijonista ili engleskih militarista. što će reći, on je djelomična pojava velikog boja izmedju posjedujućih i radnika, koji karakteriše najnoviju povijest Engleske. Možda još dublji momenti razabiru se u pitanju granica. Za ekonomski razvitak Palestine, za broj njezina pučanstva, za kulturni status : socijalnu organizaciju zemlje odlučan je stupanj industrijalizacije, koji može da postigne Palestina A taj opet zavisi o tome s kojim će vrelima sila ona raspolagati, t. j. o tome, u čijim će rukama biti prava raspolaganja s vodama Litanija, Jarmuka i Jordana. OdI lučno je dakle, hoće li se ta prava dopitati Palestini ili internacijonalnoj visoko; financiji, čiji je glavni kvartir u Franceskoj. Ali i loša granica znatno je manje pogibeljna za izvadjanje takova eksperimenta kakav je židovska Palestina, nego li neprijatno javno mišljenje u Engleskoj, gdje je javno mišljenje jedina u istinu pokretna sila eksperimenta. A uzđržanje simpatija engleskog javnog mišljenja u opasnosti je, po mišljenju Amerikanaca, nedostatkom sposobnosti cijonističkih vodja i velike mase cijonista, osobito u Engleskoj, da shvate daleke političke vidike. Oni su sentimentalni ljudi s izrazitom averzijom za političke i ekonomske realnosti. Isto je to slučaj u pogledu slabog spoznavanja etnografskog učešća Židova u kompleksu ne samo palestinskih, već i drugih nežidovskih narodnosti u prednjoj Aziji. Od tih narodnosti arapska je u većini. U prošlosti je kulturna saradnja Židova s Arapima stvorila zlatni vijek arapske kulture. Židovi treba da shvate, da su, e da bi se olakšalo brzo i puno razvijanje Palestine kao židovske narodne domaje, apsolutno potrebne simpatije, dobra volja i saradnja njihovih' arapskih susjeda. Dobri odnosi izmedju Arapa i Židova jesu u interesu obaju naroda, jer oni imaju zajednički važni zadatak, da osiguraju održanje principa mandata. 0 njima će u prvome redu zavisiti, hoće li se taj princip provesti bona fide, 111 će se upotrijebiti kao licemjerno velo preko imperijalističkog izrabljivanja. Takovo provađjanje činit će jedan od osnovnih stupova za novi medjunarodni poredak. Religijski nastrojeni čovjek osjećao bi božjom providnosti. da se narodu Jezaje povjerila zadaća, da radi na stvaranju svjetskoga mira. Ako je razvitak političkih i ekonomskih prilika u unutrašnjoj vezi s objava- 1 ma židovskih proroka, o miru izmedju na- 1 roda, to imaju i ekonomski uvjeti karakter nadovezivanja na starožiđovske : ideale. U Palestini se na Židove stavlja
- kao preduvjet uspjeha zahtjev, da samim uvjetima života ostvaruju ideal proročke i pravednosti. Bio bi vrhunac mahnitosti, t kad bi se ondje stvarali takovi životni ! uvjeti, po kojima bi nastalo jedno »radničko pitanje«. Pokus, da se dade pravo riješenje, odredjen je Pittsburškim programom. Gotovo odmah iza Balforurove i deklaracije obrazovala se u Americi mala grupa od osam ili devet ljudi, koji su nazivali »parošim« te su sebi uzeli za zadaću, da istraže pitanje ekonomskog razvitka u Palestini. Kao rezultat njihovih rada fonmulovana su načela, koja su nakon kritičkih rasprava s »najboljim glavama američke organizacije«, uključivo g. Brandeisa, prihvaćena u pittsburškoj konvenciji američkih cijonista u julu 1918. te su postala poznata kao Pittsburški program. Pittsburški program traži pravo svojine nad tlom i svim prirodnim bogatstvima i svim javnim radnjama za cijeli narod. Kooperativni princip neka se, kolikogodj se može, primijeni u organizaciji kod svih poljoprivrednih, industrijskih, financijskih i trgovačkih preduzeća i t. d. U praksi moralo bi se težiti za stvaranjem asocijacije svih trovača i druge asocijacije svih proizvodilaca. Ovako bi svaki stanovnik zemlje dvared stupio u ekonomsku vezu sa ostalim sugradjanima, kao trošač sa svim svojim sugradjanima, kao proizvodilac s drugim članovima svoje grane proizvodnje. Obje bi kooperative bile zastupane po biranim činovnicima, a ovi bi zajedno utrli puteve koordiniranju interesa obiju grupa. Najvažnije je to, da samo provedba ovog sistema omogućuje preobrazbu Palestine u narodnu domaju. Židovi dolaze u zemlju s pučanstvom, koje stoji na nižem standardu of liie i daje jeftiniji rad. Svaka druga forma rada stavila bi dakle Židove pred alternativu: iseliti se ili umrijeti od glada. Takav bi razvitak služio samo tome, da Židove odbija od Palestine. Što se tiče tla, postoje u Narodnom Fondu zameci takova narodnoga gospodarstva. Teža je, ali ne nemoguća, stvar na području prirodnih blaga tla i javnih • radova. Da će socijalizacija tih vrela naići na otpor, to je nesumnjivo, ali jednako je nesumnjivo i to. da je apsolutno potrebna za veće i brže naseljivanje onih židovskih ljudi, koji se sami uzdržavaju U društvu »Hamašbir« vidi Kallen praćeliju za svoju opću kooperativni trošača, a u organizaciji »Ahdut Avoda« proizvodilaca. Osobitu važnost za razvitak nazrijeva Kallen u tome. da se današnji uzgojni sistem, čije > žrtve nauče jevrejski, ali ne uvjete rada i praktičnoga života prema zahtjevima Palestine« zamijeni drugim sistemom, koje ljude uči umijeće samouprave samoupravom. Posljednje pitanje odlučne važnosti je pitanje kapitala. Ovaj se kapital mora nužno naći izvan cijonističke organizacije kod Židova, osobito kod velikih i bogatih Židova. Čini se, da se kod tih Židova izvršila izvjesna promjena mišljenja gledom na Palestinu Gdje su ranije cijonizam shvaćali prijetnjom i izazovom, osjećaju sad Palestinu kao zadatak i odgovornost, čini se, da nema dovoljno razloga sumnjati o spremnosti necijonističkih Židova, da preuzmu tu zadaću. Ali uz koje uvjete? Obični impuls za
2
»ŽIDOV«
BROJ 18