Жидов

»Posao rukovode u glavnom komisijonari f}i mali trgovci, koji rade sa manjim glavnicama ili bankovnim kreditima. Razlog tomu leži prije u poratnoj klonulosti, nego u pomanjkanju radnih sposobnosti. Broj registriranih tvrdki dosiže 300. Hajfa ima dvije trgovačke komore ; Jerusalim, jata, Tiberijas, Aza, Sihem i Ramlot imaju svaki po jednu trgovačku komoru ; osim loga postoje tri trgovačka udruženja u liebromu, Ahazu i Nazaretu s mnogo tisuća članova«. Predmeii veletrgovine dobavljat će se za dogledno vrijeme iz inozemstva. Židovi nastoje, da razviju gradjevnu i tekstilnu industriju. U poljodjelskoj industriji takodjer se osnivaju nova poduzeća po Židovima, kao na primjer ; »Semen«, društvo za proizvodnju ulja, te mlinovi, koji su osnovani u Hajfi. Židovsko useljenje u Erec Jisrael dosiže, kako vele, 10.000, u kojih se übraja 3.000 povraćenih palestinskih Zidova. Ujedno se potsjeća, da se istodobno iselilo iz zemlje oko 3000 osoba, od kojih su 1.300 Židovi. Naročitom pažnjom postupa viada naprama radničkim trzavicama, koje su prije bile u zem ji nepoznate, ali koje su moraju •čekivati sve to većim useljivanjem i razvitkom industrije. Vlada se drži vanstranački dajući obim strankama dalekosežna prava. Boreći se radnici imaju pravo da igitiraju medju nadomjestivim radnicima, te ih osvijestiti, ali to se mora učiniti na miroljubiv način, bez sile. Zadružne organizacije, koje su bile za turske vlade zabranjene, priznale su još 1920. god. Pokret kooperativa razvili su u glavnom židovski radnici po židovskim kolonijama. Plaća i radno vrijeme različiti su u različitim dijelovima zemlje. Zemljoradnici dobivaju svoju zaradu djelomice u životnim namirnicama. Vrsni radnici dobivaju 12 i 25 funti mjesečne plaće; stručni su radnici neznatno zastupani u zemlji, a imaju dobre plaće; dobri mehaničari zarađjuju 90 piaslera dnevno, bod željezničkih poslova dobivaju obični radnici od 20 do 50 piastera dnevnice. Nekvalificirani radnici dobivaju 8 do 12 piastera dnevnice. Radno vrijeme nije zakonom uredjeno. Pošto pitanje mandata još nije riješeno, palestinska vlada nije za sada moga pođijelili nikakovih koncesija za izvjesna poduzeća. Ovaj fakat djelovao je vrlo nepovoljno na ekonomski razvitak zemlje. Stoga se zabrana ne provadja tako strogo, te se čini iznimka u javnim radovima. U zemlji postoji 1000 kilometara duga željeznička pruga. Cijene za podvoze isto su visoke, kao i u Egiptu. No očekujemo, da će, čim se snizi cijena ugljenu, pojeftini! će i cijene podvozu. Pitanje elektrifikacije že jeznica Ruthenbergovim projektom takodjer $e posvećuje ozbiljna pažnja. Postoje mogućnosti za razvitak transporta automobilima. Medjutim cijeni se broj automobila na jedno 1000. Razvitak priječi visoka cijena i pomanjkanje benzina. Postoji 3000 kom. metalnih kola i od prilike 10.000 kom. primitivnih tretnih kola. Dvije glavne luke, Jota i Hajfa, jedva su više od dvaju otvorenih puteva. Izvještaj sumnja, obazirući se na neznatnu inozemnu trgovinu, da bi se isplatila izgradnja ovih luka. Naprotiv su sitno nužni manji popravci. Tonaža brodova povisila se je od 46.700 u 1920. na 89.000 u 1921. godini. Istodobno povisio se broj brodova u palestinskim lukama od 357 na 729. Ništa manje od 23 parobroda križaju Jafu i Hajfu, ali za redoviti promet dolaze u obzir samo brodovi Kavivile (dva puta tjedno), Loyd Triestine (jedamput tjedno) kao i »Prinz linija« u Masagariji. Agentura nad 23 linija je u rukama 11 tvrtki, od kojih su samo 2 židovske. U pogledu prirodnih pomoćnih vrela, potsjeća izvještaj, da se marva sastojala u mjesecima august-september 1920. iz 24.000 krava muzara, 57.000 volova, 23.900 teladi, 6000 konja, 39.000 mula, 32.000 magaraca, 262.000 ovaca, 272.000 koza, 2.700 bivola i 9.000 deva. Izvještaj podaje slijedeće brojke u pogledu poljodjelskih proizvoda. Sto ih je Palestina izvezla (u metričkim temama) : Godine 1919.-1921. 1920.-1921. pšenica 45.800 75200 ječam 25.800 51.900 kukuruz 15.300 30.400

mas inovo ulje 367 6.700 vinova loza 5.600 5.500 smokava 4.600 5.400 dinje 2.400 16.300 naranče 13.300 17.077 K ovim brojkama, koje se osnivaju na plaćanjima poreza, mora se još pribrojati 15% produkata onih krajeva, koji su prosti od plaćanja poreza, kao i za sveopće podupiranje. Od 2 milijuna hektara za obrađjivanje bilo je 300.000 hektara posijano za zimsku a 200.000 za ljetnu žetvu. Bilo ljeti u zimi vrlo se malo zemlje kultivira. 2etva žita bi a je slab, otprilike 593 kilograma pšenice na hektar, a ječma ne više od 363 kilograma na hektaru. Nejasno je, odakle li uzima izvještaj ono 20.000 kvadratna kilometra za obrađjivanje sposobnog zemljišta, osim da je istočni Jordan takodjer u ovaj broj uračunat. Time bi se moguće razjasnile pretjerane brojke glede pučanstva. Ali iz drugih izvještaja ne proizlazi, da je istočni Jordan uračunat, jedino se navedene brojke odnose na zapadni Jordan u Palestini, koji spada pod britski mandat. Brojke u savezu sa »socijalnim pitanjima« zanimive su. Prema statistici zdravstva brojilo je pučanstvo god. 1919.-20. 677.000; porod u god. 1920,—21. navadja se sa 25 % na hiljadu, a pomor sa 13 na hiljadu. To znači, da je broj poroda veći 12 K od broja pomora. Cijene životnih namirnica nijesu poradi nerazvijenih prometnih prilika u svim različitim distriktima jednake, a pogđjckađa ni u samim selima distrikta. lako su cijene znatno pate prema prije, bile su ali početkom 1921. još uvijek više sa 200% od predratnih cijena. Problem stanova u gradovima još je uvijek vrlo ozbiljan, vlada je bila prisiljena, da se umiješa, te odredila maksimalne cijene stanovima u većim gradovima. Izvještaj završava s primjetbom: »Ekonomske prilike u prošloj godini znatno su se poboljšale. Može se očekivati veći i brži napredak po ratifikaciji palestinskog mandata, te nakon stabiliziranja političkog stanja u zemlji.

ki materijal o broju pučanstva, o stanju industrije, trgovine i poljoprivrede, dok u slijedećem poglavlju nalazimo jednako točan materija! o Jevrejskoj imigraciji i o privrednom stanju jevrejskog pučanstva prije rata. Četvrto poglavlje diskutira mogućnosti jevrejske imigracije poslije rata sa privrednog gledišta i opet aa temelju iscrpivog statističkog materijala. Tu autor naročito temeljito diskutira mogućnosti poljoprivrednog i indutrijalnog razvoja zemlje. Peto poglavlje u kratko tumači, kako će JevreJi evropske privredne tendece prenijeti u Orijent, koji još nema razvitog privrednog života, dok se šesto veoma opširno a ipak koncizno bavi utjecajem Jevreja na Arape. I ovdje autor izbjegava svakom literarnom sentimentalitelu, držeći se jedino konkretnih činjenica. Njegovi izvodi o tome spadaju ne samo medju najuspjelije u toj knjizi, nego i medju najbolje. što je o ovom za palestinski jišuv najintegrainijem pitanju napisalo, jer I za njegovo riješenjc polazi u slavnome od ekonomskih činjenica, te ne ne iznaša samo lijepe ideje nego i način njihovog ostvarenja. Za ilustraciju evo

jednog primjera: »Mora nam biti jasno, kako su u Palestini usko vezani socijalni problemi uz materijalne. Mi moramo felasima činom dokazati, da nije jevrejska kolonizacija kolonizacija gospodara. U ovoj se točci dosada izjafovila kolonizacija; u jevrcjskim je kolonijama radilo više od 8000 Arapa; broj Je Arapa bio dakle znatno veči od broja kolonista, koji su se sve više otudjivall od poljoprivrednog rada. U predratnim godinama, kad nije još bilo u Palestini gcvora o arapskoj narodnoj svijesti, nije imala ova činjenica sve u svemu štetnih posljedica za ođnošaj Jevreja i Arapa. A to se promjenilo promjenom političkog položaja. U savezu s arapskim veleposjednicima i izrabljivačima ne će Jevreji sagraditi Palestine, jedino u savezu s felasima. Ali ako će felah vidjeti u Jevreju jednako gospodara, za kojega radi, dok gospodar živi od dohodka zemljišta, onda će seljak zajedno s arapskim veleposjednikom, s kojim je po narodnosti i vjeri vezan, ustati protiv Jevreja, protiv jevrejske imigracije ... Pod cijonističkom kolonizacijom razumijeva dakic kolonizaciju, koja od iskona izlučuje pitanje

poljoprivrednih radnika! on priznaje samo dvije forme naseljivanja: seljaka, koji sam privredjuje i produktivnu zadruguSamo kod ovakove kolonizacije ćemo živim primjerom dokazati felahu , da je Jevrej jednako uz grudu vezan kao i om 1 ako hoćemo da za uvijek onemogućimo grozne dogadjaje u Jeruzalimu. u Jafi. u kolonijama, onda to može samo tako uspjeti, da bude tip jevrejskog koloniste seljak, a ne posjednik plantaža.« 1 ovako zaključuje autor to poglavlje i time prvi odsjek knjige, prelazeći na drugi; »Mislimo, da će pod vodstvom Jevreja nastati nove vrsti privrede u toj sada neznatnoj zemlji. Kad narodi dodju do izvjesnog privrednog nivoa, obilježen je njihov položaj borbom izmedju kapitala i rada, koja borba do sada nije na zadovoljstvo izvojevana nigdje u svijetu. I u Palestini je već ta borba počela, a ne će biti nigdje u svijetu ako bude neizbježiva takovim žarom vodjena kao u svetoj zemlji. Jer će se boriti Jevreji protiv Jevreja. I kod nijednoga naroda svijeta nije težnja za samostalnošću svakog pojedinca tako izrazita kao kod jevrejskog. Prcđji geta istočne Evrope,

BROJ 19.

»ŽIDOV«

3