Жидов

Predsjednik daje zatim riječ g. dr. Weizmannu. Dr. W e i z m a nn : Dolazimo na kraj naših dugih i teških vijećanja. Nije sada lako pokazati njihov rezultat. No želimo li da karakterišemo ovu konferenciju jednom riječi, rekao bih, da je bila teški početak nove orijentacije. Početak, što je bio oteščan prirodnim zakonom tromosti. Svi smo si svijesni, da je nastala nova epoha, koja stavlja nove zahtjeve na naše sile, na naše sposobnosti, pa i na naše tradicije. Htjeli smo da budemo novoj epohi pravedni. Nijesmo to još svršili, ali smo započeli i u tome su smislu stvorene rezolucije za pripremu svjetskoga kongresa, tako možemo da razumijemo teške i malo neugodne debate o budžetu i tešku debatu o političkome položaju. Kušali smo da harmoniziramo ono, što možemo s onim, što hoćemo. Još to nijesmo postigli. Zadaća je budućnosti, da postigne tu harmoniju. Mi ćemo sada svijesni tih poteškoća a time ojačani, da podjemo u narod i da mu javimo, što treba da radi i da odgovor, koji očekujemo, treba da bude dostojan staroga kulturnoga naroda. Upravo su nam danas donijeli prijatelji iz Erec Jisraela žalosne vijesti, vijesti, da sile koje nam se protive organiziravši se u terorske sile kušaju da nam time prijete. No mi smo i dalje uvjereni, da nam je samo malen dio arapskoga naroda protivan, te izjavljujemo, da ne će ni jedno od ovih sredstava da nas smeta u putu, kojim smo pošli, a to je put naše sudbine. Potpuno svijesni gledamo poteškoćama u oči. Ništa drugo, samo naše sile i nastojanja smijemo da podvostručimo i potrostručimo. A sad dan se primiče kraju, a ja ne Ću da Vas dulje zadržavam. Podjite u židovske ulice i javite novu riječ i novu vijest. Recite Židovima, da još nije bilo vremena, kao što je ovo vrijeme, vrijeme puno obećanja i rada, puno velika i lijepa rada. Recimo židovskome narodu, da treba da smo vrijedni povjerenja, koje su nam dali najbolji našega naroda i najbolji drugih naroda. A ja završujem i izričem nadu i vjeru, da pomoću staroga strogoga i pravednoga Boga opravdamo ovo povjerenje, da stvorimo realnost. (Skupština ustaje i burno odobrava). Predsjednik Sokolov; Snaga naše organizacije sastoji u tome; Mi se sastajemo, mi diskutiramo, mi diskutiramo kadšto vrlo oštro i ne samo u momentima bure, nastaju i časovi magle, što su možda još opasniji za mornara -- i onda se vedri. Zasjedanja prestaju i počinje svakđanji rad. Zaboravljeno je, da je skupština .katkada prije odluke donijela argumente i tražila da se odbije. U času kad je zaključak primljen, drži ga organizacija obvezatnim i hoće da ga izvrši, bez obzira na diskusije i ogorčenja koja su kod toga nastala, s čvrstom voljom da ga izvrši tako dugo, dok vrijedi. To je biia naša snaga od prvoga kongresa, a mora da bude još više naša snaga u buduće. Sto je za vrijeme sjednica iznešeno protiv pojedinih prijedloga, sve to pripada povijesti. Glavno je zakonodavstvo naš vlastiti zakon, izričaj naše volje. Tc je ono, što mi uvijek ponavljamo onima, koji su se od nas odcijepili, da vani prave opoziciju. Ovdje želimo opoziciju, van; je nepotrebna. Ovdje koristi, jer upozorava na pojedine tačke, što su možda većini i vodstvu ispale, n« vani ne postizava

ništa. Raširili smo pojmove »Mibajit umihuc«; a to je možda najznatnlje, što je ovaj kongres postigao. Mi držimo »bajit«. Cijonistička Organizacija postoji kao i prije i treba da postane jača i veća, no upravili smo naš pogled više no ikada na ono što je »mihuc«. »Oni što su vani«. to je židovski narod u cijelosti, to bih htio da još jedamput u ovom posljednjem govoru naglasim. Naš poziv nije prazni manifest, nego pravi poziv, koji čeka odgovor. A taj ne može da bude nego povoljan. A tako se'rastajemo, ne teška srca, a svatko neka se oslobodi tereta, sketpse i pesimizma, nadmudrivanja i ironije svih tih osebitosti, što ih je židovski duh u Valutu stekao. Mi trebamo sad stari židovski duh, onaj duh, s kojim smo nekad zidali, kad smo prvi, klasični, divni Erec Jisrae! stvorili, s plodnim terasama i velikim jevrejskim jezikom. Onda smo bili konstruktivni, a bit ćemo to opet, kad ćemo sami u sebe imati povjerenja i imati odvažnosti. Uvjerenje je moje i mojih prijatelja u vodstvu, da idemo u vrijeme, kad će velik dio židovskoga naroda s nama na izgradnji raditi. Idemo na rad s manjim budžetom. No to me ne smije smetati, da je taj budžet'samo mikrokodam onoga, što mi lebdi pred očima, on nas ne veže ni prema dole ni prema gore. Iz ove skupštine neka izadje lozinka: »Keren Hajesod« opet, kao što je prvi put izašla. Mi smo nešto iz njega učinili, zašto nije bio odredjen, »Keren Hatakcif«, a on mora da opet postane Keren Hajesod (odobravanje). Ja sam odobravao dru. Halpernu, jer je od mene jači po svorne*znanju realnih činjenica i gotovo suverenom vladanju brojka. No to je samo jedno od mnogih područja. Što ih imamo u cijonizmit, a konačno naš program nije s jedamput jedan iscrpljen. Napredak je, da smo u našemu pokretu, u financijalnom i gospodarskom savjetu, što smo ga dobrim izborom i dobrim uspjehom sastavili, našli cjelinu, no u pokretu, u onome što treba da učinimo za opći židovski svjetski kongres u Palestini, treba da osim te cijeline, osim ovoga svjetla, koje treba da nas prati na putu k realizaciji, nadjemo mnogo jače svjetlo: Pravo svjetlo naše narodne domaje jest duh, koji nas prije 25 godina zanio i sfkupio u Bazelu. Zadnje riječi godišnje konferencije treba da su po starom židovskom tradicijonalnome običaju isto onako, kao što se kod Sijuma koje masehte nadovezuje. treba da nadovežemo kraj godišnje konferencije s početkom cijonistlčkog kongresa u Bazelu. Ponavljam riječ moga govora kod otvorenja: »Ašrenu. blago nama!« Počeli smo s »Ašrenu« i mi završujemo s »Ašrenu«, završujemo nadom i pouzdanjem, da nam je bilo dopušteno, da doživimo 25 godina cijonistiSiOga napretka. I sada započinjemo novu epohu s čvrstim uvjerenjem, da će nam uspjeti na nastajnome cijonističkome kongresu, koji će kako se sigurno nadam u ljetu biti, izvjestitd o novim uspjesima u našemu organizatomome radu u Erec Jisraelu i u galutu za Erec Jisrael i onda opet dalje ići, da jedamput vidimo naš ideal realiziranu narodnu domaju ne samo niedjunarodno, nego i u židovskome narodu svim sredstvima osiguranu. Zacijelo mogu da velim u ime Vas sviju; Zaključci ovdje stvoreni opće su dobro, i zato neka svatko svom snagom nastoji da ih ostvari, kakobi došli velik

komad napred smjerom u Erec Jisrgel. (Burni pljesak, skupština ustaje). Dr. Hajes (jevrejski): U prve je dane konferencije izgledalo kao da konferencom vlada neugodno raspoloženje, koje je, kako je jedan od govornika s pravom rekao možda od toga došlo, da smo prije mandata nekako u zraku gradili, a sada stojimo pred velikim istorijskim dogodjajem, koji nas sili, da ostavimo sanjanje, pa da realno radimo. Ako bi mogli da pitamo pod dojmom ovoga raspoloženja, da li su ljudi zaista shvatili veličinu dogadjaja, mogli bi danas pozitivno odgovoriti. Jer kad je komerenca počela da radi došao je u nju novi duh, stari cijonistički duh. Kad ćemo se sada razići, da dalje radimo, znamo, da smo isto tako, kako je div Antej svoju snagu crpao kad se je dotakao majke Zemlje, da smo i mi našli dvostruku snagu doticajem s narodom. Zaključujem posljednju sjednicu naše konference riječima, s kojima sam započeo konferenciju: Blagoslov bio s Vama i s Vašim radom! Konferenca je zaključena. (Skupština ustaje i pjeva Hatikvu). Konac sjednice u 5 sati 30 časaka poslije podne.

Iz židovskog svijeta

Minoritetno pitanje pred Ligom Naroda. Iz Ženeve javljaju: U sjednici Lige Naroda od 7. o. mj. držao je dr. Na n s e n velik govor o dužnostima Lige Naroda, da svagdje pravodobno i energično istupa za osiguranje mira i upućuje tom prilikom na Estonsku i Letsku, koje još uvijek nijesu ratificirale ugovore o zaštiti prava manjina, premda su obe države već prije dvije godine, kada su zatražili prijem u Ligu Naroda, obvezali se da će to izvršiti. Komitej židovskih delegacija u Parizu predao je Ligi Naroda memorandum, u kojem se tuži protiv povreda židovsikih prava manjina u Letskoj i Estonskoj, Ujedno je Komitet židovskih delegacija predao Ligi Naroda memorandum o narodnim zahtjevima istočno-galičkih Židova. Memorandum upućuje na statut o autonomiji za istočnu Galiciju, koji je izradila poljska vlada, a u kojemu su predvidjene samo dvije narodne kurije za poljsko i ukrajinsko pučanstvo. Židovsko pučanstvo istoč ■ ne Galicije moralo bi uslijed toga, što nije stvorena posebna židovska kurija, glasovati ili u poljskoj ili u ukrajinskoj kuriji. Poljski listovi objelodanili su sad tekst takozvanog statuta okružne autonomije za istočnu Galiciju, koji je izazvao vrlo nepovoljan dojam na židovsko pučanstvo istočne Galicije. Objelodanjeni tekst povećao je bojazan židovskog pučanstva, koje bi prema želji poljske vlade došlo izmedju čekića i nakovnja. Statut ustanovio je samo dvije kurije i to poljsku i rutensku, dok ostali stanovnici zemlje (u istočnoj Galiciji stanuju pored 700 Irljada Židova još i brojni Nijemci) mogu kod izbora zastupnika za poljski Sejm glasovati u ukrajinskoj ili poljskoj kuriji. Židovski zastupnik, koji bi na taj način bio biran, morao bi pripadati poljskom ili ukrajinskom klubu na Sejmu. Pored svega toga je izvršenje izbornog prava obligatomo za sve stanovnike. Poljaci bi okolnost, da Židovi uopće ne glasaju smatrali kao zauzimanje za Ukrajince, dok su se Ukrajinci zaprijetili Židovima pogromima za slučaj

»ŽI DO V.

BROJ 40—41.