Жидов

žaj poljskog i ukrajinskog židovstva neprovedivim. Ne izdajmo zadnju vetiku lozinku, dok je ne možemo ostvariti. Protivi se prihvatu rezolucija predloženih po Motzkinu. Neum a nn predlaže, da Cionistička Egzekutiva nakon konstituiranja kao Agency imenuje u svim važnim centrima povjerenika. Goldbloom bavi se pitanjem ko, kad i kako da se sazove kongres. Kongres ne smije se održati prije no šio Cijonistički kongres ne odobri mandat. Kleinmann (Litavska) polemizira protiv nazora, da ćemo kongresom dobiti nove ljude i sredstva. Želi, da nastavimo 25-godišnju liniju cijonističkog rada. Dr. jM a r g u 1 i e s (Cehoslovačka): Diskusija o svjetskom kongresu polazi s krivih pretpostave. Imamo već židovski kongres, koji reprezentira milijun ljudi, i treba njegova nastojanja podvostručiti. Govornik nadalje razlaže, da je u mandatu nešto stvoreno, što je jedinstveno u medjunarodnom pravu. Stvorena je korporacija, koja sastoji iz gradjana drugih država, s izvjesnim javnim pravom. Narod na putu dobio je već neke vrsti prava suvereniteta. Treba da ratificiramo paragraf o Jewish Agencv-u i Egzekutivi naložiti, da sve poduzme da predobije druge krugove. nije vlasna, da disponira pravima, koja su dana Cijonističkoj Organizaciji kao Agency-u, već samo kongres. Na jdić; Ne možemo na se preuzeti uiogu jevvish Agency-a, trebamo zato pripomoć cijelog naroda, a to će nam osigurati kongres. Egzekutiva neka poduzme korake, da sazove svjetski kongres, Ruba šo v (Poale Cijon); Ideja židovskog kongresa za obnovu Palestine došla je u pravi čas, jer mora težište našeg nastojanja da preložimo na palestinski rad. Do sada smo se obratili na elemente, koji nam trebaju dati novac i na one, koji nam trebaju dati ljude. Prvi su zatajili, mase, koje nam daju ljude, razvile su goleme snage i zato treba da se obratimo na narod. Ne ćemo da imamo posla s notabtima, a sile, koje već sada možemo privući su; palestinsko židovstvo, organizovano amerikansko židovstvo i autonomno židovstvo Litavske. Odgovornost neka čim prije prelazi na židovski kongres u zajednici s Cijonističkom Organizacijom, koju treba uzdržati. Ve 11 i n obrazlaže predloge, da Vaad Leiimi dobije zastupstvo u Agencv-u i da sjedište Agencv-a bude u Jeruzalimu. Zlatopoljs y: 120.000 Zidova dali su novac Keren Hajesodu. Taj broj beba podeseterosbučiti i imat ćemo željena sredstva. Sredstvo tome je opći židovski kongres, prije kojega bi se trebali držati kongresi u pojedinim zemljama. Cijonistička organizacija mora da oplodi tlo, opet cijonistički raditi, a ne ograničiti se samo na skupljanje novca.

Dr. Schonfeld (Mizrahi): Kongres je važan i stoga, da možemo pobijati argumente naših arapskih protivnika, koji nam osporavaju pravo, da govorimo u ime židovskoga naroda. Kongres treba smjesta sazvati, a dotle mora cijonistička organizacija sama biti Agencv, bez sudjelovanja notabla. Dr. Gottli'cb (Poljska): Ako hoćemo da steknemo povjerenje židovskoga naroda, moramo da promjenimo metode rada. Naš se aparat mora sanirati. Palestinski kongres bit će cijonistički kongres s promjenjenim izbornim pravom. Odbor Egzekutive imao bi smjesta da ispita, kako bi bila moguća saradnja s drugima. To se od nas očekuje nakon mandata. Goldberg (Amerika); Ideja židovskog kongresa za Palestinu je Herzlova misao, Dosad je cijonizam imao premalo konkretnih zasluga da narod privuče. Ali nakon mandata ne zovemo narod možda zato, jer smo imali fiasko, već zato, jer je istom sad poraslo naše samopouzdanje. Kongres održat će se samo onda, ako ćemo ga sazvati iz ovoga raspoloženja. Cijonizam mora kao i do sada da ostane avantgarda. Gronemann (Berlin): Kongres je jedina moguća forma da privučemo druge Zidove. Mi ćemo na kongresu bili radikalno krilo i opel zastupati naš stari radikalni cijonizam. Već sama priprava za kongres će nas jačati, jer moramo doći ujedinjeni na kongres i mora prestali, da postupamo s našim vodjama kao što se to jučer dogodilo u debati, što nas sjeća Davida Wolfsohna, čije se ime ne bi smjelo zaboraviti kod slave 25-godišnjeg jubileja. Ben Gurion žali, do vodstvo nije stavilo na debatu pitanje konstitucije Palestine. Utorak, dne 29. augusta 1922. V Predsjedatelj Lipsky. Podliševsky (Poljska); Jedini spas je opći židovski kongres. Moramo drugima dati prilike, da s nama saradjuju, te su neki i u agudi plaćanjem Kereh Hajesoda dokazali svoju votju za saradnju. Dr. tlantke: Privrženik sam kongresne misli. Mandal znači, da je nežidovski svijet priznao naše pravo na Palestinu, a sad mora usljediti ratifikacija mandata u neospornoj formi po židovskoj zajednici. Nemoguće je, da svi Zidovi stupe u Cijonisličku Organizaciju. Ali zadaća Cijonističke Organizacije ostaje i nadalje nepromjenjena. Moramo izobraziti ljude, dati pijonire i stvarah ličnu ekonomsku vezu s Palestinom. Moramo iskoristiti čas, i ako je baš sad naš narod uništen. Ne smijemo precijeniti saradnju necijonista. Kongresni pokret treba da je drugi dio naše političke zadaće, kao što je mandat bio prvi dio.

Rabi Berlin; Cijonistički kongres nema monopol na Palestinu. Sveopći židovski kongres ne će Cijonističku Organizaciju slabili, već jačati. Jer kako nam je nežidovski svijet, koji je raspolagao Palestinom, dao mandat, tako moramo i mi od židovskoga naroda imati mandat, koja će nas opunomoćit, da zastupamo njegove interese kod izgradnje Palestine. Jean Fischer: Put, da predobijemo cijeli narod, je po mome mnijenju taj, da Egzekutivi ili komisiji naložimo, da podje velikim Zidovima i da ih sad nakon mandata ponovno pozove na saradnju. Nemojmo se bojati, da im dajemo počasti, jer to je jedino, što im možemo dati. Što se tiče Jewhis Agenc\-a, morala bi se izabrati nova, koja sastoji od tri osobe. Spri n za k : Weizmann ie u pozdravnom govoru izdao parolu svjetskoga kongresa. Sad mora da dodje odgovor naroda. Čuvajmo se, da ne likvidiramo prije vremena nešto od našega posjeda. Kongres bio bi jednokratna demonstracija, za koju ne možemo žrtvovati našu Organizaciju. Herzl bio je fanatičar Organizacije, u kojoj je vidio zamišljenu državu. Samo jačanjem naše Organizacije i Cijonističkog kongresa, budjenjem oduševljenja za našu staru Organizaciju, moći ćemo da izvršimo naše zadaće. Moramo narod pozvati da stupi u našu Organizaciju, koja nije više partija, već sama sastoji iz partija i federacija. Dr. H a j e s ; Ne spadam medju cijoniste, koji poznaju cijonistički i necijonistički židovski narod. Stoga je židovski kongres za mene nešta posve razumljiva. Dosad ga nijesmo mogli sazvati, ali sad smo postali svjetsko historijski faktor, a necijoniste cijene više naše uspjehe nego mi sami. Možda će cijonistički rad malo trpiti, ako će naši ljudi raditi mjesto za Keren Hajesod, za kongres, ali to je samo za kratko prolazno vrijeme. ■M o t z k i n : Kod svjetskog kongresa radi se poglavito o motivaciji i po tome se razlikujem od nekih zagovaratelja kongresa. Ne držim da je svjetski kongres nužan, jer se Cijonistička Organizacija nalazi u prelazu. Ja naprotiv držim, da je Cijonistička Organizacija stvorila neizmjerno i možemo reći, da su mnogi izvan naših redova danas djeca našega duha. Ali Organizacija stvorila je veća djela, no što ih sama može svladali. Postali smo umorni silnim teretom rada, ali ne umorni od ideje, i samo zato hoćemo potporu drugih. Cijonistički se kongres mora održali i onda, kad bi došlo do svjetskoga kongresa. Ne mislimo ništa napustiti od naše egzistencije. Moramo cijonistički rad vršili kao i do sad. Dužni smo ali, da izgradnju Palestine predajemo židovskom narodu. Zato se ne smije samo izdati parola, već se mora formulirati program svjetskog kongre-

što više ove tudjice Ijubežljivo prihvatila, podijelila Lm potpuno gradjansko pravo i udahnula u njih svoj pronicavi duh, tako te nije lako razabrati njihova grčkoga izvora. Ovaj je proces hebraizovanja stranih tudjica najočitiji dokaz neprekidne životne i razvojne sposobnosti jevrejskoga jezika. Ne poznavajući očito historijskih činjenica iznio je slavni semitolog N 6 !deke tvrdnju, koja se ne da ničim opravdati: da je jevrejski jezik kao narodni jezik izumro već u drugom pretkršćanskom vijeku. Svoju pogrješnu tvrdnju nastoji on da dokaže jednim posvema krivim obrazloženjem, koje odaje neshvatanje duha jevrejskoga jezika, pa argumentira ovako: jevrejski jezik da nije podesan za jednostavno pripovijedanje ni za poeziju kao oštri izražaj razumu primjerenoga prikazivanja ili pače pretresanja apstraktnih predmeta. Noldeke kao da nije uočio jednoga važnoga momenta, naime da je knjiga »Kohelet< već sastavljena stilom jcvrejskoga narodnog jezika iz drugoga vijeka pr. Kr. (por. Noldeke, Die Semiti-

schen Sprachen, Leipzig 1899., 2. izd., str. 26. i si.). Upravo je u pomenutom drugom vijeku obogatio grčki utjecaj jevrejštinu apstraktnim pojmovima. Tek pobjede Makabejaca istisnuše grčki jezik iz Judeje i uvedoše opet jevrejski kao narodni jezik (por. Megilat Taanit II.). Nadalje je neispravno lučenje jevrejskoga jezika u starojevrejski i u novojevrejski jezik. Postoji samo jedan jedini jevrejski jezik. Jezik je biblije znatnim dijelom jezik pjesnika. No narod nije nigda govorio stilom Jezaje, Amosa ili Jeremije. Prorok je govorio jezikom poezije, a narod svakidašnjim jezikom. Tim je svakidašnjim jezikom sastavljena gotovo velikim dijelom vanbiblijska književnost. Ta veoma mnogi vanbiblijski izrazi, poslovice i mudre rečenice odaju često mnogo veću starost od gdjekoje biblijske knjige. Jezik židovske svakidašnjosti bio je vazda izvrgnut utjecaju naroda, što su obitavali u susjedstvu Palestine ili su s njom bili u trgovačkom saobraćaju. Sve većim porastom kulture jevrejskoga naroda poprimao je i jevrej-

ski jezik sve više inojezičnih tudjica i tako ih posvema hebraizovao, te se ne dadoše prepoznati. Tako se često s nepozvane strane piše o duhu jevrejskoga jezika, a da ga se nije ni shvatilo. Renan je u svojoj »Historie generale et systeme des langues semitiques« bez okolišanja otvoreno priznao, da nema nikakova razumijevanja za vanbiblijsku jevrejštinu (por. J. Klausner, Jahadut vaanšijut, Varšava 1910., str. 191. i si.). Naprotiv za kritika biblije Bu d đ e a (por. njegovu Qeschichte đer althebraišchen Literatur, Leipzig 1909., 2. izd., str. 1.—7.) opsežno područje pobiblijskoga književnog blaga i nije književnost, već mješavina talmudskih interpretacija biblijskoga zakona, samo gradivo kontroverza, što se nadovezuju na taj zakon. I Brockelmann (Semitische Sprach'wissenschaft, Leipzig 1906., str. 26. —27.), koji nije mogao da se otrese pogrjesnih nazora svoga učitelja Ndldekea, smatra jevrejštinu izumrlom, no već u talmudsko-midrašovskoj književnosti vidi on posljednje izdanke jevrej-

BROJ 40—41.

»ŽIDOV«