Жидов
njihove argumentacije i vjeruju u budućnost židovske zemlje, a time jačaju hrabrost naroda... Jom... Napokon došlo je do onoga, čemu se nije dalo izbjeći. Napokon smo se uvjerili, da ljudi zlatnoga teleta, galutske duše, ne će izgraditi židovsku zemlju. Konačno se i Mojsije uvjerio, da s njima ne može ništa početi... I padoše strašne riječi, strašni udes »bamidbar haze«. Ne, vi ostajete ovdje, kao što ste to htjeli... Tu u pustinji pasti će vaše Iješine, pasti ćete r, mesom u zubima. Mi ćemo sami zemlju izgraditi, halucim i svi vjerni sinovi naroda ... Ne ćemo vas i ne trebamo vas. Kako Ii je strašna a ujedno svečana bila slika. Mi, halucim, stajali smo oko Mojsija, a on je grmio pokazujuć rukom prema pustinji, koja se na daleko protezala čak do dalekoga istoka, gdje su se na horizontu vidjaii obrisi gorja Erec Jlsraela... »Bamldbar haze jrphi pigrehem«... mi nemamo ništa zajedničkoga s vama. Ova djeca, halucim, kojima ste se rugali i Židovi tipa Kaleva i Jozue bin Nuna ići će u židovsku zemlju a vi se nosite!... Na Jordanu ...'
Već godinama nisam imao dnevnik u rukama. Počeo sam ga pisati još kao dječak. Onda je krvarila moja duša, jer narod nije shvatio slobodu ... O šteta, vječna šteta što naš stari vođa Mojsije nije doživio ovaj čas ... Mnogo toga smo imali pretrpjeti od časa, kad je pala strašna riječ galutskom pokoljenju; Bamidbar haze jiplu pigrehem«!... (U ovoj pustinji pasti će vaše Iješine.) Mnogo smo bojeva morali izvojevati, mnoga razočaranja l duševna i materijalna, doživili. Morali smo se boriti protiv protivnika židovske domaje Oga i Sihona; tražili smo potporu kod Edoma, a uzvratio nam je prijetnjama. 1 u vlastitim redovima imali smo opoziciju Koraha i njegove družine radi njihovih stranačkih ambicija, ali nismo zdvajali. Nismo nikada gubili vjeru u pobjedu naše stvari... Hazak veemac (budi jak i čvrst),-Bog je s nama, to je naša lozinka, lozinka našega vođe Jozue. Za tri dana preći ćemo Jordan, mi, haluclm kao prvi...
Hedad, hazak veemac! Idemo u Jordan! Pobjedlli smo. Imademo židovsku domaju!...
očituje na visokim školama u Njemačkoj, Uagrekoj, Poljskoj, Austriji i Rumunjskoj, imade istu podlogu, koju je svojedobno imao protužidovski pokret radništva u Engleskoj i Americi. Potonji su svojedobno digli proti svojim židovskim drugovima svim mogućim fizičkim i nemoralnim moralnim sredstvima, jer su židovski radnici svojom žilavošću i ustrajnošću, svojom marljivošću i sposobnošću podcijenili radnu snagu na to primorani iz stotinu razloga, u prvom redu, što su morali da idu trbuhom za kruhom. Taj se spor brzo riješio i to ne na uštrb židovskih radnika. Današnji spor, kojeg je tako zvana nadobudna inteligencija, njemačka, poljska i rumunjska provocirala, od daleko je većeg zamašaja, jer je u pitanje doveo autoritet zakona i vlasti, i nastoji da poremeti socijalni poredak. Državne su vlasti sa manje ili više odlučnosti ustale i branile svoj autoritet, pitanje je samo, hoće li u tom pravcu ustrajati. U Madžarskoj se vodi borba sa urodjenim elementom, tim žalosnije za tamošnje vlasti, koje ne mogu ili ne će, da odlučnim korakom stanu na put nepravdama. Državna energija, nagomilana u inteligenciji istočnih Židova, dobro i racijonalno isfcorišćena, mogla bi dotičnim zemljama odnosno narodima biti od neprocjenive vrijednosti. Viši stepen inteligencije i jača kultura probiti će si put uza svih poteškoća i neprilika i ako će svojim putem kadšto i smjer promijeniti. Krivo se čini onima, koji dobrom voljom i svojim sposobnostima hoće da dobroj stvari posluže. Većina krivo prosudjuje istočno židovstvo, ponajviše, jer ga ne poznaje i ne uzima si truda da ga upozna, jer bi inače našli pod vanjštinom, koja možda otudjuje, mnogo uma, duha, poleta i agilnosti. Istočno će židovstvo, kad mu budu jednom dane mogućnosti, da na svom vlastitom tlu, na svojoj narodnoj grudi u domaji cijeloga židovskoga naroda da se u punoj slobodi razvije i poradi na svakom pol ju privrede i zna-
nosta, pa će se njihovim radom služiti cijelo čovječanstvo. Tim će se na najplemenitiji način odužiti svojim protivnicima i neprijateljima, zaboravivši na »žutu krpu izvana i na »Boga osvete« iznutra.
Optimizam, pesimizam i Keren Hajesod
Piše:
dr. Hugo Bergmann.
Za vrijeme moga kratkotrajnog boravka u Beču i Pragu, a ispunjen fundamentalnom važnošću i znamenovanjem Keren Hajesoda imao sam prilike da s mnogim podupirateijima Keren Hajesoda govorim o sadašnjem položaju u Palestini i o načinu naše propagande za taj najodlučniji instrumenat našeg obnovnog rada. Odmah sam uočio dvije struje, dva razna nazora, u načinu naše propagande, koja sebi protuslove. S jedne se strane veli: Napustimo svako uljepšavanje! Ljudi moraju napokon da doznaju istinu! S druge me se strane opominje: Budite oprezni! Židovi ne mogu previše toga podnijeti! Podcrtajte samo dobro, a üblažite po mogućnosti nepovoljno. Oba nazora potječu iz jedne velike zabune. Polaze naime sa gledišta, da ima neke »istine«, koju moramo iz propagan-. dističkih razloga da prešutimo ili üblažrmo ili gledamo s druge strane, da moramo Židove priviknuti, da gledaju zbilji u oči. Obje su predpostavke krive. Najbolja je propaganda za Palestinu istina. Nema boljeg snubljenja za sve one, koje hoćemo da oduševimo za Keren Hajesod. no da ih šaljemo u Palestinu, pa da oni sami vide i doživljavaju sve, što se uistinu u Palestini zbiva. Samo na jedno se ne smije zaboraviti kad se govori o istini; Istina o Palestini nije prekinuta vijest bez saveza, bilo u dobrom ili rdjavorn smislu: niti da su osnovane nove kolonije, niti cijele ulice u Te!-Avivu ili drugdje sa sredstvima Keren Hajesoda, niti (da navedem nepovoljne slučajeve) da se plaća činovnika isplaćuje sa zakašnjenjem od
nekoliko mjeseci i da sc poljoprivredni, kredit morao vrlo sniziti. Sve to mogu da budu fakta, djelomične istine, ali s toga ne istina. Moramo da se odviknemo, da obnovno djelo gledamo u prosjeku časa. Treba da shvatimo primitivnu istinu, da se tu radi o djelu od generacija, koje je neprestano gbanje, sveudilj novo stvaranje. Kao što se ne može ocijeniti gospodarska vrijednost jednog velikog poduzeća iz mumentanih uspjeha ili neuspjeha, a niti iz jednogodišnje bilance, tako nam malo kazuju pojedine činjenice o istinskom stanju stvari u Palestini. No koja su sredstva s kojima valja prosuditi istorijski proces, neko bivanje r nastajanje, ako se ne smijemo oslanjati na pojedine činjenice. Ima za to samo jedan put: Da prosledjujemo izvore snage, koja taj proces krijepi i da vidimo, da li su dosta velike potencije, mogućnosti, koje leže možda još latentne i nevidjene u toj snazi, da osiguraju uspjeh. I u tom pogledu pravili smo mi, kop smo 1920. došli u zemlju s prvim emigrantima, s prvim valom treće allje«, tako sjajna iskustva, da nas svi neuspjesi, koje smo doživjeli u ove tri godine, ne bi mogli uskolebati u vjeru u židovski narod i njegovu budućnost za Palestinu. Ne ću da govorim o samopožrtvovnosti halucim. Tu je umjesno samo tiho strahopočitanje. Nesreća je, da raspršeni po svim zemljama stojimo uvijek pod prokletstvom propagande i da i najveći dogadjaj u našoj sredini moramo smjesta pretvoriti u hrdjavu valutu novinskih članaka, u riječi. Hoću da govorim o nečemu drugome, što se do sad manje uvažilo. Treba se samo sjetiti velike sposobnosti prilagođjlvanja naših useljenika na životne uvjete zemlje, što se neprestano mijenjaju. Useljenici, koji su došli godine 1920. i 1921. bili su većinom izobraženi u poljoprivredi, alt budžet je zatajio i samo mali dio halucim mogao je biti naseljen. Tad je vlada raspisala natječaj za veliku gradnju cesta, r naši halucim, muškarci i ženske, naučili su graditi ceste, a hebrejski jezik obogaćen je na jednom cijelom terminologijom od kamenoloma do šljunka. Kad smo maturi imali koncem 1921. već vrlo dobro izvježbane graditelje cesta, prekinula jc vlada iz financijskih razloga gradnju cesta i naši cestograditelji od jučer ostavili su Galileju i došli su u gradove, u Jeruzalim, Hajfu. Tel-Aviv i učili su da građe kuće. I gradiše nam nove gradske četvrti, Norda;:o\u i Boruhovu naseobinu, nove četvrti u Hajfi i Jeruzalimu itd. Ili druga jedna strana: Sposobnost organizacije Ona sigurno nije naša najjača strana. Njemački bi se vojnic s jamačno la!: ? e dal; organi/ovati i disc. ilim-vati no židovski'halucim. Ali neka svaki sam prosudi da li bi cionističkoj Egzekutivi bilo moguće da izađje na kraj sa tisućama novih useljenika iz sviju zemalja, da se u njima samima nisu razvijale organi zatome sile, koje su ih zbile u grune, grupe u saveze, a sve ove u jednu veliku organizaciju radnika (Histadrut Haovdim). Tako ima Egzekutiva sad posla samo s malo ljudi, koji su mandatari halucim 1 koji su stekli u vrlo zamašnoj mjeri organizatome sposobnosti. Cljonistlčka Egzekutiva bila je dosta razborita te je velik dio odgovornosti za upravu s nov-
BROJ 17
>2 I D U V«
3