Жидов

Poslije podne. Na alraemoru stoji rabi. Visoko uspravljen. ... U kutu stoji neko dijete ja sam i gleda, gleda rabia. Star je on već. I sijed. Zacijelo preko osamdeset godina star. A ipak mu je lik uspravan i visok. Za glavu je viši od ostalih. Bijela mu je brada, no još bijelije vlasi. Kao novi snijeg. I lice mu je bijelo. Kao bijela haljina njegova. Samo su mu oči bile crne. ... Tiho stoji općina i čeka, da rabi progovori. Ni disati se ne usudjuje. A rabi govori: o svetosti Jom kipura, o životu i smrti, o kugi, što je provalila i mori, mori, mori. .. Dokada? Dokada?... A glas mu postaje sve jači, obrazi rumeniji. I govori o čistoći, o gladu i žedji, veli, da su to zli duhovi, što hoće da übiju čovjeka kad zavlada kuga. A onda: »Jer stoji pisano; v’haj bahem, vio jamut bahem. To znači, živjeti moramo, po njima, po zakonima, a ne umrijeti. I ima vremena, kad je naloženo, da se krše zakoni tore. Da ostaneš na životu« . .. Najednom zajeca. A meni postane toplo i meko u duši. I ja počnem u svom kutu plakati. Suza je za suzom tekla niz obraze .. . A on stoji na almemoru, zove k sebi suce, i oni svi tri stoje gore, a rabi je najviši. Što im to rabi šapće? Zašto jc problijedio?... I opet je progovorio. A s njim obadva suca. Čudne, prečudne riječi .. . »U ime Božje, i u ime općine dopuštamo danas jesti i piti.< Grozna tišina, grobna tišina zavlada dvoranom. Najednom shvatim neugodno jasno, što rabi od nas traži! Traži, da Židovi na Jom kipur, na dan okajanja ne poste, nego jedu. Zbog kuge. Zbog kuge. Zbog kuge... Zajecam glasno. A svi za mnom. I ona trojica na almemoru. A najglasnije najviši od njih. Kao malo dijete jeca. Kao malo dijete moli. Riječi su mu meke, blage. Samo ih katkada suze uguše:

»Idile jesti! Takovo je vrijeme. Idile! Jesti! Nitko se ne miče. On nastavlja. Na sebe će preuzeli grijeh, a oni će bit čisti pred Bogom. Bez grijeha. Nitko se ne miče. Sad više ne moli. On nalaže: »Ja vam dopuštam. Ja! Ja! Ja l ...« Kao strijele udaraju njegove riječi. No nitko se ne miče. On moli, on zaklinje, nalaže .., Uzalud, Lice mu postaje još blijedje. Glava mu je pala na prsa, a duboki uzdah, što para grud prolazi dvoranom. On šapuće: »Božja je volja.« Veli suhim glasom, kao da sam sa sobom govori. »Osamdeset sam i dvije godine star, pa još nijesam nikada svijesno prekoračio koju zapovijed. No i to je zapovijed, nauka, zakon. Bit će Božja volja, da ne umrem prije, dok ne izvršim i taj zakon. I tiho je, posve tiho u hramu. Opet se čuje glas rabina. Zove šamesa. Šames uzlazi đo njega, on mu nešto šapće u uho. Onda govori tiho sa sucima. Kimaju glavom, kao da odobravaju, A šames tiho izlazi iz hrama i vrati se, a u ruci mu boca vina, čaše i kolači. ... Pa da živim kakomudrago dugo, ovo ne ću zaboraviti, I sada još, ako zatvorim oči, vidim sliku: kako su ova trojica na Jom kipur jela ... Tri sveta, velika čovjeka stoje na almemoru u hramu i jedu na Jom kipur pred cijelom općinom. Bili su junaci! »Od mene ste tražili, i ja sam učinio!« veli rabi, glas mu više nije drhtao. »EVa je hvaljeno ime Gospodnje!* Općina jede i plače ...

S jerrcjskoga

Šalom.

Književnost.

Haaviv Proljeće, list jcvrcjske djece. Upravo je započela druga godina ovoga dječjega lista, koji je u mnogočemu dostigao pa i prestigao najbolje dječje listove ostalih dijelova židovskoga naroda. Uzme-

mo li u obzir naše prilike i neprilike, vidjet ćemo, đa su djeca s pravom uzljubila svoj »Haaviv«, koji im uvijek iznova donosi priča, pjesama, opisa i poučnih člančića pa se jedini u na-s brine, da djeca ne ostanu bez židovskoga štiva. Baš je izašao vrlo lijepi prvi broj druge godine. Od raznolikoga sadržaja spominjemo uvodni člančić »0 Novoj Godini ■■■;■ Rosenffelđovu pjesmu »Moje čedo« u poznatome prevedu g. dr. Lichta, popraćenu lijepim životopisom pokojnoga pjesnika;. • jedan psalam uz poučni članak o psalmima; vrlo lijepu priču Perecovu ;>Čudo na moru«, koja crta vjerovanje i vjernost priprostoga ribara, kojemu je ta duboka vjera jedina i neuništiva veza sa židovstvom; prevod umiljate pjesmice »Jalda neima< ; opis slavonskoga seoskoga života i seljačke zadruge pa iza toga poziv na djecu, đa i ona stvore takvu povezanu zadrugu »u kojoj je jedan za sve, a svi za jednoga«. Dalje imade dva dopisa iz kruga čitača i dvije originalno izradjene dječje igre u stihovima. Broj je ukrašen slikom Hajte, kojoj je dodan zanimljiv opis. Tako i ovaj broj pokazuje razvitak našega dječjega lista, kojem« i u ovoj godini želimo pomoć židovske javnosti, da što ljepše napreduje u odgajanju djece židovskim vrednotama. Cijena je »Haavivu« na godinu 50 dinara, na pola godine 25 Din; pojedini broj 6 dinara. List se naručuje kod Mirjam Weiller, Zagreb, Bakačeva ulica 5.111.

»Zionistfeches Haudbiicb«, što ga je Izdala cijonistička organizacija, naišao >e na vrlo lijep odziv i dobni kritiku. Knjiga je osobito »dešena, da probudi poznavanje cijonističke teorije i da proširi iskustva praktičkoga rada, a prikladna je za vodje kurzeva. jer im u sistematskom redu donos* sav materijal. Na preko 450 stranica iznosi iz pera stručnjaka članke o općini, cijonističklm i palestinskim problemima, a u dodatku kartu židovske Palestine. Knjiga stoji 5 švicarskih franaka.

»Ž 1 D O V*

BROJ 37.-J&,

Prua osječka IDORniCfl Zfl PRERADBU DRDfI D. D. flfelier za umjetničko oredjruanje slanooa f cu Telefon 2-41, ZAGREB Gajeva 12. * PORUĆTVO. 'f Sve vrsti nz svaku cijenu.

•• A o ■ > \ O 0 V-v •if* -'•j> • *• sfiv. ‘ ■ • zaJtithi 2MM JE NAJBOLJI 2AJTUP/TVO I PKLADI/TE A.iOMANO ZAGREB AKADEMIĆKI TRG BR 8

SPONU II THBM. EHRDIEIKIM MBTEinULOM S9V BR9O3EUHI HBTERI39L šcnoina »JT TU. UZ 9HLO POUOLIHE CI3EHE