Жидов

pokret naprtio još posebne odgovornosti. Zadaća im je danas, da sve sile sistematiziraju, da pridošle energije tako iskoriste, da će za zbiljsko ostvarenje cijonističkog programa nastati najveći korisni efekat. U mnogim burama već iskušana cijonistička organizacija stabilno je uporište pokreta, čuvarica ideja, nosilac inicijative, žarište svih elemenata snage, duha i volje jevrejske narodnosti. Tko pristane uz cijonističke ideje, tko se odluči za suradnju u cijonističkom pokretu, taj stupa kao borac za jevrejsku slobodu, za jevrejsku domovinu, za jevrejsko pravo u redove cijonističke organizacije. A kako se to čini? Čini se to kupnjom šekela. Jer prema broju uplaćenih šekela ustanovljuje cijonistička organizacija broj svojih članova u svim zemljama svijeta, t. j. broj onih Jevreja, koji su se obvezali, da će služiti svojem narodu. S iznosima ovih šekela podmiruje cijonistička organizacija svoje materijalne potrebe. Iznos je šekela neznatan, te je prilagodjen valutarnim prilikama raznih zemalja, a budžet je cijonističke organizacije, kako je poznato, strogo odijeljen od finansija odredjenih za izgradnju Palestine. Zašto plaća Jevrcj, koji pristane uz cijonistički program, svoj šekel? Jer znade, da uspjeh i ugled organizacije zavisi o njenom opsegu i njenoj unutarnjoj snazi, koji opet imadu izlazište u onima, koji plaćaju šekel. Jer znade, da ekspanzijona sila organizacije, koja je potrebna da zadobi sve samosvjesne Jevreje za aktivnu suradnju kod izgradnje Palestine, zavisi o materijalnim mogućnostima, o mogućnostima finansiranja agitacije i organizacije. Šekel je nekad u dalekim vremenima unio i u materijalni život jevrejskog naroda, u trgovinu i obrt, simbol državne zajednice u Er,ec Jisraelu. Onda to bijaše znak sretne zbilje, a danas predočuje znak nade, volje i pouzdanja. Ko plaća šekel može reći: »I ja doprinašam svoj obol za potrebe zajedničke stvari, i mene broje k onima, čija će vjera i rad osigurati jevrejskom narodu bolju budućnost, nego što je danas ima.

Cijonistička politika na zasjedanju Akcijon. Komiteja*

Piše

dr. Viktor Jacobson.

Kad je sazvano izvanredno zasjedanje Akcijonog Komiteja, naišla je ova vijest u cijonističkim krugovima na miješane osjećaje. Jedni su se nadali, a drugi su se bojali, da bi ovo zasjedanje moglo povećati nesporazumke izmedju Egzekutive i centralnog organa cijonističke organizacije u još većoj mjeri, nego što je to bilo na kongresu. U tom je smislu ovo zasjedanje donijelo onima, koji su mu proricali loš svršetak, potpuno iznenadjenje. Svi su članovi A. K.-a spoznali važnost zaključaka, koji se imaju stvoriti, dok je Egzekutiva opet vodila računa o raspoloženju unutar A. K.-a. Nije se nastojalo, da se ista zabašuri, Egzekutiva i A. K. vidjeli su jasno, kolike poteškoće postoje. U najvažnijem pitanju o Arab Agency bili su svi složni: prijedlog je neprihvatljiv. I ako su postojala razna mišljenja sve do kraja debate, ipak je nadjena formula, u ikojoj se jasno kaže, da prijedlog nije prihvatljiv i da se ne slaže s duhom mandata. Zbog bitnosti nije ova formula mogla iznijeti sve one momente, koji su iznešeni u debati. U toku daljnjih pregovora. Egzekutiva će svakako iznijeti i ove momente, podcrtati će njilovu stvarnost i umjerenost, te će nastojati. da želje, zahtjeve i pritužbe cijonističke organizacije prikaže u pravom svijetlu. Apsolutno je potrebno, da se naglasi, da sve ovo što je jevrejskom narodu u Palestini obećano, i što cijonistička organizacija kao Jewish Agency zahtijeva, ne znači nikakov privilegij niti prikraćivanje arapske većine, a još manje njeno podvrgnuće pod jevrejsku manjinu. Sveto i nezastarivo pravo jevrejsikog naroda, da i on dobije mjesta pod ovim suncem, potvrdila je Balfourova deklaracija, traktati ugovora sanremskog i sevrskog. Mandat Saveza dao je ovom pravu medjunarodnu sankciju. Bijela knjiga engleske vlade, govori vojvode od Devonshira i sir H. Samuela

ponovno su potvrdili volju manđatarne vlasti, da uzdrži deklaraciju i mandat. Na osnovu jednog priznatog prava, gradi jevrejski narod svoju novu domovinu. Na osnovu ovog prava vraća se jevrejski narod natrag u. svoju domaju. Ne radi se o tome, da se tek jedna grupa ljudi useli u kakvu povoljnu zemlju. Radi se o tome, da se nadju putevi i sredstva, kako bi se jevrejskom narodu omogućio i osigurao povratak u svoju prvotnu narodnu domaju. Radi se o tome, da se ovaj povrataik tako udesi, e bi jevrejski narod u svojoj staroj postojbini prema izvodima u »White Paperu«, mogao da živi svojim narodnim životom. Institucije mandata dane su zato, da se Jevrejima, koji se useIjuju, spram velike arapske većine, koja će još mnogo godina potrajati, dade bar nekakova ravnoteža. Daleko od toga, da Arape progone i učine robovima Jevreja, dostaju ove mjere, da Jevrejima jedva osiguraju fair play, ako mandat ne postane »krpa papira« bez vrijednosti. Mandat n. pr. stavlja mandatarnoj vlasti u dužnost, da olakšava jevr. imigraciju, da se tako stvore kompaktne jevrejske mase. Evidentno je, da to nije nikakav privilegij, ako se uzme u obzir, da se Jevrejima uskraćuje sva raspoloživa zemlja. Mandat postaje pukom frazom, kad se useljivanje Jevreja čini ovisnim od privole jedne arapske instancije. I pojam kapaciteta zemlje treba podvrgnuti korekturi. U zemlji gdje stanuje 25 duša na kvadratnom kilometru, u gospodarskom sistemu, gdje useljenici ne mogu konkurirati domaćim radnim snagama, pogotovo pošto se radne prilike za useljenike tek stvaraju u novoosnovanim poduzećima, u takvoj se zemlji uopće ne može govoriti o (kapacitetu. Ne radi se o kapacitetu Palestine već o kapacitetu jevrejskog naroda i jevrejske Palestine. Samo ovaj kapacitet imade da odredjuje granice useljivanja. Iz tog slijedi, da o brzini i opsegu kolonizacije odlučuju jevrejske instance. Mora bit jasno, da režim vječitih eksperimenata na području administracije nije moguć. Mora doći do stabilizacije položaja. Treba ustanoviti odulji rok unutar kojeg bi se ispitao sistem mandata. Vječita igra s ponudama arapskom narodu mora da na obje strane djeluje štetno i korumptivno. Statuirana je nagrada za za-

* Radi nedostatka prostora donosimo taj članak istom u ovom broju.

Pisma iz Palestine.

A. D. Gordou:

Četvrto pismo. IV. No jezik raste, kako sam rekao, a i rad raste; dakle treba da nastojimo, da i čovjek raste. Ne vidi se da trava raste, da čovjek raste, još mnogo manje. A tu mogu Židovi galuta da mnogo urade svojim moralnim uplivom, ako budu dovoljno uplivisani od Palestine. Kad bude narod svi jesno živio, njegova će volja ovdje učiniti, te ćemo živjeti dublje i svijesnije, te će naš život ovdje sve više potpunosti dobiti, sve od svojih korijena u prirodi do izričaja u našem jeziku. No i obrnuto. Da li će Židovi u galutu jevrejski govoriti, ili ne (o tome mogu da odluče samo Židovi u svojim obitavalištima), dojam, što će ga živi jevrejski jezik imati na cio narod, cijelu njegovu dušu, bit će

zacijelo toliko velik, koliko će jezik biti u Palestini živ. Možemo reći: kad će naš stari jezik u našoj staroj domovini potpuno oživjeti, značit će, da naš stari narod živi. Rad, jezik, čovjek, život sve to svraća misao odmah i na škole. I škola obuhvata čitav život kao i rad i jezik, samo s druge strane. Škola obrazuje nove generacije, a to uistinu znači stvaranje novoga čovjeka, novoga života. Ona svakako mora da sa svim elementima ljudskoga života čini organsku cjelinu. Ne ću da ovdje govorim o našoj školi uopće: to je preveliko pitanje. No u tom, o čemu se ovdje radi, možemo, mislim, reći. da u našim školama vidimo nastojanje za pravim putom. Vidimo barem, da mnogi učenici, što su svršili jevrejski gimnazij, polaze na rad. Uopće se vidi medju starijim učenicima većine šikola, a moglo bi se i reći, kod veće česti učitelja, stanovito približavanje sferi rada i radnika. Jasno, to

nije uvijek tako, a možda i u nedostatnoj mjeri. No nešto jest, i budi nade. Nije daleko onda ni misao, te ideja sveučilišta u Palestini i nije tako opasna, kako si zamišljaju oni, što se toliko tresu pred »duhovima« i duševnošću. Ako će se sa sveučilišta poći na rad a možemo se nadati, da će jedan dio sigurno poći doći će se s rada na sveučilište na pravom putu, na putu, što izlazi iz života i vodi u nj. Kod toga mogu obadva da dobe: i rad i sveučilište. Iz toga izmjeničnoga utjecaja može doista da se rodi nova misao, što će izaći neposredno iz našega života, našega stvaranja, naše prirode. No ja tu stvar uzimam s još jedne strane. Kad tu govorim o školama i o sveučilištu, ne radi se samo o Palestini, nego i o zemljama galuta. Pa neka se tko mu drago i prestrašio od te »buržijske« misli, meni je stalo, da naša omladina u galutu imade mogućnosti, da bude u Palestini odgojena. To će svakako imati veliki

2

»Ž I D O V<

BROJ 50.