Жидов

Držanje britskc vlade izazvalo je mnoge kritike, koli s jevrejske, toli s arapske strane. Evidentno slijedi iz toga, da je držanje vlade bilo nepristrano. Jevreji se tuže, da se njihova nastojanja oko izgradnje narodne domaje dovoljno ne potpomažu, Oni kod toga zaboravljaju, kako se dugo moralo čekati na mandat, i da jc položaj, što se tiče Turske, kroz dugo vrijeme bio nesiguran. Nakon žalosnog incidenta, što se u samoj zemlji zbio (u Jafi 1921), trebalo je razvojem tako upravljati, da se izb : egnu sva trvenja, U zemlji, kao što je Palestina, uspjeh je moguć samo onda, ako se unutarnji mir uzdrži. Postignuće ovog cilja drži engleska vlada najvažnijom svojom zadaćom. Na jevrejskoj strani ne smije se zaboraviti, da Balfourova deklaracija još uvijek stoji čvrsto u punom opsegu. Mnogi se spotiču o to, što jevrejska kolonizacija unutar prošlih triju godina nije premašila 30—35.000. Razumljivo je, da se ne smije dozvoliti useIjivanje u većem opsegu, nego što to dozvoljava gospodarski položaj zemlje. UseIjivanje ne koči samo težak gospodarski položaj zemlje, već i pomanjkanje novca. to će više novca unići, tim će i useljivanje jače porasti. Govornika osobito zadovoljava kvalitet useljenika i njihov visoki idealizam. Svi oni nastoje, da jevrejski bude jezikom jevrejske imigracije. Važna je činjenica, da u Palestini 98 po sto jevrejskog pučanstva govori jevrejski. Prema zadnjim izvještajima,, što ih je govornik primio od inženjera Ruthenberga, veliki će njegov plan biti doskora ostvaren. Što se zemljišta tiče, raspolaže narodni fond većim kompleksom, nego što ga može kolonizirati. Kad će biti potrebno zemljište u većoj količini, vodit će se briga o teme, da ga dovoljno bude na raspolaganju. Kako i Jevreji, tako nemaju ni Arapi pravo na jadikovanje. Englezi su se pobrinuli za, osnutak vjerskih i upravnih korporacija, a prije svega za izgradnju škola. Državi dana je konstitucija tako liberalna, kako se iznaša kod tako mladih , država ove konstitucije. Najvažnije, što je Engleska učinila za Palestinu, je prema mišljenju govornika imenovanje Sir Herbert Samuela za High Commissionera. Nitko ne bi ovu tešku i odgovornu zadaću mogao tako vanredno i taktički ispuniti kao on. Zadaća, što si je stavila britska vlada, jedinstvena je u povijesti. U ime cijelog svijeta imala bi upravljati. zemljom, koja je važnija cd bilo koje druge, pače i od same Grčke, zemljom, koja je svijetu dala dvije religije, a sveta je trećoj, zemljom, koja predstavlja most, koji veže kulturu zaradš s novonastalim zajednicama Istoka. Engleska će svoju zadaću tako izvršiti, da će Palestina postati središtem svih duševnih struja i pokreta. Na tome će poraditi Jevreji i hrišćani. Pri. zaključku skupštine burno se poviadjivaio govorniku, a predsjedatelj skupštine, sudac Kraneuburg, zahvalio mu se< toplim riječima na njegovim izvodima, jednake važne po hrišćane i Jevreje. U »Algemeen Handelsblađu»Telegrafu* i »Nieuwe Rotterdamschc Courantu* izašli su opšimi izvještaji o govorima Sir Winđham Deedesa.

Zar više od sentimentalnosti?

Piše

dr. Jacqucs A d 1 e r,

Leipzig.

Današnje prilike sile jevrejski svijet, đa se odluči, što će se dogoditi. Dogodjaji u srednjoj i istočnoj Evropi nanovo su iznijeli osnovne probleme cijonizma. Položaj se jevrejske zajednice u svim krajevima silno pogoršao. Kao činjenice, koje karakteriziraju situaciju, navadjamo prevladanje antisemitizma na gotovo cijelom kontinentu, anlicijonističke kritike o pravu Jevreja na narodnu domaju u Palestini, ekonomsku propast jevrejskih masa, nemoćno čekanje jevrejskih iseljenika pred zatvorenim kapijama prekomorskih zemalja. Kongres američkih Jevreja posvetio je ovom stanju stvari rezolucije, koje nam pružaju živu sliku kršenja jevrejskih prava, opadanja i kočenja jevrejskih sila, A što kaže jevrejstvo na pokušaj, da ga se podjarmi u položaj parija tudjih naroda? Pitanje ovo nije novo. Zadnji puta bilo je stavljeno pred 30 godina, a jevrejski je narod na nj odgovorio moćnim narodnim pokretom, koji je u kongresnom cijonizmu našao svoj izražaj. Bio je to revolucionaran pokret, koji je poduzeo borbu sa sudbinom jevrejstva. Što su Hcrzl i Norđau s tribune Jevrejskog parlamenta objavljivali, bilo je njihovim savremenicima nešto nečuveno, I ako im nije uspjelo, da ostvare svoje političke ciljeve, koje su oni formulirali u »eharteru« za jevrejsku narodnu domaju u Palestini, to je ipak cijonizam onog vremena na svim područjima jevrejskog života probudio jevrejski duh, što je historijska činjenica. Odonda smo se privikli na cijonizam, Nekada revolucijonarna novotarija, očevidna uzbuna protiv nedostojnih životnih prilika, došao je cijonizam danas u mnogo tiši tok, postao je tako rekuć tradicijcnalna čest jevrejskog gradjanskog svakidanjeg života. Kraj ostalih društvenih obaveza jesmo i cijcniste. kraj drugih svrha dajemo i za Palestinu, rado slušamo dobre govornike i rado gledamo lijepe filmove. Zaraašitost osobne odluke vidi se samo u odmjerivanju financijalnih žrtava. Divimo se halucima, začuđjeni smo zbog njihove hrabrosti, jer poduziman ono, što je zapravo nužna konzekvenca cionističkog priznanja, a to je vezanje svoga bića uz Palestinu. Da li je igra s društvima onaj cijonizam, koji bi danas, jače nego u danima prvog kongresa, trebao da bude odgovor jevrejskog naroda na nečuvena pctlačivanja, kršenja prava, pogrde, podjarmljivanje i progone? Sama sentimentalnost ne će dovesti do promjene u grupaciji onih realnih, gospodarskih i političkih faktora, koji danas rade na našu štetu. Darovi, koji nikoga ne bole, rezolucije, koje nikoga ne vežu, ne će izmijeniti položaja, gdje nas »numerus clausus« duševno, antisemitska propaganda moralno, a izgoni, pravna kršenja, bojkot i pljačke gospodarski uništuju. Apeli na razum i čovječanstvo, molbe i. zaklinjanja ne koriste. Protiv svega toga imade samo jedno sredstvo, a to je ostaviti zemlje, u kojima je Jevrcjin potlačen, te izgraditi u Palestini domaju na osnovu prava, što nam ga je dao Savez Naroda. Ovo bi bio cijonizam, koji nije prođukat sentimentalnih emoci ja, već odluka iz ljute nevolje.

Hoće li se današnji Jevreji odlučiti za ovakav cijonizam, hoće li svom silom svoje ličnosti uznastojati, da sebi i svojoj zajednici osiguraju dostojno bivstvovanje? Kad bi bio ispravan nazor, što ga veliki ljudi imadu o Jevrejima i jevrejstvu, morao bi se cijonistički pokret iz mirnog toka organizacije pretvoriti u bujicu, čiji tok übrzava povrijedjena čovječanska čast, pogaženo pravo i ugrožena egzistencija. Pred snagom ove odluke pale bi sve zapreke, materijalne bi snage jevrejskih masa još uvijek bile dovoljne da fundiraju naseljenje u Palestini, Ne učini li se pako ništa, ostanu li tužbe i protesti jedini izražaj na nanešeuc nam nepravde, ostane li cijonizam i nadalje u onoj ograničenoj formi pitanja društava i organizacije, tad bi se spram jcvrjeskog problema htjeli postaviti na drugo stajalište. Nema ništa gorega nego pogled na izbatinanog, koji se drži, kao da se nije ništa dogodilo .Ništa ne vrijedja više ponos, nego pogled na trgovanja, što pružaju časovitu dobit; na trgovce, što žive iz dana u dan, te izbjegavaju opasnosti, umjesto da se s njome bore, bez osjećaja su odgovornosti spram budućnosti; slijede sve mode, no od svoje sopstvenosti zadržali su samo formu bez sadržaja. Ako su jevrejske mase već u tolikoj mjeri potpale pod razorni utjecaj jedne propadajuće kulture, tako da više ne mogu slušati zapovijed natijonalnog samopoštovanja, tad nam se jevrejski problem ukazuje u drugom svijetlu, i to kao pitanje ličnog uzdržavanja, Jevrejin, koji ne će, da bude gradjanin drugog reda, ostaviti će one kod njihovog novca i njihovih posala, te će potražiti put u svoju domovinu. To bi onda bio skrajni slučaj. Nadamo se, da još ni sada cijonistička inicijativa ne dolazi prekasno za pokret jevrejskih masa, ida cijonizam kao i sve ono, što uporedo s njime koraca, da nije puka neobvezatna sentimentalnost. Očekujemo, da će poniživanja, što nam se dobacuju u tisućama pamfleta, i kod najmirnijeg Jevreja probuditi ponos i ogorčen ie. Cijonističke vodje jesu u pripravi; oni poznavaju put, za sebe bi ga lako i bez ludje pomoći našli. Narod ih treba, pa stoga muževi kao Weizmann Ruppin, Sokolov te mnogi drugi rado žrtvuju snagu i zdravlje za stvar onih, koji u buci svojih poslova ne čuju glas, koji preko tisućljeća govori k duši jevrejskog naroda.

Keren Hajesod.

Prvo zasljedanje američkog Kereu Hajesod Councila. Dne 3. decembra održana je u New-Yorku prva sjednica američkog K. H. Councila, na kojoj je učestvovalo 120 delegata iz sviju jevrcjskih cenara Sjedinjenih Država i oko 350 gostiju, Keren Hajesod radenika iz New-Yorka i okolice. Predsjedatelj, Mr. Samuel U ntermyer, nazvao je u skupštini u svom pozdravnom govoru kao pravno izabrano zastupstvo od 70.000 plaćaoca K. H. iz svih Sjedinjenih Država. Napomenuo je tom prilikom, da je zbog glasina, prema kojima bi američki K. H. neracijonalna gospodario, dao po International Acconnting Bureau pregledati knjige Keren Hajesoda. Ovaj najveći revizioni institut svijeta nije trgovačkom poslovanju američkog K. H. mogao ni u čem prigovoriti. Ni-

BROJ 1.

»ŽIDOV«

3