Жидов

ponoviti i stvori agnkuWurno židovsko stanovništvo, hm više, što već imade početaka, koji su jednaki kalifornijskom, franceskom, svakom evropskom ili amerikanskom poljoprivrednom žiteljstvu u istoj klimi. Sumnje, šio ih ue imao nežidovski svijet, a i mnogi Židovi, koji su najviše učili od nežidova u pogledu sumnje, te su sumnje oprovrgnute jednom za uvijek u Sarom, u Ezdrelosnu i na brdima Judeje Danas raste židovsko poljoprivredno pučanstvo i trebam samo da opetujem, što je nedavno izjavio amerikanski kompetentni posmalralac, prof. Meed iz Kalifornije; moguće te u predjelima gdje su Zidovi počeli raditi stvoriti pučanstvo, koje ne će hiti samo uzor za Zidove, već uzor za cijeli svijet. Sasvim ije svejedno, da li ćemo mi zidovi stvarati ministre, profesore ili dimnjačare. Glavna je stvar, hoćemo li biti u stanju da stvorimo židovske seljake u njihovu neposrednom odnošaju prema grudi, polju, kravi, u kratko, prema svemu, što život treba. Da li ćemo moći to stvoriti? Na to je Palestina odgovorila sa svojim modernim razvojem. Vidite da stotine i hiljade mladih Zidova <iz geta j iz drugih predjela, asimiUmn i neasimiJanti. iz bogatih i siromašnih obitelji, sele u Palestinu. Gotovo da se čuje korak tih mladih i ljudi kroz ulice cijeloga svijeta, kroz stepe Posije, kroz pustinje Sibirije, da dodju do Crnoga Mora i do luka, da mogu doći u Palestinu. Čuje se. da rade u kamenolomima, da sade drveće, da obradjuju polja, dakle rade sve, što nisu nikad činiti u getu. Mi sami nismo nikada vjerovali, da će to sve učini ti. 1 danas se to čudo dogadja. A to je mnogo čudnije, no svi politički uspjesi, izjave velikih državnika, i povlad javan je nežkliova našemu djelu. U Erec Jreraelu te su izjave uklesane u kamen, upisane u zemlja šie, potvrdjene krvlju i mačem. To je potvrda mandata, koju sebi uzima židovski narod u zemlji Palestini. (Odobravanje). ■Mi to su bile same materijalne stvari. Radilo se o zemlji, o putevima, o đrvećima i o kravama. Ah to je samo okvir, u koji se svrstava neizmjerno moralno djelo, i kad sad hoću da prikazem ta moralna dobra, koja se izgradjuju na toj materijalnoj i pohtičkoj bazi, morao bih prije svega započeti jednom •stvari. Divergencija ljudi, koji polaze u Palestinu, razlika u odgoju, kdlturi, i porijetlu vodi do toga, da se opet skuje željezna veza, koja ih spaja. To je jezik, i čak oni naši ne-

prgalejjski posmatrači, kao Bailod, koji su onamo pošli, <ia nas proklinju, morali su nas blagosloviti i priznati naš rad. Jezik ,>e hebrejski, život je hebrejski, promet je hebrejski i mišljenje je hebrejsko. Ove nove forme, koje se danas tamo stvaraju, koje nastaju na koljevci siromašnog malog kolonaia. te forme uništavaju zadnje ostatke geta, te forme stvaraju iz Zidova čovjeka kao šfo i svi drugi ljudi. Nije čudo, već naravna posljedica* <ja paralelno s lim kolonizalornim, materii>alrwm razvitkom ide i neizmjerna moralna obnova. Sva ije židovska omladina u našim školama, sve što je sa židovskom grudom organski srašteno i što ima s njom da sraslc, prolazi kroz te škole i isto tako, kao što se haluc bori lopatom protiv klisura Palestine, tako pobija učitelj riječju i perom one moralne štete i pustošenja, koje su prouzročene u srcu Zidova tisućgodišnjim putovanjem. Učitelj kolonizira slobodni židovski život, on polaže male stanice i zametke i gradi iz njih novu kulturu, koja ispunjava zemlju. Da to kratko skiciram: zar nije čudo, da če od danas dva mjeseca, možda narednog Pesaha isti državnik, koji je sred gruvanja topova, našao razumijevanja i snage, da nam dade Batfourovu deklaraciju nadam se, da ćemo svi to još doživi ti poći prvi put u Palestiu, praćen željama cjelokupnog razasutog i zavučenog židovstva, da tamo na Maslinovoj Gori, odakle su Rimljani opsad/ili jemsofcm, 'veri ono, što će biti najjača tvrdjava i jačanje židovstva. Balfour otvorit će na Pesah židovski universilet. (Odobravanje). Za dva će se dakle mjeseca nešto dogoditi, što mi ne možemo dosta da cijenimo; jer je zbilja mnogo čudnovati ja od svih čudesa o kojima nam se pričalo. Tako če se u novoj Palestini pisati nova Hagada* pisat če je novi ljudi, ah njezin sadržaj ostat će uvijek isti. To se eto danas odigrava u Palestini. Država je to, zajednica u dinamičkoj formi, jer židovstvo nije statičko, ono se nalazi u neprestanom gibanju. Danas dolaze u zemlju 2000, sutra već 2500 ili 3000. Broj neprestano raste, treba samo pogledati statistiku imigracije, da se shvati, kakav je položaj židovstva u cijelome svijetu. Ako ie položaj Zidova u Sotonu rdjav. onda imigracija raste; stvaraju ii se u Poljskoj zakoni na teret Zidova, raste imigracija; ide H rdjavo Židovima u-Maroku ili radi li Ku- j Klux-‘Klan u Americi malo intenzivnije, tad raste imigracija Ne

ireba uopće oteti, novine, treba samo pogledati broj onih Zidova, koji se javljaju za potezak u Palestinu i odmah ćemo znah, da u ovoj ili onoj zemlji nije Zidovima dobro, jučer je to bio Miinchen, danas je možda Bukarest, sutra Varšava, Lcdz ili Saloniki; ne ću da govorim o Beču, jer sam ovdje gesi Tako dolaze ljudi iz sviju zemalja, neki guram, neko po nagonu, većina gurani i po nagonu. Oboje je naravan pokret. Pitam dakle Vas, koji ste ovdje skupljeni kao zastupnici jake židovske općine, koja una staru tradiciju. Vi ste orili, kako sam nastojao da vam prikažem stvari i ja vas pitam zašto, za ime Božje, bi to samo bilo moje posredovanje, a ne djelo Vas sviju? Zašto bi to bilo djelo šačice ljudi, koji treba <te prime na sebe taj teški teret. Vi, zastupnici židovske općine, koja broji na sto tisuće, sjedite ovdje i povladjdvat ćete; možda ću Vam se dopasti, a možda i ne. Ne ću da Vas vrijedjam, ali reći ću što moram da kažem; zašto da to bude samo naša odgovornost, zašto ne odgovornost svih Zidova? Nadam se, da ćete mi dopustiti rednu riječ, koju imam da kažem u cijelom svijetu; moj metier sastoji u tome, da protezan dijelim svijetom i da kažem, što mi je na srcu. 1 teko velim; nije više daleko vrijeme, gdje će prosvjettjeno mnijenje svijeta Zidove cijeloga svijeta prisiliti, da učestvuju u izgradnji Palestine. Isti narodi, čije ste zastupnike danas pozdravili i koji su bili tako pristojni, te su došli k Vama, da pribivaju Vašoj skupštini reći će Vam; mi narodi svijeta, želimo da popravimo sve one nepravde u prošlosti, koje smo činiti Zidovima, i. dajemo Vam priliku dja u zemlji, koja je natopljena Vašom tradicijom, Vašom istorijom i Vašom krvlju, započnete nov život. Tu su najbolji Vaši sinovi, na hiljade poteze onamo, mladi, jaki, snažni » inteligentni ljudi. Traže prilike za rad, mi smo im otvorili vrata, mi smo pod poteškoćama pripraviti po najboljem znanju i savjesti, zemtju, dati im mogućnosti, da rade; jednu godinu, dvije, dri, pet i 10 godina. Zidovi imaju mogućnost i inteligenciju i novac; nitko ne će tvrditi, da nemate novaca. Dokazali ste, de ste vrlo debro znali upravljati poslovima drugih. .Ako sad ne ćete izvršiti ovo djelo ili ga ne ćete moći izvršiti, potvrdit ćete možda najtežu objedu, koja nam se spočitava s antisemitske strane: što će oni reći? Oni vele: Vi Zidovi možete da budete posrednici, možete uvijek tamo raditi, gdje već imade civildzaci-

Iz života Karaita

Napisao:

Ruben Fahn.

U Karaitskoj ulici. Kao spomenik davno minulih vremena stan još danas Karaitska ulica u Haliču. Čini se da je u zraku neko (tajanstveno šaputanje, mjesto kao da je ispunjeno dušama prošlih generacija. Niske, gotovo zgrbljene kućice sa zelenim malim prozorima stoje, čini se, kao u nijemoj žalosti, i rekao bih da se boje svoj pogled podignuti do plavoga neba. - ... Sunce i ovamo šalje svoje tople zrake, \iuhe zuje zrakom, a lastavice lete s krova na krov... Od pradavnih vremena dolazi sunce u ovaj samotni kutić, kao da hoće ispitivati život u ovome kraju, koji stranac nikada ne vidi. Ono je vidjelo početak i vidjet će kraj... Ulica ostala je kao i prije, nepromjenjena

je. Mogla bi da priča o Karafitima prošlih vijckova, koji su se ovdje udomili, o udesima osamljenih i nesrećnih, koji, odijeljeni od svoga, naroda, sačinjavaju malli svijet za se syl;et sa sopsfvenim svijetlom i sopstvenim sjenama... Imade Karaita, koji soj se odijelili od svoje sekte i morali da napuste ulicu. Drugi su otvorili vinokčja ili su seijaoi u ohEžnjim selima. Neki opet primili su tuđe običaje i otuđili se tako od svoje sekte. Napokon stanuju u Ptici i pripadnici dmgih vjeroispovijesti. Ali sama ulica ostala je centrumcm karaizma ■ /namenovanja karaitskoga živolat,. Devet je sati prije podne i Karaih su kod posla. Jedan sam čas se skanjivao prije no što sam pošao u ulicu. Usput sretnem staroga Židov« i c-slovrm ga; »Ja S2*m stranac. Slučaj me je ovamo doveo, pa ih rado vidio Karaite...«

»Sto se ima tu vidjeti? Čudna vjera, ni vuk ni pas, ujedno Židov i hrišćanin«, odvrati stan. »Zidovi i hrišćani ne vode <• njima računa«. »Možda bi mi Vi mogti nešto pričati o njihovim običajima?« upitah starca. »Sto se tu ima pričati? Vrip su to čudnovati l/udi. Imaiju istu Toru kao i mi, a ipak ne drže se svih zapovijedi. Njihovi molitvenici nisu kao naši. Neki odsjeci sasvim fale. Imaju na vratima mezuzu, ali kod moiitve te metnu lefitin. Nose cicit, alt nemaju ta tita kod molitve samo tallit katan. Na Roš hašana ne smije se duvati šofar. Imaju suku, ali nemaju etroga ni kilava. Purim se svetkuje, a Hanuka ne. ! tako ima još rnnop'h drugih nedosljednosti« završuje starac. »Razlikuju li se nošnjom od drugih stanovnika? Kako ću ih prepoznati na ulici?« upitam ga. -»Tamo baš ide jedan i. »To je Karaičanin?« povićem iznenana-

■ * 1 U M V.«

BPOJ 2.