Жидов

podvostručimo zemljišni posjed Kcren Kajemeta. . <ss Koji će se od saradnika K. K. L., pa bio ma gdje, usuditi, da zanemaruje ovaj rad? Darovatelji pripravni su dali; moramo biti brzi u zahtjevanju, Iz dana u dan, u svakome času, treba da misle naši saradnici; domovina još je u okovima što sam uradio, da je oslobodim? Od sviju Vas tražim odgovor ne u Člancima i pismima ili komentarima, već djelom! Izbavite zemljište!

M. Usiškin,

Židovska energija i arapska apatija

Londonski »Times« od 5. januara objelodanuje ovaj članak svoga jcrusolimskoga dopisnika: Jasna je kompliciran ost zadaće Velike Britanije kodl provadjanja mandata nad Palestinom, Samo u ograničenoj mjeri sastoji problem u tome, da mora igrati ulogu tutora još nerazvijenoga naroda, iako je ondje velika većina sasma ncvaspitana i ne posjeduje moguće sposobnost za konstitucijonalnu vladu, U prvome redu sastoji u tome, da na oko nepomirljive dijelove i partije pučanstva izmiri. Neizmjeran je to problem. Na površini od nešto više no 9000 četvornih milja žive muslimani, Židovi i hrišćani. svi još dalje razvrstani u razne sekte i narodnosti. Možemo sve te mnogobrojne kategorije svrstati u (a) one, koji vlastitim sredstvima prolazno živ c u zemlji; {bj one. koji su svojevoljno došli u zemlju, jer hoće s njom da srastu; i (c) one, koji već vijekovima sačinjavaju dio zemlje i smatraju je kao svoje neosporno vlasništvo. Prva kategorija reprezentira velik broj inostranih i poluinostranih stanovnika, koji se smatraju kao narodni ili vjerski reprezentanti u Svetoj Zemlji oni zađavaju upravi velik niz teških problema, kojih se riješenje odgadja mučnim uzdržavanjem status quo-a; druga kategorija reprezentira novi židovski elemenat, koji traži u Palestini narodnu domovinu i smatra sebe budućim palestinskim gradjaninom; treću kategoriju sačinjava naravno arapska većina.

Bitnost problema sastoji u ujedinjenju od (b) i (c). Već je četiri i pol godine minulo, otkad se britska civilna uprava bavi tim problemom dostatno vrijeme, da sebi iz rezultata stvorimo sud i vidike za budućnost. Materijalni napredak. Najjednostavnije je, da ponajprije prikažemo materijalne uspjehe. Nema sumnj« o velikom udjelu Palestine pri tome napretku. Zato ima vidljivih znakova: Ako današnju Palestinu usporedimo s onom od prije pet godina nailazimo danas na veliku mrežu cesta i, što je glavno, prvorazrednih cesta, željeznički sistem, tako dobar, kako samo može da bude kraj ovako ograničenog sistema, znatnu redukciju činovništva u administraciji i u gotovo svakoj instanciji znatno poboljšanje javne sigurnosti, koju se gotovo ne može prepoznati, jeftini luksus telefona, koji je svakome pristupačan, sniženje od gotovo 40% do 50% cijena većine svih potrebnih stvari; vidimo, da se kultiviraju veći predjeli, velike su površine zemlje pošumljene; oko Jerusolima, Jafe, Hajf e i Tiberija nastaju velika predgradja, trideset i nekoliko naseobina protežu se kroz cijelu zemlju, provadjaju se drenaža i radovi za natapanje u mnogim đistriktima, koji su dosad strašno trpjdli od malarije, U sadjcnju duhana prave se veliki pokušaji, koji su urodili vanredno lijepim uspjehom. Hajfa i Tel Aviv (židovsko predgradje Jafe, koje je danas već tako veliko kao sama Jafa) postali su središta novih i srazmjerno velikih tvorničkih i industrijskih preduzeća. Velika električna centrala, što ju je sagradilo Rutberibergovo društvo u Jafi i njezinom distriktu, već lijepo rad; i pokriva sve svoje troškove; sad se slična stacija gradi za Hajfu i okolicu. Veliki dio sadašnjega a i mnogo od budućega materijalnoga napretka u zemlji ovisi nešto previše o židovskoj financijalnoj potpori iz vana. Kod te prilike treba da ispravimo jednu neispravnost, koja se mnogo širi, da je naime cijonistič’ki entuziazam i materijalna potpora, kao njegov vidljivi vanjski znak, znatno popustio i gubio na važnosti. Sigurno je, da danas više nema one larme i manje je indiskrecije u

javnim pozivima, ali novac neprestano pritječe, stroj još uvijek radi i funkcionira i djeluje s uspjehom kao što ga prije nismo vidjeli. U glavnom ide se zatim, da se kupuje zemljište i kupljenu zemlju pripravi da bude podesna za poljoprivredu, te da se na tako pripravljenoj zemlji nasele podesni kolonisti. Isprazni entuziazam nije danas više u visokom kurzu. Na prvom su mjestu težak rad i znanstvene metode. A ipak je djelovanje na poljoprivredi manje, no što bi se očekivalo, Palestina jest, bila je i vjerojatno će ostati u prvome redu agrikulturna zemlja. Veći je dio pučanstva nastanjen na selima, a 90% toga su pučanstva Arapi, Neizvjesni vidici. Ako se sad Hoćem® baviti glavnim palestinskim problemom pomirenjem arapske većine, da u slozi živi sa židovskim pučanstvom, koje neprestano raste, te je vrio aktivno i dobiva neograničenu financijalnu potporu iz vana tad vidik u budućnost nije baš vrlo dobar. Istina je, da je felah za sad još sam sebi prepušten da je vrlo flegmatičan, jedna promjena jedila je drugu tokom vi jekova, a on je kraj svega toga ostao apatičan, pod uvjetom, da su njegov komadić zemlje i mršava marva u stanju, da ga uzdrže. Sad vidi, da oko njega svagdje nastaju židovske naseobine. Istina je, da Židovi obično nascljuju zemlju, koja je pjeskovita ili močvarna ili malarična, koju se nedostatno spremni felah ni ne usudi da kultivira. Ali arapski mu vodje kažu, da biva potiskivan, da je u opasnosti njegova zemlja, da bi kraj malo manjih poreza i on mogao upotrijebiti bolje metode Židova i zatražiti isto zemljište, koje su Židovi jeftino kupili. Istim se felasima nadalje kaže, da porezi i zemaljska politika vlade nemaju drugi cilj, no da sile arapske posjednike zemljišta na prodaju i da tako olakšaju kupnju židovskim priđosiicama. Ove se izjave čine s predomišljainjem (one su sadržane u memorandumu arapske egzekutive na mandatsku komisiju Lige Naroda) i ispunjavaju za sad svoju svrhu. I kad, kao što se to već češće dešavalo, Židovi kupuju veće komplekse zemljišta od arapskih veleposjednika, koji žive u inozemstvu, a koji su imali u zakup arapski

Iz života Karaita

Piše:

Kuben Fahu.

11. U karaitskoj sinagozi. Stigao sam pred sinagogu. Zgrada je visoka i pravi dobar utisak. Urešena je s pet kupula i s tri magen Davida, a nad prozorima nalaze se hebrejski natpisi. Stupam kroz dvorište u predgradje i zastanem začudjen pri vratima. Na stropu je prikazano 12 nebeskih krugova s puno citata iz proroka, Židovi prenatrpani su s odsjecima iz molitvenika u hebrejskom četverouglastom pismu. Vratima nasuprot stoji zavjetna škrinja (Aron ha kadoš), a nad njom dvije mramorne ploče s deset zapovijedi. Iz svakog kuta sinagoge struji židovski duh samo odviše iznakažen. Pred zavjetnom škrinjom moli habam, zaogrnut u veliki talit. Čas glasno viče, a zatim mu je glas opet tih i tužan, sad klekne i klanja se licem zemlji, a onda se udara pijesnicom u prsa.

Iz svih kuteva dopiru do mene poluglasne molitve. Tamo mole sedam do osam osoba, prislonjeni na stalku. U jednom kutu stoji klupa za stare i nemoćne osobe. Tužni glasovi ječe širokim prostorom, a u meni se budi saučešće prema osamljenima, koje je tragičan udes otrgnuo od njihova naroda.., Stupam u sinagogu i približim se jednome Karaiti: »Oprostite, da vas smetam u molitvi«, nagovorim ga zemaljskim jezikom. »Stran sam ovdje j, htio sam pogledati valu sinagogu. Vi drukčije molite no Židovi.« Karaita prekinuo je molitvu i odgovori: »Hvala, gospodine, za interes. Oprostite, ako vas moram umoliti, da ostavite štap u predvorju i da sebi zakopčitn kaput. Tako se ne smije stupiti i naša sinagogu, koja je na istom stepenu s hramom Solomuna ~« Požurio sam se, da udovoljim tome pozivu, a sad mi on odgovori na moja pitanja; Mi nismo Židovi, već posebna sekta.

Naše molitve su sasvim drukčije. Jezik je čisto hebrejski, bez pogrješke i ne u smiješnom izgovoru Židova.« »Tad se vaša vjera razlikuje od vjere Židova?« »Mi smo pravi »Jisraelim« i pravi privrženici Tore, dok su Židovi sasvim potonuli u svome talmudu.« Karaita oštro napadava talmud Govorimo tako još koji čas, a onda se on ispričava; »Gospodine, nisam ja nikakav učenjak, ali nakon molitve moći ćete govoriti s našim kahamom. On će vam sve razjasniti.« Molitva je doskora dovršena. Karaiti polagano odilaze, samo je haham još ostao i čita kratak odsjek iz molitvenika. Kad je bio gotov približim mu se, »Oprostite- velečasni hahame«, nagovorim ga jidiš, »da sam prodro u ovu božja kuću. Dolazim iz daleka svijeta te sam bio Ijubopitljiv, da vidim potomke starih Hcbreja, < »Šalom Alehem«, reče haham i pruži nd

2

• Z l D O V<

BROJ 3.