Жидов

zakupnici, tad je još mnogo lakše da se uvjeri priprostoga felahu o njegovu potiskivanju i mogućnosti, da će morati propasti, A kao rezultat toga imademo onda epizode, kao onu od 28. novembra, gdje je došlo do tučnjave i krvoprolića izmedju susjednih Arapa i novih židovskih kolonista. Arapska egzekutiva vodi glavnu riječ u svim radovima i namjerama palestinskih Arapa; ata arapska egzekutiva kao što pokazuje gore spomenuti memorandum nije iz prošlih godina ništa naučila ni zaboravila. Još uvijek ustraje na principu, da ne saradjuje s vladom, dok je Balfourova deklaracija temelj palestinske politike; i još uvijek pokazuje veliku spretnost, da sve vladine naredbe tumači kao protuarapske odredbe.

ruku. A žalim odvrati jidiš jezikom: »Pogledajte sve prema želji. Mi nemamo tajna. Mi i Židovi vjerujemo u istu Toru.« Pri tome je prstom pokazao na zavjetnu škrinju i molitvenike. i Na jednom stalku leži jedan karaitski rukopis. Pitam, da li ima i štampanih ovakih knjiga. ali jer su naše knjige vrlo skupe, damo praviti i čiste rukopise, hebrejske i karaitske.« »Kakav je jezik zapravo karaitski?« »To j e neki tursko-taiarski žargon. Kad SIJ . s * na š* predji iselili iz Turske na Krka, primil su mnoge tatarske izraze u svoj turs J jezik. I do današnjeg dana služimo se ovi-n mjesanim jezikom, isto kao Sto su Žiovl 25 držali svoj jidiš.« A učite li vi i hebrejsku gramatiku?« j * gubimo sveti jezik proe a. i da g a tečno naučimo, moramo poznavati i njegovu gramatiku.« Razgovaramo o karaitskoj sekti. Haizbjegava odgovore, »Vjerujemo u

Sveto Pismo bez tumača«, odvrati kratko. »Mi imademo pravu predaju ~.« Listajući u jednom molitveniku, našao sam svećenički blagoslov. »Ko kod vas obavlja svećenički blagoslov?« upitam. »Mi svi« odvrati habam, »Pa zar ste vi svi kohanim?« »Mi nemamo nijedog kohena u našoj sekti i zato mora svaki sam da kaže svećenički blagoslov«, razjasni mi haham i nastoji da mi dokaže, da su Karaiti »Jisraelim«, a ne kohanim. »Naši protivnici šire o nama, da smo mi svi kohanim. Ali hasidim, ti fanatici i tvrđe mnogo toga o nama, što ne odgovara činjenicama . ..« Njegov glas postao je sve žešći. »Dakle još uvijek traje stogodišnja borba izmedju Židova i Kararta.« »Što možemo mi za to, što su se naši predji otrgnuli od židovstva«, odvrati haham, »Držite li, da će se Karaiti opet sjediniti sa Židovima?«

»Kad će Mesija doći, prestati će sve vjerske borbe, a Izrael će biti velik narod« odgovori haham. Njegove sjajne oči mi kažu, da još vjeruje u budućnost Karaita, »A kakav je vaš odnošaj prema hrišćanima?« upitam ga konačno. »Živimo u miru jedni pored drugih, U hrišćana je moć, ali u nas je istina. Živimo sasma prema zapovjedima Svetoga Pisma i tražimo mir s našim susjedima. Još nikad nije jedan Kaiaita bio optužen radi uvrijede ili nasilja. A i pijanica nema u našoj općini. Živimo prema riječima Svetoga Pisma i Vječni će biti s nama i uzdržat i jačat će nas, dok se obistine riječi proroka, koji veli: »Jedan će jezik vezati sve narode i jedan ćc Bog biti nad svim narodima.« Kod ti'h riječi razvedri se lice hahama. Vidi se, on je duboko uvjeren, da je u njega istina, i cn poznaje snagu, koja je uščuvala malu karaitisku sekciju u njezinoj osebujnosti. (Nastavak slijedi.)

O nekim palestinskim pitanjima

Arapska konferencija u Nablesu. Tri arapske stranke »nacionaliste*, »muhamedansko-hrišćanska federacija« i »stranka felaha« već dulje vremena nastoje da se ujedine i da sazovu jedan kongres, koji bi obuhvatio sve struje unutar arapskoga naroda. Do sad bile su na svim kongresima (održano je svega šest) zastupane samo prve dvije stranke. Stranka felaha nije odobravala eksfremno-šovinističku i anticijonističku politiku, koju je naročito vodila »arapska egzekutiva«, izvršni organ federacije, i ustručavala se, da učestvuje na tim kongresima, koji su svi bili sazvani u znaku borbe protiv vlade i židovske imigracije, te obnovnoga rađa u Palestini. Već se dulje vremena vode pregovori izmedju raznih tabora, kojima je bio cilj ujedinjenje svih stranaka ili da se bar stvori jedan zajednički organ, koji bi doista zastupao sve arapske krugove. Jedna komisija bavila se naročito izradjivanjem rezolucija, koje bi imale služiti bazom za federaciju. Prema zahtjevu »arapske egzekutive« imale bi se odmah raspustiti sve postojeće opozicionalne stranke i da egzekutiva, birana po novome kongresu, izradi smjernice za politiku. Značilo bi

dakle, da partija felaha napusti svoju politiku sporazuma. Stranka felaha tražila je, da se uzdrže sve njezine pojedine stranačke organizacije. Izjavljuje svoju spremnost, da se udruži s drugim strankama, ali samo pod uvjetom, da joj se uščuva njezin integritet i program. Osim toga tražila je, da to bude prvi, a ne sedmi kongres, jer bi on mogao prvi put da doista govori u ime cijeloga arapskoga naroda. Odbor sporazuma, koji sastoji od 4 dlana arapske egzekutive i po dva člana od svake organizacije, izradio je jedan predlog, da mješovita komisija sazivlje kongres. Ova bi komisija imala birati u svim mjestima pododbore, pod čijim bi se nadzorom proveli izbori za opći arapski kongres. Time bi se imalo zajamčiti, da će kongres u istinu reprezentirati arapsko pučanstvo. Sastanak u Nablusu, koji je održan prije tjedan dana, da vijeća o pređlozima komisije, nije prihvatio stavljene predioge. Time je onemogućeno ujedinjenje svili stranaka. U pismu, što ga je stranka felaha upravila na konferenciju u Nablusu, razlaže se, da su seljaci, koji sačinjavaju pretežitu većinu arapskoga pučanstva, interesiram na dobri i mirni razvitak zemlje. Ovaj jle razvoj do sad bio ugrožen politikom drugih stranaka. A dok je tome tako, stranka felaha ne može da se odrekne svoga programa, koji je podesan, da zagarantujo uspješan napredak u zemlji. U pismu se nadalje veli: »Vrlo želimo ujedinjenje cjelokupne palestinske nacije, da poboljšamo položaj felaha, ali ne ćemo da isključimo ni jednu stranku 5 ne ćemo nemira, koji nisu naciji donijeli koristi... Želimo, da složno radimo s vladom i sa Židovima. Da poboljšamo položaj felaha, trebaju nam kapitalija i tvornice, a'ove ne ćemo dobit? ratom i prepirkama ... Ako želite ujedinjenje u svrhu mira i reda, pripravni smo da s Vama radimo ...« Cjelokupno arapsko novinstvo bavi se neuspjehom ovih pregovora. 1 jedni druge okrivljuju i dokazuju, da su zahtjevi protivnika neprihvatljivi. Nažalost židovska javnost ne prati dovoljnim interesom

ove dogadjaje, te nije dovoljno informirana o položaju u arapskom taboru. Pregovori s učiteljima. Zadnji pregovori izmedju Vaad Leumia, odgojnog departementa i organizacije učitelja donijeli su potpuni sporazum. Zahtjevi učitelja u cijelosti su prihvaćeni. I ime je riješena akutna kriza, koja je prijetila palestinskom školstvu. Velike se nade polažu u pravo oporezivanja sa strane općina, koje će osigurati jedan dio odgojnog budžeta. Jišuv morat će preuzeti dalnjih tereta, premda već danas u velikoj mjeri doprinaša školskom budžetu. Rad radničke kulturne komisije. Na Hanuku proslavila se 4. obljetnica osnutka opće radničke organizacije u Pa, lestini. Egzekutiva radničke organizacije posvetila je cijeil taj tjedan kulturnome radu. U svim gradovima, kvucot i mošavim, gdje u većem broju rade židovski radnici, priredjena su predavanja, u kojima se prikazivalo djelovanje organizacije, njezine ciljeve u sadašnjosti i u budućnosti.. Tjedan završen je svečanostima, te je svaki radnik dao jednu dnevnu svoju zaradu u korist kulturnog rada radničke organizacije. Vrlo interesantan je izvještaj o kulturnom radu, pa iz njega vadimo ove podatke: U Tel Avivu održano jie zadnje godine 9 večernjih tečajeva za odrasle, na kojima je učestvovalo 1300 učenika. Priredjeno je 150 znanstvenih predavanja. Čitaonicu sa 100 novina posjećivalo je dnevno 300 ljudi. Osnovan je pjevački zbor, stručni tečajevi, naročito za crtanje. Za radničku mladež održani su posebni tečajevi za hebrejski, bibliju, matematiku i druge struke. Interesantan je pokušaj Vaadat Hatarbuta »škola za radničku djecu«. Njezina je zadaća, da nadje podesnu formu za odgoj djece gradskih radnika. Djeca su preko cijelog dana u školi. Tamo ručaju i pomoću učitelja sama priugotavljaju svoja jela. Školi pripada vrt i malo gospodarsko preduzeće, na kojima djeca pod nadzorom učitelja rade. Obuka je potpuno slobodna, te uzima obzira na individualitet djece.

BROJ 3.

'2.1 D O V«

3