Жидов

olakšava mu lektiru bilješkama i tumačenjima, kojih u našoj knjizi nema. A ovdje se redakcija ipak trebala pobrinuti, da joj velik dio čitalaca ne zapinje na bezbroj mjesta o židovske riječi, koje nikako ne može da razumije, a trebalo je to učiniti toliko više, što joj je ovo prvo izdanje jednog djtela prave židovske literature. No pored prigovora »Zab. Biblioteci, treba da joj zahvalimo, što je kđnačno u nas izašla u literarnom prijevodu jedna knjiga Šaloma Aša. Knjiga će jamačno naići na dobru prodin: prvo što je »židovska«, a drugo što je usto zanimljiva i laka. Nema nikakve naročite tendence. šalom Aš crta, riše. zanosi se. Ipia u njega neki aspekt, neki način gledanja. I katkad je on čisti realista, da mu začas opet zavlada tekstom poetički zanos, pa zalazi u simboliku i pjesničku hipertrofiju fraza,

opisa 1 karakteristika. Čovjek, zaveden koje.kakovim kritikama i glasinama voli u svakom novom, djelu, koje dosada nije poznavao, tražiti neku tendencu i neki odredjeni smjer. I recenzent uglednog zagrebačkog dnevnika »Obzor« nalazi u »Mary« »s jedine strane boiovni cijonistički razmak, a s druge prilagodjivanje slavenskoj okolini i ruskom mužiiku, kojega pisac iza ogorčenog jednog pogroma hoće da shvati.* A na kraju krajeva Šalom Aš je Mary Rosenzweigovu i ostala glavna lica knjige povezao radnjom, koja nije originalna i nova, a sve je osobe i sve situacije ispunio najraznovrsnijom problematikom ruskog i ukrajinskog židovstva iz vremena revolucije i kišmjevskih pogroma. Budući da pisac jednostavno hoće da crta život a crta ga dakako na svoj

način život, koji hoće da prikaže r:alistički bez težnje da kaže svoju riječ o »riješenju«, moći ćeš iz tog tako reći neutralnog crtanja upravo izvesti zaključak pro cijonizam, kako je i onaj napomenuti recenzent našao i onu citiranu al.ernatlvu »Mary* nije dokraja reprezentativna za Šalomai Asa i ne valja po njoj stvarati sud o psihičkom i literarnom djelu ljudi jiđiš književnosti. Ova će se knjiga svidjeti ljudima, u kojih imade sposobnosti, da se zanesu romantičarskim idealizovanjem. a i onima, koji se mogu da zagriju« razbacanim dobrim misaonim refleksima. »Zabavna Biblioteka« dobro je uč nila, što je uhvatila priliku da izda jednog književnika sa područja, ikoje jugoslavenska čitalačka publika nikako ne pozna. • -L —r.

svezaka, pa .-se čovjek rado laća pokušdte. đa na temelju ovih dKiju knjiga »Silbermprim i *Le but de )acob« odredi distancu, kojom je prošla evolucija francuskog javnog intff<xa 7a raTtia jpi/invsika pilama —.—. . .. Obje su knjige toliko različite kao Sto su različite duševne osnovice njihovih autora, rvrhov milieu i njihova čuvstva, kojima zahvaćaju židovski problem, kao što su različiti dijelovi problema, koji osvojiše pjesnike. »Siibermann« koji je izašao pred kratko vrijeme i pobudio mnogo pažnje i interesa, rodio se u finom protest unskom miliou pa crta fundamentalni problem o odnosu kršćanskog društva prema Zidovima, Laoretelte nam pokazuje, kako se i u školi, gdje se djeca povode za očevima svoj/im, sjedinjuju protestant i katolik u zajedničku hajku protiv Zidova. Vanređtao nadarena židovskog dječaka SHbemmanna, koji možda više od svih svojih saučenika osjeća ljepotu francuskog jezika, koji taj jezik izgovara najbolje odi Svih u neuporedivo lijepoj deklamaciji, koji više nego svi njegovi drugovi razumije francusiku, što više franc. crkvenu tradiciju i umjetnost, kog posvema ispunjava stil francuskog doživljavanja i osjećajna pa hoće da svoju noebičnu snagu stavi u službu francuske kulture, tog dječaka izguraše iz škole pa i u francuske, jer ga svuda držahu neželjenim tuđine em. Tek je jednog prijatelja našao, nekog lijepog, profinjenog mladog protestanta nježna osjećaja, koji se unatoč kejekakovih napadaja pridružio Sibermannu naškimrvš« zbog njega vezu sa čitavom okolinom Ali i on ga iza njegova odlaska izda na veoma gadan način:. Uvidio je beznadnost ove borbe, osama mu postade ncsnošJjrvcm, pa hoće da paktira s okolinom, koja ga opet počela da privlači, jer se oslobađa direktnog utjecaja' demonski genijalne ličnosti Silbermanna. Ne odbija ruku, što mu je pruža nekadanji njegov katolički drug, pa da zapečati izmirenje nekim aktom obazre se na karikaturu Silbermanna, koju je na zidu nacrtao neki učenik (s napisom »Mort auoc )uits«) pa doda svoje porugljive napomene ističući koliko karikatura naliči originalu. Ovom scenom završava se protestansko crtanje dramatskog konflikta, ispunjeno simpatičnim osjećajem, u kojem imadc znanja i shvaćanja, pa pokazuje jalovu *faiHit de Vassimdation« ne označivši nikaikovu nadu u oslobođenje. Poman T e but de Jacob«, koji sada ' • i* • ■

izlazi u »Revne de Pariš* ■ napisao je muž. kajotik, u kog imade jakog katoličkog i nacijjonaHsfočkog osjećanja, Triuž, koji veli, da su mu učitelji Maurras iM. Barres, vode francuskog antisemitizma, koji je podao u Palestinu pom svih predrasuda svoje nauke i svoga milieua, pa je ondje u Zidova nadao »dušu«, lijepu i uzvišeno Što može da prozre dobra ovoga svijeta i da se dokraja zanese najvišim idealima čovječanstva. ".. ‘ " U iPierre Benois-u razbija pjesnik gotove, otprije stvorene formule, pa piše koja le himna toj židovskoj duši. Nakon sloma njegovog creda nalazi svoje spasenje u pokušaju. da Shvati i protumači nacijonajasiiokc teorije svojih antisemitskih učitelja da shvati židovsko pitanje studiranjem Zidova i Židovskog problema. On odlazi »a Barres male irrformato ad Barres rnetius mformandunv«'. On ne negira svoje nacijonalističko naziranje t raspoloženje, ah on je dovoljno »faar«, da u ovom slučaju prizna nepravednost formule «guod lieet }ovi non fioet džis minorum genbum«. Oni zakoni, koji određuju razvitak francuskog nacijonalnog genija, koji opravdavaju njegove zahtjeve, moraju da vrijede i za Zidovet 1 tako je zavolio židovski naoiforvalni pekret. S puta po Patestmii, na koji je pošap, da skupi materi ai protiv mandata i protiv cijonizma, vratio se s drugim stavom i naztrapjenm, f u svom čitaniju novog palestinskog života, koje počiva više na štmungu nego na točnom studiju zbilje, postaje oduševljenim bardom novog židovskog čovjeka, šrt< se javlja u Palestini. Zaista je voenva zanimivo slušati Pierre Benois-a U kojem javnom predavanju, romanu ifi u privatnom razgovoru. Možeš da se nehotice raduješ tom jučerašnjem protivniku možda i neprijatelju, koji danas pokazuje i iznosi iskrenu, lijepu i ljudsku radost zbog svog otkrića, oikriča židovske duše, pa slavi svoje izmirenje s Izradom, A kad ®e uzme u obzir, koliku odlučnu vkgu igra još uvijek u Francuskoj zar samo u Francuskoj? »riječ«. tad se čovjek raduje zbog ovog simptomatičnog pojava, koji možda naviješta zonu izmirenja Izrada s ostalim narodima, izmirenja, koje je izveta Palestina' i koće se rađa iz raspoloženja, što se stvara u Palestini. Ovako promatrani literarni pojavi postaju političkim događajima, što izriču povik, koji se ne smije da mimoiđe. Raspoloženje, što si toliko pobjednički utire put, označuje

početak dobro konjunkture, koju treba iskoristiti da ne predje u protivno polje. Neßa dama, veoma pristupačna svakom posljednjem eri-u mode, članica najviših francuskih krugova ustvrdila je: »Les ehoses juives sont bien a la mode«.. Ali u brzom tempu francuskog intelektualnog razvitka moraju se ovakove stvari da čvrsto podržavaju i podupiru, jer bi ih sjutra mogle da zamijene druge, novorođene stvari. U tom će se smjeru po svo-j prilici doskora štošta pokušati. Važnu bi ulogu ovdje mogla da igra »La Revue Ju ive«. Njen prvi svezak izlazi u jednoj od najboljih francuskih naklada »Nouvetle Revue Francaise«.

Vrhovni rabin u Subotici

U nedjelju, dne 18. o. mj. bio je vrhovni rabin, dr. Isak Alkalaj, gost žid. bogoštovne općine u Subotici. Ko je pribivao ovim svečanostima, nije imao taj dojam. Vrhovni rabin dočekan je u Subotici ođ cijeloga grada velikim počastima i srdačnim oduševljenjem. Jedna oveća deputacija pošla je u susret g. vrhovnom rabinu do Bačke Tor pole. Već prije stigle su deputacije iz gotovo svih općina Vojvodine u Bačku Topolu, da prate vrhovnog rabina. Stanica u Subotici bila je okićena zastavama i cvijećem. Na hiljade je ljudi došlo na stanicu. Odbor sa plavo-bijelim znakom vršio je uzorno redateljsku dužnost. Na peronu bila je postavljena vojna glazba. Tu su se skupili i zastupnici oblasti i vodje subotvikih Židova. Pod zvukom glazbe stigao je voz u stanicu. Kadi je vrhovni rabin sišao s voza, dočekan je burnim »Živio« i »Jehi< poklicima. U ime grada Subotice pozdravio je vrhovnog rabina veliki župan, Q j o rg j e v i ć, srdačninl riječima, u kojima je bilo pored izražaja štovanja i ljubavi za ličnost vrhovnog rabina i mnogo priznanja za kulturnu važnost cjelokupnog židovskog naroda. Iza toga pozdravio je vrhovnog rabina dr. Imre Vid o r, u ime subotičke bogoštovne općine, koja s ponosom i požrtvovanosti danas pozdravlja vjerskog vođin Židova u zemlj. Nadrabin Moses D e uts c h pozdravio je dra. Alkalaja u rme ortodoksne općine vrlo srdačnim riječima. U njegovim je riječima bila iskra od one klisure ustrajnosti, koje je Židov-

BROJ 5.

»2 1 D O V«

3