Жидов
com povukao u sobu za konferencije. Povratili su se kao preobraženi. Kao primjer pročitao mi je predsjedatelj listinu članova centralnog odbora, koja bijaše dosta točna, no s ovakovim sredstvima nisu nas gospoda mogla nasamariti. Kad su mene preslušavali, prvo im je pitanje bilo, zašto sam havera B. isključio iz stranke. Odgovorio sam, da mi o takovome isključenju nije ništa poznato, i da nemam prava, da ikoga isključim. Gospođin sudac očekivao je, da će iz koje moje neoprezne izjave moći zaključiti, da sam član centralnog odbora. Konačno su ipak na osnovu Bog zna kojih informacija dvanajstoricu od nas osudili. Dramatska epizoda bilo je preslušavanje četvorice članova uprave hrama, u kojem su nas uapsili, napose sluge hrama. Sud je svom silom htio da ustanovi, tko je od nas prvi ušao u hram. Sluga je prošao kroz naše redove, pozorno svakoga pogledao, no nije mogao dotičnog da nadje. Jedan član uprave hrama izjavio je, što ga je moglo skupo stajati, da su svi Židovi cijoniste. Veselili smo se zbog ovih naših slučajnih saveznika. Držanje im je bilo dragocjeno po proces.
Rezultat je poznat. Nakon nesmislenih govora tužitelja, koji su se služili argumentima »siromašnih arapa«, tierzlovim putovanjem u Petrograd itd., te nakon slabih govora naših branitelja, pala je poznata osuda. Vijećanje suda trajalo je šest sati. Od općinstva nitko nije ostvio dvorane. U zraku se osjećala bliska bura. Dostojanstveno saslušali smo osudu, toli okrutnu; dvije godine robije uz najstrožiju izolaciju. Za čas se oružanom rukom ispraznila dvorana, nakon što je osuda proglašena. Rastali smo se od havera, koji su bili samo uvjetno osudjeni i smjesta pušteni na slobodu. Nijesu se htjeli od nas rastaviti, grlili su i ljubili i uvjeravali nas o svojoj vjernosti. Tu su vjernost i održali . . . Kasno u noći 28. augusta odveli su nas dvanajstoricu stranputicama u fribunalnu komandaturu. Smjesta su s nama počeli drugačije postupati, tu nijesmo više biti optuženici, već osudjenici. Nakon silnih naprezanja prošlih triju dana, obnemogli smo. Tmurni osjećaji zavladali su nama* kad smo pomislili na budućnost i sudbinu naših obitelji. Ne vjerujem, da je itko od nas one noći spavao. Heroična perioda se završila, dolazila je svakidašnjost tamničkog života sa svim njegovim mukama.
zapravo ne postoji oštra granica izmedju jišuva (mislim naravno novi jišuv) i cionističke diaspore, da je izmjena misli dosta živahna i da su i palestinski cijoniste u kongresima glasovali za rezolucije sporazumnog rada. Konačno ne zaostaje jišuv za diasporom ni u idealizmu, a ni u čovjekoljubivosti, prije bi se protivno moglo tvrditi. Moguće je, da neposredna blizina problemu nešto sužuje duševni vid i da ta okolnost igra neku ulogu u arapskoj politici jišuva, ali ne možemo to smatrati odlučnim za nedostatak pokušaja sp.orazumIjivanja. Razlozi za to imaju se očito drugdje tražiti. Po mom mišljenju su to u glavnome dva razloga: činjenica, da se arapski narodni pokret još nije dosta socijalno i duševno iskristalizovao, tako da druga stranka ne može tako lako naći sporazum, i činjenica, da cijonizam u očima sadašnjih arapskih vodja nije tolika snaga, s kojom se traži sporazum, i to ne možda s toga, jer u zemlji nema židovske oružane sile, i jer palestinska uprava ne vodi politiku nasilja, već naprosto radi toga, jer židovska djela u zemlji, kakogod bila velika, njihova subjektivna vrijednost, ne pokazuju odlučnu volju i sposobnost židovskoga naroda. Ako stvar s te strane gledamo imaju branitelji »politike sile« sigurno pravo, kad tvrde, da se mora imati neku moć s kojom valja pregovarati i s kojom se isplaćuje sporazum; njihova je tek pogreška, da tu moć vide inkorkoriranu u jakoj ruci. Židovsko arapski tkonflikat može bez obzira na to, što buni i smeta rad u Palestini, tokom vremena, ako se ne će ništa uraditi, postati opasnost i za prava što smo ih stekli mandatom. Taj konflikat ne da se riješiti nasilnom politikom, u sadašnjem času niti pripravnošću s naše strane za sporazum, jer će se potonji sam od sebe pojaviti, (uz pretpostavu, da ćemo održati našu politiku u tom smjeru), kad će u Palestini postojati uistinu židovska moć t. j. kad će se razviti veća židovska kolonizacija na zdravoj gospodarskoj podlozi.
Neka se ne misli da nam zato stoji na raspolaganje neograničeno vrijeme; za sad još je Palestina »prazna«, ali ne mora to više biti sutra. Na Židovima je, da iskoriste vrijeme, dok se stvara u Arapa »palestinski patriotizam«, a u kojem Arapi još nisu ni kulturno, ni nacijonalno-osjećajno, ni čisto civilizatorno potpuno srasli s palestinskim tlom, kad je još zemlja slabo napučena. Židovska je zadaća, da u tom razdoblju izluči Palestinu iz idealnog arapskog saveza i da je pretvori u židovsku zemlju, taiko da se arapske aspiracije na ovu zemlju ne mogu osloniti na stvarne motive. Židovska je zadaća, da današnje stanje stvari pretvoriti u protivno s tom razlikom, da bude li to uspjelo, ne dostaju Arapima idealni razlozi, koji sada podupiru židovsko pravo na kolonizaciju Palestine, jer se, arapski patriotizam u protimbi prenut židovskome nalazi tek u prvim počecima. (Naravno, da ovo »izlučenje« Palestine iz idealnog arapskog saveza ne isključuje gospodarsko ili političko priključenje jednoj arapskoj federaciji; radi se samo o tome, da se Arapima oduzme temelj za nacijonalne aspiracije na Palestinu i da se spriječi razvitak tih aspiracija). Ne budu li Židovi iskoristili ovo (kratko vrijeme, tad će sve naše pretstavke i pozivi na mandat biti uzaludni. Ovi zaključci ne daju nam riješenje arapskoga pitanja, oni tek pokazuju da se nemamo nadati ni čemu od Engleske, mandata, nasilne politike, niti prijateljskim osjećajima prema Arapima; obje znače da našu arapsku politiku opet svedemo na ideološke krilatice, dok u istinu bitno sastoji samo u intenzivnom radu u Palestini. Ovim radom moći će se stvoriti sila, koja nema ništa zajedničkoga s mehaničkom silom vojake, ali koja je bez sumnje podesnija no sve isprazne rezolucije, da stvara prava uporišta za istinitu i iskrenu politiku sporazuma. Keren Hajesod.
Keren Hajesod u Americi. Prema izvještajima iz sviju dijelova Amerike, K. li. kampanja u punom je toku. U Rochesteru otvorit će dr. Weizmann 24. februara drive. U Clevelandu preuzeo je vodstvo đrivea predsjednik reformnog hrama, dr. Nathan Loeser. U New Hovenu otvorit će kampanju dr. Weizmann 2. marta. Tijekom februara započet će rad u Chicagu, Conecticutu i New Englandu. Kampanja, koja je pod vodstvom đra. Weizmanna započela u Detroitu, donijet će oko 150.000 dolara. U St. Louisu priredjen je u čast dra. Weizmanna svečan doček. Weizmann je ondje učestvovao kod dvaju luncheona, od kojih je jedan bio posvećen za propagandu jerusolimske univerze. Mnogi od prisutnih uplatili su znatnije svote za K. H. U Texasu zaključila je jedna konferencija, da se započne driveom, koji mora donijeti 75.000 dolara. Ova svota imala bi se predati Weizmannu, kad će, kako je najavljeno, u aprilu pohoditi Texas. U Chicagu očekuju dra. Weizmanna u martu. Dr. Aleksandar Goldstein u Južnoj Africi. Delegat glavnog K. H. biro, dr. Aleksandar Goldstein, bio je za svog dolaska u Cape Town oduševljeno dočekan. Zastupnicima štampe prikazao je dosadanji rad u Palestini, naglasio je, da bi se još mnogo toga dalo stvoriti, kad bi bilo dovoljno sredstava. Nakon jedne svečanosti, njemu u čast priredjene, pošao je dr. Goldstein u Johannesburg, gdje su ga predstavnici svih jevrejskih organizacija i institucija dočekali. Dr. Goldstein poveo je odmah pregovore, kako da se što prije započne sK. H. kampanjom u Južnoj Africi.
Ukupna svota, što je unišla do 31. januara iznaša prema tome L 1,191.893 2 Keren Hajesod u Poljskoj, Bia!ystock posjetio je delegat londonskog direktorija Leib Jaffe te predsjednik poljskog K. H. Suchovviecki. Subotom održani su u svim hramovima govori, gdje se upozorilo na dužnost, da se saradjuje kod obnove Palestine. Skupštine, na kojima su govorili gg. Joffe, Suchowieckc i Finkelstein, bile
Specifikacija dohodaka K. H. glavnog biroa u Londonu u januaru.
4
»ŽIDOV«
BROJ 8.
1. Sjedinjene Države L 19.901 10 6 2. Kanada 4.275 10 7 3. Pojedinačni prinosi 2.534 3 11 4. Rumunjska 2.338 9 2 5. Čehoslovačka 753 5 6. Engleska 725 — 7.Varšava i Vilna 696 7 6 8. Austrija 392 15 4 9. Besarabija 303 —. 10. Bukovina 293 4 8 11. Jugoslavija ' 230 — 12. Mezopotamija 200 — 13. Tunis 168 8 14. Estlandija 137 7 11 15. Lestlandija 130 13 5 16. Palestina 120 5 9 17. Finlanđija 11 15 2 18. Ist. Galicija 102 10 5 19. Danzig 98 7 6 20. Litavska 96 10 21. Transilvanija 75 18 5 22. Alzacija i Lotaringija 64 17 3 23. Danska 25 12 8 24. Švedska 8 18 7 L 33.804 7 2