Жидов

vi vina. A naročiti čar dobiva Seder po tome, što svatko znade da u to isto vrijeme sjedi toliko i toliko židovskih obitelji kod sličnoga stola, pjevaju se iste- pjesme na iste melodije, pričaju se iste priče sa istim akcentima i istim komentarima, u isto se vrijeme dižu vrčevi vina, u isto se vrijeme otvaraju vrata, u isto se vrijeme nazdravlja proroku Iliji. Osjećaš, da su tradicija i židovska zajednica u tebi i ti si u njima, osjećaš, koliko si jako ukorijenjen u židovstvu i koliko je jako to židovstvo. Osjećaj je to sličan onome kod molitve Kol Nidre, Unesane Tokef, Avode ili Vidnja na Jom Kipur samo bez one težine, nego nekud tako vedro i lako. Za iole osjećajne ljude Seder je svake godine jedan nezaboravni doživljaj, toliko bogat ljepotama i čarima, da je vrijedno otresti se blaziranosti, e da se stekne sposobnost naivnog proživljavanja. Tendensa, nimalo nametljiva, nego skroz na skroz prirodna, Sedera jest ta, da okuplja obitelj oko jednoga stola i daje osobito svečanu i zgodnu priliku ocu, da priča svojoj djeci, a ova da ga pitaju o značenju Sedera, Pesaha, židovstva, života i svijeta. Gotovo sva pitanja, što se rađaju u dušama velike i male djece, dobivaju svoje formulacije i svoje, donjekle naivne, ali zadovoljavajuće i umirujuće odgovore. Kad se Seder svrši, nestalo je svake problematike, sve je tako jasno i tako jednostavno. Svi ustaju sretni i zadovoljni. Tko je samo jednom duboko proživio Seder, stekao je tolik kapital sreće, da još dugo može da uživa kamate. Ako je išto kadro da zaustavi raspadanje obiteljskog života u Židova, onda je to Seder. Roditelji, koji se tuže, da puca sve širi jaz i da se širi sve veće nerazumijevanje i otudjivanje izmedju njih i njihove djece ,imadu u Sederu jedno sredstvo, da opet zadobiju ljubav i povjerenje svoje djece. Ako im je ozbiljno do intimnog obiteljskog života, ako im je ozbiljno do toga, da svoju djecu osposobe za sreću, onda neka uvedu naš stari Seder u doslovnom prevodu znači ta riječ: red neka opet idu u krug svoje djece, i neka i im pričaju naše stare, dobre priče. <

Lav Stern.

Krstaši stekoše neprolaznu slavu. Zemlja danas pripada Arapima. S bojazni gledaju °ni na sjeveru one široke, zasađene ulice novog grada, što ga sagradiše jevrejski kolonisti. Rado slušaju svoje vođe, koji žele borbu, te huškaju na uzbunu i pogrome. Jevrejski grad na pješčanim sipinama se širi. Položen je već temeljni kamen za novi vrtni grad. Usred pustinjskog pijeska u pogonu je velika tvornica, koja dnevno Proizvađa toliko građevnog kamenja, da se s njime može sazidati kuća. U gradu su centrale radničkfti uprava, sindikalnih organizacija, sindikalnih tiskara, stolarija i *• d. Štogod se može stvoriti samostalnom organizacijom, čini se bez učešća kapitala. Usprkos pijeska i Arapa srce je jevrejskog radnika slobodno i bez bojazni. JeVr ejski je radnik ostavio stari, zli svijet, da stvori novi. Gdjegod sam u Palestini bio, svagdje sam zapazio, kako se uz geografski oblnk usko veže i tradicija. Između Jafe i Jerusolima prostire se široka ravnica i niz raz

rovanih brežuljaka. U prvoj obitava poezija, mir i mirotvoran, veseo i radin narod, u bregovima su gorštaci, divlji ratnici i razbojnici romantika. Prva je ravnica Saaronska, a druga je zapadni dio gorja Jude. Usuprot njenom današnjem mirnom izgledu bila je i ova dolina nekoć karavanski put i ročište vojske. Kad se pleme Dan naselilo u dolini Saaronskoj, moralo je sa zapada braniti put u Jerusolim. »Dan neka bude zmija na putu, otrovnica na stazi, kpja će ugristi konja, da se konjanici sruše«. Pleme Benjamin obitavalo je u bregovima, pa se o njemu kaže: »Benjamin neka živi poput vuka, u jutro neka proždire grabež, u noći neka dijeli plijen«. Tamo, gdje Jafa graniči uz dolinu Saaronsku, nalazi se lijepo uređena gospodarska škola, koju je osnovao baron Rothschild, da tako unapredi jevrejski kolonizatorni rad. Mnoštvo učenika bilo je spremno, da me pozdravi, no večer bijaše blizu, pa moradoh nastaviti put. Zemlja Benjaminova sjajila se za zalaza sunca,

doskora se tmica širila po Saaronu. Do bregova se dolazi uskim klancem, koji se naziva »kapijom doline«. Od neponjatnih još vremena prolazile su ovim vratima vojske bilo pobjedničke u triumfu, bilo pobjeđene u divljem bijegu. Bilo je već tamno, kad smo prispjeli onamo, mjesec je upravo izlazio. Neka prljava, bijela kuća, jedino konačište u onom kraju, suviše je tužno izgledala, ada bismo u nju zašli. Izašo je neki dječak i ponudio nam kave. Prolazio sam dugom, vijovitom cestom po brežuljku. Pratio nas je mjesec, koji se je borio s oblacima. Nakon nekoliko sati vožnje došao sam u žućkaste, slabo osvjetljene ulice, koje kao da su se stidile same sebe kod pomisli na prekrasan put, koji do njih vodi. Velike, gadne kućerine s obiju strana ulice, po svoj prilici sirotišta ili ludnice. Eto me u Jerusolimu! (Nastavak slijedi).

Zlatni šekel

U svim cijcnističkim krugovima zapaža se jaka volja, da se oživi organizatorni rad. Ostvarenjem Jewish Agcncy sve jače se ističe potreba jake cijonističke organizacije. Od važnosti je ne samo za cijoniste, već i za sve one Jevreje, koji pozitivno suradjuju kod naše nacionalne renesanse, da se cijonistički stijeg visoko uzdrži, da si objava oslobodjenja prokrči put do svih sinova Izraelovih, Zadaća je to cijonističke organizacije. Ona će jedina, taj zadatak izvršiti. I za galutsko Jevrejstvo od važnosti je opstanak internacionalne jevrejske organizacije, koja imade znatan politički upliv. Uza sve to se ovoj organizaciji ne posvećuje dovoljno pažnje. Organizacija je prazna riječ, ako nema potrebitih administrativnih ured;a;a. Organizacija ne može da bude aktivna, ako nema centra, iz kojeg polazi poticaj za rad. Nijedan veliki pokret nije se raširio u svijetu bez velike propagande. I cijonistički pokret potrebuje jaku propagandu ne samo medju Jevrejima, već i medju političarima i uplivnim ličnostima stranih naroda. Za sve to potreban je organizatorni centar s mnoštvom činovnika i uredaba, a sve to stoji novaca. Ništa nas više ne može postiditi, nego kad pomislimo, da organizacija nema sredstava da provede ove radove. Sve sde organizacije, sva njena nastojanja posvećena su obnovnom radu i nasmaganju novca za palestinski budget. Organizacija sama živi od Jedne jedine akcije, a to je sabiranje šekela. Buaget organizacije čedan je obzirom na opseg njenih radova. Organizacija, koja broji na stotine hiljada članova, trebala bi centar, koji ne zaostaje za ministarstvom koje manje države. A kad tamo, budget naše organizaci e iznaša samo 30 hiljada funti, a i tu se svotu nikada ne na smogne u punom iznosu. Na šekelima unišlo je 15.000 funti. Da se pokrije manjak, odredio je XIII, kongres, da svi imućniji cijonisti iraadu platiti zlatni šekel u visini od barem 1 funte godišnje. Hoće li cijonisti udovoljiti svojoj dužnosti spram organizacije? Naš apel upravljen je na sve naše sumišljenike, bili

oni pristaše politike vodstva, ili njeni protivnici, Sramota bi bila po nas, kad bismo dopustili, da naše vodstvo istroši svoje sile na sakupljanje tako neznatnih .svota, kao ova, potrebna za uzdržavanje centrale. Rad, što ga naše vodstvo vrši na području kolonizacije i na području propagandističkog i političkog rada, velik je te zahtjeva koncentraciju svih sila. Prošle godine obratio se sam Weizmann na aktivne ci;onistc glede uplate zlatnog šekela«. Unišlo je jedva 2300 funti. Pred mjesec dana obratio se predsjednik egzekutive g. Sokolov na plaćaoce zlatnog šekela. Pozvao ih je, da j ove godine ne zaborave svoju dužnost. Ne dvojimo, da će i ove godine platili zlatni šekel svi oni, koji su to i lane učinili, Ovog puta mora akcija da bude opsežnija. U srednjoevropskim Zemljama stabilizirala se valuta, pa ni za gradjanski stalež nije 1 funta previsoka svota. Zahtjevamo stoga od svakog aktivnog cijoniste, kojemu to prilike iole dozvoljavaju, da plati zlatni šekel i da poradi, e bi to i drugi učinili. Ako je istina, da nam je do naše organizacije stalo i da želimo ne samo njeno uzdržavanje, već i njen razvitak, tad to moramo dokazati i djelom. Desetke tisuća cijonista mora;u ove godine da uplate zlatni šekel.

Šekel - simbol jednakosti Sckcl - simbol jednakosti

Piše

I. K, Goldbloom,

London.

Poslije cslobodjenja iz našeg prvog galuta, zaželio je veliki naš vodj Mojsija da sazna, koliko Jevre'a imade. Bog mu je savjetovao, da od svih Jevreja, bili oni bogati ili siromašni übere po pol šekela. Ovom polovicom šekela utvrdjen je princip jednakosti za sve. Istina je/, da se kod gradnje hrama od svakog Jevreja tražilo, da u što većoj mjeri daruje zlata, srebra i bakra, no kad se radilo o tome, da se sazna broj Jevreja, uveden je pojednaki pučki porez. Time se imalo istaknuti, da svi Jevrcji imađu jednaka prava i jednake dužnosti. Ovaj pučki porez bio je u narodu tako obljubljen, da su ga zvali »svetim Šekelom«, koji je poprimio značaj historičkog novca.

BROJ 15

»ŽIDOV«

3