Жидов

naroda, najgrandiozniju, koja se dade zamisliti, Jer što sačinjava jedinstvo naroda? Zar možda zajednička zemlja? Zajedničko prebivalište može doduše njegove stanovnike vezati vezom sudbine i zajedničkih interesa, ali ih ne može ipak stopiti u narodnu zajednicu. Jer inače bi morali n, pr. Nijemci i Česi, Flamanci i Valonci, koji stanuju u istoj zemlji biti jedan narod. Ili zar je to možda jezik, koji ljude tako tijesno ujedinjuje, da ih možemo nazivati narodom, jednim narodom. Jezik približuje bezuvjetno ljude, udara im prema vani isti biljeg, ali u nutrini mogu biti pri tom sasvim različite 'naravi u svojoj želji i svom htijenju sasvim se razilaziti. Amerikanci i Englezi na primjer govore jednim jezikom, a ipak su sasvim različite nacije, koje osim jezika nemaju ništa zajedničkoga. To isto vrijedi za Bdlgijce i Francuze, koji govore istim, francuskim jezikom a pri tom imadu posve različno narodno osjećanje. Što je onda ipak glavno obilježje jednoga naroda. U prvom redu zajednički doživljaji u prošlosti i

jednaka nada u budućnost. Kao što djeca jedne kuće, uslijedi nepovoljnih prilika rastavljeni i u razne zemlje rastepeni, ostaju ipak braća, prerada svaki od njih govori drugim jezikom, jezikom svoga prebivališta, isto tako sačinjavaju svi Židovi na dalekoj zemaljskoj kugli jedan narod, premda pripadaju raznim jezičnim skupinama. Doživljaji naroda ne mogu se izgubiti ni razoriti. Narod može svoj jezik promijeniti, može svoje boravište drugim izmijeniti, svoje povijesti on se ne može riješiti, ona je njegovo izvorno vllasništvo, krv u njegovim žilama, živci njegova tijela. A naša prošlost pruža nam ogledalo naše budućnosti. Svjetski dogadjaj mora da ima smisla, mora da ima svrhu. Bilo bi posve besmisleno, da smo mi poslije tisućljeća nečovječnih progona, sad nakopoci, kad smo doživjeli razmjerno bolja vremena, odigrali svoju ulogu i da sad odstupamo s pozornice povijesti. Da mi kao jedini iz staroga vijeka istakmili narod još danas živimo, može da ima samo taj smisao i tu svrhu, da mi imademo još

mnogo da damo čovječanstvu, da nam još predstoji velika budućnost u zemlji, koja je bila pozorište naše nekadanje veiličinie, kolijevka kulture čovječanstva. I dok Židov danas na večer čita Hagadu i sa »ho lahmo anjo« počinje pripovijcdalti izbavljenje iz Egipta, a sa starim »Lešono habro birušolojim, do godine u Jerusolimu« svršava, čini on priznanje za židovsko jedinstvo i saglašava se s nadom budućnosti našega naroda u vrućoj želji, da buma povijest, koja počinje s egipatskim ropstvom a ispunjena je neumornim putovanjem našega naroda, nadje u zemlji naših otaca svoj počinak i svoj vrhunac. I tako dok većina svega židovstva u svijeitu kod sedera i sederom sebi prisvaja ova čuvstva i cve nađe, možemo s pouzdanjem gledati u budućnost, i s pjesnikom uskliknuli »od lo avđa tikvatenu«. »Još živi naša nada, tisućgodišnja nada našega naroda i očekuje svoje ispunjenje.

Dr. Margulis,

Bjelovar.

čanstva kralja Velike Britanije i cara Indije, da lord Baliour unatoč svim grožnjama nije odustao od svoje namjere, da izvrši svečani akt otvorenja. Oklopljeni automobili i vojnici mogu da spriječe okršaje i čarkanja, ali ozbiljna volja naroda, njegov mir i njegovo ufanje, mogu da svladaju i najgrublju silu. * Najžešća mržnja i najpodlija zloba ne mogu da se održe protiv dubokog znanja i visokog umijeća. Još pred tri godine dao je arapski zemljoradnik felah, da ga protiv njegova susjeda, židovskog seljaka, draže i huškaju efendije, arapski veleposjednici, kojima laska da su u samostanu Sacre Coeur rado vidjeni gosti i koji se pored toga bore, da će im felasi. sve dosada njihovi bespravni robovi, otkazati poslušnost, kad im dopre u svijest slika slobodnoga rodovskog seljaka, koju svakoga dana vide i motre. Drugačije jć danas, nego što je bilo pred tri godine. Bojazan efendija bijaše opravdana i oni ne mogoše da promijene razvoj. Felasi se formiraše u sve jaču partiju, koja prkosi proklamacijama stranke efendija i otvoreno izjavljuje, da hoće saradjivati sa židovskim drugovima za boljitak zemlje. Primitivan arapski zemljoradnik naučio je mnogošta od modernoga židovskog seljaka, pa je morao da prizna, te mu to donosi koristi na svim područjima života. I taj primitivan čovjek koji danas živi, kao što su pred hiljade godina naši praoci, respektira danas židovsku školu, židovsku znanost. Ne samo po tome, što s' pouzdanjem i povjerenjem traži židovskog liječnika, on danas traži pobijanje uzročnika bolesti, ljudi i životinja, i štetnika kulture bilja, pobijanje, koje je poduzeto u okviru židovskog obnovnog djela, on traži istraživanje tla. koje provode židovski stručnjaci {-električne inštalacije, koje grade židovski inženjeri ado pred kratko vrijeme činilo mu se sve to neprijateljskim aktom i zlobnom čarolijom. Ovaj utjecaj prodire i preko granica Palestine do Beduina u Transjordaniji i do

otmjenih arapskih velikaša u Damasku i Bajrutu. * Tečaj svečanog akta otvorenja universiteta u Jerusolimu i sudjelovanje svega svijeta kod toga dogadjaja dokazuju, da su znanje i sposobnost sredstva, da se premoste nesporazume! i protivštine. Toga si bijahu svijesni svi Židovi bez razlike, u Erec Jisraelu i u galutu i očekivahu zajedno sa svojim nežidovskim prijateljima sedmi nišana u dostojnom raspoloženju; ne s uznemirenjem, nego s pouzdanjem, ne s bojažljivom nervozom nego s odlučnom ozbiljnošću, ne s besmislenim klicanjem nego s opravdanom radošću. I u analima židovskoga naroda bit će upisano, da su sedmoga nišana 5685. Židovi slavili prvu svetkovinu svoga oslobodjenja iz tame galuta, nedjelju dana prije stare časne svetkovine oslobodjenja od ropstva u Micrajimu. U buduće će se prije čitanja i tumačenja Agade za 14. nišana tumačiti i Agada 7. Nišana, koja će učiti, da su znanje i umijeće prokušano oružje protiv mržnje i zlobe, uspješna sredstva protiv nesporazuma i nepovjerenja da odnose primat pred oklopljenim kolima i vojskom. o. n.

Otvorenje hebrejskoga universiteta u Jerusolimu

SVEČANOSTI OTVORENJA NA »HARHACOFIMU Prema programu svečanosti, kojima se otvorilo sveučilište u Jerusolimu, obavljeno je samo otvorenje dne 1. aprila prije podne. Rano ujutru hrlilo je ogromno mnoštvo ljudi na brdo, na kojem se nalazi universitet i doskora je čitava strmina brda, kojim vodi put do sveučilišta bila posvema zapremljena grandioznim brojem ljudi, koji su ovdje očekivali prolaz mnogobrojnih i odličnih gostiju, koji dodjoše da prisustvuju svečanom otvorenju. Ulaz k velikom amfiteatralnom prostorni uredjenom za svečanosti otvorenja, u kojemu imade mjesta za više od dvije hiljade ljudi, strogo se čuvao, tako, (to je u taj amfiteatralno uredjeni prostor mogao

da udje samo onaj, koji je u tu svrhu imao naročitu legitimaciju i tek je oko pola dvanaest bio dopušten ulaz. Oko podneva počela je da se uzbrdo penje dugačka kolona automobila i kola sa zastupnicima raznih universiteta i znanstvenih instituta, židovskih općina i korporacija iz .Evrope i Amerike. Svi su se gosti i predstavnici skupili u zgradi universiteta, da se ondje slože u uredjenu povorku. Engleski profesori nosiše svoju tradicijcnalnu opremu, a zastupnici orijentalnih znanstvenih i prosvjetnih institucija bili su u svojoj šarenoj istočnjačkoj nošnji. Medju njima se naročito istaknuo rektor arapskoga universiteta u Kairu, koji je hebrejskom sveučilištu donio veoma sradčnu čestitku svoga zavoda. Izmedju svih izmiješaše se svečane odore vojnih i upravnih vlasti u Palestini i njenim susjednim zemljama. Nije došlo ni do kakovih incidenata ili izazovnih demonstracionih povika, koje su arapski ultra nacijonalisti bili toliko nagovijestili, Šta više vidio se u publici uz Židove i velik broj Arapa, što su srdačno saučestvovai u oduševljenom pozdravljanju i aklamiranju čitave svečane povorke a i samoga Balfoura. U dva sata poslije podne pojavio l se na ulazu u glavnu zgradu sveučilišta početak povorke. Nal čelu joj bijahu halucim i šomrim za svečanim barjacima. Polako stane da odmiče svečana povorka prema amfiteatru, gdje se ima da obavi akt otvorenja. Zastupnici 35 svjetskih universiteta idu u povorci u svojim službenim odorama. Uz burno klicanje ogromnog mnoštva ulazi povorka u amfiteatar. Amfiteatar je do kraja pun. Izvana dopire žamor mnoštva, šio se skupilo na Har-hacofimu, a unutra vlada grobna tišina. Vani hiljadu ljudi kliče, maše rupcima, baca šešire. Na krovu universiteta razapinje se engleski i židovski barjak. W eizmann, s plaštem i lancem sveučilišta u Manchesteru, gdje je pred nekoliko godina bio profesorom dolazi na tribinu u polukružnom amfiteateru. U prvom redu ispred njega nalaze se Balf o u r, Sokoloiv,

BROJ 15.

»2 1 D O V*

3