Жидов

da se ponajprije sagradi veleban hram božji onakav, kako u ono vrijeme, pred 58 godina, nije imao mnogi velegrad. 1 zaiski je požrtvovnost zagrebačkih Zidova bila izvanredna. Vihm Schwarz, odvjetak jedne od najstarijih i najotmjenijih zagrebačkih židovskih obitelji, učenik i suradnik Ljudevita Gaja, knjižar, tiskar, izdavatelj novina, čovjek, koji je mnogo vidio i čuo, poznao oscibno Mannheimera. Jellineka, Kaiserlinga, treći po vremenu predsjednik općine, odlučio je ; da nedje za općinu rabina, kakvog ona treba. Čuo je za nekog mladog naučenjaka u Berlinu za dra. Hozeju Jacobia. Familija Jacobi živjela je dugo u Kantovu gradu, u istočno pruskom Kbnigsbergu, gdje su Zidovi zauzeli vrte ugledno mjesto, a medju njima bijaše ta porodica jedna od najodličnijih. Starinom bijaše iz Poljske (znalo se za dom njegove porodice u Bialystoku), a bilo je tu znamenitih naučenjaka. Pokojnikov pradjed bio je glasoviti neki rabi Jacob. Zidovi u Poljskoj nijesu imali obiteljskog imena i kad je, nakon diobe Poljske, sialystek neko vrijeme podpadao pod Prusku, i Zidovi pribrali obiteljska imena, sin je uzeo ime Ben Jakob, odnosno fikus Jacobi ili kratko rečeno Jacobi. Njegov sin zvao se, u čast svog djeda opet Jakob ) dakle Jakob Jacobi, ali već se rodio u Kbnigsbergu, jer kad je prestala republika Warzsawa, nije njegov otac postao ruski podanik, pa se selio u istočnu Prusku. Pokojnikov stric dr. Johann Jacobi, liječnik u Kbnigsbergu bio je 1848. poslanik svog rodnog grada u frankfurtskom parlamentu, jedan od vodećih demokratskih političara u Njemačkoj. ,■ Kako god je taj veleum bio neustrašiv zagovornik emancipacije Zidova pisao je bas godine 1842., kad se rodio njegov mali nećak Herman, brošuru o tom pitanju, stari berlinski rabin GoMberg, otac pokojnikove majke, bojao se za pobožno židovstvo svog unuka, ako bude u tom duhu odgojen. Ovaj čovjek, ako se dobro sjećam pripovijedanja svog učitelja više privatni neučenjak. a ne oficijelni funkcijonar berlinske općine, bio je učitelj Jacobijev, koji se u djedovoj kući zvao Hozeja. Onaj, koji će napisati biografiju pokojnikovu, morat će veliko poglavlje posvetiti ovoj kući i ovom obiteljskom životu, koji je starac još iza sedamdeset godina prikazao u najidealnijem svijetlu. Dr. Hozeja Jacobi bio je vanredno darovit djak upravo matematski fenomen, a specijalna struka bila mu je uz to filozofija. Najolmenije porodice natjecale su se đa on bude instruktor njihovoj djeci ali djed je neumorno na to pazio, da mladić što više vremena posvećuje židovskoj nauci;. Dr. Hozeja Jacobi, veliki naš učitglj, nije nikad polazio kakav seminar. On'nije'učio za rabina, bio je vanredno darovit mladić, koji je iz ljubavi, iz oduševljenja sve lo više se zadubio u židovsku nauku ; tako đa su mu . mirne duše i čiste savjesti naučenjaci mogli dati kataru. Bilo je doba procvala židovske znanosti: Zunz, Sleinschneider, Gralz, Frankel, Giiđemann bijahu njegovi učitelji. .. Đf. Hozeja Jacobi htio se habilitirati na ' * . - I ' I '} s/ [ ' U r ■ f berlinskoj univerzi nastupna propovijed u nekoj berlinskoj privatnoj bogomolji nije uspjela, jer dr. Hozeja Jacobi bijaše ekstremni pristaša Hildesheimerove ortodoksije, a

tamo su prevladali pristaše novog smjera i ideja rabinata bila je već napuštena. U to je došao iznenada poziv iz Zagreba, i mladi naučenjak čuo je za teške prilike, koje temo vladaju, za religijozni nehaj, za disorijentaciju u loj općini i čuo je, kako oni lamo, iza Drave, žele nekog vodju i baš njega. Još se časak skanjivao, kad je čuo, da je U novoj sinagogi orgulja, nu odlučio je djed, koji mu je proročanski rekao, da će se općina ravnati po njemu, a ne on po općini. Poteškoće pravila je vlada novi rabin je došao iz Pruske, a godine 1866,, bula je bitka kod Sadove. Vilim Schvvarz, Makso Stcm, Josip Siebensehein, Mavro Hdnigsbeng i mnogi drugi nijesu šuštali. Na Roš-hašono došao je novi rabin, zajedno s mladom suprugom, u novi domicil, i zavlada silno oduševljenje u zagrebačkoj općini. Prva je njegova zadaća bila organizacija bogoslužja i zagrebačka je općina dobila neki hadicionatno-konzervativni značaj. Židovska škola je s temelja reorganizirana i to baš u ono vrijeme, dok su u Ugarskoj i Austriji židovske škole raspustili. Dr. Hozeja Jacobi je brzo naučio hrvatski. »Svjetlost je naša religija* bila je na hanuku 1885., prva židovska propovijed, koja je uopće izrečena hrvatskim jezikom. Kad je dr. Hozeja Jacobi došao u Zagreb, bilo je malo intelektualaca medju Židovima i on je znao, kroz mnoge i mnoge godine, da čvrslo drži kormilo u svojim rukama. Usčuvao je vezu sa onim velikim židovstvom cijeloga svijeta. Podružnica »Albance Israelite® u Zagrebu je njegovo djelo. Ne ću u ovom članku da zalazim u detaljni opis za ovih dana, što leži moj učitelj na odru, sjećam se stotine malih crtica, koje mi je on, davno je tome, pričao i koje su se još davno prije zbile. Tek dvije zgodice. Bilo je godine 1880. za vrijeme Davidovih dvojezičnih napisa j prvog pokušaja, da se uvede u Hrvatsku madžarski jezik. Velike demonstracije u gornjem gradu, na Jelačičevom trgu i tad na jednom sasvim bez ikakvog povoda, povici protiv Židova. Dr. Hozeja Jacobi dočuje za te nemile pojave, pa se prošeće zajedno sa suprugom kroz redove tih demonstranata: sve ga pozdravlja i ne čuje se više ni jedan protužidovski poklik. Godine 1888 razmahala se silna izborna borba u Zagrebu. Dolazi izaslanstvo vladine stranke i nudja dru. Jacobiu kandidaturu za saborski m&ndat donjega grada, jer on kao čovjek reda i rada svakako će pristali uz vlast, četvrt sata kasnije dolazi druga deputacija opozicijonalni vodje ga žele kandidirati, jer znaju, da on, ma i rodom iz tudjine, uvidja opravdanu težnju hrvatskog naroda. Ali dr. Hozeja Jacobi se apstinirao od svake aktivne politike njegov čas došao je tek onda, kad se stvorio cijonizam u Hr.vatskoj. Suvišno je pitanje, da li je dr. Hozeja Jacobi postao kroz nas mladiće cijonista, jer mi smo mu sjećam se kao danas donijeti prvi broj, »Die Welt», «Jiidischer Volksblatt», Bambusovog »Ziona» u njegovu pisarnu ili smo mi kroz njega stekli predestinaciju za Herzlovu nauku. Fakat je dan na dan sjedili smo zaje-j dno mi mladi ljudi od 16 godina i on već blizn šezdesetih i zajedno čitali i debatirali. Šta znade današnji svijet o tome, šta je značilo onda, priznati se cijonistom. Batba&. ' j■ ~ I i : *, ■\ r r - ri vl'jf.D' . v

tim su držali, da smo poludili, a »Agramer Zeitung» i >*Die Drauc, na« su proglasili nepatriotskim elementima, koje treba iz zemlje istjerati. Tad je bio dr. Hozeja Jacobi uz nas, tad je on osjećao pravi svoj poziv i njegova je zasluga, da smo mi Zidovi u Jugoslaviji danas svjež, živ ogranak židovskog stabla. Ogromna većina hrvatskih Zidova pristaje uz nacionalno židovstvo i zato smo, poslije narodnog ujedinjenja, našli tako brzo vezu s Jevrejima u Srbiji i u Bosni, zato su i vojvodjanski Jevreji počeli uvidjeti apsurdnost asimilatorskog mentaliteta. Sto je jaka, što je snažna, što je pozitivna u židovstvu ovih krajeva, potiče iz rada velikoga našega učitelja, a onaj židovski Zagreb, tako malen* tako neugledan u vrijeme njegova dolaska, danas je snažna, jaka, ponosna kehila. «)erušolajim neka se gradi u Tvoje vrijeme« bio je blagoslov djedov, kad ga je proglasio rabinom i dr. Hozeja Jacobi umro je kao srelan čovjek. Jerušolajim se gradi, Cijon raste i pomladjuje se, Palestina se diže ponosita i jaka a jedan od najvjernijih graditelja, jedan od najuspješnijih suradnika bio je naš pokojnik. Mi Zidovi ne dižemo svojim velikanima spomenike od mjedi ili mramora. Ime đra. Hozeje Jacobia živjet će ako budemo znali valjano opisati povijest Zidova na slavenskom jugu dok bude spomena o njima, kroz generacije i generacije. Pa ako iza mnogo stoljeća nestaje spomen na pojedinu perijodu, na pojedine krajeve, a tek će se općenito govoriti, da su se Zidovi nakon više od osamnaest vijekova galuta počeli vraćati u Erec Jisrael i da su tu sudjelovali svojim radom naši hahami, naši mudraci, onda se pod tim rabanim u vrijeme osnutka treće židovske države imade, međju prve od prvih, stavljati j dr. Hozeju Jacobia. To je njegov položaj u povijesti židovskog naroda a to je ona besmrtnost, jedina besmrtnost, u koju mi Zidovi treba da vjerujemo. Život i djela dra. Jacobia

Dr. Hosea Jacobi rodio sc M. tfeveta 5601. (1841.) u jakobshagemi u Prufskoj kao unuk znamenitog rabi Mosesa I O o Idbe rg a. kod kojega je kasnije Žaj počeo i židovske studije. Pot&kavsi iz obitelji poznatih talmudista i učenjaka,. | već je u najranijoj mladosti pokazao Ifti! bav prema židovskoj nauci, te je rabinsko zvanje izabrao životnom svojom zadaćom. Srednje je škole svršio u Berlinu, a 1 promoviran je na čast doktora filozofije ju Halleu s disertacijom: »Die Steilutig des Weibes im Judentumfer. Hebrcjske / je studije započeo kod svoga djeda Moseka Ooidberga, a zatim ili nastavio rra raznim znamenitim ješivama. Svršivši svoje nauke, dodje kao mlad čovjek god. 1867. u Zagreb, te je uz poznatoga rabina Fassela iz Kaniže posvetio sinagogu u Strossmayerovoj ulici. Na Hošana raba izabran je dr. Jacobi zagrebačkim rabinom, te-je 14. januara Ig. 1868. nastupio svoju rabinsiku službu. koju je vršio bez prekida do konca svoga dugotrajna života. Dolaskom novoga, mladoga rabina, punog poleta, započinje nova era u istjoriji zagrebačke židovske'općine. Kad je .mladi rabin došao u svoju aotoj opć(f|u v

BROJ 17—18.

>2 1 D O V<

3