Жидов
250 turiij neku odmah, počnu da grade masivne stambene zgrade « staje. Kad su ove 1 gotove neka na njih uzmu od Cijomstičke Organizacije hipotekama zajam od 300 f u n t i, a osmi loga neka wn Keren Kajemel povrati ranije uplaćenih 350 funti kad ih ustreba za nabavu inventara. Bez sumnje bi kolonizacijona zadaća Cijonističke Organizacije bita mnogo laglja, kad bi napustila naseljivanje elemenata bez sredstava i tražila od svakoga, koji se želi useliti minimum vlastitoga kapitala, li početku djonističke kolonizacije, na primjer kod osnutka kotonje Ki neret nadali su se, da če radnici, koji su dosada radili u farmama naročito upornim radom, zaslužiti više nego što im je potrebno za život pa če tako postepeno uštediti maleni kapital, koji če onda biti njihov doprinos za pokriće troškova kolonizacije. Ali ova se mrda niie ispunila. U veoma rijetkim slučajevima su si radnici nešto uštediti. Ponajviše je njihova zarada uslijed teške konkurente sa nežidovskim radnicima bila toliko malena, da su tek jedva uz.mogli đa namire svakidašnje životne potrebe. Onih koji su pored sposobnosti za poljoprivredu donijeli i vlastita, sredstva, bijaše varfredno malo. Iza svjetskoga rata urodila ie ekonomska propast Židova u Istočnoj Evropi posljedicom, da haluci, sto se iseliše u Palestinu rtrjesu imali ni novca za put, a u Palestinu dodjoše bez ikakovih sredstava. Ojonističkoj Organizacijo nije preostao drugi put, da Hi odustane od naseIjtvanja ovih elemenata, koji su svojom oduševljenošću i radnom sposobnošću bili najbolji ljudski materijal za kolonizaciju ili da njihovo neimučstvo uzme u račun kao nužno zlo. Cijomislička Organizacija odlučila se je za drugu alternativu i ne treba da se zbog toga kaje. Jer ovim elementima treba da se zahvali, što je u Palestinu ušao novi duh radnog raspoloženja i ljubavi za zemlju i što danas postoji u Emeku lanac židovskih naselja sa dobrim auspicijama. Ali bi bilo krivo, da se od onoga, što je nastalo silom prilika učini princip i da se kaže. da su elementi koji nemaju nikakovih sredstava jedino prikladni. Pitanje je hoće 'i useljenici, koji če u dogledno vrijeme doći iz Istočne Evrope biti na istom nivou karaktera a oduševljenja kao haluci posljednjih godma. koji predstavljaju elitu. Treba đa se zna da će imigracija, što bude veća, izgubiti karakter elite i približiti se prosječnosti. Veoma je važno prema tomu, đa se kod izbora kandidata za poljoprivrednu kolonizaciju ne oslanja na karakterne osobine nego ireba da se naseljenik unaprijed poveže financijalno sa svojim uspjehom ili neuspjehom. Ako sada naseljenik, koji nije nikakovih sredstava uložio u svoje gospodarstvo, loše gospodari, morat če eventualno napustili gospodarstvo, pa je pretrpio moralno poniženje medju svojim drugovima. Ali materijalno mu odavle nije nastala šteta, nego sav gubitak trna da podnese kolonizacijono društvo. Kad bi naseljenik imao pa makar i samo deset postotni udio u troškovima kolonizacije i kad bi eventualni gubitak u prvom redu tangirao taj njegov udio bila bi io za ni opomena, da tek onda kandidira za nasetjenje, kad je skupio dovoljno iskustva i znanja. Mo bi to za nj stalno upozorenje da u svom gospodarstvu oprezno i ekonomski postupa, jer kod neuspjeha propada njegov kapital. U krugovima palestinskih radnika postoji doduše neka skepsa o tom, hoće li se moči naći kc. eidati, koji imadu osobne kvahfika-
’O- . ; ... ,0*1« i vlastelu sredstva u već 'spomenutoj visu«. Sa druge sirane postalo je i radnicima jasno, da t» položaj radnika prema kokmtzacijonom društvu bio mnogo bolu, kad ne bi bHi posve bez sredstava, nego kad bi joj mogli da pristupe s nešto vlastita kapitala kao kandidati za naseljenje. Oe 11 in ge r, dugogodišnji upravitelj cijonističke poljoprivredne kolonizacije misli, đa će ne mogu ti pojedini kvalificirani kandidati namaknut vlastita sredstva to moći skup svih tih kandidata uz pomoć radničke organizacije. Ta misao nema još definitivne forme. U krupnim crtama mogla bi se ovako skicirati: Poljoprivredni radnici, koji dolaze u Palestinu treba da postanu članovi radničkih društva za naseltjivanje i davat će tom društvu mjesečne doprinose u visini zarade jednoga radnoga dana. Društvo treba osim toga da u radničkih organizacija u Palestini i izvan nje traži doprinose ili zajmove. Od toga ovako sakupljenoga kapitala davat će društvo onim članovima, koji će se uz njen pristanak naseljivati, a imadu neki odredjeni minimalni iznos svoga vlastitoga kapitala, potrebni ostatak novaca do 10 procenata troškova za naseljenje kao dugoročni zajam uz umjerene kamate. Ostvari li se ova misao sudjelovat će pojedini naseljenik samo s malenim iznosom vlastitoga kapitala. Ali zajam, koji dobiva od društva je ipak »zajam*, koji mu daju njegovi drugovi i zbog toga ie u jačoj mjeri podvrgnut kontroli ovih drugova i moralno im odgovoran. Sa stajališta institucija, koje koloniziraju, bilo bi ovo umanjenje kolonizacijonih troškova za 10 do 15 procenata zasigurno veoma poželjno i zbog toga treba u svakom pogledu pomagati nastojanja, koja su u, ravIjena prema osnutku ovakovoga društva. Važno je gledište ovdje, đa 10 do 15 procenata i ako ne čine veliku svotu podaju neku sigurnost izdacima od 85 do 90 postotaka, koje daje društvo da se namire troškovi naseljenja. Ovako će se moći poljoprivrednu kolonizaciju staviti na privrednu bazu. Ako Keren Hajesođ, kako se namjerava, stvori naročiti k olonizac.joni fond, iz kojeg će davati sve zemljoradničke zajmove, onda će taj kolonizacijom fond moći to opravdani!« tražiti zajmove za se na temelju zajmova, koje .je dao, budu li H njegovi zajmovi garanlovani barem malenim vlastitim kapitalom useljenika.
Iz židovskog i cijonističkog svijeta
Lord Baliour o nepromjealjivosti BaiiouroTe deklaracijo. Na otvoreno pitaptje u listu »Jewjsh World« o britanskoj palestinskoj politici odgovorio je lord Balfour u oduijem pismu redakciji toga lista, pa je medju ostalim rekao i ovo: »Izjava, dana pod imenom Balfourove deklaracije nije uslijedila na poticaj i zaslugom jednoga čovjeka. Odgovornost za tu izjavu ne nosi aanna Engleska, nego je nose svi ljudi, koji su potpisali Versailleaki ugovor. Neka svi znadu, da će prije nestati neba i zemlje nego žto će se moći da promijeni u Balfourovoj deklaraciji ma i jedna riječ, unatoč svim protestima i demonstracijama«. Lord Balfour crta dalje u svom pismu svoja iskustva, koja jc stekao u Palestini, gdje se je morao uvjeriti, da su arapski ekstremisti brojem neznatni i daj ih sode egoistični privatni interesi. Na koncu svoga pisma poziva Arape, da pobijaju cijoniste »bijelim oružjem«. Balfour misli ovim riječima natjecanje na području kulture i gospodarstva. Sve dok Arapi idu drugim putovima, pokazuju da su nezrcE za samoupravu. Jedan i po milijuna za hebrejski nniversrtet a Jerttsoliuju, Jedan telegram FT A a New
kaže, da' je predsjednicu aa bcbr tsjfabs universitet, dr, M a g n e s u koji je nedavno došao ii Palestine u Ameriku, uspjelo, da već prije po četka; kampanje sakupi za hebrejski naiversitet u Jerusolimu jedan i po liinijuna dolara. Veliki darovi za hebrejski universitert u Jer«solima. Poznati židovski filantrop, gospodin Bemhamd Boron, koji se je nedavno istakao svojim lijepim darovima židovskim 1 nežidovskini kastit utajama, pokaza« je u jednom razgovoru sa dr. Weiz.mannom naročiti interes za rad u Palestini. Izjavio je cijonisllčkom vodji, da se nada, te će doskora moći da posjeti Palestinu, da se na licu mjesta, uvjeri o naprednom razvitku. Za sada je m od juti m gospodin Baron darovao putem Kore* Hajcsoda 10.000 dolara za hebrejski universitet. Darovi Židovskoj Nacionalnoj Biblioteci ■ Jerusalimu, Londonska »Roval So>ciety«, čiji je za časni sekretar, prof. sir Arthur Schuster prisustvovalo otvorenju jerusojimskoga sveučilišta, darovala je universitetskoj biblioteci kolekciju svojih »Proceedings«, koji imadu 71 svezak, Lcrd Balfour poslao je biblioteci iza svoga boravka iz Palestine sva svoja glavna djela. Nedavno je, kako smo izvjestili dodola sveučilišna knjižneoa u Jerusatirou sva djela W adi era Rathenaua, koje joj je darovala njegova majkla*. Medju tim djedima imajde nekoliko djela privatnih serija. Na poticaj udovice Gustava Mahlera. koja je proljetos bila u Pallestim, darovala lje Univcrsal Edition u Beču jerusolimskoj biblioteci partiture svih Malerovih simfonija. Nakladni zavod Paul Zsoilnay u Beču, koji nedavno izdao knjigu Feliksia Saltena »Neue Menschen auf ajlter Erde« darovao je sve svoje edicije. Pedagoški nakladni aavod Gedaige u Parizu darovao je biblioteci velik dao svojih kacija. Savez cionističkih akademičara, u Bmu, pretplatio je iza knjižnicu neke ugledne časopise. Židovska kulturna liga u Varšavi predala #c knjižnici sve svoje publikacije. Dnevnik ..Moment« u Varšavi dao je biblioteci sva svoja godišta od 1911. do 1924, uvezana u 24 svezaka. Dar je predan posredstvom Variav&koga Komiteja za Nacijonabvu Biblioteku u Jcrusolimu. Prema saopćenjima toga komiteja napreduje u Poljskoj rad za biblioteku. Gotovo svaka dan dobiva koauite(i čitave knjižnice i Škrinje sa knjigama iz Varšave i provincije. U Poznanju osnovana jc podružnica komiteja.. Četiri škrinje, koje lje taj komitcj odaslao stigle su već u redu u Jerusoltm. Knjige su u Varšavi uvezane na trošak komiteja i otpremljene u Jerusolim. Nedavno dobila- je biblioteka vrijedan rukopis, ■koji joj je darovao g. T. Miller iz Rebobota. Radi se o fasciklu rukopisa, u kojem imade manuskript poznatoga nadrabina iz Praga. EzekicAa L a nd a u a i rukopis pobornika reformnoga pokreta, Davida Friedlandera. Jerusolimska ulica u Wembleyu. 4, juna izajSa je faroširai britanske izložbe u Wcmbleyu. U toj biošuri posvećeno jc oveće poglavlje palestinskom pavijonu. Tu se kontatuje, da je prošlogodišnji uspjeh toga pavijona bio tako zrtaLan, te se je ove godine morao uvelike dia proširi, pa sada već ne zauzimljc tek dio prostora u pavijonu Cipra, nego je morao da dobije još nekoliko prostorija. Nutarnjost pavijona fiči ulici u Jemsoiunu; namještenici nose palestinske kostime. Naročito odio pripada židovskim kolonijama. Izložena su med»u ostalim produktima glasovita vina i z f£zšon le Cijona, pa duhan vanređne kvalitete i odabrana mirisa, čuvene Jala narundje. Jemenatske Židove može da se ovdje vidfi, kako rade svoj otet. Kino zapadno afričkoga odjela izvodi dva puha nedeljno najnoviji palestinski film Keren Hajcsoda. Konference Hitahduta. U Krakovu se je održala konfercnca ;z ap«dno-gal i čkoga Hitahduta, koja je medju ostaiim prihvatila ove rezolucije, koje se tiču četrnaestoga! kongresa: Osnovica kolonizadjonoga rada je poljoprivreda (Avodta; acmit); konferenca izjavljuje da jc četvrta „lija donijela u zemlju malo podesnoga elementa i traži odgoj podesnoga inngracijoncajai materijada u dubu pijorirstva; valja nastojati, da se uvede 7*dinstvcaa šckol: potrebno je daj se privuku ddji zastupnici u Jeuiiab Agency. Ovi zastupnici moraju se sotidarisa/ti sa Balfourovom deklaracijo«,.
4
»2 Mi 0 V.__
BROJ 26.