Жидов

J -g. Davida Sp i t z -e ra, člana R. O. Saveza Cijonista Jugoslavije, pa podjeljuje riječ tajniku »Kola« Egonu Goldneru, da izvijesti- o dosadašnjem njegovu radu. Govornik iznaša motive, koji Su ponukati osnivače »Kela« da prekinu već jednom životarenje raznih zagrebačkih udruženja, te odlučiše urediti stjecište svega omladinskog života i rada u Zagrebu. Početkom marta o. g. nakon osnutka »Kola* okupila se je u »Kolu« ponajviše, ona omladina, koja dosada n:je mogla Jbiti aktivna u pokretu radi konstrukcije dosadašnjih udruženja, a to su razni činovnici i namještenici,. koji su po svome radu jedan od najvrednijih dijelova zagrebačke omladine, pa su za kratko vrijeme stvorili stabilan centar društva. Dva udruženja izvan »Kola« nedvojbeno su dokazala da su smalaksala, pa se to više' ističe sama od sebe potreba sakupljanja u »Kolu« gdje će koncentrirani)! rad pokazivati viđnije uspjehe. Jedna od glavnih zapreka radu, bio je manjak prostorija. Uz medjusobno nepoznavanje članova i simptomatično nepovjerenje iz vana, »Kolo« postiglo je u ova tri mjeseca zamjerne uspjehe. Rad vodio se primarno u sekcijama, koje se nisu formirale po »klasama« nego po napretku i sadržaju. Sekcija Hansa Jioćhsingera broji oko 30 članova, koji se u potpunom broju sastaju i i>ave se teorijom cijonizma (Bernsten, Bdhm) j upoznavanjem palestinskih prilika. Sekcija se sastoji gotovo od samih činovnika i namještenika. Joel Rosenberger drži kurz o elementima c:joti izma (20— 25 članova) te vodi grupu- mladjih djevojaka, dočim grupa Ture S c h w a r za (5 članica) slično radi. Sve grupe sastaju se po jedamput sedmično, dočim je svaka nedjelja ispunjena ili skupnim sijelom ili izletom. Sijela održano je šest, a izleta četiri. Najuspjeliji izlet bio je •oproštajni izlet sa prvim predsjednikom »Kola« Cvi RothmiUlerom na Sljeme, kojemu je prisustvovalo •oko 100 članova. Lag baomer zabava »Kola« u Nar. kazalištu nije nažalost donijela Fondu onu svotu, kojoj su se »Kolaši« nadali, što se ima pripisati nezgodnim prilikama obzirom na razne akcije (šekel, izbori, farma, 41. d.). No »Kolo« dokazalo je javnosti svoju ozbiljnu namjeru, da pokrene aktivnost ne samo u cionističkoj omladini, nego da kroz to djeluje i na cionističku javnost. Nadalje izvješćuje o stanju jevrejskih tečajeva, za koje se više omladina radi velikih troškova ne može sama brinuti, te je »Zid. Nar. Društvo« preuzelo, da organizac. doprlnosnika osigura ekonomski te kurzeve. Sudjelovanje i napredak zadovoljava. Još govori o knjižnici, o odnosima prema Omi. Savezu te nekim drugim internim i externim pitanjima. Završava sa pozivom na ustrajnost, da »Kolo« izvrši ono, što je preduzelo, te time iskupi svoju želju, težnju i dužnost. Kod tačke »Slet ii Savezno Viječe u Osijeku« informirao je Joel Rosenberger članstvo o najaktuelnijim problemima Omladinskog Saveza. Nakon kraće debate izabrani su jednoglasno kao delegati »Kola« slijedeći članovi; 1) Joel Ro:senberger, 2) Hans Mochsinger, 3) Drago Steiner, 4) Ture Schwarz, 5) Cgon Goldner, a kao zamjenici: Julije Grunwalđ, Cvi Hirsch, Stefa Salz.berger, Joško Rosenberg, EteUca, Gorjanić. Nakon objave nekih internih predmeta zaključuje predsjedatelj skupštinu. E. ispravak. U 25. broju »Židova« u članku g. ing. O. Grofa »Sefardi i Aškenazi potkrale su se dvije krupnije štamparske pogreške, koje mijenjaju smisaoNa 1. strani, u 3. stupcu, 16. retku odozdo valja da stop »stečeno« iskustvo, a ne »stručno«. Na 3. strani, u 1. stupcu 16. i 17. retku odozgo treba da bude umjesto »najveći sefardski centar«, »najveći jevrejski centar«. Iz »Žiđ. Omi. Kola«. U nedjelju 21. juna je izlet na Sljeme i u Stubicu. Put: Sv, Žaver—Šestine—Sljeme—Stubica. Povratak vlakom u Zagreb. Vodja izleta: Ture ■ Schtvarz. Vrijeme odlaska pojedinih gru-

pa označeno je na društvenoj tabli (Palmotićeva ulica 16).

IZ RADNOGA ODBORA SAVEZA ŽID. OMLADINSKIH UDRUŽENJA

PISMO PREDSJEDNIKA S. Ž. O. U. hav. CVI ROTHMCLLERA SVIMA ČLANOVIMA SAVEZA Berlin N34, Artnieriestr. 14. 7. juna 1925. Dragi havcrim i drage haverot! Ima više od mjesec dana što sam vam pisao prvi list. Vas ne će nijednoga i nijedan začuditi: dosad nisam dobio niodakle odgovor. Poput Tebe ima ih još preko tisuću članova saveznih, za koje i nisam trebao da pišem ovo pismo, jer moie bratske riječi nisu mogle da nadi,u puta do vašili, do Tvojih i njihovih srdaca. Tebe to ne čudi. A za ine je ta stvar potresna i žalosna. Bojim se evo, da mt riječi ne mogu izreći, sto osjećam, da vam ne mogu prikazati što vam imam da kažem, da ne mogu stvoriti onu nutarnju veza ii duboku povezanost, koja je temelj bratskomu radu i čovječjemu odgajanju. Bez te drugarske veze ne mogu zamisliti život našega Saveza. Bez nje ne mogu vjerovati u uspjeh našega rada. Jer je Savez zasnovan na misli: svi su članovi odgovorni jedan za drugoga, svi su odgovorni za cjelinu saveznu, svi su drugovi, braća, haverim. Ovo drugarstvo nije samo konačni cilj našega rada, nije samo svrha, zbog koje poduzimljemo štošta da njime ucijepimo drugarstvo svakomu članu, da mu zaista mognemo biti iskreni haverim, ne tek danas u društvu, nego i sutra, kad mine doba mladosti ovo je drugarstvo prvj temelj čitavoga našega rada i života u Savezu. Pojedinac sam nikad ne bi mogao da kroči putem cionističkoga izvršenja: nikad ne bi mogao povući i posljednje konzekvencije iz spoznaje, da je dio židovskoga naroda, kojemu se mora da vrati: ne bi mogao da se istrgne rz života okoline, iz natruloga života naših starih, kojima se sve židovske brige kreću oko kahala (općine), pa da se uklopi u novi život židovstva, što se radja u Palestini. Samo zajednica daje pojedincu snage, da se odrva otporu okoline, da izvrši sve teške zadatke, koji ga na tom putu čekaju, na putu, što je na svakom koraku označen borbom. Tu mora da ponovim spoznaju, koju smo često izrekli, ali se bojim, da vam još uvijek svima nije prešla u krv. Ne može se zamisliti savez židovske omladine, koji nije svezan s Palestinom. I ne treba da bude cionistički savez (a mi jesmo i hoćemo da smo cijonistil); ako je samo u savezu židovska omlad:na t. j. ljudi, koji osjećaju židovsku krv i mladenačko vrijenje, onda će taj savez osjetiti, da ga čvrste niti vežu s onim mjestom, gdje se pomladjuje stara židovska krv, da zavri mladenačkim žarom, gdje staro židovsko bilo kuca mladenačkim ritmom. Ali cijonističkoj omladini nije dosta, da je vežu niti s Palestinom, pa ma kako čvrste bile te niti. Jer što je osnovna spoznaja cijonizma? Sto je ona sila, koja goni židovske mase u krilo cionizmu i danas, kad i izvan Cijonističke Organizacije amade jakih i bogatih vrsta, koje rade za Palestinu. Ta sila jest spoznaja, da se židovstvo bez Palestine ne može održati. Palestina nije tek utočište za neke progonjene Židove; Palestina ima da bude dom židovskoga naroda i duha. Ovdje, u galuti nikad ne možemo da stvorimo ništa trajno i savršeno. Sve što tu radimo, jest prolazno, bez konačne vrijednosti. Nikad nemamo garancije, da će potrajati. Zamislite: stvaramo hebrejski dječji vrt. U njemu djeca nauče brbljati hebrejski. A tko nam jamči, da će ta djeca i poslije živjeti hebrejski, da ne će poći putem asimilacije, kao da .1 nisu bila u hebrejskom dječjem vrtu. Zamislite: stvaramo židovske škole, na narodnoj ili vjerskoj bazi. A tko nam jamči, da se ne će zatvoriti naša škola i uništiti plod' naših muka i žrtava. 1 tako bi vam mogao nanizali bezbroj primjera, da vidite, kako je bez sigurnoga temelja sav naš rad ovdje. Naprotiv svaki čovjek, koji ode u Palestinu, da ondje radi bilo u zemljoradnji, bilo u in-

dustriji, bilo u kojemu drugom zvanju, radi za pravu, trajnu budućnost našega naroda. Svaka para, koju damo za palestinske svrhe, prinos je naš. koji: ostaje trajna svojina židovskoga naroda. Dok je u gakrti i najbolji rad nesiguran, dotle u Palestini i najnesigurniji .posao ide u korist izgradnje vječne domaje. Haverim i haverot, ova spoznaja mora da nam predje u krv. To ne smije da ostane razumski poučak, nego mora da bude krv naše krvi, život od našega života. Tu hoću odmah da se obazrem na dvije stvari: na palestlnocentrizam i na rad u galuti. Riječ »paiestinocentrizanu ima samo jedno značenje (da nam je centar u Palestini), ali različite posljedice. Iz spoznaje, da se bez Palestine židovstvo ne može. održati, da mu je stoga potre-: bno središte u Palestini, iz kojega će i galutski dijelovi crpsti snage za dalji život, jest prva i najblaža posljedica: u središtu svakoga Židova ima da bude Palestina. Kao što religijozni Židov neprekidno spominje Cijon, tako mi mora da neprekidno mislimo ii osjećamo za Cijon, za sadašnji, realni, koji je u izgradnji. U središtu naših razgovora mora da bude Palestina.; knjige o Palestini, novine iz Palestine mora da čitamo; vijesti iz Palestine mora da gutamo; za Palestinu mora da radimo u prvom redu, a istom u drugom za sve ostalo. Ta je posljedica potpuno jasna barem za cioniste t. j. one, koji znadu, da se mi u galutj možemo sačuvati kao Židovi samo onda, ako podupremo o Palestinu. 1 znajte, tko se protivi ovomu palestinocentrizmu, tko vam govori, da naš tad mora da ostane »galutocentrički«, on je zavodnik, on je možda galutski narodni Židov, ali ne smije da se zove cijonistom. Druga je posljedica veća, dublja i teža, ho zato i otnlad'nskija. Za omladinu djohistička spoznaja 0 potrebi Palestine kao domaje židovskoga naroda radja težnjom: da i mi gradimo domaju, ne tek odavle parama za Keren Kajemet, Keren Hajesod 1 Solel Bone, nego ondje svojim životom. Jer zaista omladini teško je zamisliti, da ne bude tamo, gdje se radja budućnost naroda, dakle njena budućnost, a da ostane ovdje, gdje sav naš rad nosi biljeg nesigurnosti i 'prolaznosti. Mi težimo za nastavkom u vječnost a vječnost nam je. kao Židovima s : gurna samo u Palestini. Mi težimo za novim čovječjim životom, novim ljudskim odnosima, a to novo uredjenje možemo kao Židovi da stvaramo samo u Palestini. Težimo za novim odnosom spram rada, težimo za stvaralačkim zvanjima, a ta zvanja namiču nam se sama sobom u Palestini, dok nam je ovdje težak prijelaz iz ntelektualnih u manuelne službe. I zato cijcnlstički omladinci teže za Palestinom; ne da im ■bude predmetom razgovora, učenja 1 čežnje, nego mjestom života. A zato naša odgoja mora da vodi računa o tom: mora da je takva, te će ilanovi Saveza ići u ona zvanja, kojima mogu da odu u Palestinu; te će se spremati i tjelesno d duševno, da budu spremni i spremljeni za rad u Palestini; mora biti dakle takva, te će u nas svih biti i volja za Palestinom i mogućnost, da se ta volja ispolji u ćinu. I znajte, tko vam govori, da je to loš put, put nemogućnosti i ispraznosti, on nije omladinski cijonist, on ne vjeruje u cijonizam t u vas; njemu nema mjesta u savezu cijon stičke omladine. A galutski rad? On se dijeli na dva dije'a. Jedan nije tek galutski, nego je ujedno i odgoja za Palestinu. Jer naša hebraizacija, naša težnja za ž ; dovskim vrednotama, naše nastojanje oko tjelesne obnove sve su to radovi, koji nas obnovijuju za Palestinu. Taj rad može dakle da je galutocentrički, ako mu je svrha obnova galuta. a može da je palestinocentrički, ako je odgoja za Palestinu. Čini mi se, da sav rad omladine pripada ovoj vrsti; da je sav njen rad odgojni i da stoji samo do njena pravca ili bolje reći do njene ustrajnosti i dosljednosti, hoće li taj posao ostati galutski ili će nas dovesti u Palestinu. No ima jedna druga vrsta rada; politički, socijalni, humanitarni židovski rad. To je rad posve galutski Njemu nije svrha da odgaja za Balestnin, i ako se mogu naći dodirne tačke (težnje nekih dobrotvornih društava za .produktivnom, konstruktivnom pomoći mjesto milostinje, mogle bi se ostvariti u farmi i u radionicama, iz kojih bi hakicim odi-

BROJ 26;

*2 I D O V*

A li % ior