Жидов

razlici, ima bez sumnje profivštine klasa, ali kod nas Zidova su granice veoma labilne. Prije nekoliko mjeseci no bih zacijelo jabtonskog rabila mogao drugamo uvrstati nego u klasu buržoazije, a danas ga nalazimo u posve drugoj klasi. Mi smo narod, taji se seli, ne putujemo tek od zemlje dio zemlje, nego i ođ klase do klase, ii nemojmo površino da gpvo rimo o luflmenšentumu. Ja %am govorio sa t. zv. Iluftmenšima i uvjeren sam, da nema jače želje nego da se ukorjem iu zemlji Spreman je da akceptira najizabraniije forme zajiedniičkog gospodarsltvat samo da može živjeli Plebiscit će pokazat u Haiti ili Jati ili Varšavi, da svi žele da se ukorjene iu zemlji, i da onima kojima 'je taj korak uspio, zavidjaju. Moramo da se brinemo, da se osakaćena ekonomska struktura zemalja geta ne prenosi u Palestinu, da se većina sada nezaposlenih privede k grudi k radu. I sada dolazi iu Palestinu Industrija i nailazi na protimbe socijalista. Zair vam moram reći, da lje inidusltrlijafeaciija linija razvitka svjetskoga gospdarstva? Mi pozdravljamo ovaj razvitak u vlasllitom interesu i iu Interesu radnoga naroda Erec Jisraela i židovstva. 1 vi ćete vidjeli, da ije u budžetu odredi ena velika stavka za zemljoradnju i takodjer na pravednosti i logici bazirana stavka za industriju. Talko jest, i ako ste situaciju prije nejasno vidjeli, bila je to krivnja, dima, što ga lje iđSg|la debata. Ključ leži ai proširenju -cijonistli|čkoga rada, naš cijonizaimi moral dai postane veći.. Veoma sam pažljivo saslušao govor našega ijemenitSkoga druga; okrivio nas ije zbog n&pravice, jer mi Jemeniiiilma tako malo zemlje dajemo. Ako on kaže, da im se čini! krivica), ima pravo. No ako on kaže, dla se s njima tako postupa, jer su crni neima pravo. Ako nijesmo udovoUjOli jemenitskim zahtjevima, dogodilo se to, jer smo siromašni. Medju pozdravnim telegramima nalazi se ijedan perzijskih Zidova. kop se teško pročitao. Telegrafu a nam se, da su perzijski Zidovi oul% da se u Palestini nešto dogadljai, da je mesija došao. Malo Ih je, koji su još zaostali), neka ih se spasi. Za(r vas moram sjetiti na poruku iz Georgije i zar vam moram pričati o jadu u Poljskoj? Jedan je govornik rekao, a to je bila površna opaska: neka se Egzekutiva ne hvali emigracijom iz Poljske, jer se ovu može svesti na to, da je ondje Zidovima zllg, no ja bih vas mogao sjetiti na mnoge Slične dogodi aje. Zar u Jeciat Micrajim nema .idealizma? 1 tamo su Židovi ima! posla s Faraonom. Zar suisedSli samo zato, do grade Pitom i Ramses? Ta tko Vam je rekao, da se cijon. egzekutiva time hvati? Ponosni smo, da smo prvi rekli, da naš žlivoi tako teče. Rekli smo da sama ravnopravnost još nije rijesenje židovskoga pitanja. Rekli smio to, jer smo imali posve drugo shvaćanje o tim stvarima nego drugi ii jer smo bolje razumjeli nežiđovsku psihologiju. U shvaćanju dubljega smisla hoćemo da se veselimo našoj boljoj spoznaji. Kad je eto došlo vrijeme, kad su se ispunila naša proročanstva, mora naš kongres da bude kongresom napretka. Zato je apsurd, da se konstruiraju protimbe medju zemljoradnjom, Induslrliorn i trgovinom. Zacijelo ima razlika medju Zidovima, no neka žive jedan kraj drugoga), a ne jedan preko drugoga. Mi hoćemo ii moramo da si medjusobno pcmojgnemo .Naše ije djelo nijedno nacionalno djelo i’ djelo pomoći. Sada- je vrijeme, :da se cijeli narod digne na veliku odluku, na veće žrtve na povećanje cijomističke organizacije. Zašto nije tisuću delegata došlo, kad ne ćete ni jednoga. Židova naći, koji će nastupiti protiv cijonisičke ideje? To bi bila dostojna tema za generalnu debatu. Da je naš budžet mnogostruk, mi bismo mogli mnogostruko djelovati. Zašto naš budžet nije veći? Nato keba da odgovori ovaj kongres, 'kongres čina.. Sadanje nam političke mogućnosti dostaljiu, da još više uradimo nego šio smo do sada Još za dugo vrijeme 'leži ključ toga pitanja jedino u našoj ruci. Politička je debata bila velikim dijetom oprostite md ideal nepolitičke debate, ne govori se tako o ozbiljnim stvarima. Iz množine govora i protivugovora hoću samo da označim općeni tok diskusije: Veoma poštujemo mendatamu vladu ii očekujemo, da

će mandat ama vlasi nastojati da provede Bailfuirovu deklaraciju, koja ,je osnova naše politike u tom smislu kako to traži dobrobit Palestine i dobrobit židovskoga naroda. Mislim da sam čup, da si 'je kongres sviijestan, da se nalaziimo na internaoioinatnom lierenuv da naša stvar uvelike o Savezu naroda ovisi i dla primamo na znanje;, da će Savez Naroda naći ispunjenje svojih ideja u velikome dijelim* koje mi u Palestini vršimo. Mislim dla sam čuo„ dlai se ne cgradjujemo protivu nade, da je blizu vrijeme kad ćemo sa ostalim narodima Oiftjenta pregovarati« i raditi pa da se veselimo, da su se već pokazale neke dodirne tačke. Druge politike nama. Rekao sam prije, da ne, ću da polemiziram. Sto više, ju sam moguće nekom žestinom govorio, zboig koje vas za prošten je molim, protiv polemičkoga tona. imam još ii tu neugodnu dužnost, da govorim o nečemu, što sam n-ijesam čuo, nego sam prisiljen dla na temelju notica govorim, a to je govor gospodina gradile vaga nadsavjetnlika Strickena, Gspodiln je Sltricker govorio o zanemarivanju Akciijonoga komiteja sa strane Egzekutive. čudim se tomu prigovaranju. Mislim, da se je sve učinilo, da se AikoiijomiL koimite sazove, koliko je god često bliilo moguće. No nije bila laka stvar, jer člano vi' Egzekutive ne mogu 'da stalno borave u Londonu. Ja bih se za svoju osobu odrekao, osim Palestine, da idem u druge zemlje, nego u Englesku. Nažalost mi to nije moguće. Šaljemo ođasla|nike, da stvore novaca. Pa kad odaslaniici ne donesu dosta novaca), moramo da sami putujemo. ii tako putujemo, ne ijer bismo htjeti, negoi jer moramo. Akcijom se dakle komliite može tek onda sazvati, kad su se članovi Egzekutive sa svojih putovanja opet povratili u London, a ondla lje tek ipliifainje, je 1« su članova Akcijonoga kc,miloj a, kolji u nejrazliČitiijim zemljama stanurjui, sporazumni. Ne rišite dlakle sablasti i ne tražite krivca! Akcijom se komite takođljier ne postavlja pred gotove čilne Odluke se u zajednici Akciporem kcroiteijoim stvaraju. Tako je i odlukom o )ew®sh Agdncy. Odluka je Akdij onoga ikomfitoja stvorena bez ikakovoga pritiska i na temelju otvorene diskusije. Materijal se donese kongresu 'i važno pitanje,, koje kongres ima, da donese odluku, temelji se na pravomoćnome zaključku pravovaljane sjednice .Akciijonoga komiteja Zallim takodjer, da se je uvukla tema, koja mi se čini da niikako ne irte u generalnu debatu, Jevrejska je univerza velika stvar u m,oralnonocionailnome, kao i u političkome smiisiiu. Daleko se je premalo reklo o tom velikom dogodi ja ju, koji smo imali sreću da doživimo. Pitanje slobode naučavan ja- i učenja ide više u tehnički, u znanstveni dio toga pitanja. Ali u tom darmaru ili u toj encrklopedijii generalne debate nema mu mjesta. I da se blago izrazim, nespretno je kad se to upoIrijebi kao argumcnat protiv Džujš Edžensi Un verza je stvar, koju mi poput mnpgočega drugoga ,u zajedno i sa drugima radimo. 2 a!.m, da je dan peslijc nego što smo primiti liiiepu depešu časnoga starca Edmonđa Rcihschilda, ime Rothschild u takvoj polemici upctrijcbljeno kao argumenat za to da ne možemo s drugima raditi. Zacijelo nije lako s drugima raditi, i najlakše lje sve sam raditi. Ja miješam dosta slobodan od cionističkoga patriotizma, a da ne bih bio sretan, kad bi cijcrasliička organizacija sama unirverzu sa svojim vlastitim sredstvima mogla stvoriti. No budimo iskreni sami prema sebil Zacijelo smo mi piojminii, sto jimo u prvim redovima, spremni smo da žrtvujemo svoj život, stvorili smo hinuh ijevirejsku zemljoradnju, no hoćemo ti da stvorimo još veća djela, moramo da apeliramo na cijeli židovski narod. (Burno odobravanje.) Iz toga slijede neke poslijedice. Hoćemo li da radimo s drugima, moramo da ih respektiramo i u plemenitoj utakmici našu sive# do pobjede izvojevati. Ako se gospodu Stricker bcja da će se time cijonizam razvodnjeti, mogu da mu odgovorim; Ne treba da se mi bojimo, da će se cijonizam razvodnijeh, drugi neka se boje, da će se asimilacija razvodnjeti! Sve je to pitanje povje-

remja i osoba. Vi birate ljude i dajete im time povjerenje. To je smisao cijonističkoga povjerenja, nemojte na zid Slikati lude slike o razvodjenju cijonizma da lime slabiće strašite. Ne bojim se DtžujS Edžensi, no bojim: se cijonisičke organizacije. Hoću da rastumačim taj peiradioks. Veliki će svečani momenti druge uvijek k naima dovesti. U ozbiljnim svečanim časovima nastaje nešto, za što ja nemam riječi. Takove smo časove doživjeli u našoj povijesti. Bio je to čas borbe zbog jezika prije rata. Baš su oni drugi Zidovi s nama išli. Takovo smo vrjeme ii oj Americi doživjeli. Kao jedan čovjek su ustati Zidovi' Amerike, li takovim časovima nastaje, što mi šehitnom zovemo, što ne možemo da osjetimo u Svakidašnjici No bqjim se te svakidašnjice. Bojom se dosade mediju nama samima, kad nema senzacije, onda se bojim, ne pred drugima, nego pred mama samima. Kad medjiu nama lidlu Ijudj, koji govore;, da( je bio dosadan kongres; ka(đ se ne skupi broj šekalim, koji odgovara brojilu naših pristašai Tiu teži opasnost, a ne u saraldnjii drugih, koje mi s veseljem i raširenih muku kao Zidove, kao braću primamo Neka bude bodriocem za cijonističku organizaciju, da razvije više energija. I tako, poštovani kongresu, volio bih, da mi svi znamo, koje nas zadaće čekaju. Na Ito čekaju našli haluoim, pa halucim u Wienu, koji nas oblijeću svojim zahtjevima, ljudi, koji čekaju u Poljskoj, tli jevrejški bahurimj, kqji su sagradili Emek Jesreel, pa 1« luftmenšii!, koji žele da se u zemlji ukorijene. Ne očekuju od nas dobre vicove, ni fraze, ni nego napredka, proširenje okvira i obogaćenje budžeta. To je zadaća ovoga kongresa i zato neka ovo bude kongres alije, ne samo u smislu iseljivanja u Erec Jiisrael, nego i u smislili unapredji'vanija cijonističke misli. (Burno, dugotrajno odobravanje; sav kongres ustaje j priredjuje Sokolovu srdačne ovacije.)

GOVOR DRA. RUPPINA

Dr. Weizmann je upozorio kongres ma to, da u Palestini živi 600.000 700.000 Arapa.. Mi treba da to znamo i da razumijemo konsekvencilje. Treba da živimo s nij ima iu mirnom i prijateljskom odmo saju. Palestina će biti država sa dvije nacije;. To možda mnogima ne će biti ugodno, no to je činjenica. Mi dakle moramo uvijek da pazimo na životne potrebe drugih. Dana je mogućnost da se stvari zajiednica, u kojoj će oba naroda; bez vodjenja jednoga i tlačenja drugoga raditi za blagostanje zemlje. Mi moramo .uvijek da nastojimo, da postignemo taj zajednički život. Potreban je jasan program, da bi bila prava na svim živpii oblast im a 1 odmjerena. Zahtjevani od 'kongresa, da izabere stalnu komisiju u svrhu studije tog pitanjaj, da bi se na slijeđećemu kongresu mogla dati jasna platforma. C>va komisija treba da djeluje odgojno ne samo prema drugima', nego i mediju nama samima. Mnogi nesporazumoi u gospodarskim /pitanjima su jedino tako mogli nastati, da isto tako desnica kao i 1 ljevica vrlo često jedan »i« s druge strane Shvaćaju kao »ili«. Jedni kažu poljodjelstvo i inđustrijia), drugi industrija i poljodjelstvo. Kvaliteta useljenika nije kod mene samo roorallna kvaliteta, nego da su ii ljudi u gospodarskom životu Palestine produktivno zaposleni. Mi postavljamo kod općeg gospodarskog razvijanja Palestine krivo mjerilo. Nehotice upotrebljavamo temelje privatnog gospodarstva za nacionalno. To je uzrok mnogim krivim stajalištima. U Palestini se može da govori o nacionalnom dobitku samo onda, alko raste nacionalni imetak i krug koji stoji na raspolaganje svim Židovima. Nije svatko, tko egzistira u Evropi vrijedan i u Palestini. Ne poričem, nastojim da se. brinem za bolji socijalni oblik života u Palestini, nego što je u Evropi. Koirjen naše jakosti jest, da se nadamo, da ćemo u Palestini sagradili nešto čišće, ljepše nego je to u Evropi. Ali mi smo daleko od toga, da hoćemo da oživotvorimo socijalne utopije. Mi ne ćemo nasljedovati Evropu. Ni u jednoj zemlji svijeta nije moguće, da se poslodavac i radnik tako slažu, da bi jedan mogao razumijete .potrebe dru-

BROJ 38.

»2 1 D O V«

5