Жидов

slene raje, koja služi onomu, koji joj može platiti, da otima protivnicima značke, (la izazivlje sukobe, da napada kavane. Batinaši su i prvi i drugi i treći. Batinaš! ne samo po vanjskom znaku svojih debelih štapova, nego i po batinaškom naziranju o životu, po naziranju, koje cijeni samo silu i koje sć klanja samo sili. Oni se- ludo boje židovstva i njegove premoći, ali njima se ta premoć prikazuje sazdana na sili, na podzemnom radu, na novcu, na vlasti. Zamišljaju Cijonističku Organizaciju nekom tajnom i podzemnom mafijom, bogatom i zbog toga podobnom da organizira čete batinaša i borbenih sekcija, koje terorističkim (»Vatra« to zove: svim poznatim) metodama vladaju svijetom. Za pravednost, za snagu ćudoredne volje, za moć opravdanih zahtjeva nemaju shvatanja. A naš je put odredjen ćudorednim uvjerenjem i vjerom u pravdu. To nam uvjerenje, spojeno s energijom volje, snagom intelekta i vlašću nad tijelom, daje ono malo snage, što je imademo. Naš se put nastavlja u beskraj, u budućnost, dok su sve te terorističke, nazoviomladinske organizacije skupa sa svojim novinskim, bljutavim izljevima osudjene na propast.

Ben Josef.

XIV. Kongres

V. Kako je došlo do toga, da je »centrum« na ovome kongresu imao još manje jedinstveni vid i koje je djelovanje imala ova okolnost na držanje ostalih stranaka, a time i na razvoj samog kongresa? Već smo prije konstatirali, da su Ijevičarske partije sasvim neopravdano uskratile svoje glasove kod »prvoga« votuma povjerenja. Podjedno smo ustanovili, da se iz njihove deklaracije ne vidi pravi povod njihovu držanju i da se on u istinu ima tražiti na području socijalne borbe. Poznato je, da kod prijašnjih kongresa »centrum« nije nikad istupio sa jasnim socijalnim programom, ali i Ijevičarske partije nijesu prije našle prilike da vode borbu za socijalne probleme one su se zapravo ograničile na više ili manje pregnantne enuncijacije o socijalnim principima, dok zapravo poznata borbena glasovanja, koja su se odigrala izmedju desnice i ljevice preko centruma ili uz posredovanje centruma. nisu imala socijalnu bazu, već su bila posljedica nastojanja Mizrahija, da ostvari svoj religijozni program u okviru cjelokupne organizacije. Na ovome se kongresu nije radilo o t. zv. pitanju »Kašruta« ovaj je puta na sreću kongres ostao poštedjen od toga pitanja. Naprotiv imali smo ovaj puta istinsku socijalnu borbu, u kojoj se zapravo ne sukobiše toliko desnica i ljevica, već središte i ljevica. Ova borba nije toliko došla do izražaja u debatama i glasovanju plenuma, ali se nije ni ograničila samo na rad u kolonizatornoj i budžetskoj komisiji, gdje bi se trebala ta borba i dokraja izvojštiti, već je u velike trovao rad u permanentnoj komisiji i uplivisala je u znatnoj mjeri na sam kongres na način, koji smo označili s krilaticom »disonancija«. Od grupa centruma istupila je grupa »Et Livnot« s jasnim socijalnim programom, koji sigurno nema principijelno radničku neprijateljsku tendenciju. Ali taj program traži ipak tako dalekosežno uva-

ženje zahtjeva »Četvrte« Alije, da uslijed toga ne dolazi samo u oštru protimbu prema zahtjevima radništva, već se možj u mnogočemu smatrati kao ugrbženje socijalnog programa samoga cijonizma. Pored nje stoji jaka amerikanska zemaljska organizacija, koja doduše ne istupa sa tako jasnim socijalnim programom; ali se zna, da je jedan od njezinih uglednih zastupnika, navijestitelj »novoga kurza« na eko nomskom području, a nepovjerenje raste još više, jer je s jedne strane taj muž predsjednik permanentnog odbora, te ima velik utjecaj na razvitak cijeloga poslov anja kongresa. S druge strane njegova zemaljska organizacija u pravoj amerikanskoj »izolaciji« ne daje mogućnosti da se s njome sporazume druge grupe centruma, a kamo li ljevice, ali u glavnome ipak sekundira zahtjevima grupe »Et Livnot«, i ako možemo predpostaviti, da ih ne vode isti motivi. Preostaje još ostatak centruma t. zv. »Radni blok«, koji takorekuć čuva tradicije prijašnjeg cjelokupnog centruma, te nastoji da posreduje izmedju ekstremne ljevice i Et-Livnota, kojega u ovim pitanjima slijedi i Mizrahij. Ali on podupire gospodarski program, koji treba da provede u novome vodstvu Schocken. Ovaj program nije u biti svojoj nikakav socijalni problem, već samo traži reviziju dosadašnjih gospodarskih metoda, bez obzira da li na lijevo ili desno ugrožava partijske interese (ali ne socijalne interese!), a u daljnjoj konzekvenciji da se gospodarski rad naše organizacije otme političkim partijskim uplivima i da taj upliv zamijeni zdrava, uredjena ekonomska politika. Parlamentarnoj taktici uspijeva da s temelja različito postavljene probleme, kako proizlaze iz programa »Et Livnota« i iz programa Schockena. medjusobno skalupi i najednom se Ijevičarske partije vide pred jednim kompaktnim blokom, koji seže od krajnje desnice Mizrahija preko »Et Livnota« i preko amerikanske zemaljske organizacije do zemaljskih saveza, koji su gotovo sasvim do ljevice. Ovi zemaljski savezi ne posjeduju dovoljno parlamentarne rutine, da stvar prikažu u pravome svijetlu, a spretni šahovski potezi radikalne opozicije još više mute sliku i najednom je što više Weizmannu odani Hitahdut potisnut u sasvim neispravni opozicijoni stav, koji čini disonanciju tako neugodnom, da se jedva može podnositi. A da se situacija još više zamuti već se očituje i djelovanje izbora nove Egzekutive, koji se očekuje, na votum povjerenja a »socijalni se problem« stapa s »problemom Weizmanna«. (Nastavit će se).

Dr.

Beno Stein.

Rezultati XIV. Kongresa

111. Kolonizacijone rezolucije. Za praktični rad u Erec Jisraelu od najveće je važnosti rad kolonizatorne komisije, jer se rezolucijama te komisije odredjuje opseg budućega rada u Erec Jisraelu. Svi mi dugujemo zahvalu svim tim muževima, koji rade, često vrlo naporno, u tim komisijama. A ipak moramo reći, da je cijeli današnji tako zv. parlamentarni sistem izbora komisija po ključu jako-

sti stranaka na kongresu pogrešan, jer nam ne daje jamstvo za stvarni i sistematski rad, diktovan potrebama zemlje. Danas u komisijama ne odlučuju stručnjaci na temelju iskustva, već 'partijski interesi. Naročito u kolonizatornoj i budžetskoj komisiji, najviše se razvijaju partijske borbe, a najmanje odlučuje interes Palestine. Koja partija irnade više zastupnika, a često i upornije, ona će više izbiti za sebe. Ispravnost ovoga gledišta uvidjet će svatko, tko se samo malo pozabavi sa rezolucijama XIV. kongresa. Najviše se koncesija pravilo u kolonizatornoj komisiji, pa su svi zaključci kompromis izmedju ljevice i desnice. Tek u pitanju Alije nije došlo do kompromisa, ve« se u plenumu kongresa vodila oštra borba, koja je kadikad poprimila vid faktične opstrukcije, naročito kad se radilo o zaključku glede sastava Mahlakot Avoda. Ovome sastavu komisije ima se i pripisati da kongres u mnogim stvarima nije zauzeo nikakav stav, te je oprezno izbjegavao direktno riješenje raznih pitanja. Pored svega toga možemo reći, da je komisija ipak donijela cio niz zaključaka, koji su od velike važnosti za daljnji razvoj prilika u Palestini. U prvom redu želimo da istaknemo zaključak o osnutku kolonizacijonog fonda, koji je već trebao biti ostvaren prema zaključku XIII. kongresa. Taj fond, koji treba osnovati u okviru Keren liajesoda, ima da obuhvati sve predujmove za produktivne izdatke, koji su već prije podijeljeni i koji će se u buduće podijeliti kolonistima kao i sve one investicije, što ih je Egzekutiva već prije uložila u pojedine kolonije i preduzeća. Svrha je ovoga fonda, da se novci, koje je Keren Hajesod dao kolonistima za produktivne svrhe, opet povrate Keren Hajesodu tako, da Keren Hajesod ne će morati svih 100 posto svojih izdataka namaknuti sabiranjem u diaspori. Ostvarivanje ovoga zaključka o osnutku kolonizacijonog fonda ima kao preduvjet, da se izmedju kolonista i Keren Hajesoda sklope ugovori, prema kojima će kolonisti po stalnom jednom planu otplatiti Keren Hajesodu sve, što su ođ njega dobili. Do danas još nije nadjena mogućnost za sklapanje takovih ugovora ne samo sa Keren Hajesodom, već ni s Keren Kajemetom. Nije još stalno, s kim će Keren Hajesod da sklopi ugovor, da li s pojedinim kolonistima, s pojedinim grupama ili sa sasvim novom jurističkom osobom. koja se tek ima stvoriti. Kongres je naložio Egzekutivi, da čim prije izradi uzor-statut i da ga predloži Akcijonom Odboru na odobrenje. Od najvećeg je zamašaja za naš kolonizatorni rad zaključak o zemljišnoj politici. Konačno je ipak prodrla u sve krugove spoznaja o važnosti zemljišne politike i da se kupovanje zemljišta ne može prepustiti slučaju, već da se mora provesti po nekom sistemu. Keren Kajemet vraća se opet prvotnoj svojoj zadaći, da bude nosilac zemljišne politike u Erecu. Keren Kajemet imati će u buduće da kupuje veće suvisle komplekse poljoprivrednog zemljišta za provedenje velikih kolonizacijonih planova. U gradov ma ima da kupuje zemljišta, koja leže na periferiji za osnutak predgradskih naseobina, a iznimno može , kupovati i u gradovima zemljišta za važne nacijonalne institucije. U buduće ustanovit će kongres sinjer-

2

»2 I D O V«

BROJ 42