Жидов
niče za zemljišnu politiku. Sve eijonističke institucije moraju se podvrći ovim principima, a institucije, koje stoje izvan cionističke organizacije ili pojedinci, koji se bave kupnjom zemljišta, dobit će potporu organizacije samo onda, ako se podvrgnu ovim principima. Kongres se nije zadovoljio samo ovim zaključcima, kojima je tek dao opće smjernice za rad Keren Kajemeta, već je pošao i korak dalje na putu centralizacije zemljišne politike proglasivši Palestine Land Development Company kao centralno društvo za kupovanje zemljišta. Ujedno je kongres nastojao da Palestina Land Development Company-u doista dade mogućnost, da vrši svoj zadatak kao centralni institut Cijonističke organizacije time, što je zaključio povisiti glavnicu P. L. D. C. od 75.000 funti na 150 hiljada funti. Na taj će se način možda najbolje stati na put spekulaciji sa zemljištem. ako se uopće može bez državne pripomoći pobijati ova ružna pojava. Svi su faktori složni, da će poljoprivreda i dalje biti osnov našega kolonizatornoga rada, pa je i za nju votirana gotovo V*. cjelokupnoga budžeta. Ali i za gradsku kolonizaciju, te podupiranje obrta i industrije kongres je ovaj put votirao ma i čedna sredstva. Tako je zaključio, da se podjeljuje sa strane K. K. L. zemljište, a Keren Hajesod da daje dugoročne gradjevne kredite za gradnju radničkih predgradskih naseobina. Shunat Ovdim, Olim Bonim i Solel Bone svi će dobiti, od Keren Hajesoda zajmove, da uzmognu provesti nužne gradnje. Isto tako votirao je kongres 2000 funti za obrtničku banku. Za podupiranje industrije zaključen je osnutak industrijske banke s kapitalom od 25.000 funti, pa će trebati akcije ovoga instituta prodati, da ne ostane to tek samo zaključak na papiru, i ako se predsjednik Motzkin, ogradio protiv toga, jer kongres ne stvara zaključke na papiru. Praksa će pokazati, koliko je opravdan taj optimizam. I kao što je kolonizatorna komisija nastojala, da pripravlja sredstva i mogućnosti za kolonizaciju, tako je i subkomisija za Aliju i Hahšaru nastojala, da stvori institucije, koje će se brinuti za ljudski materijal, koji ima doći u Erec Jisrael. I tu se razvila ona velika borba radničkih stranaka protiv jednog dijela centruma, grupe Et Livnota i Mizrahija. Prema zaključku XIII. kongresa sačinjavaju Mahlakot Avoda (komisija za prosudjivanje kvalifikacija petenata za imigraciju) zast. radn. stranaka i Hehaluc-organizacije, te jedan zastupnik prezidija pal. ureda. Naravno, da je ovakav sastav omogućio vrlo partaičan postupak, na koji su se tužile sve stranke, a rezultat bio je zaključak, da će od sad biti u Mahlakot Avoda paritetno zastupane radničke i druge cijonističke organizacije. Kongres je nadalje priznao sve postojeće Hehaluc organizacije i što više i one, koje će se tek stvoriti. (Nastavit će se).
Zagrebačka općina i novi zakonski predlozi
u. Vi ste u stupcima Vašega lista opširno pisali »o predlogu zakona o verskim zajednicama i njihovim medjusobnim odnosima«, pa uslijed toga ne treba da se očitujem o pojedinim odredbama toga predloga, već hoću, da još. prije, no što ću preći na pojedine odredbe »predloga zakona 0 verskoj zajednici mojsijevaca u kraljevini SHS« kažem nekoliko riječi općenito k ovome predlogu. Moram odmah naglasiti, da je ovaj zakonski projekat sasvim neprihvatljiv, ako sebi dajemo odgovor na pitanje, koju je svrhu imao u vidu projektirani predlog. Nije mu mogla biti namjera, da uredi interne židovske poslove, jer bi to bila eklatantna povreda čl. 12. ustava, prema kojem »usvojene i priznate vere samostalno uređuju svoje unutrašnje verske poslove«, a židovska vjera po I. stavci al. 3. člana 12. ide u red usvojenih vjera. Ako dakle ne spada u kompetenciju zakonodavne vlasti, da uredi unutrašnje vjerske poslove, spada u njezinu kompetenciju organizacija pripadnika usvojene vjere, i odnos te organizacjie prema državnoj vlasti. 1 tu treba odmah istaći, da je židovstvo doduše jedna vjerska etnička cjelina, ali u svojoj. org. je ono u pojedinim zemljama posve samostalno. Istorijom stvorio se i ustalio tip te organizacije u vjerskoj općini stanovitoga mjesta i to tako, da je svaka vjerska općina za sebe činila, posve samostalnu korporaciju. Jasno je da državna vlast, dok god nije provela t. zv. rastavu crkve od države ili države od crkve ima interesa na pitanju vanjske organizacije pojedine vjeroispovjesti, pa prema tome i pravo, da odredi ona načela, što ih država stavlja pojedinim vjeroispovjestima kao osnov organizacije sa gledišta državnog interesa, t. j. državnoga nadzora. Jedino taj vanjski pravni odnos izmedju države i vjerske općine trebao bi dakle da uredi projektirani zakon. Ali jer se on ne ograničuje na te vanjske poslove organizacije, nego griješi protiv jasne odredbe čl. 12. Ustava, jer se predloženi zakonski nacrt protivi duhu židovstva, jer u pojedinim naredjenjima ruši unutrašnju snagu postojećih i uredjenih vjerskih općina, jer slabi financijalnu njenu jakost i uništava njenu moralnu jakost, koja bazira na autonomiji, jer nadalje stvara židovstvu posve tudju instituciju hierarhije, moramo da odbijemo projekat, koji dira u ustavom nama zagarantovanim pravima. Velik dio židovskih vjerskih općina u našoj državi organiziran je na temelju posebnih zakona »o uredjenju židovskih vjerskih općina«. Taj zakon statuirao je načelo: a) Jedinstvene općine na stanovitom, zakonom odredjenim, teritoriju, b) posvemašnje samouprave. Židovske vjerske općine u Hrvatskoj i Slavoniji uredjene su zakonom hrvatskoga sabora od 7. februara 1906. Na osnovu toga zakona židovska je bogoslovna općina sebi odmah stvorila statut. Ovaj se je zakon pokazao koristan i po državnu vlast 1 po vjerske općine. Stoga sam mišljenja da bi trebali recipirati taj hrvatski zakon naravno irz nužne preinake, i uvaženje
faktičnoga stanja, što će ga zakon zateći u času kad stane na snagu. A sad bih htio preći na pojedina naredjenja ovoga zakonskoga predloga i da odmah prigovorim naslovu. Kao što sam već istakao, židovstvo se za udovoljenje svojih kultusnih, prosvj. i socijalno-karitativnih potreba organizovalo u općine, nazivajući ih vjeroispovjedne. crkvene, crkveno-školske, bogoštovne općine. To su bile javnopravne korporacije sa posvemašnjom autonomijom, koje su stajale isključivo pod nadzorom ministarstva vjere. Državni zakon, koji će urediti, van jskopravne odnose takove općine imat će za predmet samo organizaciju, pa je stoga potrebno, da se to očituje već i u naslovu zakona, koji bi imao glasiti: »Zakon o uredjenju židovskih vjerskih općina«. Opće odredbe posve su suvišne. U čl. 1. ima ustanova dijelom iz ustava dijelom iz zakonskog predloga o vjerskim zajednicama i njihovim medjusobnim odnosima i iz nekih drugih zakona, a konačno i takovih, koji zapravo spadaju u statut vjerske općine. Već čl. 1. polazi sa neispravnog gledišta, jer židovska vjerska zajednica nije obilježena državnim granicama. Židovi cijeloga svijeta čine jednu vjersku i etničku zajednicu. Od te zajednice valja dijeliti vjersku općinu. Ove vjerske općine imadu da se staraju oko vjerskih potreba (podrazumijevajući ovdje kultusna, prosvjetna i socijalno-karitativna« pitanja), pa je pitanje državljanstva posve nuzgredno. p I obred je samo jedan, kao što sam to već ranije istakao. Nejasno je nadalje, što zakon misli dijeleći Židove u one. »koji su organizovani u vjeroispovjedne opštine kao i u one, koji žive u diaspori«. I ako to nije izričito statuirano ipak iz čl. 49. proizlazi, da svaki pripadnik ma koje vjeroispovijesti mora da participira na »verskim prinosima« tako dugo, dok iz odnosne vjere ne istupi. Židov prema tome mora da bude pripadnik svoje općine, pa uslijed toga nema Židova izvan općine. Ali da to nije zakonom predvidjeno mi bi morali tražiti da se zakonom odredi, da je svaki Židov pripadnik one općine u području koje ima svoje prebivališteDržavljanstvo nije pri tome od utjecaja. To pitanje može biti od važnosti tek kod sudjelovanja u općinskoj upravi t. j. kod pasivnog izbornog prava. Mišljenja sam da pošto se u našim općinama radi o židovskim pitanjima da nema razloga da bi se oduzela jednome Židovu mogućnost suradnje samo zato što nije naš državljanin. Razložio sam već svoje gledište o jedinstvu obreda ,te slijedom toga o tome da na jednom području treba da bude samo jedna općina uz uvaženje već ranije zauzetog stanovišta o općinama, koje već postoje. Posve je prema tome protivan biti židovstva istup iz jednoga obreda i prelaženje u drugi, jer takošto nije moguće. Unutar jedinstvene općine treba voditi brigu o uredjenju bogoslužja koji će udovoljiti stanoviti krug pripadnika. To je pako stvar koju ima da uredi općinski statutVeć sam prije istakao rdjavu terminologiju. Sasvim je neispravno i nepravnički kad čl. 7. daje pravo sticanja i posjeda imovine i raspolaganje s njome »verskoj zajednici mojsijevaca predstavjenoj po svojim zakonitim duhovnim i versko-sa-
BROJ 42
»Ž 1 D 6 V«
3
Darujte za halučbu farmu