Жидов

jednom došk) 50 ribara iz Soluna. Tamo je -potrebno da> se razvije ribarstvo. Pošto su Jevreji u Solunu dobri ribari, to su pozvani u Palestinu, da se tamo nastane i da uv.edu ribarstvo, -od čega bi Palestina imala velike koristi. Oni su tamo bili tri nedjelje i nijesu mogli nikoga da nadju. Bili su te tri nedjelje smješteni, a jednog dana im je jedan od centralnog odbora rekao da nijesu ni znali da su došli. Zbog toga je potrebna organizacija i za sefarde. Kada se govori o separatizmu moram spomenuti riječi koje je rekao rabin Uzdel. On je rekao: Gospodo mi smo pokrenuli tu akciju iz najčistijih jevrejskih i cdjonističkih pobuda. Daleko smo od svake pomisli separatizma. Vi znate, da je nama najviši ideal Geula. Kada bi netko došao k meni i rekao dobit ćeš Geulu, ali ako uvedeš separatizam, ja bih se odrekao Geule. Možete pojmiti kada čovjek tako govori, da tu nema separatizma. Zato kažem nije potrebno da se bojimo te organizacije. Pa kod nas bit će potpredsjednik dr. Salomon Alkalaj. On je predsjednik Bne Brit lože, a u tom društvu ima sefarda i eškenaza. I mi se uvijek slažemo. Zato sam smatrao potrebnim, da vam dadem obavještenja o značenju sefardske organizacije, koja radi u jevrejskom duhu, a u isto vrijeme na korist obnovmoga rada u Palestini. Dr, F. A. B r u c k (Zagreb) u temperamentnom govoru razlaže svoje mišljenje o aktuelnim dogadjajima i potrebama našega Saveza. Traži više optimizma u našim vijećanjima i našemu radu. Prelazeći na sarajevski spor kaže, da se taj spor krivo prikazuje kao spor Sefarada i Aškenaza. Bio je u mnogim mjestima gdje Sefardi i Aškenazi žive kroz stoljeća u bratskom l odnosu, a da se izvan hrama ne zna tko je Sefard, a tko Aškenaz, Sarajevski spor potisnuo je mnoge prijašnje cijonist. radenike u pozadinu, pa nam je dužnost da ih opet privedemo našemu radu. Žali se što se ovo Sav. Vijeće nije upotrijebilo za: veliku cijonist, manifestaciju te spočitava našim delegatima na kongresu u Beču, što nisu u Zagrebu posebno izvjestili o kongresu. Od Balfourove deklaracije, dakle od godine 1917. mi imademo samo jednu izjavu srpske vlade po dru. Vesniću, njegovo pismo dru. Albali, gdje kraljevina Srbija prva pozdravlja Balfourovu deklaraciju. Od onoga doba naše cijonist. vodstvo u Jugoslaviji, kako god su se političke prilike promijenile nije stavilo nikakav upit na našu vladu Kraljevine SHS, kakav stav ona zauzima prema mandatu Engleske nad Palestinom. Treba da i u tom pogledu imamo nekakav oslon u našoj državi, a važno je to i u agitacijone svrhe. Takovo, bi nam izjava veoma 'koristila: i pružila samopouzdanja. Pred koji dan izašla je izjava u tom smislu od našeg ministra vanjsMh posala dna. Ninčića jednome novinaru. Ali to nije bilo inicijativom našega vodstva. Mi trebamo izjavu, naše vlade k,ao što je Jo učinila u posljednje vrijeme ponovno Čehoslovačka. Rumunjska i Poljska. Drži da je bila dužnost vodstva da: pismo dra. Vesnića otpremi narodnoj i sveučilišnoj biblioteci u Jerusalcm, jer tp pismo nije privatan, nego javni akt, koji ima medjunarodnu važnost. Takav akt ima da bude u posjedu čitavog žid. naroda, jer je Vesničevo pismo doduše poslano dru, Albali, ali njemu kao zastupniku židovstva u kralj. Srbiji. Spočitava vodstvu da nije dalo inicijativu kod naših akademija i vlade te drugih znanstvenih instituta, da svoje edicije šalju nar, i sveuč. biblioteci u Jerusolimu. (Povik; Da. je gosp. dr. Bruck pomno čitao »Židov« znao bi da se i u tom smjeru radilo). Navadja primjere včeske, francuske S talijanske vlade. Spočitava da se u pitanju optanata u Vojvodini, koje je ujedno i političko pitanje nisu poduzeli potrebni koraci. (Povik: Zato treba da se brine Savez bog. općina. To nema veza s cijonizmona!) Pa zar nema to veze sa. židovskim narodom, koji mi zastupamo? Zašto se nije ništa učinilo za naš srednji stalež, koji propada, a brojno je zastupan u našoj organizaciji? Zar se nije moglo ništa učiniti da se taj kapital spasi za Palestinu, kako se-to čini u Poljskoj? Predlaže da vodstvo i o tom vodi računa i da se organizira i sudjelovanje našeg srednjeg staleža u izgradnji Palestine. Vodstvo naše zemaljske .organizacije nije moglo donijeti uspjeha u onim pitanjima, što ih je trebalo riješiti iz razloga, što nije upotrijebilo instrumenat idealizma. Mi moramo da agitujemo u smislu idealizma, jer je to primarno, jer ćemo tako pobuditi oduševljenje i naći saradnike. Drago S t e i n e r: Skanjivao bih se da govorim ■o stvarima, koje su već iznešene, ali jer nisam čuo, •da se danas raspravlja o stvarima, koje zaokup-1 java ju sav cijonistički svijet, držim da bi bio propust, kad ne bih iznio pred Savezno Vijeće, pojave iz svijeta, koje nas zaokupljaju, i koje nijesu u dovoljnoj mjeri iznešene. Naše Savezno Vijeće nije

samo zato zvano, da se u prvom redu i uglavnom bavi -interesima, koji su lokalne naravi, i ako priznavani važnost tih pojlava. Šteta bi bila da ovo kratko vrijeme upotrijebimo isključivo na nesuglasice, koje su se pojavile tokom prijašnje t sadašnje radne godine. Naprotiv ja osjećam, da se trezvenom rasudljivosli mora da konstatira, da naš rad nije dovoljno vezan o naš primarni cilj, o hebrejsku radnu Palestinu. Što mi činimo? Ispunjavamo naše Vijeće raznim organizatomim pitanjima, kako hi se ovo ili ono upriličilo, 'kako bi se podigle mjesne organizacije i si. Ja osjećam, ako ćemo poći ovim smjerom nekoliko godina, da se samo zabavljamo organiziacijonim pitanjima, da će nastupiti čas, kada ne ćemo imati što da si medjusobno kažemo, ne će biti interesa za stvari, koje su davno imale hiti riješene. Ja se. snebivam, kada čujem, da se govori o dekađenci kod nas. Zar je na primjer Ahdut Hacofim dekadentna pojava? Kada se to vidi mora se bez. uvjetno i upravo radi tih lijepih početaka da ponovno postavi postulat hebrejskog nastojanja svih nas. Izgovor je, kada se hoće da radi samo na hebraizacijd djece. To je Lijenost i desinteresment komotnog burzu ja. Taj nikada ne će biti u stanju, da prosudi probleme, koji postoje, ako ne bude živo povezan s Palestinom, a to je moguće jedino hebrejskom kulturom, odnosno hebrejskim jezikom. Ja ću postaviti 'jednu analogiju. Jezična renesansa naroda u kojem mi živimo, započela je svakako pod povoljnijim uvjetima nego kod nas. Uvijek je bilo povezanosti uz zemlju, ali je ipak trebalo podstreka, da se taj jezik razvije i usavrši, da bude sopstvenost intelektualaca. Ja ču da upozorim na činjenicu, da su Ilirci u svojim »zrelim-« godinama počeli da se bave tim jezikom, a nijesu govorili; prepustimo to djeci. A mi da sc bavimo samo beživotnim organizacijonim stvarima, kao sada? Ja priznajem, da je naš položaj teži. Mi nemamo zemlje, niti onog zdravog kadra naroda, kojeg sačinjava seljačka klasa, iz kojeg bi mogli da crpimo snagu i oduševljenje za tu našu nu renesansu. Ali mi imamo od dvije hiljade godina onamo kulturu, imamo vezu, pa makar ona bila i duševna, a ta je veza klasični hebrejski duh u hebrejskom jeziku, koji ne smije da se degradira u tom smislu na zabavu u dječjim vrtovima. Jer taj je duh naša jedina sopstvenost, jedino, a zato i najviše iskonsko što smo dali svijetu. Pa da, nam upravo danas bude sfingom, nepoznanicom, s kojom nismo sposobni da se služimo? Ne ću da vam stavljam u dužnost da učite hebrejski, Govorite hebrejski! Ne tiče me se, kako ćete svladati poteškoće. Onaj, koji traži izlaz, taj če sam doći do zaključka, da nemamo druge veze sa svojim narodom osim hebrejskoga duha uz jcvrejsku grudu u Palestini. Sve ono što smo danas tretirali ovdje, to su lokalni problemi. Oni me zaokupljaju, dok su predamnom. Ali da je svaki sastanak ispunjen debatom o njima, io ne može nikoga zaokupiti toliko, da bi ga moglo vezati za vrijeme jedne čitave radne godine ili čak za vrijeme čitavog života uz cijonistićki rad. Mi ne možemo sav život da posvetimo ovim pitanjima dobre administracije. To nije naš cilj. Držim, da je mnogo važnije, da se svi vaspitamo u problemima, koji su zajednički cijelom jevrejstvu, a koji su danas i te kako aktuelni i koji ovdje nisu bili u dovoljnoj mjeri naglašeni. G. Lav Stem je jučer nabacio pitanje krimskog projekta. Ovo pitanje nije samo političko već socijalno i ekonomsko i ako nije zrelo u smislu ostvarenja, svakako mora da odredimo naš stav prema istom. (Glas: Nije nužno!) Za mene je nužno! Mi neprestano naglašujemo potrebu produktiviranja jevrejskih masa; na pr.oduktiviranju »Luftmenscha«, koji su živjeli za vrijeme ratnih i poslijeratnih godina, kada se nije radilo konstruktivnim radom, nego kada se radilo na burzi, stvaralo i rušilo egzistence u atmosferi okoline. Vi velite, da nije nužno, da se govori o krunskom projektu, koji znači jedan pokušaj privlačenja jevrejskih masa ka produktivnom radu. Hoćete Ii pustiti da te gomile stradavaju! (Glas: Mi nemamo nikakova utjecaja na to). Sramota, da to priznajete! Moramo da se pozabavimo tim pitanjem. To nije stvar članaka. Ja ne vidim mogućnosti, da se Jevreji Rusije nasele u onoj mjeri u Palestini, kako bih ja to htio. Jer Palestina za mene znači selekciju masa jevrejskoga naroda. Ja se čudim gospodo ovakovom vašem stavu. Vi ste čitali u novinama, da je u Berlinu od Welthilfskonference pozdravljen taj projekt baš sa stanovišta produktivnog rada Jevreja u Rusiji. Mi zahtjevamo od ovog Saveznog Vijeća, da se jasno izjasni u pogledu krimskog projekta.

Ono ima da pozdravi taj projekt kao jedinu mogućnost, da se Jevreji u Rusiji privuku zemlji, (Glas: To nije cijonističkal stvar. To je u najboljem slučaju jedna humanitarna stvar). Ja vidim u ovom. i te kako cijonističku stvar. Odnosno jevrejske Palestine imam da naglasim ovo. Nije moguće da si predstavimo Palestinu kao azil. u koji hoćemo da preko noći uselimo jevrejske mase onako nepripravne kao što danas stoje. Ja sam imao prilike da prosudim mogućnosti tih naših ljudi, koji su htjeli da se nasele u Palestini. Ja sam uvjeren da: postoji jedna bijeda Jevreja u Makedoniji i kod nas. Kada pako čitam izvještaje tih ljudi, koji h,oče da se nasele u Palestini, ja sam pripravam da priznam da su ti ljudi htjeli i ekonomski da iskoriste Palestinu, ali bi oni uslijed svojih nepodesnih zvanja mogli da! padnu na teret budžeta palestinske Egzekutive, koja ne će moći da smogne sredstava: za njih. Kad pristupamo kolonizaciji Palestine mi bismo htjeli da svim ljudima koji se izjarve spremnima da rade u Palestini, dademo mogućnost za useljenje. i«o nai laj način ni bismo stvorili jedan nemogući živalj, koji sa tamošnjim prilikama nije u vezi. Zbog toga ma moramo da pozdravimo projekat produktiviranja: jevrejskih masa i na drugim mjestima čitavoga svijeta, pa bilo to mjesto Krim ili Argentina. Ja zato molim ovu konferenciju, da sc izjasni u pitanju krimskog projekta. Nadalje u smislu onoga što sam uvodno rekao, da Savez Cijonista: Jugoslavije preuzme na sebe odgovornost za razvitak hebrejskoga pokreta kod nas, a ne da to prepusti općinama, koje nisu u slanju da to rade, jer one za to nisu spremne i jer nemaju podloge, koja je potrebna zas takovu inicijativu. To je uostalom budžetarna stvar. Budžet je lijepa stvar na papiru. Nije moguće, taćno opredijeliti, koliko ćemo izdati za ovu ili onu svrhu, ali ako se stvori predispozicija u budžetu, onda je preuzeta barem moralna odgovornost, da će se te cifre po mogućnosti i namaknuti. Hebraizacija je jedini način, da sc jevrejstvo privuče uz palestinski život, koji jedini danas može da ispuni svia naša Savezna Vijeća, a ne samo današnji Sto sc tiče izvještaja Saveznog Odbora o našem napretku i o onim stvarima, koje nijesu uspjele, moram da izjavim da priznajem i da visoko cijenim rad nekolicine gospode iz Radnog Odbora. I ako sc sa ideološkog stanovišta nc slažem s gnadjanskim liberalnim cijonizmom iz kojih predstavnika je bio sastavljen ovaj R. 0., ja ću u cilju jedinstva naše organizacije i da se ne veh, da jc ovo Savezno Vijeće bilo ispunjeno nedostojnim argumentacijama, koji bi mogli da naškode ugledu našega Saveznog Vijeća, al i bez obzira na incidente kod izbora za Cijonistićki kongres, ja ću da glasujem za dccharge ovome Radnom Odboru, u nadi dai će sva razna pitanja povoljno moći da riješi vrijeme. U to ime ja mislim da sam ovlašten da! mogu glasati za deeharge prošlom Saveznom Odboru, već zato jer se nadam da će program, koji će iznijeti nov.o Savezno vodstvo biti postavljen na zdravim temeljima za naš rad u novoj godini. Inž. Schallinger (Beograd): Žali, da ne vidi na dnevnom redu točku o propagandi i čini mu se, da je sve u Savezu umorno. To ne bi smjelo biti, jer mi smo tek na početku našega rada, a ne pri završetku. Velik dio naših sumišljenika drži se pasivno. Praktički rad za obnovu Erec Jisraela traži doduše namicanje sredstava, ail novci su samo sredstvo cilju. Mi zanemarujemo propagandu i produbljivanje našega cijonističkoga shvaćanja. Ne znamo iskorištavati pojedine momente. Hoće samo jedno da spomene: stojimo pred drugim novembrom, pa bi Savez morao sve da uradi, da taj bude svagdje svečano proslavljen, ako se već ne može postići, da se slavi kao narodni blagdan. Bilo bi vrlo podesno, da bi Savez našao sredstava, za jedan putni stipendij za Palestinu, ea jednoga omladinca iz Jugoslavije. Time bi se omogućilo, da svake godine bar jedan omladinac dodje u uži kontakt s Palestinom, što je od neprocjenive vrijednosti za naš rad. Konačno se govornik bavi šekelskom akcijom te traži, da se ova provede s mnogo više rigoroznosti i da se svakom ne daje u ruke šekel, Šckel smije da uzme samo onaj, koji znade, da je to ispovijed, koja obvezuje na bezuvjetnu diseplinu prema vodstvu čijom organizacije. Apelira na sve sumišljenike, da složno rade na ojaćanju i izgradnji našega Saveza. Steiner (Vukovar). Ne želi čuti duge govore pune fraza. U svemu dosadašnjem razlaganju mi smo čuli kritike, ali nijesmo čuli program i način, kako će se u buduće raditi. Imam ovdje nekoliko točaka koje ću spomenuti. Najprije halučka farma. Govori se da još fali toliko, a ne zna sc

BROJ 45.-47.

»ŽIDOV«

13