Жидов

K procesu protiv Steigera

Petoga septembra 1924. boravio je u Lavovu predsjednik Republike Poljske Wojciehowsky. Posjeta državnog glavara bila je u te dane predmet općega interesa lavovskoga pučanstva. Kad je nekom prometnijom ulicom u gustom špaliru općinstva prolazila kočija, u kojoj je sjedio predsjednik republike, bacio je netko prema kolima bombu, koja srećom nije u pravo vrijeme eksplodirala. Pučanstvo se videća gdje pada bomba razježaio na sve strane. Prekasna eksplozija bombe nije nanijela nikakove štete. Nekoji od očevidaca tvrdili su, da je bacio bombu neki čovjek, odjeven u svijetli ogrtač. Kad je Stanislav Steiger, mlad čovjek, Židov, koji je ranije bio na mjestu gdje se zbio atentat, izašao iz veže, kamo se bijaše sklpnuo, držala je neka 38-godišnja plesačica Pa s t er n ako v a, da je on atentator. Na temelju njezine tvrdnje uapšen je Steiger. Odmah nakon atentata proglašen Je prijeki sud i Steigera staviše pred ratno sudište, koje zbog pomanjkanja dokaza i zbpg toga, što su postojale otegotne okolnosti protiv vjerodostojnosti glavne svjedokinje Pasternakove, nije moglo da donese osudu, pa je postupak protiv Steigera predalo redovnim sudbenimi vlastima. Zbog posjete predsjednika republike bio je ogroman broj policista i detektiva stavljen u službu. Pa ipak se desio atentat. Trebalo je dakle barem krivca uhvatiti, kad se već nije mogao da spriječi atentat. Lavovska policija mora da skine sa sebe blamažu bilo p,od koju cijenu. Toj je policiji bilo poznato djelovanje organizacija, za koje je postojala sumnja, da su spremile atentat. Dočula je i za prilično točne indicije, koji naznačuju tragove u posve drugom smjeru nego što ih uporno slijedi istraga protiv Steigera. Nekim odgovornim službenim licima činilo se najoportunije, da grade dalje na izjavi plesačice Pasternak i da s dola i s brijega dobave dokaze protiv Steigera. Proces, koji se nakon 14-mjesečne istrage, počeo da vodi 12. oktobra pred pprotnim sudištem u Lavovu pokazao je sav nemoral, što se krije u tom komplotu, kojemu bi mogao da padne žrtvom na temelju mnogih dokaza, nevin čovjek. Poljska antisemitska štampa dobila je dobru temu i odličan materijal. Lavovskoj policiji bilo je već u počecima istrage poznato, da tragovi atentata vode do raznih organizacija ukrajinske narodne manjine u Poljskoj. Ah ona je i dalje tvrdoglavo uplitala Židova Steigera u spletkarsku mrežu raznih tvrdnji i svjedočanstva. Godinu dana prije početka sadanje glavne rasprave bilo je na temelju jednoga pisma ukrajinskoga vojničkog komiteja židovskom dnevniku »Chwila« u Lavovu jasno, da je atentator član toga komiteja. Medju aktima procesa koji se sada vodi u Lavovu nalazi se izvještaj poljske pogranične stanice u Katowitzu, u kojem se govori, da je 2, oktobra 1924, prešao poljsku granicu neki Ukrajinac Teofil 01šanskyi da ga je njemačka pogranična stani, ca u Beuthenu uhitila. Njoj je Olšanski izjavio, da je član ukrajinskoga vojničkog komiteja i da je po njegovu nalogu dne 5. septembra 1924. počinio atentat protiv predsjednika Poljske. Olšansky imao je oveću svotu novaca, rekao je, da putuje svome prijatelju u Berlin, koji je zaposlen u njemačkom nacijonalnom protupoljskom propagandnom uredu. Policija u Beuthenu istražila je tektonski, stoje li tvrdnje Olšanskoga o tom prijatelju, pa kad su se te tvrdnje pokazale istinitima, pustila je Olšanskoga da putuje u Berlin kao politički bjegunac. Ovaj izvještaj poslala je pogranična stanica u Katomtzu, svojevremeno vladi u Varšavu, a odatle je bio dostavljen sudu u Lavov. Židovski narodni zastupnici u poljskom parlamentu urgirali su kod ministra izvanjih posala i svih kompetentnih ministara, da zatraže od vlasti u Berlinu akte, koji se .odnose na izjave Olšanskoga pred policijom i sudom u Beuthenu i na njegov boravak u Njemačkoj. Njemački državni ured za izvanje poslove opirao se tome da dade ma i prepiše ovih akata o toj stvari, jer oni terete mnoge osobe, koje su pomagale Olšanskoga. Medjutim je dne 7. novembra predsjedatelj rasprave protiv Steigera objavio, da akti iz Berlina imadu u ponedjeljak dne 9. novembra stići sudu. Tu se u glavnome radi o iskazu Olšanskoga pred policijom u Beuthenu, koja ga je uvjetno odsudila na zatvor od dvije nedjelje zbog nepovlasnog prelaza granice. Prvi javni čin koji se .odnosi na ranije glasine, da je počinitelj atentata član ukrajinskoga vojničkog komiteja i to upravo student Teofil Olian8k y zbio se u pruskom zemaljskom saboru. Dne

17. oktobra stavio je nar. poslanik dr. B a d t, socijalni demokrata, pitanje na pruskog ministra aa unutarnje poslove Severinga, što je poznato kompetentnim njemačkim vlastima o dogadjajima i izjavama, o kojima govori izvještaj pogranične stanice u Katovvitzu, predan sudu u Lavovu. Odgovor ministra Severinga na to pitanje bio je potvrda svega onoga, što je rečeno u tom izvještaju, a u nekim tačkama daje i opširnije informacije. Teofil 01šansky je rodjen 17. marta 1905. u Hirovu (Poljska), ukrajinski 'Je državljanin. Policija u Beuthenu u Gornjoj Šleskoj uhitila ga je zbog n©povlasnog prelama granice. Tu je izjavio da je po nalogu ukrajinske vojne organizacije (Ukrajinska - Viškva - Organizacija) pred nekoliko nedjelja oko 3 sata poslije podne počinio u Lavovu atentat, bacivši bombu prema kolima, u kojima je bio predsjednik poljske republike. Podjednako je 01šansky naveo i imena osoba, koje su mu pomogle pobjeći iz Poljske. Sve je te izjave potvrdio i a sudbenoj istrazi, na javnoj sjednici suda u Beuthenu, dne 4, oktobra 1924, Sud se je uvjerio da je 01šansky politički bjegunac, 15, X. 1924. javio se 01šansky u Berlinu. Odavle je 2. septembra 1925. otišao u Marienburg, Kratko vrijeme nakon toga za m e o mu se trag. Proces protiv Steigera naliči u mnogočem Dreyfussovoj aferi. Ugledni pravnički krugovi u Poljskoj vjeruju u Steigerovu nevinost. Na samoj raspravi pokazalo se, koliko neistina imade u tvrdnjama raznih svjedoka, kako se nesmiljeno postupalo sa okrivljenikom i kako su neke osobe na policiji, naročito njezin direktor Rheinlander, pa komesar Kaj dan i drugi činovnici, na proizvoljan način, uz prijetnje i obećanja htjeli da konstruiraju neku krivnju Steigerovu. Steigera brane vrsni branitelji medju kojima su dr, Grek, čuveni lavovski odvjetnik, koji l je nežidov, pa dr. L a n da u, dr. Brombergi drugi. Rasprava pred porotnim sudom traje već gotovo mjesec dana. Na početku rasprave ocrtao je Steiger svoj život. Rodjen je godine 1900, Maturirao je godine 1918. i nastavio studij na sveučilištu. God. 1923. dobio je namještenje kod tvrtke Meinl u svojstvu blagajnika. Ne pripada nijednoj stranci. Cijonista je i član udruženja Makabi. Odlučno poriče tvrdnju, iznesenu u istrazi, da je komunista. Nikada nije imao veza sa komunistima. Crta dalje što se desilo kritičnoga dana i kako su ga uapsili. Steiger govori odlično poljski, a svoj iskaz završio je riječima; »Ja sam žrtva nesretnog slučaja, ali nijesam učesnik atentata«. Drugog dana rasprave nastavljeno je preslušavanje Steigera, Nekoji su njegovi iskazi donijeli iznenadjenja. Potresno bijaše njegovo crtanje o postupku, kako su na policiji nastojali da od njega izmame priznanje. Na poziv predsjedatelja ponovno je ocrtao svoje doživljaje onoga kritičnoga dana i prikazao, kako je svjedokinja Pasternak rekla policijskom činovniku: »Čini mi se, to je onaj čovjek, koji je bacio bombu«. Na policiji se Pasternakova više osokolila pa je govorila .odrešitije: »Jest, ja ga prepoznajem, on je atentator«. Na policiji mu nisu nikada dopuštali da upravi ma i jedno pitanje na Pasternak ovu, Steiger je završio svoj iskaz riječima: »Vazda su mi za istrage na policiji htjeli utuviti u glavu da sam komunista i da sam kao takov pokušao atentat. Izjavljujem da nijesam nikada pripadao kakovim tajnim grupama; moj živ.ot leži ovdje jasan svemu svijetu, ja nijesam mogao biti zločinac«. U četvrtak dne 15, oktobra završeno je preslušavanje Steigera. Tu je Steiger odgovarao na pitanja o prilikama o očinskoj kući, gdje je vladala harmonija židovske porodice. Nije imao razloga da bude pesimistom i nikada nije imao simpatija za radikalne smjerove. Kao prva svjedokinja preslušana je plesačica P asternakov a. Ona ne može da tačno kaže, gdje je stajala za vrijeme atentata, ali stalno tvrdi, da je Steiger bacio bombu. Značajna je i njena izjava, da osim Steigera nije vidjela nikoga drugoga, dok u drugu ruku govori, da zbog mnoštva ljudi nije mogla da vidi kola u kojima se nalazio predsjednik republike. Budući da izjavljuje, da je Steiger izvadio bombu iz nutarnjega prsnoga džepa svoga ogrtača, pregledava se Steigerov ogrtač, pa se ustanovljuje da na njemu uopće nema takovga džepa. Iza nje preslušan je svjedok L e v i c k i, koji je u istrazi tvrdio, da je osim Steigera, za koga je mislio da je atentator vidio nekog mladog čovjeka, kako žurnim korakom odmiče od kritičnoga mjesto. Svjedok U 1 a m iskazuje, da je vidio, kako bomba nije bačena sa trotoara za pjeiake, gdje je stajao Stei-

ger, nego dalje nadesno sa kolnika. Svjedok Ulam gledao je sve to sa balkona kavane, U kavani je nakon atentata nastala živa diskusija, u kojoj je neka gospodja govorila, da je čovjek, koji je bacio bombu imao smeđji ogrtač i tamni šešir. Svoja opažanja javio je Ulam policiji, naveo je adresu i ime gospodje, ali je policija njegove navode ignorirala. Tek mnogo kasnije bili su on i ta gospodja preslušani na policiji. Svjedokinja Klara Marksamer na policiji i pred prijekim sudištem dala je izjave, koje su teretile Steigera, a na sudu izjavila je naskroz druge stvari. Zbog toga optužio ju je državni odvjetnik zbog krive prisege, pa ju je u dvorani dao uapsiti. Obrana je protiv toga protestirala. Branitelj dr. L a n d a u koji je u dvosatnom govoru iznio senzacionalne podatke o nesavjesnosti istrage, prigovorio je sudu što dopušta apšenja ovakove vrsti, jer to zastrašuje sve svjedoke, da ne odstupe od onoga što su naveli u istrazi makar je i netačno. Govor dr. Landaua otkrio je uz uvjerljive argumente kako se istraga nije obazirali ni na koju •vjerodostojnu vijest o tome da su atentatori drugi ljudi. Bilo ,je mnogo razloga, koji su trebali istragu navesti onamo, kuda vode tragovi Olšanskoga i Josefa B and ure, rodom iz Stry-a. Policija u Lavovu bila je u novembru 1924. pozvana od istražnoga suca da istraži alibi Bandure, da se vidi je li Bandura mogao biti atentator. Do sada nije ustanovljen lalibi Bandure, Dr, Landau ustanovio je dalje sve podatke koji su bili poznati policiji, a da ona ipak nije ništa u tom smjeru učinila. Sve što je policija učinila bio je raport komesara Kajdana, da Olšansky nije bio u Lavovu prijavljen. Na temelju otkrića dra. Landaua zatražilo je ministarstvo pravde u Vairšavl tačan izvještaj državnogal odvjetništva u Lavovu o tom predmetu. U nastavku rasprave preslušano je nekoliko svjedoka, koji su svojim iskazima otkrili nedostatke i netočnosti istrage. Najveća senzacija, procesa bio je iskaz gospodje H a r n i š, udovice pukovnika, koja je zaprisegnuti izjavila, da je vidjela, kako je bomba bačena iz drugoga kata jedne Ikuće. Razlog, da' je sve dosada šutjela, bio je u tome, što nije htjela da imade posla s policijom. Napokon se ražalila nad sudbinom Steigerovom, pa se javila obrani okrivljenikovoj, da, će pred sudom reći, što je vidjela. U nastavku rasprave skrenut je njen tečaj na korist okrivljenika. Sud je zatražio sve dokumente, koji se odnose na Olšanskoga, Banduru i sve dogadjaje u tom smjeru. Gospodja Hamiš bila je i po drugi puta pozvana, da potvrdi svoje izjave. Dalje je preslušano nekoliko svjedoka. Interesantni su bili fantastični prikazi svjedoka Romana W e r h o 1 e, člana ukrajinske komunističke organizacije. On je pored izjava. Sto pokazuju nedužnost Steigera, tvrdio, da je Steiger imao veza sa ukrajinskim komunistima. Obrani je uspjelo, da dokaže netačnost svjedokovih navoda o vezi Steigera sa komunistima. Dalji svjedoci oslabili su svojim iskazima vjerodostojnost glavne svjedokinje plesačice Pasternak, Komesar državne policije Suhenko izjavio je kao svjedok, da je 20 minuta nakon atentata došao na policiju, gdje su upravo preslušavali Steigera i Pasternakovu. On je sam preslušao Pasternakovu o pojedinostirrtp. atentata. Izjavljuje, da Pasternakova nije tada mogla da dade tačnih navoda. Na njegovo pitanje, je Ii vidjela da je Steiger bacio bombu, odgovorila je, da ie vidjela Steigera gdje bježL Medjutim se tačno zna, da je nakon što je bačena bomba, mnogo ljudi bježalo sa kritičnoga mjesta. On je Pasternakovu ponovno pitao, da U je vidjela bombu u Steigerovoj ruci i da li je opazila kako je bomba bačena. Pasternakova odgovorila je neodredjenom floskulom smetenosti; »To bijaše taj gospodin«. Na upit obrane odgovara Suhenko, da on ne bi bazirao optužnicu na iskazima svjedokinje, kalkova je Pasternakova Državni odvjetnik iznio je na raspravi, da je dobio dva potpisana pisma, u kojima mu potpisnici saopćuju, da će pod prisegom izjaviti, da su vidjeli, kako je Steiger bacio bombu. Dopisnik »Wiener Morgenzedtunga« saznao je za imena tih potpisnika, pa ih je posjetio. To su trgovci Eisenberg i E ck. Obojica nijesu znala za ta pisma, sve dok nije jednom to saopćio dopisnik »W. M.«, a drugi čitao o tome u novinama. Na raspravi od 4. novembra preslušan je Tadeus F1 a c h, zbog izjava služavke K a 1 a u z e k, koja je uposlena kod njegovih roditelja, a prije je

BROJ 49.

>2 I D O V«

3