Жидов

bila služavkom u kući dra. Leona Reicha, predsjednika židovskog parlamentarnog kluba u Seimu. Ona je uveče onoga dana, kad je bio počinjen atentat u razgovoru sa roditeljima svjedoka Flaclia izjavila, da drži Steigera krivim. Kod te je zgode ustvrdila, da se je u kući dra. Reicha održao dogovor, kojemu su prisustvovali i Steigerov otac i Steigerovi branitelji dr. Oreck i dr. Bromber. Na upit svjedoka je li to i na sudu izjavila, rekla je, da ne bi htjela počiniti neugodnosti .porodici dr. Reich. pa bi zbog toga sve zanijekala. U nastavku rasprave predala je obrana poroti originalna pisma ukrajinske tajne vojničke organizacije na uredništvo židovskoga dnevnika »C h w i 1 a« i predsjedniku apelacijonog sudišta u Lavovu. U tilm se pismima veli, da je ta organizacija spremila atentat. Budući da atentat sa bombom nije uspio, htio je atentator da samokresom izvede atentat, ali nije našao podesan čas. Policija je u masi, koja se je razbježala bez konkretne opravdane sumnje, uhvatila* Steigera. Nadalje veli u tom pismu spomenuta organizacija, da se počinitelj atentata nalazi na sigurnom mjestu. Uredništvo je ovo pismo predalo državnom odvjetništvu, ali ga je ono ignoriralo. Prvoga dana rasprave protiv Steigera pred prijekim sudom dobila je ista redakcija drugo pismo spomenute organizacije, u kojem se tvrdi, da je prvo pismo autenično, a dokazuje se to zato, jer je lavovska policija ocijenila prvo pismo kao tnistifikaciju. U daljem odsječku rasprave saslušan je kao svjedok komandant policije u Lavovu, Lukovs k i. On je odmah nakon uapšenia preslušao Steigera. Crta preslušavanje Pasternakove. Na pitanje obrane zašto je nakon kontroverznih iskaza svjedoka istragu koncentrovao samo na jednu stranu, nije mogao da odgovori. Dalje ga je obrana pitala o sadržaju prvih izjava Pasternakove. Tu je nakon pitanja dra Landaua priznao, da prve izjave Pasternakove nisu s potpunom sigurnošću označivale Steigera kao atentatora. Lukovski govori tiho i sa značajnom gestom, da nikada ne gleda u lice onoga, komu odgovara. Dalje se preslušavanje svjedoka odnosilo na njegove veze sa antisemitskim listom »Kurjer Codzieny«. Na kraju izjavio je svjedok, da je potpunoma uvjeren u Steigerovu krivnju. Za nj su izjave Pasternakove potpuno vjerodostojne, jer ie prisegla na život svoje majke i na svoju sreću, da je Steiger krivac. Dalji tok rasprave osvijetlio je mnoge interesantne momente istrage. Preslušani su bili činovnici lavovske policije i služavka Kalauzek. Ona je zbog netačnih izjava uapšena. Policajni inspektor S a v i c kl izjavio je, da drži izjave Lukovskoga i Pasternakove natačnima. Po njegovom mišljenju Steigcr nije kriv i čitava je afera poljska Dreyfusijada. ♦ U današnjem broju ne donosimo zbog pomanjkanja prostora detaljniji .izvještaj o ovom dijelu rasprave, nego ćemo to učiniti u narednom broju. U čitavoj raspravi nastupili su momenti, iznesene su činjenice, koje jasno dokazuju, da l Steiger nije kriv. Čitava se ta stvar ne smije da posmarat samo sa juridičkoga gledišta. Ona je uvelike produkt nutarnjih političkih prilika u Poljskoj. Steigerova afera stara je više od godine dana. Ona bi mogla 1 konačno da bude golemom blama>žom poljskih vlasti prema vanjskom svijetu. Interesantno je zbog toga promatrati kako će državno odvjetništvo udesiti svoj uzmak, ako ne bude i dalje insistiralo na tome. da metodom slabića podržava svoj prestiž pomoću nevinih žrtava.

Izgradnja i uredjenje hasidskih naselja u Erec Jisraelu

Jeruisolim, 24. XI. 1925. (P. C.) Grupa hasidskog rebea iz Jablone, koja je dosad bita provizorno nastanjena uz cestu Hajfa-Nablus. u Nahlat Jaakovu, počela je sada da se prema ranijem planu dijeli u tri grupe, koje će biti konačno naseljenje na trim raznim točkama, što su prema geografskim prilikama za njih najprikladnije. Naselje će dakle imati tri sela i to; Harbaju, Haritije i Seik Abreku. Jedan dio zemljišta, koje ovdje dolazi u obzir, stavio je, kako je poznato, na raspolaganje Keren Kajemet.

Iz štampe

U savezu s dogadjajiiua u Damasku, koji su svojim bezrazložnim okrutnim krvoprolićem f uništenjem civilnoga pučanstva, medju kojim imade i mnogo židovskih žrtava, dali snažan udarac simpatijama, što ih je Francuska uživala na Levantu ističe Robert We 11 sc h u broju 86. berlinske »Jiidische Rundschau« veliko državničko djelo Herberta Samuela, kojemu je uspjelo, da uspostavi mir i red u maloj Palestini, koja je jedina ostala stabilna u velikome gibanju od perzijskoga zaljeva do atlantskoga oceana (Mezopotamija pred haškim mirovnim sudištem, ustanak u Siriji, nedavno übivstvo sirdara u Egiptu, rat u Maroku). Baš oni naši prijatelji, koji preziruči činjenice zagovaraju politiku »iaike ruke« u Palestini, moraju sad da spoznaju, kuda vodi politika sile. U sličnoj atmosferi bi cijonističko nastojanje u Erec Jisraclu bilo nemoguće. Samuel je često pogotovo u sitnicama dirnuo osjetljivost jišuva, ali ipak je nepokolebivo stvarao mogućnost za naš rad u Palestini. Da taj radi nije bio veći, je naša, ne njegova krivnja. Ali izgradnja napreduje i naše su šanse dobre. Na nama je, da Arapima dokažemo, da ne dolazimo onamo kao eksponenti evropejskoga imperijalizma, nego kao prijatelji i drugovi u zajedničkoj zemlji. Bajoneti mogu da budu kadikad sredstvo za prelazno doba; ali trajnost zahtijeva miroljubivu saradnju, usidrenu u dušama naroda. * U broju »Nove Evrope« od 11, novembra nalazi se u članku g. Ljub. Stojianovića uvaženog političara u bivšoj kraljevini Srbiji te sadašnjeg predstavnika jugosl. republikanske stranke; »Još o »Srpskom pitanju« i slijedeći pasus; »A koja vera, moliću, nije iznad narodnosti? Zar Konfučije, Buda, i Hristos, nisu svoju nauku propovedali za ćelo čovečanstvo? I zar je moral koji su oni propoveđali manje uzvišen od Mukameđova? Što taj njihov uzvišeni moral, koji su oni propovedali, nije ni u jednoj veri na praktici izveden, to je zato, što je taj moral nadčovečanski, božanski: oni su tražili od ljudi ono što ovi po svojoj prirodi nisu mogli dati. Izuzetak čini samo Mojsijeva vera, koja je čisto nacijonalna, jevrejska. Njihov jedini bog, samo je njihov i ničiji više; on samo njih štiti, a neprijatelj je svima ostalima narodima koji su neprijatelji Jevrejima. (Tako bar kaže Sv. Pismo koje mi Hrišćani čitamo, a šta veli Talmud, ne znam). Zato i nema Mojsijevaca osim Jevreja«. Ovdje bilježi autor u petitu ispod linije: »Duhoviti Kopitar rekao je, kako je neko objasnio, da se Jevreji ne trude da svoju veru rašire medju druge narode zato da se ne bi smanjila dividenda semena Avramova kad dodje Mesija! . . .« Morali bismo da, donesemo i više citata iz tog članka, da se vidi s koliko fine ironije umije da piše gosp. Ljuba Stanojević. A on i u citatima ostaje dosljedan, pa ne upotrebljava eufemizme, jer mu, čini se, stil ne dopušta. Izgleda kao da neka podsvijest ili predrasuda sili gosp. autora, da tako lako stavlja uz »seme Avrampvo« novčarski termin »dividenda«. Možda se mi na kraju bez prava hvatamo za ovo mjesto u članku gospodina Stojanoviča. Ali mi smo toliko suptilni u osjećaju ovakih stvari, da se počesto, sasvim iskreno hvatamo tih sitnica.

Umro Salamon Schiller

U Jerusolimu umro je dr. Salamon Sch i 11 er, bivši direktor Hebrejske Gimnazije u Jerusolimu, koji je takodjer bio ugledan član Vaad Leumija i odličan radnik za židovstvo. Pokojnik je sahranjen 1. novembra uz učešće velikoga broja jerusolimskog židovskog pučanstva. U nadgrobnim govorima reprezelanata organizacije palestinskih učitelja Vaad Leumija i Keren Kajemeta istaknute su sve lijepe osebine i zasluge pokojnikove. Dr. Schiller, rodom iz Litve došao je kao mladić u Lavov, gdje je kao učenik braće K o r k i s i prije nego što je izašao »Judenstaat« bio pobornikom ideje o izgradnji Palestine. Bio je medju prvim ideolozima pokreta, a u Galiciji bio je uvelike štovan. Već prije rata preselio se u Palestinu, gdje je dugo godina bio ravnateljem jerusolimske gimnazije, za koju su naročito u Galiciji inicijativom pokojnoga dr. Schillera namaknut« velik« svote novaca. U prošloj godini bio. je dr, Schiller u Galiciji kao delegat KKL, gdje je ozbiljno obolio. Nakon liječenja od nekoliko mjeseci mogao je opet ovoga proljeća da se vrati u Palestinu, gdje je na koncu ipak podlegao svojoj teškoj bolesti.

DAMASK

Naknadne vijesti o bombardementu Damaska p* francuskom topništvu pokazale su da su prve vijesti o tim dogadjajima bile suviše turbulentne kao što to obično biva u ovakovim slučajevima. Izvjestitelj ITA zaputio se odmah nakon bombardementa u Damask, gdje je konstatovao da židovska četvrt nije bila direktno bombardirana. I broj žrtava znatno je manji nego što je to bilo javljeno u ranijim vijestima. Prema tome se potvrdjuje naše mišljenje da su prve vijesti bile pretjerane. Razlog, zašto su Francuzi bombardirali jedan dio Damaska bio je u tome, što je jedan odred konjice Druza, i ako se fronta nalazi daleko dublje u zemlji, uspio da prodre u grad i što je arapsko pučanstvo osokoljeno ovim dogadjajem podiglo bunu protiv francuskih vlasti. Buna se porodila u četvrti Šagur. Francuske čete u Damasku nijesu same mogle da istisnu tu četu Druza pa su ih natjerale u jednu četvrt grada, koju je nakon toga, da uništi neprijateljski odred, bombardovala francuska vojska topništvom i pomoću aeroplana. U Židovskoj četvrti, koja se nalazi u blizini prostora, na koji se je koncentrovala topnička vatra, prouzročene su znatne štete. Porušeno je i popaljeno preko deset kuća. Broj porodica što su ostale bez kućišta veći je od 30. Znatni su gubici židovskih trgovaca u Damasku, Podanici stranih država stavili su preko svojih konzula zahtjev za odštetom. Postoji bojazan da će židovska općina morati sabrati velik dio iznosa na ime kontribucije koju je francuska vlast nametnula Damasku, a koji iznosi 100.000 funti.

O RADNIČKOJ ORGANIZACIJI U PALESTINI

U uredu za Aliju kod opće židovske radničke organizacije (Histadmt Klalit) uneseno je u septembru u spisak članova oko 1500 ljudi. Od toga je 977 otišlo u kolonije, 20 u Jerusolim, 225 uneseno je u radnom uredu, a 256 obrtnika organiziralo se u raznim strukovnim organizacijama. Od obrt, bilo je 58 drvarskih radnika, 15 metalurgićnih i 40 radnika tekstilne struke. Merkaz Alija Hisfadruta izdao je taćan izvještaj iz kojega vadimo ova data; Od 40.000 židovskih stanovnika u Tel Avivu i Jali 10.000 su radnici; od toga radi 5000 a raznim granama grad je vinarstva; od ostalih 5000 radi 2000 u raznim industrijskim poduzećima, u industriji odjeće radi 1500 ljudi; namještenika, slugu, učitelja itd, imade takodjer 1500. Medju gradjevinarskim radnicima ima 60 grupa sa kojih 1.000 radnika, koji preuzimaju u akord radove kod Solel Bonea ili privatnih poduzetnika. U Hajli ima 2500 židovskih radnika, a od tih je 2150 .organizirano u Histadrutu. Oni se dijele ovako; 500 rade kao stalni radnici u raznim tvornicama, 1100 kod željeznice i raznih obrtnih poduzeća, 800 ih je uposleno kod gradnja i sličnih struka, a 100 radnika vrši ostale razne radove. U Jerusolimu imade 3 do 4000 radnika, a od njih je 1500 organizirano u Histadrutu. 600 od tih radnika uposleno je kod gradnja i sličnih poslova. U Afuie, novom gradu Emek Jezreela započinju sada radovi. Ondje radi oko 4500 radnika, članova Histadruta. Ukupni broj radnika u većim gradovima Palestine dijeli se otprilike ovako: Radnici Članovi Histadruta Jala Tel-Aviv 10.000 7000 Hajfa 2500 " 2200 Jerusolim 5000 1500 Tibcrias 300 120 Alule' 450 450 Uopće se sada već može konstatovati, da nema mnogo nade da će u zimi biti više mogućnosti uposlenja u gradovima. Naprotiv su znatne mogućnosti uposlenja u velikim kolonijama u Judeji i Samariji, Svuda se zasadjuju velike površine, mnogo se novih kuća gradi, obradjuju se nove površine zemljišta, popravljaju se stare kuće. Važno je da se nadje velik broj radnika, koji su spremni da idu u kolonije, jer bi inače ne iskoriste li se ove prilike opet mogla da nastupi opasnost nezaposlenosti. Jednako će .ove zime jamačno započeti veliki radovi u Emek Jezreelu i Emek Ako .i to isušivanja i ameliorizadje tla.

Cijonistička plaketa za princa od Walesa

Cionistička federacija u Buenos Airesu predala je princu od Walesa zlatnu plate tu sa hebrejskim napisom kao znak hvale za »historićku deklaraciju, koju je izdala britanska vlada u korist židovske nacijonalnc domaje«. (Žito).

4

>Z I D O V«

BROJ 49.