Жидов

Krimski projekt

Londonski »The New Judea« od 23, pr. mj. donosi ovaj interesantan članak generalnog tajnika Cijon. Organizacije Israela Cohena, koji donosimo u cijelosti, kako smo to najavili u prošlom broju »Židova*. Zanimivo je, da je, iako se već mnogo pisalo o novom planu židovske kolonizacije u Krimu, ipak razmjerno malo o tome poznato. Obujam diskusije o toj stvari nije ni u kakvom razmjeru s ono malo dosad poznatih činjenica. Te činjenice nijesu nipošto iscrpive, pa i drugi izvještaj konferencije ii FiLadelfiji, i. ako zanimiv, sadržaje premalo sadržajnoga materijala. Kad bi taj plan bio unutarnja stvar ruske vlade, bilo bi možda odviše zahtijevati potpuna i jasna izvješća. Ali kako je Rusija zahtijevala materijalnu pomoć od Židova izvana. j kako je ta pomoć apsolutno potrebna za uspjeh toga pothvata, čini nam se potpuno opravdanim, da zahtijevamo iscrpljivije informacije nego što smo ih dosada dobili. Prema riječima gospodina M. B r a g i na, inicijatora plana, radi se o naseljenju kojih 100,000 porodica, to jest pola milijuna duša, a g. B e r g e r, koji sudjeluje u tom projektu kao agrikulturni ekspert, izjavljuje, da imade. mjesta samo za 100.000 duša. Ta razlika je važna za one, u čiju je korist plan stvoren i razumije se, da je ,od velikog interesa za one, koji su pozvani da dadu potrebiti novac, ali, dabome, ne mijenja ništa na principu čitavoga pothvata. S druge strane čini se, da nema sumnje, da će ruska vlada naseljenicima darovati zemlju, koju je oduzela prijašnjim vlasnicima, te da će naseljenicima dati potrebito sjemenje i drv.o. Ali još uvijek ne znamo, pod kojim će uvjetima židovski naseljenici dobiti tu zemlju, da li za uvijek ili ovisno o volji vlade i da li će biti ograničeni u uredjenju svojih ekonomskih poslova, svoga socijalnoga, intelektualnoga i religijoznoga života. Ali i dok toliko malo znamo, moguće nam je, da prosudjujerao taj plan. Ako je sovjetska vlada odlučila, da stvori židovsko zemljoradničke naselje, jasno je, da to sve Židove izvan i unutar Rusije uvelike interesira. Kako je vlada te zemlje u prvom redu odgovorna za životne uvjete svojih podanika, razumije se samo po sebi, da ona u prvom redu kuša poboljšati njihov položaj, a da ne traži pomoći izvana. Ali kako su Židovi izvan Rusije bili naročito pozvani, da sudjeluju kod te zadaće, neizbježivo je, da će njihovo stajalište biti kritično. Dapače i ,onda, ako pCtrebna sredstva dodju samo od američkih Židj va, i oni u Evropi i oni na drugim kontinentima jednako su zainteresirani u stvari, koja se tiče židovskog naroda kao cjeline. U prvom redu treba opaziti, da vlada, koja je zatvarala sinagoge, zabranila učenje hebrejskog jezika, uništila hebrejske knjižnice, da se ta ista vlada ne skanjuje zatražiti financijalnu pomoć od Židova izvan granica svoje zemlje, za jednu internu ekonomsku izgradnju. Znači li taj korak, da je sovjetska vlada napustila svoju politiku rcligjjoznih proganjanja i odlučila, da svojim podanicima vrati duševnu slobodu, koju su uživali pod carem ili znači to, da diktat ekonomskih potreba nema ništa zajedničkoga s religijoznom tolerancijom? U interesu ne samo onih, koji imaju da se okoriste tim planom nego i naroda u Rusiji uopće, nadajmo se, da je naša prva pretpostavka ispravna. Ali na svaki način želimo, da u toj stvari budemo uvjereni, budući da vrhovni komite, koji se na toj stvari bavi, sastoji od 7 članova, od kojih su četvorica komunisti, a od njih su trojica članovi Jev-sekcije, poznate Židov, vladine sekcije, zloglasne poradi proganjanja židovskih institucija. Bez sumnje će Joint Distribution Comittee i druge židovske organizacije u Americi koje su s njom spojene, da sakupe potrebne fondove. zahtijevati garancije sa strane vlade, da novo židovsko naselje bude židovsko u svakom smislu te riječi. Ali i ako se takove garancije dadu i što više respektiraju, čitav taj plan po mome mišljenju ne može da bude odobren po cijonistima. Kako da cijonisti odobre taj projekt, dok ruska vlada ne prestaje s progonima cijonista? Židovski narodni pokret je zabranjen i u Madžarskoj i Turskoj, ali nikakove se represalije ne poduzimlju protiv članova Cijonističkih Organizacija. Rusija je zaista jedina zemlja na svijetu, u kojoj je proganjanje cijonista sastavni dio vladine politike, koju ona sistematski i bezobzirno provodi. Gospodin Cičeri-n je demantovao to u razgovoru sa židovskom deputacijom pred kratko vrijeme u Berlinu, aU taj demanti ne možemo da shvatimo ozbiljno, dok imademo mnoštvo izvještaja, aa .strane cijoni-

sta, sumišljenika i sumišljenica, koji su bili zatvoreni, ni s kojeg drugog razloga, nego jer su cifonisle, koji su bili prognani u najzabilnije predjele Sibirije ili na ledeni Solovelski otok u Bijelom moru. Oficijelna je izlika često bila, da su ti cijoniste zatvoreni iz drugih razloga, te da su sudjelovali u proturevolucijonarnom pokretu; ali ta izlika ne može nikoga da uvjeri, nego naprotiv potvrdjuje, da se proganjanje cijonizma kao takovo ne da opravdati pred svijetom. To uostalom nije prvi puta, da se predložio agrikulturni plan za poboljšanje položaja jednoga dijela židovstva. Takovi pothvati se nijesu izvodili samo u Sjevernoj i Južnoj Americi nego i u samoj Rusiji, ali do bilo kakovog uspjeha došlo nije a često je bio uspjeh vrlo dvojben nikad se nije domoglo židovskom pitanju kao takovom. Ovakovi su planovi samo filantropski, svi sadržaju galut sa svim zlom toga pojma i dosada su imali samo negativnu vrijednost u životu židovskog naroda. Zbog toga je dr. Her z 1 ponukao baruna Hirs c h a, da svoj novac umjesto u Argentini upotrijebi u Palestini i poradi istoga razloga je cijonistički kongres odbio plan židovske kolonizacije u Brifskoj Istočnoj Africi. S toga razloga po mome mišljenju je nerazumljivo, kako ijedan cijonista može da odobri krimski projekt ili da obeća svoju aktivnu pomoć. Zamisao nekih, koji su zauzeli sličan stav, je ta, da Palestina nije dosta velika, da bi se u njoj mogli naselili svi oni, koji žele ući u Zemlju, a imade mnogo Židova u Rusiji, koji ne mogu da odu onamo, pa bi prema lome bilo ispravno, da se nasele u zemlji, u kojoj obitavaju. Odgovor ovakovim cijonistima treba da bude taj, da kapacitet primanja još ni izdaleka nije u Palestini iscrpljen i da naprotiv Zemlja još može da primi bar deset puta toliko Židova, koliko ih sada tamo imade. imade još dosta vremena, da se razmišlja o novim agrikulturnim kolonijama u diaspori, kad Palestina više ne će moći da primi daljnje useljenike. Neki drže, da bojazan, te će drive za Joint nanijeti štetu Keren Hajsodu, ne može da bude prigovor čitavome planu. I zaista je poželjno, da se izvrši rezolucija primljena u Filadelfiji, po kojoj treba sakupiti 1 milijun funti za K. H. Ali ta se rezolucija nije pozabavila činjenicom, da od 15 milijuna dolara za Joint, imade da se upotrijebi 10 milijuna za stvaranje židovske naseobine na Krimu, pod upravom Komiteja, u kojem je većina boljševika, i pod kontrolom vlade, koja je povrijedila najsvetije osjećaje židovskoga naroda, ida će u slučaju promjene političkih prilika u zemlji a tako daleko mora svatko da gleda iza svega svoga rada kolonisti biti izvrgnuti istoj opasnosti, da budu raspršeni, kao što se to dogodilo prijašnjoj generaciji židovskih kolonista u Južnoj Rusiji prigodom posljednje revolucije. Oni, koji su zasnovali Krimski projekt, imadu da nose tešku odgovornost za svoj pothvat. Ali nijedan cijonista ne može da ga gleda bez zabrinutosti, i ako nema s njime ništa zajedničko.

Izložba i sajam uzoraka u Tel-Avivu

U Tel Avivu održaje se sajam uzoraka i izložba produkata Palestine i Blisko« Istoka. To je prvi puta, što je u Palestini uredjena ta institucija za izmjenu i promet dobara. Sve iako je već prije bilo .pokušaja u tom pravcu, oni su ostali izolovani, jer su bili neugledni i nesistematski. Sadašnja se institucija razlikuje od predjašnjih, što je izgradjena na osnovu programa, a koji se u nekoliko riječi može da svede na ovo; 1. propaganda za produkte Palestine (toceret haarec), 2. gospodarsko jedinstvo Palestine jevrejskog ii arapskog naroda: 3. povezanost Palestine s cijelim bliskim Istokom u gospodarskom pogledu i 4. što veća neovisnost Palestine od produkata sa strane. Sa stanovišta, medjunarodne trgovine Palestina se smatra još i danas zemljom Levanta. To znači, da je tržište, koje se može da snabdieva jeftinim, ali stoga lošim produktima. Znači nadalje, da je onakvo tržište, koje može na se da primi suvišak produkcije industrijalrtih zemalja. Mediutim se u zemlji već javlja reakcija na tu pojasni, a nosiocem joj je pokret za »tpcerct haarec« t. j. za domaće proizvode. Za sada postoji samo dobra volja za emancipacijom od vanjskih proizvoda, jer prema objektivnom stanju produk-

čije ista ne može da još podmiri svu potrebu zemlje, a u koliko se u zemlji poljodjelskih i industrijskih produkata producira, nisu svi sposobni, da se s obzirom na ikakvoću, a i obzirom na cijene; (u Palestini nema zaštitne carine, već je u glavnom ostao još stari turski porez od 12% na sve produkte, koji se uvažaju) odrvajn od vanjske konkurencije. Medjuttm sama pojava toga pokreta pokazuje odlučnu samosvijest i jaku volju palestinske produkcije u cilju ozdravljenja i konsolidacije gospodarstva. Sama izložba jest dakle u prvom redu manifestacija za taj pokret. Odlično je spremljena, a za prilike u zemlji upravo epohalna. Olasovi kritike hvale prirediivače sve iako ne fale ozbiljno zamjerke.lznaša se na primjer, da izložba nije us pjela da objektivno prikaže poljodjelsku produkciju jevrejskih kolonija i mnogo drugo.. No ako ćemo uzeti u obzir, da je to prva manifestaciju te vrsti, te da če se idućeg proljeća, kad će se sajam ponovno da otvori, ti manjci uvažiti i nastojati, da ih se popravi, onda je opravdana na da, da će sajmovi u Tel Avivn postati već naskoro važnim faktorom u gospodarskom i trgovačkom razvitku Palestine. Tom optimističkom raspoloženju kod promatranja rezultata izložbe razlog je i taj, što se na tim sajmovima okuplja zaista čitava palestinska produkcija, t. j. arapska i jevrejska. Ovaj puta izložili su Arapi još u čednom opsegu, gotovo nezapaženo, no obećaše, da će to u proljeće popr viti svim mogućim sredstvima. S političkog st.i novišta mora se ta pojava takodjer da pozdravi jer znači napredak u pacifikaciji zemlje, u pacifikaciji odnošaja izmedju novo naseljenih, agilnih Jevreja 4 starosjedilačkih Arapa. Uprava sajma stavila si je u zadaću, da sajmovi budu reprezentativni za čitavi bliski Istok Uspije li ta zamiisao i stvarno, ne će to biti tek od probili za Tel Aviv, već L za cijelu Palestinu. Može se mirno ustvrditi, da je danas Palestina ona zemlja na Levantu, gdje su političke i gospodarske prilike srazrnjerno najsredjenije. I ako gospodarstvo trpi zbog problema, koji nastaju uvijek i neprestano kod svake imigracije ljudi i kapitala, te njihove kolonizacije, ipak se mora s druge strane da uoči one čimbenike, koji te negativne pojave palestinske kolonizacije üblažuju, a to su: 1. da su unatoč svih poznatih pojava, jevrejsiki halucim srazrnjerno najbolji ljudski materijal za kolonizaciju, bolji nego iseljenici za Ameriku itđ., jer imadu elana i privrženosti za stvar; 2. što u zemlju priliče neprestano kapital, koji je u istinu premalen za nas, Jevreje, ali je rasudivši objektivno, za gospodarstvo zemlje od neizmjerne važnosti i probiti. Nema dakle razloga, da sumnjamo u mogućnost trgovačke izgradnje tel-avivskih sajmova za čitav bliski Istok, i ako su ovoga puta vidljivi tek prvi, čedni znakovi toga nastojanja. Izložba sama imade ipak već i sada lijepe vanjske uspjehe. Posjetilo ju je do 3. oktobra o. g. trideset hiljada ljudi, a bilo je zastupano i mnogo • inozemnih evropskih izlagača. Najviše su izložili Nijemci, više od Engleza, što je u ostalom vrlo zanimljivo i pokazuje njihovu veliku trgovačku agilnost. Ovdje bi bilo mjesta, da se prozbori koja i o našim (jugoslavenskim) trgovačkim odnošajima spram Palestine. Svakako ta stvar iziskuje, da se naši privredni krugovi, koji osjećaju u tolikoj mjeri stagnaciju, te im jedva uspjeva, da nalaze prodje za svoje eksportne artikle, zainteresuju za gospodarske prilike u Palestini. Za proljetni sajam u Tel Avivai treba da se priprave ponapose naši proizvadjači cementa (s.'.mo dalmatinski dolazi u obzir; danas se fsli eksponira u Palestinu preko Trsta kao talijanski fabrikat!); eksporteri drva (gradjevno drvo. drvo za sanduke narandža, eventualno i hrastovina za pokućtvo) te prolizvadjači umjetn o g pokučtva; eksporteri stoke, osobito boljih pasmina za oplodjivanje itd. No prije svega treba da se naši trgovinski odnošaji normaliziraju, da se uredi konzularna služba, u koliko naš konzul u Egiptu ne hi mogao sam da svlada sav posao, da se urede izravne bankovne veze itd. No to tome svemu pozabavit ćemo se opširnije drugi puta. D e n.

BROJ ».

»2 l D O V«