Жидов

K jubileju Histadrut Klalita

... i razglabao sam o problemima mirnodobskog gospcxlarstva, pa pokušao da postavim njegove najopćenitije osnove. Vrhunac rasprave bila je na posljetku rečenica.: gospodarstvo nije više privatna stvar, ono je stvar općenitosti. NValther Rathenau. Histadrut klalit slavi petgodišnji jubu’ej svog opstarika. Kao jubilej zapravo beznačajna stvar, alko bismo je posmatrali s onog »gledišta, s koga ljudi vole da jubileje promatraju. Kad ljudi slave, onda obično ne misle mnogo, još manje razmišljaju, a zapravo ništa ne računaju. Pet godina tako reći i nije termin, koga bi po općim pravilima života trebalo da se slavi, jer pet je godina malo razdoblja u životu čovjeka pojedinca, a još manje u životu organizacije, koja bi po osnovu, na kome je sagradjena, trebala da žive s generacijama ljudi. Zato bih u ovom slučaju volio da kažem: eto imamo pred sobom bilams petgodišnjeg rada i čitamo ga, a ne slavimo petgodišnji jubilej. Poslije zaključenih računa, ako je bilans dobar i povoljan, mogu da se na kratko vrijeme odlože brojke, kako bi se čovjek-radomk naradovao uspjeha. Kad je bilans nepovoljan, nema razonode i radosti, već novi predračuni, kako bi se iznijeli bolji poslovi. Pokušajmo postaviti b i 1 a n s. Poslije mnogih pokušaja u teoriji i praksi, danas je već posve jasna reforma nacijonalne i socijolno-ekonomske obnove židovskog naroda u Palestini. To može biti sanjo kvuca i. i. zadruga sa nekom vrsti zajedničkog gospodarenja. Ovo se mišljenje bilo već davno iskristalizoivalo u cijonistiokim kolonizatora!m instancama, gdje ga je mediju inim najradikalnije zastupao i danas ga još uvijek zastupa Ruppin. Ima tome više razloga, a važniji su; primarna produkcija, sepstveni rad, povezanost sai zemljom, socijalni momenti. Ovi reći imaju prevagu, pa bi bilo ludo, ako ue škodljivo, da se ljudima, Sto odilaze u Palestinu s nacionalnih l socijalnih razloga, naturava bilo koji sistem protivan njihovitn socijalnim principima. Ne ćemo za danas dalje ulaziti u suštinu tog problema, već ćemo reći: kao .kolonizator Cionistička Organizam čija uz idealni cilj židovski narod na židovskoj zemlji ima i jasnu predodžbu konkretnog cilja, kojim to treba da se postigne sopstveni rad na sopstveno; gruđič Izvršitelj i nosioc ove osnovne misli Židov ski je radnik Palestine. Svejedno da li radnik labrički ili zemljoradnički, jer oba redovno prolaze iste faze, dok se napokon ne smire na grudi zemlje. Nevjerojatne su skoro žrtve, što ih židovski radnik pridonaša ovoj ideji vodilji, i pod kako teškim uvjetima on ondje gradi novi život. Dostatno ie da se čovjek obazre na kritične godine 5682. —5684, Besposlica, neplaćeni učitelji, kolonije i larme tako reći bez hrane, a u doba sjetve bez sjemena, sve su to bili simptomi, koji za mladu kolonizaciju bez materijalnih rezerava znače skoru propast. Zahvaljujući autodisciplini ra đn iš t va, koje je izdržalo sve teškoće ekonomske krize i Hajimu W eizmannu, koji je s predsjedničke stolice Cii. Organizacije pošao dva puta po novac u Ameriku, mladi je jišuv prebrodio krizu i osovio se na noge. Korak po korak stvaralo je radništvo pozicije u Palestini i sam bog znade, što bi bilo iz slabog jišuva, da je kriza zatekla u zemlji mjesto svijesnog radništva slabi i malodušni, takozvani srednji gradjanski elemenat. I tako su naše simpatije; i simpatije cijele cionističke javnosti uz židovsko radništvo Palestine. JVtedjutim danas, poslije pet godina, otkako se radništvo udružilo da lakše provede sve osnovne principe obnove, ima simptoma jasnih i odlučnih, koji govore da dijelovi u cijonizmu hoće da krenu vjerom, što su je zadali i što je duguju radništvu. Vam svake je sumnje, da tempo kolonizacije, kako je hoće u osnovu Ruppin S radništvo, nije tako brz. Ali cijonistička kolonizacija je kolonizacija po stanovitom planu, a ta je uvijek polaganija nego ona, što stvara pozicije, ne uvijek besprikorne, bez ikakva reda. Dosad »nije u cgontzmu, postojalo pitanje, da li da se kolonizuje po nekom planu, ili bez njega. Zapravo ie u slučaju kolonizacije, kako je hoće cijonizarn, to pi-

tanje contradictio in adjecto. Kolonizovati obzirom na stanoviti idejni cilj, već samo sobom znači kolonizovati po stalnoj osnovi i uputiti čitavo nastajno gospodarstvo stanovitim s m lj e r o m. JVfcedjutim pojave, što prate takozvanu četvrtu aliju, kanda su izbacile ideju kolonizovanja po odredjenom planu, a i samo kolonizovanje, iz njihove normalne kolotečine. Četvrta alija zapravo je imigracija srednjeg gradjanskog elementa. TrećaJ alija bila je, a još ie i sada, imigracija omladine i radništva. Kao takova treća alija dolazi u zemlju bez sredstava, polazi na radove i čeka dok je organizacija ne smjesti na zemljištu. Treća alija odgovara osnovi kolonizacije. Četvrta alija donosi sobom novac. To je njena dobra strana, ali nosi u sebi klicu bolesti. Novac kao kapitalno dobro nosi u sebi spekulativni duh i ovisi o njegovu posjedniku, kako će taj duh doći do izražaja. U zemlji sa uredjenim gospodarstvom, gdje stanovita roba prolazi sve faze produkcije, ne može spekulativni duh novca da počini veliku štetu. U najgorem slučaju poskupit će stanoviti artikli, ali tek do one mjere, dok to dozvoljava svjetsko tržište. Drugi je slučaj u Palestini. Svi mišljahu, dai će trebati umjetnih sredstava, te bi se stvorile mogućnosti prosperiteta za privatni kapital. Medjutim to njemu ne treba, jer iih on nalazi sam. Spekulativni duh novca otkrio je Palestinu, bacio se u Tel Avivu na' kuće i gradsko zemljište, ugnijezdio se u Hajfi na petroleju, na ladanju pak guta dunum za dunumom zemlje. On spekulira s osnovom sve produkcije, sa zemljom. Usprkos ove pogibli naldze su ljudi, koji, obnevidjeli imigracijom od 4000 duša mjesečno, zahtijevaju da se osnove kolonizacije promijene, i da se ona prilagodi životu galutskog Židova. Drugim riječima to znači davati sve pogodnosti onom stanju. 1. kojte favoriznje spekulaciju o osnovnim dobrima sve i svake proizvodnje; 2. kraj koga tisuće imigranata četvrte alije polako jedu svoj kapital, te on tako prelazi u nežidovske ruke, i 3. kraj koga se na taj način stvara tek prelazni stadij, što ne može u kolonizaciji dugo da traje, i za koga bez sumnje dolazi samo haos. Prema tome se opet vraćamo na činjenicu, da ima tek jedan način, kako bi se povećao narodni kapital u Paiistini: to ie zemljoradnja, kao jedina i sva baza kolonizacije. Tek je ona sama m stanju da poveća produktivitet u zemlji, pa da tako stvori mogućnost, te bi i oni »kapitalni« imigranti nalazili i našli mogućnost svog opstanka, no tako, da ne naškode djelu obnove. To treba vidjeti i reći, kad se poslije pet godina uporne borbe i teškog rada hoće da napusti, možda i ne htijući svijesno, ono, za što se borilo i za čim se težilo. Treba danas jasno reći, da je bez zemljoradničke kolonizacije obnova narodne domaje nemogućnost, i da sve poteškoće treba svim naporom prebroditi, kako bi se uopće moglo naprijed. Biće ova naša riječ nov podstrek svim onima, koji danas stoje u teškom zemljoradničkom poslu, pa svijesni jednom udarena puta, taj put ne ostavljaju. A treba to isto, u mnogo većoj mjeri reći i zbog cijonističke. često neupućene javnosti. Cijonistička javnost Ikivira baš obzirom na pitanja ekonomske obnove sad desno, sad opet lijevo. Ona povladjuje danas Ruppinu, a sutra će možda pljeskati Soskinu i njegovim vrtljaifama. Danas je zadovoljna, kad se u Palestini žive od proizvodnje vina, a sutra će se diviti plantažama duhana, rasijanim čitavom zemljom, premda će cijela ta zemlja biti upućena da kupuje sa strane nasušni hljebac. Kad se obnavlja jedan narod, ne može njegovo gospodarstvo da se temelji na momentanoj konjunkturi ili da se po njoj ravna. Jedno je'jasno: ?acijonalna ekonomija, kakvu je gledamo danas, ne će dati obnove židovstvu u Palestini. Gospodarstvo, do koga dolazimo (ne mi sami, nego i svi ostali narodi) bit će privatno, kakvo je i ono od danas. Tek ne će bit; takvo, dai bi svatko gospodario po svojoj miloj volji. U nastajnom gospodarstvu vi a dat će, a d treba da vlada, onaj princip solidarite t a, koga zapažamo u mnogom djelanju čovjeka, tek ga nema u njegovu ekonomskom stvaranju. Bitna je oznaka danaišnje produkcije anarhija. Ta se anarhija već dobrano osjeća i u Pa-

lestini. Mi se smijemo, dko netko kaže; »Kupit ću top, kako bi bio samostalan i oslobodio se vojske«, ili se pak zgražamo nad riječima: »Za obranu od vode nedam ja novaca u zajedničku kasu. Svoju ću kuću obraniti, a vi se drugi topite.« Od gospodarskog dejstva pak, d od čitavog našeg gospodarenja, mi zahtijevamo, da bude slobodno, neobuzdano, bez reda, u znaku borbe i gloženja do krvi i nemoći. A ipak od toga gospodarstva ovisi čitavo naše blagostanje, naš prosperitet, sva naša civilizacija i kultura. I gospodarskom dejstvu treba organizacije i solidarne odgovornosti. Ponovno treba da uvidimo u cijonizmu, kako bez tačne i unaprijed odredjene osnove gospodarstva, nema obnove u Palestini. Kasnije pogrješke teško će se ispraviti. Ovakove ispravlja tek autoritet države, a tog autoriteta mi još nemamo. Tako si isto prigodom petgodišnjice Histadrut klalit-a dozivfjemo poput preglednog bilahsa u svijest cio proces ekonomske obnove u Erec Jisraelu. A kad smo to uradili, upravljamo cijonističkoj javnosti poziv, da shvati bit obnove s njene ekonomske strane, pa da u tom smislu upravlja svoje poglede, svoje nazore 1 svoje dejstvo. Svima pak onima, koji u Erec Jisraelu idu jednim udarenim putem teškog i mučnog obnavljanja, toga dana šaljemo pozdrav i zavjet, da zajedno s njima taj put ne ćemo napustiti.

Oto Rechnitzer.

PREGOVORI IZMEDJU JOINTA I CIJONISTIČKE ORGANIZACIJE USPJELI

Marshall na Cijonističkoj Konferenci u Baltimore. NewY o r k, 29. novembra 1925. (IIA), U zadnje vrijeme vodili su se pregovo’ri izmedju Joint Distribution Committea, koji je, kako je poznato zaključio da u roku od tri godine sabere 15 milijona dolara za opći židovski pripomoćni rad i američke Gijonističke Organizacije, koja upravo hoće da započne sa kampanjom za namaknuće svote od 5 milijuna dolara u ovoj godini za palestinske potrebe. Ti su se pregovori vodili u cilju da uslijed spora, koji se u amerikanskom židovstvu rodio zbog načina, kojim je Joint počeo -provoditi akciju ne bi štetpvao sabirni rad. Pregovori su potpuno uspjeli. Sa strane Jointa vodili su pregovore Louis Marshall i David A. Bro w n, a sa strane cijonista Louis Lip s k y i Newmann. Već su prije Louis Marshall i dr. Stephen S. Wi s e imali odlučne pregovore. Cijonističkoj konferenciji koja je danas otvorena u Baltimore prisustvuje lično Louis Marshall. Već je prije javljeno, da je Joint Distribution Committe zaključio, da se od fonda od 15 milijuna dolara, koji se imade skupiti, treba 1,5 milijuna dolara predati Palestine Economic Corporation u, a neke daljnje svote upotrijebiti za medicinske i kulturne potrebe Palestine. Taj zaključak je posljedica sporazuma sa Cijonistima. Općenito se očekuje, da će palestinska konferencija u Baltimore potvrditi ovaj sporazum sa Jointom, da bi se odmah moglo jednovito započeti sa sabirnom kampanjom. 4t Prema posljednjim vijestima bilo se za konferenciju u Baltimore najavilo hiljadu delegata. Predsjednik drajva za Palestinske Fondove rabi dr. Stephen Wi s e pozvao je na konferencu lorda B a Ifou r a. Lord Balfour odgovorio je na poziv odmah naročitom porukom američkim Židovima, koja oduševljeno i uvjerljivo ističe vjeru u budućnost narodne domaje u Erec Jisraelu. Njemačka Cijonistička Organizacija odaslala je pozdravnu brzojavku Izvršnom Komiteju američkih cijonista u kojoj želi potpun uspjeh kampanji za Palestinske Fondove. U brzojavci se kaže: »U današnjem momentu moraju se svi cijonisti i istinski prijatelji Palestine u svem svijetu udružiti da odbiju navalu anticijonista«. Prigodom konference u Baltimore odaslao je i A. Macdonalđ svoje poruke američkim cijonistima. 2

»2 ! D O V.

BROJ 52.

Prenos kostiju Maxa Nordaua u Palestinu. Uprava Tel-Aviva zaključila je nedavno da svoj trošk preveze u Palestinu kosti