Жидов

novi odsjek u radničkome pokretu Palćsti«e, karakterizbvan lozinkom gospodarske izgradnje. Radničke institucije, koje služe u tu svrhu, od velike su važnosti. Najstarija je Fond palestinskih radnika, koji je osnovao radni ured u Telavivu (prije ii Jafi), koji' posreduje izmedju radnika i pod«zelnikai Fond daje u mnogim slučajevima jamstvo ili polaže kauciju za radničke zaidruge. Osim toga đajč predujam na plaću i kredite za nabavu Sirovina i orudja. Sudjeluje kod os'nfvanja radničkih stanova i kuhinja. Osniva gradska zadružna poduzeća, a isto tako potpomaže i poljodjelske radničke zadruge. Nešto mladja je druga važna institucija Histadruti: H a m a š b i r. Katastrofalna skupoća za vrijeme rata prisilila je radništvo, da nadje način, kako bi se opskrbljivalo živežnim namirnicama, radnim orudjem, domaćim životinjama i strojevima te da u isto doha proda produkte svoga rada. To je postalo zadaćom Hamaš’ ira. Prema lome on ntje čista konzumira zadruga, i ako je to njegova glavna funkcija. U svim gradovima i znatnijim radničkim naseljima imade podružnice te se vrlo povoljno razvija. (Za najkritičnijega vremena u ratu prehranio je čitavo židovsko pučanstvo Palestine). Zaseban položaj imade medju radničkim institucijama danas Solel Bone, kooperativ za javne radnje i gradnje, koji je proizašao iz prijašnjega Misrada, Solel Bone je dioničko ziadrugarsko društva sa zadaćom, da skupi samostalne radničke grupe i pojedince i da ih zaposli u javnim radnjama (ceste, željeznice, gradjevine, sanacije itd.), koje će preuzeti od države, Cijonističke Organizacije, pojedinaca. Solel Bone zaposluje oko 2000 radnika, a u dosadanjih 5 godina kooperativnoga rada izvedene su radnje u vrijednosti od preko jednoga milijuna egipatskih funti. Najveći i najznatniji dio zauzima izgradnja novih židovskih četvrti u četiri palestinska grada u vrijednosti od LE 600.000. i radnje u poljodjelskim naseljima za LE 200,000. Te brojke same pokazuju, koliko je kooperativ postao važnim faktorom. Histadrut nije samo preuzela postojeće institucije, nego je i udarila temelj novima. Medju. te spada u prvome redu R a d n i č kia Banka, osnovana 1921. Njena je glavna zadaća, da finansira radničke zadruge i da ih promiče ovećim kreditima. I u tom pogledu imade Radnička Banka vrlo dobre uspjehe, ka,o što njena važnost uopće od dana u dan raste, Upoređo s porastom njenog upliva povisuje i svoj kapital, u kojem velikim dijelom sudjeluje i Cijonistička Organizacija.

Hans Hochsinger

Razgovor sa Usiškinom u Parizu

Od na š e g po S e b n o g d o p i sn i k a. P :i r i s, krajem novembra 1925

»Usiškin Usiškin«, čujem sa svih strana ulazeći u »Foyer Israelile«. u parišku židovsku menzu,- gdje se prehranjuju Židovi, gradjani i radnici, stranci u Parizu, za relativno jeftine pare. Pri koncu mjeseca i ja moram tu da ručam. Raspitam se, šta je sa Usiškinom, pa saznajem od kolege, da na večer govori ovdje u Parizu hebrejski na tom i tom mjestu, A osim toga, da u isto doba u klubu »Hitahduta«, govori g, đr. Vi t a 1, urednik cijonističkog organa u Buenos Ajresu »O kolonizaciji Židova u Argentini«. Nakon kratke dileme odlučili smo nas nekolicina da idemo, i ako ne razumijemo hebrejski, ćuti Usiškina, našega beskompromisnoga borca, koji doduše nije više u Egzekutivi, ali je ipak jedan od naših vodja, jer upravlja sa našom ponajvažnijom nacijonalnom imovinom, Keren Kajemet Lejisraelom. I tako dodjosmo uveče na označeno mjesto; na ulazu visi tabla sa natpisom »Reunion Keren Kajemet au premier«. Udjemo u dvoranu, gdje još nije bilo nikoga, osim nekoliko gospode, od kojih nam jedan pridje, pa nas zapita, šta smo, otkuda smo, od kojeg smo društva; odgovaramo, da smo cijonistički studenti i to ne parižani, već stranci i nismo ovdje nigdje organizirani osim u »Grupi cionističkih akademičara iz Jugoslavije, Ivrija u Parizu«. Sa žalošću nanj saopći, da je to povjerljivi sastanak pariških Keren Kajemet komesara. Zapitao sam ga dokle ostaje g. Usiškin u Parizu i gdje ga mogu naći da ga intervjuišem. Hoćemo s njime govoriti, jer će skoro doći u našu zemlju. Rekoše nam nato gdje stanuje i da ostaje ovdje do četvrtka uveče, nakon toga odosmo. Drugog dana poslije podne ođoh u »Hotel Wagrara« na Rue Rivpli. Velik elegantan hotel u prvom kotaru, nedaleko »Place Concorde«-a, »Palais Bourbon«-a; ovdje me asocijacija podsjeti na začetke, na Herzla, koji je nedaleko Palais Bourbona počeo . , .; a sad je trideset godina kasnije, ovdje, na istom mjestu Usiškin, upravitelj ogromne židovske nacijonalne imovine. Neko me lijepo raspoloženje ispuni. Napustivši liričko rezonovanje u mojoj duši zapitah portira za gospodina Usiškina i prijavih se sa naznakom razloga moje posjete; livrirani lakaj donese mi odgovor, da me g, Usiškin može primiti. Odvedoše me u hal, gdje namah spazili dobro poznatu figuru gospodina Usiškina u razgovoru sa dva gospodina. »Izvolite nekoliko ćasaka čekati, gospodine, dok završim!« reče mi francuski g. Usiškin. Čekam kod drugog stola, pripravljam svoja pitanja i papir, promatram ga. Lijep čovjek osrednjega stasa, sa nešto malom prosijedom bradom, lijepim dobrodušnim modrim oči-

ma, odjeven u sivo odijelo. Razgovor, koji je vodio r.a ruskom jeziku, završi pa še obrati k meni; »Bevakaša adoni«, pruža mi ruku i nudi mi mjesto sa »iev leha!« Zahvaljujem mu hebrejski A »toda roba«, a on me nakraju svojim upitom na hebrejskom jeziku, da li govorim hebrejski prisili da se odmah izravno izvučem iz neprilike ida ga francuski zamolim, neka bi izvolio govoriti francuski ili njemački. Na pitanje kojjh sam novina dopisnik, odgovorih mu da sam. izvjestitelj »Židova«, oficijelnoga organa Saveza Cijonista u Kraljevini SHS. Vidjelo mu se, da ga se prijatno dojmilo, što može govoriti s nekim iz Jugoslavije, kamo če doskora da stigne. Nato zaredaše moji upi'i. Gospodin Usiškin odgovara polako, jasno i po nekom sistemu (vidi se da je već navikao novinarskom salijetanju) dobrim njemačkim jezikom, na kojem se jasno osjeća ruski akcenat. Iza kongresa bio je u Engleskoj, Belgiji i Holandiji, osim toga u Berlinu, na sjednici Akcijonoga Komitcja, U Engleskoj preuzeše za ,ovu godinu kontingent od 30.000 funti, u Belgiji 5000 funti, a u Holandiji 10.000 engl. funti. Očekuje od posječenih zemlja dobar rezultat a obzirom na pojedine lokalne prilike zadovoljan je sa ovim kontingentima. Kad ga upitah za Francusku pa mu spomenuh, da je ovdje naš pokret, pa i rad za Keren Kajemet slab, reče, da to na žalost i on opaža,' te da je ovdje imao konferencije i dogovore isključivo radi organizatornih pitanja, pa je već uredio i organizovanje biroa za KKL i osim riješenja poslova organizatorne naravi, ništa drugo pa ni kontingentiranje nije htio provesti, jer drži, da se samo sistematskim radom može postići dobar uspjeh. Sad je položena osnova, na kojoj će se moći raditi, te se nada, da će rad u Francuskoj napredovati i doskora uroditi lijepim plodom. Iz Pariza putuje u Ziirich i još neke gradove Švicarske, pa u Budimpeštu, da i tamo uredi sve potrebno, da se rad za KKL može normalno pro vadio ti. Tek onda dolaz i Ju<*3sia viju. Žali da može ondje ostati svega samo šest dana, i da će zbog loga posjetiti svega dva grada. Posjetom Rumunjske, kamo ide poslije Jugoslavije, završit će svoje putovanje, jer do konca decembra hoće da bude «kotkuće» u Jerusolimu. Pozvan je brzojavno na palestinsku konferenciju Židova Sjedinjenih Država u Baltimore, na kojoj medjutim ne će prisustvovati i to iz dva razloga. Prvi je razlog, što je već odavno obećao organizacijama spomenutih zemalja, da će ih posjetiti, pa ne če razbiti svoj plan, jer ove zemlje mora već jednom posjetiti u interesu Keren Kajemela, a drugi mu je razlog politički. Naime još uvijek se vode pregovori i jos

Jedna scena

U ovoj velikoj i lepoj vaseleni imade mesta, koja su već unapred odredjena, da budu pozorištem velikih i snažnih tragedija. Tragedija nastaje iz oprečnosti individua spram lepe i elegantne linije što je u harmoniji prirode. A ako je priroda u samom individuum stvorila dve oprečne predispozicije, dramatski će klimaks biti efektniji. I Josef T rumpedor nosio je u sebi taj geteovski dualizam. Jer taj militarista, taj jednoruki časnik bio je jedan od vodja jevrejskog radništva Palestine, pa zvučilo to i neverovatno na prvi mah. Poticao je iz časničke familije iz Rusije. Otac mu je bio nikolajevski časnik. Od njega je baštinio vanrednu vojničku tačnost i stegu. Od majke otmcnost i inteligenciju. Levu je ruku izgubio u ruskojapanskom ratu. Kasnije se odrekao položaja, te ode kao običan radnik u Palestinu. Kopao i orao je izvanredno samo s desnom rukom. Oduševljenje i ustrajnost nadoraestiše fizičku nezgodu. Za vreme rata on je sa Žabotinskim osnivač jevr;jske legije. Ovde počinje tragedija. Čovek, koji je u osnivanju jevrejske legije video rehabilitaciju jevrejstva pred historijom i pred svetom, koji omalovažuje jćvrejstvo, čovek, koji je sam dokazao neuslrašivost, žrtvovavši se, taj čovek morao je da bude svedokom, kako su sinovi »slavnih Makabejaca« klonuli, sabotirajući zastavu svoje legije. Istina je, jcvrcjska legija nije stajala onda pred kapijama Palestine, već se borila na Galipolju za tudje interese, interese saveznika. Ali Trumpeldor, je t,o sa svoga ispravnog stanovišta tačno prosu -

dio. Konstatovao je, da su jevrejski mladi ljudi ondašnjeg kova bili neodgojeni i nesposobni za disciplinu, i ako se ta disciplina morala da očituje kroz vatru smrtonosnih metaka. Mogao je tek da se mršti, pa da stisne zube, kad su njegove pobunjene legionaše šibali, zbog povrede discipline. Pomoći im nije mogao, a ni hteo, jer su se zaista suprotstavili svemu onome, što je njega napunjavalo do u srž. A to je; da se točno drži zadane reči, da bude hrabar, upravo zato, jer je Jevrej. To je bio prolog tragedije. Posle rata vrača se u Rusiju, da organizuje iselenje jevrejskih »masa« za Palestinu. Posle za vremena boljševičkog prepada on je u Rumunjskoj na čelu cijonističkih komunista. I tamo neprestano radi za Palestinu. Vraća se u Palestinu, da stvori »radnu armiju« (gdud haavoda), koja je potpunoma njegova tvorevina. Trumpeldor, čovek silno popularan, nije umeo da propoveda nova evandjelja. Oduševljavao je samo svojim nadčovečnim delom i odvažnošču. U »gdud« uložio je svoje najiskonskijc principe, svoju dogmu: disciplina, samozataja i pregor pojedinca uzorom su za disciplinovanu radnu armiju. Razmotrivši objektivno danas, što je Trumpeldor onda stvorio, mogu se tonstalovati velike distance. Danas je doba filistarskog oportunizma, koje nije pristupačno zvučnim krilaticama od posle rata. Danas se svaka odvažnost, k o ja n e mora da bude bezglava, krsti, revoltom ili porenre« ćcnjem ćovečanskih, miroljubivih- odnosa ja. Danas vlada svagdc .mali, -oprezan čovuljak s brigama, koje se protežu od dana u dan, a koji ne vidi konačnog cilja pred očima.

Ali 1920, godine bilo je još drugačije. Dramatski zapletaj u tom militaristi i komunisti, morao jc da naidje na odziv u akcijama ovoga ponosnoga vodje radništva, ali nesretnog čoveka. Jer kao da ga je priroda odabrala, da glumi tragičnu glumu, tako je upriličila zadnju scenu njegova života. Mnogi od nas još se seča čitulje zbog Trumpeldorova pada kod obrane Tel Haja, I svih njegovih vernih, koji nisu morali da se tuku, pa da tako kidišu svojim životima. Jer vrlo je verovatno, da je Tel Haj samo zabuna. Zna se, da su beđuinski Arapi tražili, da im se izruče svi Francuzi koji su bili navodno sakriveni. Ali Trumpeldor odbio je pregovore i ako u Tel Haju nije bilo ni jednog jedincatog vojnika! Bio je imperativ momenta, da se svakome pokaže da Jevrejin nije čangrizavo stvorenje kad se radi o Izmetu. Da znadu, ako niko drugo, a ono već Arapi, da Jevrejin nije samo čovek s bradom i kaftanom, .koji drumom strašljivo jaši svog magarca, te čeka ponizno na ponosnog Arapina, što u kasu dolazi na vatrenom batu, da ga prezirom povuče za bradu i pljune u obraz. Zadnja scena Trumpeldorove tragedije krasna i oduševlena je gesta poštenjačine, protest protiv konvencionalne laži o skrhanim šijama jevrejskim. Ona je dokazom bezgranične vere u odabrane i postavlpne si ideale. Ta vera, Trumpelđora ne zna za kompromise, za oportunističke mogućnosti. Nije elastična. Naprotiv stroga i .okrutna. Trurapeidorov protest krik je nebesima, njegova krv njihov je odgovor. D S.

BROJ 52.

>ZJ D ,0 V.

5