Жидов

Jemeniti u Palestini

IL židovskih useljenika, koji su zadnjih godina došli u kinu, zaslužuju oni iz Jemena osobitu pažnju. Stoljećima Uni odvojeno od braće, u gorama Arapske mcdju fanaL | poludivljim plemenima, te ni je sit nikada došli u bilo L doticaji s evropskom dvilizadjotn. Ali, niti njihova izo[ njtj progoni, niti pomanjkanje mogućnosti obrazovahu mogli da im usmrte nadionalni osjećaj. Oni štaviše daju prvima, koji su slijedila zov renesanse. Svaki naik u Palestini glasno je odzvanjao u srcu ovih smjelih ota i dječjom jednostavnošću i mladenačkim žarom sliI su oni trag svakog useljeničkog vala sa Zapada. Zidovi iz Jemena poslaše već osamdesetih godijrve pijonire, koji su učestvovali u radu i nevoljama u kod osnutka novih naselja u Palestini. Zatim se nekogodina pred rat, kad se konsoJidovao prvi jišuv i razanova mreža jevrejskih škola, zbila druga imigracija Jeta u masama. 1 danas, u vrijeme imigracije srednjega ža, struje po treći puta u Erec Jisrael bjegunci iz da?a juga, puni nade, mladenačkog pouzdanja i oduševljenja >|on. Samo najvećm pregorom i mukama uspjelo je ovim »nitima da stignu do Erec JisraeSa, Najprije su se višemim jahanjem na devama prelazeći gorje, obilato razH oma, probili do Adena, a dalje su morali stradavati dugom putu u Palestini od gladi, nestašice i bolesti. Ali kad su već stigli u obećanu zemlju, nije im bilo lako se na njene prilike i klimu. Mnogo ih nije našlo poIpa su morali dalje seliti u Siriju i Egipat, a drugi, kbji snovali dom u Palestini, moradoše to češće platiti živosvojlih pripadnika. Uslijed napora na putu, i promjene ca i hrane, pomrlo je stot-ne mlade djece, našavši, tako prije grob u zemlji, nego što su uzmogli da pomognu n izgradnju Tomu ja još pridošlo, da su ih u strašnim inama rata bili i glad i bijeda. Usprkos svemu tomu niizgubili srčanost, njihov duh i njihova snaga nijesu poSli. Tako je naipokon uspjelo vdesetku tisuća Jernenita, >e nasele u gradovima ii kolonijama Palestine, i da rradju ide u produktivnom radu. Jemeniti su, jer u svojoj rodzemlji bijesu limali prilika za višu naobrazbu, od djetinji izobraženi u zanatu; oni su to pretpostavili mršavom tu, kakav bi u primitivnom stanju orvih zemalja jedino bio pjć. Ortr su osobito spretni krojači, zlatari i prepisivači u Palestini su osjjm toga naučili (graditeljstvo, klesard a zemljoradnju. Posljednji ih je rad, od kojeg su u Jeui biti potpuno odijeljeni, osobito privlačio, pa su mnogi lojali doći u koloniju ili farmu, s vrućom željom, da se i pluga i motike. Gotovo polovica je Jernenita već naći una selima. Nekolicina ih je uz pomoć Keren HajeB naseljeno na zemljištu Keren Kajemeta; većina je pak oslena u grupama radnika, koje se uzdržavaju novcem mističke Organizacije. Najveća je čežnja Jernenita u Patini, posjedovati zemlju i orudje, (i konstantno upravljaju lede Keren Hajesodu, da ih pomogne u tom nastojanju. Jemenitski* su se useljenici ponajprije pridružili seiardim općJnama Palestine, s kojima ih veže mnogošta zaućko; ali kad su povjerovali, da ovi s njima) postupaju iuhinski, odijeliše se pred kojih 15 godina od njih i osnoe vlastite općine. Danas imaju u Jerušalajimu i Tel-Avivu štite sinagoge i Talmudtore, za kojih uzdržavanje doprii Cionistička Organizacija. Naučili su svoja prava odio zahtijevati. Na posljednji cijonistički kongres poslaše iz ie sredine vlastitog delegata, te im se na kongresu odo-

brila naročita suma kao pripomoć njihovom gospodarstvenom razvitku. U drugoj Ase f a t-H anf v h ar D m imadu usprkos vfisoke kvote dvadeset delegata, budući da su izborima posvetili veßiku pažnju, Na prvoj sjednici Asetat-Hanivharim iznijeli su nfhovii delegati zahtjev« takovom odlućnošću i vatrom, kako to odgovara mladoj zajednici, koja počinje bujati novim životom. Predsjedništvo je popustilo njihovim zahtjevima li padalo im koncesije, koje gotovo prelaze mogućnosti. Krik odijeljenog plemena. Ikoje se u porodjajnim bolovima ujedfmjuje s narodnim tielom, čuje se na syakoi skupštini iz ustiju čestitih Jernenita. Ovt su dobni ljudi žr,tye ogorčene borbe za dvostruku promjenu; iz poludivljaštva. u modemu civilizaciju i Sz izolacije u suradnju u novom nacijonalnom životu. Kulturni i psihologilčki jaz.izmedju njih i. ostalog jišuva prianja fm se samo vanjskim i proizvoljnim te se tuže uvijek na predrasude) i nepravednost, premda ih se uvijek potpomaže. Tko hoće da, upozna harmoniju, koja vlada medju ovom duševno nepokvarenom djecom prirode, mora samo jednoć da razgleda njihove kvartove. Stanuju u malim, ali udobnim kućama Sz kamena ili opeke, koju su obično sami sagradili i u kojima se kreću kao marljivi i radini mravlji narod. U kućama i popločenim dvorištima vlada red i čistoća, sve to znak potpunog obiteljskog života, koji je doduše dilrnula kultura, aIS ga nije podrovala. Takav se duh bratstva i jedinstva, kao što je u nfSh, teško nalazi i medju sefardima i hasidima. To je Jedinstvo grupe, koja je još uvijek ispunjena duhom pripadnosti, ali se ujedno grije na svjetlu ž'dovske renesanse i nove kulture. Nedužno i srečno sprovode se ovdje pod! hupu zaručnici sa 15 godina; pradjedovi plešu pred zaručnicima, u kojSrna gledaju jamstvo za opstanak svote rase. Još je ljepši prizor, kad stari opaljeni Jemenit ore i žanje plodove svoga polja. Mladi su Jemeniti željni znanja, rada i tehničkog obrazovanja, i tako ih nalazimo u radionicama Becalela i tvornicama svake vrste. Poslije stoljeća pris : 3nog neznanja žudi sada Jemenit za znanjem. Ne pjeva uludo jemenitski l pjesnik: »Sveudilj me budi moja duša, žudi za znanjem i naukom.« Jednog će se dana JemenSti bez sumnje jokazati kao blagoslov za zemlju i kao jedan od najvažnijih faktora u izgradnji nacionalne domaje. Momentano je poteškoća u tome, što je vladajući hnam u Jemenu pristalica panislamitske politike, koja se naslanja na Arape, što se bore za nadjonalno samopouzdanje; uslijed toga sprječava onim svojim podanicima, koji bi htjeli iseliti, na sve moguće načine da odu. Izdao je nedugo proglas, da svaki l iseljenih mora svu imov i n u ostaviti u zemlji t. j. iseliti praznih ruku, a prema najnovifm vijestima je zabranio iseljenje uopće. Zato je vrijeme, da; se diplomatskim putem uznastoji oslobodit' ovih 70.000 duša, koji na onome zakutnom mjestu moraju trpiti muke, nemajući mogućnost, da 'se oslobode.

Prošlog su ljeta) Židovi! Jemena poslalf CJjonistilćfcoj Organizaciji pismo, u kojem crtaju njihovo očajno statnje i mole pomoć. Možda će im se pitiKke popraviti, kad Lord Clayton označi grartiću izmedju Jemena i Adena. A možda je i ova zadaća! rezervirana/ za Koren Hajesod? Alj komu god uspije otvoriti kanale jemenitskoj imigraciji u Erec Jlilrael, taj će zavrlijediti punu zahvalnost židovskoga naroda. (Ziko)

Ur. M. Robinson.

Upozorenje! Doznaka novca za Keren Hajesod Novac za Keren Hajesod šalje se na adresu g. LAŽE AVRAMOVIĆA, Beograd, Trgovačka 3 Hi na čekovni račun broj 50334 kod Poštanske štedionice u Beogradu.

Muzika

ItUŠAJI MUZIČKOG ANTISEMITIZMA U ZAGREBU. ilo je već počesto zgoda, kad smo opravdano imali poisticati, đ® su to vrijedi naročito za krugove mlaudil ovamo k nama prodrle rasističke, tipične haken-rske J dogme 2 metode,' Jedan dio ultranacijonalističke e stao je vlas na vlas kopirati ideologiju njemačkih čugermanstva pred »židovskom opasnosti«. »Čuvari« hra. pai £ srpstva i slovenstva, a, gdjegdje i »čuvari« juenstvia zapali su u smijošnost, kad su naglašujuči već o svoje protugermanstvo jednostavno preuzeli tvoreijemačke, tipične njemačke reakcije. Srodni se posvuda Najzadrtpji i najuskogrudniji načijonaListi, zaista tvore acijonaju. ediu mladjim muzičarima u Zagrebu imade nekoliko ta. koji po mjerodavnom sudu 'obećavaju mnogo vrijedno. tragUka u tome, što se gotovo Svi ti mladi ljudi, koji 1 •češće mogu daj vidjaju u Kazališnoj kavani na Viizoi trgu, ne mogu da i kraj svog nagnuća osjećajnoj strani e . koja se ne ■ stvara, barem solidna muzika, bez duduka i moći poleta u više visine, otresti/ uskogrudnog njaštva i provincijalštine. Nekolicina ; od njih 'piše u, nočasopčse. Ono, što tuđe pišu i pripovijedaju, ne može •i ‘i trijezni posmatrač ocijeniti drugačije nego smliješndadenaćkim uzrujavanjem ili zbijenije i oštrije: vrpon. slimo odmah u početku istaknuti da se izbjegne svaki razum da je posve ispravan zahtjev i mladih muzičrugova u Zagrebu, da se u slavenskom gradu kaošto je b, imade u dostojnoj mjeri gajiti i što više širiti slaa muzika, a naročito jugoslavenska muzika. Pored toga ‘<l ne interesira njihovo stajalište prema vrijednosti germanskih muzičara. Htjeli; bismo tek da se pozabavidnim karakterističnim momentom, što se ističe naročito Kima i kritikama mlađih muzičara gospodina Zlatka gospodina T ajčevića. Ovi mladi muzičari ično mnogo žcsftne bacaju svu krivnju za »zapostav' slavenske i jugoslavenske muzike u Zagrebu na ži-

dovsku .koncertnu publiku, koju je g. Tajčević nedavno (u »Vijencu« br. 4.-5.) nazvao publikom sa »dužim nosovma«. Govore da židovska publika ne polazi koncerte sa slavenskim programom. Čudno je u toj stvari, što govore samo o židovskoj publici, kao da u Zagrebu nema druge publike. Za normalnog i razumnog čovjeka je to okr'ivljavd.rife smiješno. Jer, na kraju, zar u Zagrebu nema publike osim' židovske. Valjda ipak dolazi, na koncerat netko Si pored- Židova! A ako ne dolazi, zar je krivnja na Židovima? Ali danas ie u svijetu tako, da se Židovima predbacuje sve što čine. Jednom će netko konstatirati da ima suviše mnogo židovske publike na koncertima sa slavenskim programom, pa će opet pronaći, kako u tome imal nešto loše. Mlada gospoda vole da udaraju po Židovima, što posjećuju koncerte, nego po nežrjdovima, kojih tako bi se imalo logično zaključiti po njihovom pranju nema uopće na koncertima, ni na slavenskim, ni na »anacionalnim«. Ova mlad ja gmpa ( svojata isključivo za se, da brani slavenstvo u muzičkom životu u Zagrebu i bahato tretira neke soKdne i uvažene zagrebačke muzičare, koji mimo te galame stvaraju vrijedna djela i obogaćuju muzičke umjetničke produkte slvenskoga juga. Pored toga može svaki objektivni posmatrač konstatovati, da se u Zagrebu 3 na koncertnim priredbama i u kazalištu živo gajf slavenska muzika. Ali komu je do vike, taj će da viče. Vrhunac je bez sumnje postigao gospodin Zlatko Grgošević prošle nedjelje povodom matineje »Zagrebačke Filharmonije«, prve nakon ođulje stanke. Na toj se matineji pod (vodstvom dirfgenta g. Milana Sachsa- pored kompozicije poznatog domaćeg muzftčara g. Božidara Širole izvela 11. simfonija Gustava Mahlera, veliko® muzičkog majstora i priznatog velikana. Djela Gustava Mahlera izvodila su se već pred 20 gođftia u svim muzičkim centrima »bez razlike rase«; prošle nedjelje izvodio se Mahler prvi puta u Zagrebu dakle tek 15 godina nakon smrti. Gospodin Orgošević nije se uzbunio, što se Moh I eri izvoda tek sada, njemu je krivo što je Mahler uopće stavljen na program, jer ie Gustav Mahler za nj (kako je napisao u zagrebačkom tjedniku »Narodno Djelo«) obični »bečki Židov«. Ovo je dovoljno da pokaže, kako se g. Grgoševič ozbiljno vlada u svojoj struci, koliko je trezven i objektivan.

Ne želimo se dalje upuštati u referisauje o svemu i svačemu, »što se nalazi u člancima ovih mladih rasističkih muzičara. Zasad smo dovoljno zabilježili, da se uzmogne prozrijeti l ove .' rasne ideologije u muzičkom ruhu. Unatoč tome, što se grade antigermansldm čuvarima čiste nacijonalne slavenske muzike, služe se baš najlošijim emanacijama germanskoga rasnog nastrojenja: intolerancijom, bezglavim antisemitizmom, zaslijepljenošću i uskogrudnošću. Muzički Zagreb, sa svojom bogatom tradicijom, davši već dokumenata o širokom horizontu svoga duhovnog života, ne će se jamačno darti zavući u te vode' iutolerancje 4 zadrtosti, u kojim se izobličuje ispraviti kredo, što ga je stavila na svoj barjak većina suvremenih jugoslavenskih muzičara: gajenje jugoslavenske muzike, stvaranje djela iz vrutka bogate narodnel psihe. F i - e 1. »GOLEM«, NOVA OPERA OD D’ALBERTA. Autor »Ticflanda« i mnogih drugih opera, proslavljeni pdanista, Židov Eugen D’A Ibe r t svršio je novu operu, koja obradjuje staru prašku židovsku legendu o Golemu. D’ALbcrtu desila se je prije više od godinu i po dana nesreća, da je pao sa bicikla i od onoga dana bolovao je dulje vremena. Vrijeme svoga bolovanja iskoristio je, da komponira novu operu, koja će prviput biti izvedena jesenas u Frankfurtu na Majni. Radnja se odigrava u praškom židovskom getu u srednjem vijeku, Librctto izradjen je po projektu F. Liona, ali sam tekst nastao je paralelno sa muzikom. Prvi se čin događja u sobi rabi L6wa, koji svojim kabalističkim umijećem dočarava caru Rudolfu susretaj kralja Salamona. s kraljicom od Sabe. Rabijeva kći Leja uči Golema, neko gorostasno, od zemlje sačinjeno, nepomično biće, da govori. U drugom činu, koji se zbiva na J,om Kipur, nalazi Golem put od čalne strasti do duševne ljubavi. Treći čin u zvjezdarnici učenjaka Tycho de Braha, sadržaje mahnitanje pobješnijcloga Golema, požar Praga i smrt zaručnice Leje. D’Albert priča, da ni na jednoj od svojih đosadanfih opera nije radio sa toliko pobožnoga zanosa kao na ovoj. Ona je daleko ,od verizma »Tieflanda«, puna je sredovječne mistike. Autor drži »Golema« svojim najboljim djelom, jer ima najviše individualnoga sadržaja.

Židovska pitanja u Ženevi

Vijećanja internacionalne Unije Lige Naroda, Že n e va, 11. marta (JTA). Za vrijeme sadanjeg zasjedanja Saveza Naroda održavat će se vijećanja Internacijonalne Unije Lige Naroda (Internationale Union der Volkerbundligen), Na dnevnom redu tih vijećanja nalazi se medju ostalim i pitanja poljsko - židovskoga sporazuma, numerus claususa i pitanja osoba, koje nemaju nikakovo državljanstvo, te snošaj narodnih većina i manjina u raznim državama, Monsignorc Barlassina u New Yorku. New Y o rk, 8, marta (ITA). Latinski patrijarha za Palestinu Msgr. Barlassina, koji je poznat po svojoj protucijomstičkoj propagandi, stigao je ovih dana u New York, Patrijarha je saopćio, da je došao u Ameriku, da ovdje osnuje Ogranak viteškoga reda Svetoga Groba. Red Svetoga groba osnovao je godine 1496. Aleiksander VI, ikao YOjnički red za zaštitu Kristovoga Groba, Turneja hebrejskog kazališta »Habimah«. Kowno, 27. februara (ITA). Ansambl moskovskog hebrejskog kazališta »Habimah« stigao lje pod vodstvom direktora Zemaha ovamo i bio je dočekan po izaslanicima žad, narodnih i kulturnih organizacija. »Habimah« davala je u gradskom kazalištu niz predstava. Vijeće židovske općine u Kownu priredilo je »Habimi« svečani prijem. Riga, 27. februara (ITA). Moskovsko hebr. kazalište, koje je .ovdje priredilo deset predstava, učinilo je dubok dojam. Letsko novinstvo, pa i ono šovinističko, priznaje neobično visok umjetnički nivo te hebrejske trupe. Var š a v ai, 28. (ITA). Čuveni moskovski teatar »Habima« stigao je na svojoj turneji u Varšavu, gdje će ood vodstvom svojeg ravnatelja g. Zemacha dati nekoliko predstava. Interes za »Habimu« je u Varšavi velik; sva židovska štampa posvetila je »Habimi« oveće pozdravne članke, Koncertna turneja Juliusa Wolfsobna po Americi, Znameniti pijanista prof. Wolfsohn iz Beča nalazi se upravo na velikoj koncertnoj turneji po Americi, te pored »Jiidische Paraphrascn« (Universal - Edition), (koje smo upoznali kod njegovog koncerta u Zagrebu, pred 3 godine izvodi s mnogo uspjeha i svoju novu kompoziciju »Jiidische Rapsodie«. Sportska svečanost »Makabija« u Erec Jisraelu. Centrala sportskoga saveza »Makkabi« u Erec Jisraelu odlučila je, da oko Pesaha (od 31. marta do 1. aprila) a povodom 20 godišnjice Makkabi-a priredi u Palestini športsku svečanost. (Ziko) Trocky profesor na novinarskoj visokoj školi. Moskva, 9. marta (JTA). Leo Trocky bivši šef -sovjetske vojske preuzeo je ponudjenu mu profesuru na visokoj moskovskoj školi iza novinarstvo.

i&ojii.

»ŽIDOV c

3