Жидов

JAVNA VJEŽBA I AKADEMIJA MAKABIJA. U subotu, dne 26, juna. priredjuje Makabi u sv.om Domu gimnastičku Akademiju, oa kojoj će nastupiti izabrani odjeli (prednjačiti zborovi) sviju kategorija sa prostim vježbama, ritmičkim i skupinskim sastavima, te vježbama na spravama. Program sadržaje dosad neizvedene sastave, iz područja najmodernije gimnastike. Program demo donijeti u slijedećem broju. U nedjelju, dne 27. o. mj., priredjuje Makabi na igralištu Viktorije (Miramarska cesta) Javnu vježbo, kojoj će nastupiti potpune kategorije (preko 300 vježbaćažica) sa prostim vježbama (uz pratnju vojne glazbe) te vježbama na spravama i igrama. Program donijet ćemo takodjer u slijedećem broju. Osim toga nastupit će unutar programa gimn. sekcije i teško-atletska, lakoatletska te mačevalačka Se kdja, a po svoj prilici .odigrat će nogometna prva momčad )*dnu utakmicu poslije programa javne vježbe. Kako svi znaci ukazuju bit će ta velika priredba jasan dokaz snage i vazvitka Makabija, pa se i očekuje u redovima židovskog građanstva kao i sve dosadašnje priredbe Makabdja sa najvećim interesom.

Židovski šport

Turneja Hakoaha u Americi završena je i može se sada r3V o tek da .ocijeni i kao vaaredni dogadjaj u historiji zid. i naročit podstrek pokretu jevrejske tjelesne obnove ■ \merid. Za sam Hakoah turneja znači materijalno obezza djelovanje ogromne društvene mašine, a još više renomea njegova kao jednog od najvećih i najjačih Hpcrtskih društava u Evropi. Uspjesi te turneje bit će jajoš vidljiviji druge godine, za koju je već zaključena rJ g a turneja po Americi. Sportska bilanca- turneje je sliHedeća: sveukupno odigrala je momčad 10 utakmica, 6 od tih ■ . dobila, 2 odigrala neodlučno i 2 izgubila. Razmjer goalova H. 32:19 u korist Hakoaha. Momčad se nalazi na putu u Wien Hjotpuna i neosnovane su vijesti nekih novina, da su za Kmeričke klubove angažirana nekolicina igrača. Sutra u suBbotu, dne 12. o. mj. održat će se u Ronachertheater-u u Wiensvečanost odnosno pozdravno veće u počast povratka momIćadi Hakoaha iz Amerike. Predsjednik Hakoaha dr. Korner Bodržat će izvješće o turneji. Na slavi sudjelovat će pređstavInici austrijske, a i zastupnici inostranih vlada, športske i cijolaističke korporacije. Velik je športski uspjeh imao Hakoahov hrvalaćki ■turnir sa Budimpeštanskim B. A. C-om. (Budimpeštanski ■ atletski klub). Atrakcija dana bio je susret svjetskog prvaka ling. Radvany-a trainera BAC-a (ing. Radvany je Židov) sa ■prvakom Evrope Markus.om trainerom Hakoaha. i Londonski Hakoah lijepo radi. U vodstvu se njegovu nailazi Alfred Tysser glavni tajnik M. W. V-a. Najviše pažnje ■ posvećuje se kulturnom radu. Radi se na izgradjenju vlasti I tog igrališta. Gradački Hakoah razvija veliku djelatnost na športskom Ii na kulturnom polju (hebraizacija i diletantska sekcija). NoI gometna se momčad sa prilično sreće bori u prvenstvu. LiI jepo rade mačevalačka sekcija, koja je priredila uspjeli turI atr, te rukometna i gimnastička sekcija. Bodapeštanski Vivo (Maćev. i atletski klub) ostaje u n,oI gom. prvenstvu u prvom razredu, premda se jedno vrijeme I činilo, da će zasigurno u drugi razred. Medjutim je tukao I redom nekoliko klubova, medju ostalima i majstora Madžarske I FTC sa 2:1, dok je sa, MTK-om igrao neodlučno. Istraga zbog navodnog podmičenja igraća UTE-a i 3. kotara sa strane Vivo-a završena )e tako, da je igrač Vivoa Brener IL zbog pokušaja podmičenja diskvalificiran, dok se klubu nije mogla krivnja dokazati. Arierparagrai primljen je u austrijskom Ski-savezu, a nalo je austrijski Savez isključen iz internacionalnoga SkiSaveza. Austrijski klubovi, koji se sa arierparagrafom ne slažu, osnovali su »Austrijski Ski Savez od god. 1905.«, koji će biti primljen za člana Svjetskoga Ski Saveza. Makkabi (Hamburg) tukao je Sportsman (Hamburg) u boksu sa 9:3. U Hamburgu boravi prijašnji učitelj lake atletike zagrebačkog Makabdja g, R. Hoke, koji će za »Židov« naskoro priposlati nekoliko članaka o židovskom športu u Njemačkoj, gdje je on na velikoj visini. * Bar - Koliba (Sarajevo) reorganizovana je. Na čelu je društva g. dr. Leon P e r i ć. Društvo u svim sekcijama marljivo radi, napose pak u gimnastičkoj, koja radi u novouredjenoj i spravama snabdjevenoj dvorani Isto tako nam stizavaju vijesti, da je rcorganizovan i M aka b i (Osijek), pa da će na sletu Makabi Okruga društvo aktivno sudjelovati. All eta Hinko Schtesinger (Makabi, Zagreb) postavljen je u reprezentaciju zagreb. lakoatL ppdsaveza za štafetu 4XIOO m na temelju svojih vanrednih rezultata postignutih u zadnje vrijeme. (Na srednjoškolskom prvenstvenom natjecanju u Zagrebu postigao je na pruzi trčanja na 100 m vrijeme od 11,7 kao prvi). Hrvačko i b.oksačko medjudruštveno natjecanje izmedju klubova: Herkules, Croatia i Makabi u Zagrebu održat če se 19. o. mj. u Makabijevu Domu. Na istoj priredbi bit će 1 ekshibicijo no natjecanje u mačevanju, u kojem takodjer sudjeluje Makabi. S. D.

BELETRISTIKA Duša i želudac

Prc štampavoti u cijelosti 111 u odlomcima smije •e samo uz dopuštenje uredništva „Židova 1 .

Hebrejski napisao Žalom Š a e a r. (Prijevod s izvornoga teksta).

!. DUŠA. Jednoga zimskoga jutra probudilo me jako kucanje na vratima. Nevoljko sam ustao iz kreveta i otvorio vrata. U sobu bane moj znanac izmoren i> usopljen i bez daha promuca; »Šošana Ra.js .... ona, koja je pila otrov, umrla je ... I«. »Šta?« »Požuri, požuri —!« Već dvije godine je poznajem. Bila je živahna i vesela djevojka, koja nije mogla ni deset ćasaka da miruje. Sad brbljaše, sad je grlila majku, a onda opet pjevaše; Kad bi čula svirku »vergla« u dvorištu, zaplcsala bi, a njene male nožice lebdjele su gotovo u zraku i jedva se doticale poda. Roditelji su je i rodjaci mazili i čuvali 'kao zjenicu oka svoga. Upravo je mjesec dana, otkad je počela da mnogo čita knjige; i otada se počela otudjivali od roditelja Prolazilo bi i više dana, a da nije poljubila majku, ni zaplesala. Katkad bi iznenada pala majci oko vrata i ljubila je i grlila, a iz njenih velikih, sjajnih očiju odsijevaše nijema tuga. Tada bi govorila; »Majko, majčice moja «. Pitali su liječnike, rekoše; »Živci«. Stričevi i tetke govorahu; »vrijeme je, da je udarno«. Prije nekoliko dana sam je još vidio. Na licu joj se nije ništa opažalo, samo oči joj zasliraše tanka magla. Nije govorila ništa. Na moja pitanja ne odgovaraše i tek iza jednog sata moga pripovijedanja, pokaže prstom na čavao u stropu i reče: »Vidiš li ga? Gdjekad gdjekada se bojim da ostanem sama s tim »zloduhom* u sobi, pogotovo u noči. Strši kao zub Ašmodajev i šapće mi; »na meni se možeš objesiti —«. Neugodno me se doimaše njezina neobična fantazija i njezin čudan ton i odlučih da se malo narugam njezinim l prividfenjima pa ih nazvah besposličarskim utvarama. Najednom se promijenila i postala opet vesela. Obrazi joj se zarumeniše, smijala se i počela da govori o pf>sve drugim stvarima. 'Tada ;e vidjeh posljednji put. Kad smo ušli u sobu Rajsovih, vidio sam je okruženu najbližim znancima i jedva sam je prepoznao. Na mekanom minderu ležala je ispružena ona. Crte mladog lica, na kojima je lebdila toliko mjeseci prikrivena bol, bile su sada iznakažene. Sa usana, koje su bile modre od otrova, odražavala se još bol i vidjelo se da je agonija bila. duga i teška. Zlatni, čupavi uvojci krasili »u i üblaživali još i sad divno, izmučeno lice mrtve djevojke. Na malom su stpliću ležale porazbacane mnoge bočice. Brat pokojnice, student, koji je bio veoma sličan svojoj sestri, pružio nam je ceduljicu, na kojoj je pisalo: »Ne smijem da živim, neznam čemu da živim i stoga ostavljam život«. Prepoznao sam njen lijepi, fini rukopis. Slova su bila nešto nepravilna. Činilo se, da ih je pisala tu skoro, kratko vrijeme prije smrti. Osim toga je ostavila još nekoliko rastrganih komadića papira, ali više nego »dragi roditelji« nije napisala. Sa ceduljice se osjećao miris kolonjske vode, koji je toliko volila. Okretao sam ceduljicu, promatrajući samilosno njeno lice. Činilo mi se, kao da će se za čas otvoriti usta i začuti glas: »Vi lude, ta sve to bijaše tek šala«. Do mog uha dopro je iz obližnje sobe glas, sličan ludjačkom kriču; »Zašto a zašto???« I tada sam čuo da se srušilo tijelo. Vika, strka onesvijestila se njena majka. Sjedila je već od jutra, nijema od boli. Ni suze nije pustfla. No sada je bol probila u ovim riječima. Tim je riječima bila prekinuta šutnja i svi stadoše da pita'u. »Zašto se taj nježni stvor übio? Ona, mlada, razmažena, vesela? Zar je d.oista bila vesela? Nije li to bila samo krinka? Koje je njeno pravo lice? Ono n životu ili ono u smrti? Šta je tražila, a šta je izgubila? Što se dogodilo, itp se dogodilo s tom mladom dušom?

IL ŽELUDAC. Ne prolazim svaki dan ulicom grada, ali kad prošećem, zaustavim se vazda kod velike džamije pa promatram jadne, otrcane starice, što zgrbljene sjede na kamenim stepenicama i mole milostinju. Ove su starice bile obučene u prnje svake vrste, a i same su svojim Slomljenim udovima i uvelim tijelom sličile hrpi prnja. Jedne su bile kljaste, druge slijepe, a treće i slijepe i kljaste. Sjedili su ti jadni stvorovi a rukama, kojima je starost iznakazila oblik, drhtavo su 'pružale neke prljave posudice, da prime u nje milostinju. Usne uvele i drhtave od starosti micale se same od sebe i šaputale, a preko njih se cijedila slina. Što li su šaputale te usne? Možda su tražile milostinju? Pa zar to nije svejedno? Vreće od gadnoga žutog pergamena, svinute i jadne vreće ispunjene polomljenim kostima, žilama i slabim mišićima. Oči im bijahu poput stakla, koje nije već duže vremena očišćeno. Ljeti i zimi vuku se po tlu. Od jutra do večeri vuku se ovako kamenim basamacima, a uveče nestaju u tamne svoje izbe izvan grada. Zar zaista spavaju? Bit će da i noću bdiju i da im se usne miču. U vrijeme, kad svi ljudi spavaju, mole oni milostinju od zidova, sjena, od noćne tišine . . . Sjutradan nastavlja se prošnja tamo na stepenicama džamije. Mržnje, srdžbe i zlobe nema u njih, jer oni su prestari, pa ovakovošta nemogu osjećati. Veselje, žalost, ljubav i mržnja, Sto su ih nekoć prožimali, nestali su kao da ih nikad nije bilo. Medjusobno ne razgovaraju. A o čemu da i razgovaraju. Nemaju ništa nova da si kažu. Svako tek gleda praznim pogledom i pruža svoj tanjurić, jer drugošta i nema u njihovom svijetu ... Bit će da ne osjećaju, šta čine. Ne čuju šapat svojih usana. Sve čine od navike. Tek od vremena na vrijeme padne tanjurić na tle. Onda bi tek usne prestale da šapću, uvele ruke isprepletene žilama ispružile bi se bez moći, a oči im iskočile iz šupljina. I to bi trajalo sve dotle, dok ne bi koji milostivi prolaznik podignuo i pružio starici tanjurić, koji bi ona pograbila s nekim izrazom hvale oko usana. U duši mi se javi bol, jaka bol: gospode Bože! zašto žive ovakovi stvorovi? Pogledaj, Sto si učinio s nama, ljudima . . . Zašto? Zašto? Gdjekad vidim te starice i gle sjede i jedu. Iz krpetina izvlače prljavim rukama obilno jelo. Prsti su lm vlažni, usta žvaču i miču se čudno, slijepe oči bulje u nijemoj nasladi. Nosnice se Sire. , . I onda se sjetih, da je tek jedna stvar preostala ovim staricama od svega, što su imali želudac. Svi užici i značajke otprije stadoše da slabe, gubiše se i nastadoše. Sav se je njihov život skučio u želudac. Najprije je bio želudac, zatim hrptenjača, pa onda osjetila i mozak. Sada se vratilo kolo i zaustavilo kod prve tačke. I samo ta tačka još djeluje, da im se noge miču, usne da im šapću, a ruke pružaju tražeći milodar , . . Da, da. Najprije prestadoše da budu sisavci, onda kralješnjaci, a sad ,su se vratili prvotnoj vrsti. I oni su imali samo jednjak i želudac . . . I u tome razmatranju sjetih se plavokose djevojke, koja se otrovala; usred mladosti. Umrla je usprkos tim staricama, što se pletu u ovom metežu .. . Sigurno je njezina tačka stajala na najvišoj visini, duhovnom mjestu, koje je prešlo granicu. Kolo ju je odvelo u visine, koje nama nisu znane, tako, da se izgubila zemlja ispod njenih malih nogu . . . Kolo se njeno nije više vratilo. . . . ... I kao da uzimaš u ruke tezulju. U jednu zdjelicu stavljaš dušu i tajnu nesretne djevojke, a u drugu želudac i tajnu nesretne starice. Spuštaju se i dižu naizmjence obje zdjelice, a duh tvoj uspinje se za smislom ove tezulje na kojoj se njišu prevažujući se naizmjence: želudac i duša.

Vjesnik Saveza Židovskih Omladinskih Udruženja

ZADAĆE OVOGODIŠNJEG SLETA Odluka je pala! Zakazan je VTL slet i održaće se u Sarajevu. Nema više smisla rezonovati za ili protiv sleta. Preostaje primiti odluku i valjano se za slet spremiti. Pod podjednako nepovoljnim prilikama kao danas sastali smo se prije tri godine u Beogradu. Istina, tada još nismo na glas govorili o krizi Saveza bilo da ona nije bila tako akutna, ili nismo toga bili svijesni i jer smo manje tražili od Saveza i sebe. Beogradski slet je pokazao, kako malo treba pa da se sruši naša <kuća od karata», koju smo mi zvali Omladinski Savez. Ipak, iza onoga sleta Savez je ojačao, primio je vidnije konture i vile sadržine. Ove godine je bilo smjelo od omladine da traži slet i od vodstva da ga prihvati, u času kad se govori i piše o »katastrofi omladinskog pokreta«. Ako je slet samo neka smotra i vjeran odraz rada i aktivnosti omladine u minuloj godini, onda je uspjeh ovogodišnjega sleta dvojben. Ali on može i da uspije. Omladina koja se više bavi športom pribivaće sletu Makabia u Zagrebu, a na savezni će slet doći samo oni, koji imaju mnogo interesa za Savez i njegov rad. Ovome sletu će prisustvovati i cofim, koji nam m,ogu mnogo pružiti. Budu li svi ovi razmišljali o pitanjima, koja zadiru u srž Saveza i neodlozivo traže rješenje, budu li svi došli s voljom, da doprinesu ozdravljenju jevrejskog omladinstva u nas slet će-uspjeti.

Uspjeh sleta ove godine ovisi mnogo o samome vodstvu Saveza. Referati koji će se održati trebaju biti namijenjeni svoj omladini, vodeći računa o faktičnom stanju Jevrejstva u nas i u omladinskim udruženjima napose. Potrebni su nam samo: inicijative i prijedlozi, koje će bar većina omladine moći da ih u život provede i ostvari. (T.o je sve već rekao haver Albert W e i s s). Jaki ljudi široke koncepcije * našem Savezu su brojčano neznatni i slabi da nametnu svoje programe dvim tisućama omladinaca-ki. Neuspjeh »uspješnog« osječkog sleta leži baš u tome, što omladina nije bila voljna ili sposobna, da primi programe i rezolucije stvorene na njemu i jedino se njih držati. Valja priznati, mnogo velikih istina i zakona narinuti su »masi« odozgo, masi koja se uvijek protiv toga bunila, a u vrlo sporom tempu primala narinute zakone i uživljavaia se u njih. To bi se možda moglo postići i u Omladinskom Savezu, kad bismo htjeli, da omladinu degradiramo na masu. U tom slučaju nema razloga govoriti o nekoj krizi, već m,oramo biti spremni na duga trvenja izmedju vodstva i pojedinih jedinica, koji ne mogu da se razumiju. Dali bi se i onda postigli rezultati, očekivani osječkim programom? . . . Kriza Saveza prouzrokovana mnogim okolnostima, izgleda još jača uslijed osječkog programa. Nije kriv program, več naša nedovoljna sprema da ga provedemo. Osječki slet je trebao da dade Omladinskom Savezu, bolje reći saveznoj omladini, sadržinu. Potreba toga se ne može poreći. A ta sadržina

BROJ 24.

»2i. i-tvv.

5

SPECTRUM d. d. Ingu Koplsta, Dab§ky ft Krstić Tvornice ogledala i brusione stakla ZAGREB BEOGRAD OSIJEK LJUBLJANA VII. Kukovićeva ul. 23. Banatska u!. 2. Dessttčina ul. 39. Međvedova u.. 38. Zrcalno staklo - Portalno staklo - Mašinsko staklos-6mm- Ofllcdfllflusvim veličinama i oblicima - Urušene ploče - Uvinute ploče - Ustakljivanje u mjedi -Fina ogledala.