Жидов

mo započeto i da utiremo puteve do cilja, pa da veličajnost tih pomena iz cijonističkoga kalendara bude sveudilj veća i jača, da se svjetla luč ovoga velikoga nacionalnoga pregnuća našeg, kome je Herzl dao stvarnu osnovicu, dalje razbuktava u sjajan plamen na oltaru sveljudskoga hrama. Ve 1,

TEŠKO STANJE ŽIDOVA U SOLUNU

Frankfurt n. M. 22. juna (JTA). Poznati publicista Herman Wend e 1, jedan od najboljih poznavalaca Balkana, objavio je u »Frankfurter Zeitung« sv.oje pismo iz Soluna, u kojemu obzirom na tamošnje Židove veli: »Ništa manje ne trpe zbog nje (teške gospodarske krize) Španjoli, Židovi, koji su, protjerani iz Španije za vladanja Izabele Katoličke, našli ovdje pod polumjesecom, sklonište, i koji su za vrijeme turske vladavine sa 60—70.000 duša: bili najveći dio gradskoga pučanstva. Za onoga preživača pučkaških antisemitskih gluposti, koji drži da su Židovi »rasno« predestinirani za lihvu i kramariju i da se klone fizičkoga rada, bilo bi dobro, što se toga tiče, posjetiti Solun, jer Židovi toga grada čine društveni sklop sa svim normalnim slojevima. Medju njima ima veletrgovaca i čistilaca obuče, bankira i kovača, liječnika i običnih radnika u luci. Imadu čvrstu organizaciju s vlastitim školama i drugim vrijednim kulturnim uredbama. Ali onako lako i nesmetano ne teče danas život te zajednice, kao onda, kad je| gore u konaku sjedio osmanski paša. Grci, i sami žilav i lukav trgovački narod, škilje na sposobnoga konkurenta, pa kao št.o i drugdje, tako i ovdje niče na gnojištu poslovnoga jala otrovna biljka antisemitizma. Jedan visoki činovnik, desna ruka generalnog guvernera za Macedoniju, govorio je pred kratko vrijeme izazovno prezirno o Židovima; I ako solunski Židovi izdaju španjolske novine, ipak su naslovi nad radnjama Sefarada pisani hebrejskim slovima morali biti preličeni. Politika fasada. Režim Pangalosa hoće da pobudi dojam, da je Solun oličen grčki«.

JEWISH AGENCY i VAAD LEUMI.

Jerusoliim, 18. juna. (P. C.) Nalkon odtiljih pregovora izmedju Palestinske Cijonističke Egzekutijve : predsitavnika Vaad Leutnia tačno su uredjeni odnosi izmedju Cijonističke Organizacije kao Je\vish Agency i Vaad Leumia. Češće, a ako bude nužno i svakoga mjeseca, održat će se zajedničke konferencije o važnijim pitanjima. Predsjedništvo Vaad Lenima biti će u ostalom u stalnom kontaktu s predstavnikom Jevvish Agency Golonel F. H. K'ishijm, voditeljem političkoga departmana Pal. Cijonističke Egzekutive. Nadalje je odlučeno, u kojim će se slučajevima. Vaad Leum : sam obraćati palestinskoj vladi 1 . Vrhovni Komesar i generalni sekretar palest. vlade pristali su na Ito utanačenje. C'jon. Egzekutiva sa svoje će se Strane staviti u kontakt s Vaad Leumiem u svim pitanjima principijelne važnosti, a koja treba raspraviti s upravnom vlasti.

„Der Juđenstaat" 1986.—1926.

Ove se godine navršuje trideset godina, što je izašla štampana malena knjiga doktora Teodora Herzla »Der Juđenstaat« židovska država. Ova knjiga, koja, sadržaje Herzlovu osnovu za rješenje židovskoga pitanja, izričaj je bogate mašte jednoga pjesničkoga duha i poletnosti duše, k,oija umije da se zanosi. I ako je knjiga puna zanosnih kombinacija u njoj ima mnogošta, što se dana« provodi prema predvidjenju Herzlovu, tek se današnja naša koncepcija o »židovskoj državi« razlikuje od Herzlove a i poimanje o strukturi naše narodne domaje danas je drugačije nego u Herzla, kad je pisao tu knjigu. U dnevnicima Herzlovim ima mnogo zabilježaka iz doba, kad je pisao »Der Juđenstaat«. Tu kaže na jednom mjestu: ( »Nedjelje besprimjerne produkcije, u kojima već nisam mogao da mirno i na čisto prepišem sve zamisli. Pisao sam hodajući, stojeći, ležeći, na ulici, za stolom u noći, kad me probudilo oda sna . . .« U (autobiografiji veli Herzl, da je gdjekad i zaplakao pišući ,ovu knjigu. »Der Juđenstaat« nije dakle suha kombinatorska zamisao. Upravo veličajna po svom zanosu a imponinajuća po jasnoći i snazi jednostavno izrečenih istina. Donosimo ovdje nekoliko izvadaka iz »Der Judenstaat«. * Židovsko pitanje postoji. Bilo bi ludo, da se niječe. Ono je u novi vijek dovučeni dio srednjega vijeka, koji kulturni narodi ni sada pored najbolje volje ne mogahu svladati. Velikodušnu su vplju pokazali, jest, kad su nas emancipovali. Židovsko pitanje postoji svagdje, gdje Židovi žive u znatnijem broju. Gdje ga nema, dovlači se imgiracijom Židova. Od'azimo dakako onamo, gdje nas ne progone; a kad se pojavljujemo, nastaju progoni. To je uistinu tako, mora ostati tako svagdje, pa i u veoma razvijenim zemljama dokaz; Francuska sve dok židovsko pitanje ne bude politički riješeno. Siromašni Židovi unose sad antisemitizam u Englesku, a već su ga donijeli u Ameriku, Držim, da razumijem antisemitizam, koji je veoma kompliciran pokret. Promatram taj pokret kao Židov, ali bez mržnje i straha. Držim da spozna vam, što je u antisemitizmu surova šala, prosta zavist, baštinjena predrasuda, vjerska nesnošljivost ali i koliko u njemu ima tobožnje nužne obrane. Židovsko pitanje ne držim socijalnim, ni vjerskim, i ako je ovako a i drugačije obojeno. Ono je nacionalno pitanje i, da ga riješimo, moramo da ga učinimo svjetsko političkim pitanjem, koje će se imati da uredi u vijeću kulturnih naroda. Mi smo narod, jedan narod. Svuda smo pošteno nastojali, da utonemo u narodnoj zajednici naše okoline! i da samo sačuvamo vjeru naših otaca. Ne daju nam. Zalud smo vjerni, a gdjegdje i prekomjerni patriote, zaludu doprinosimo jednake žrtve kao naši sugradjani, zaludu se trudimo da uvećamo slavu našega zavičaja u umjetnosti i znanosti, umnožimo mu bogatstvo trgovinom i prometom. U našim zavičajima, u kojima stanujemo već stoljećima, proglašuju nas tudjincima; često nas proglašuju takovima oni, kojih predji nijesu još ni bili u zemlji, kad su naši djedovi u njoj već uzđisali. Tko je tudjin u zemlji, može da odluči samo većina; i ovo je pitanje sile, kao i sve ostalo u metežu naroda.

Ne napuštam ništa od našega stečenog pravia, ako to velim, velim kao čovjek pojedinac, koji i onako nema mandata. U sadašnjoj situaciji u svijetu, a po svoj prilici i do u nedogledno vrijeme bit će snaga pred pravom ... Mi smo dakle uzalud dobri patriote, baš kao Hugenoti, koje prisiliše da se isele. Da nas ostave na miru , . . Ali nas, držim, ne će ostaviti na miru . , . Pritiskom i progonom ne će nas satrti. Nijedan narod u povijesti nije podnio toliko borba i muka kao mi. Hajka na Židove nagnala je samo skbiće, da se odcijepe. Jaki se Židovi vraćaju svome deblu, kad izbiju progoni Židova. Jasno se to pokazalo u vrijeme neposredno iza emancipacije Židova. Židovima, što su se nalazili na višem duševnom i materijalnom položaju nestade posvema osjećaj zajedništva. Kad potraje dulje političko blagostanje mi se posvuda asimiliramo; to je, držim, nečasno. Državnik, koji bi želio de se s njegovom nacijom pomiješa židovska rasa morao bi dakle da se brine /a stalno potrajanje našega političkog blagostanja. Ali ni Bismarck ne bi to mogao. Jer su duboko u narodnom temperamentu uvriježene stare predrasude protiv nas. Tko hoće da si o tom položi račun, treba da prisluhne, gdje se narod iskreno i jednostavno izražava: priče i poslovice su antisemitske. Narod je posvuda poput velikoga djeteta, koje se mora odgojiti; ali ta hi odgoja u povoljnom slučaju tražila toliko vremena, da si mi, kako već rekoh, možemo mnogo brže i na drugi način pomoći. ♦ Nacionalna osobnost Židova ne može, ne će ali i ne mora nestati. Ne može, jer je izvanji neprijatelji stišću. Ne će, to je pokazala u dva tisućljeća golemih patnja. Ne mora, to nastojim da u ovoj knjizi razložim nakon mnogih drugih Židova, koji nijesu napustili nadu. Čitave grane židovstva mogu da izumru, otpadnu. Deblo će da živi. * Nitko nije dovoljno jak ili bogat, da premjesti koji narod iz jednoga prebivališta u koje drugo. To može da učini samo ideja. Ideja o državi imade takovu snagu. Židovi nijesu za sve noći svoje povijesti prestali da sanjaju taj kraljevski san: »Do godine u Jerusolimu!« je stara naša riječ. A sad se, eto, radi o tome, da se pokaže, te iz sna može da budne svjetla misao. I * Ni o kojem narodu nema toliko krivih sudova kao o Židovima. A mi smo zbog naših patnja kroz dugi vijek postali toliko potišteni i klonuli, te i sami pristajemo uz te netačnosti i širimo ih. Jedna od krivih tvrdnji jest priča o trgovčarstvu Židova .. . Pokućarac, što obija pragove s teškim svežnjem na ledjima, ne osjeća se tako sretnim, kako njegovi progonitelji drže ... I * . . . Kad se hoće da vodi mnogo Ljudi, treba da se ponad njihovih glava razvije simbol. * Sasvim sam duboko uvjeren, da sam u pravu ne znam. hoću li za moga života zadržati pravo. Prvi muževi, koiji započinju ovaj pokret, teško da će vidjeti njegov slavni završetak. Ali već samim zapoćimanjem ulazi gordost i sreća nutarnje slobode u njihov bitak.

Dr. Teodor Herzl

Jedan od najljepših epitafa Staroga Vijeka jest napis nad grobom grčkoga filozofa Epiharmosa; »Velika je bila za mladiće korist njegove nauke i velika je njena ljepota«. Ove se rečenice i ovoga grčkoga filozofa sjećam, kadgod mi se misli okupe oko Teodora Herzla. Davno iščezla mladost pomoljujc se s dražima svojim, .oživljuju umukli dnevi životnoga proljeća, a usred uspomena i sjećanja uzdigla se ličnost Herzlova. Vodje Herzla, kojega su riječi za nas mlade, tada u Beču i za vrijeme kongresnih dana u Bazelu, bile koristan nauk, odjeven ljepotom jezika u formi, koja je dostizavala najveće ljepote, što ih je stvorila literatura. 0 Epiharmosu pričaju, da je bio pjesnik veselih igara, filozof i učitelj, U svojim veselim igrama nastojao je da korisne misli filozofije rastumači i dade svojim atenskim sugradjandma i da time profini njihova naziranja i njih,ove običaje, Ističu, da mu je stil bio jasan, lagan, pun duhovite šale i fine ironije. Sokrates je u njega naučio šaljivo govoriti. Nadalje je bio uvjeren, da će njegove misli i dalje živjeti i dati nauk i ljepotu i kasnijim naraštajima. Sve te osobine nalazim udružene u velikoj ličnosti Herzlovof. Muž stila, velikoga stila. Zamah u nadvisine, a mašta mu se uzvinja do u čarnost. Njegovi fejtoni, koji su redovno izlazili svake nedjelje u bečkoj »Neue Freie Presse«, bili su vazda novo iznenadjenje za literarne i inteligentnije čitalačke krugove Beča. Svaki je fejton bio po jedna vesela igra s pozadinom, stvorena ponešto filozofičiki i s finom ironijom. Sasvim elegantan u formi, moderan, osvojiv, kao plemenita, kneževska pojava pjesnikova. Rodjeni vodja. Vjerovao je u sebe, u svoju naročitu misiju. Živo je podsjećao na proroke, nekoje mu crte bijahu jezajanske. Odlučan, da se založi, da trpi i radi za svoju istinu, jer istina mu je bila vrijednija od svega. Bila je potreba njegovoga srca, da trpi za nju. To je njegovo srce bilo puno bajki vidjelo se to u njegovim očima. Bio je veliki sanjar, jednako kad je promišljavao političke ideje i kad je pisao koju kratku, veselu igru, jer sav mu je rad izvirao iz dubine njegove umjetničke ličnosti. Obličdti, stvarati to bijaše bit njegove duše. Tako je svoju književničku umjetnost stavio u službu svojih planova, pero mu bijaše mačem, a njegova je riječ

palila. Dao je židovstvu politički stil, zapovjednu lozinku za nacionalno uskrsnuće. Tako bude učiteljem svojega naroda; a mi mladi, tada u Beču, divili smo se tome Čovjeku, kad je govorio u cijonističkim skupštinama i za naredne generacije davao koncepciju novoga nacionalnoga naziranja. Mi mladi osjećali smo, da je tu na djelu muž, koji je zvan da obliči i pravi povijest i čiji rad dosiže vjekovima u budućnost. Naročito mi je nezaboravan dojam njegove ličnosti na trećem kongresu u Bazelu 1899. Tu je bio na visini svojega cijonističkog rada f tu je razotkrio sav svoj parlamentarni talenat kao vodja kongresa, na kojemu su učestvovali Židovi iz gotovoj sviju krajeva svijeta, i na kojemu je bilo mnogo različnosti obzirom na naobrazbu, vjersko naziranjc i ekonomsko stanje, a sve je te različnosti trebalo složiti u angažovanju za jedan cilj. Odavle su potekle nove snage, da probude usnuli narod, da prezrenima i rasijanima dadu nacionalno jedinstvo, svijetla i slobodu; da se obistini riječ proroka; »doći će jednom sa Sjevera i Juga, sa Zapada i Istoka i poklonit će se na svetom brdu«. f * Djelo Herzlovo poraslo je u te 22 godine od njegove smrti do u grandioznost, jer se židovstvo obogatilo idejno, jer je postalo veće i slobodnije. Duša se židovska probudila profetskim dahom Teodora Herzla. Kad danas prelistamo njegovim djelima i razmotrimo politički položaj u svijetu moći ćemo s pravom reći, da su se obistinila predskazivanja Herzlova. On je unaprijed vidio kuda će krenuti razvitak, pa je svome, na« rodu tačno pokazao put k slobodi. Na nama je, možemo li svakoga 20. tamuza reći: »Velika je bila za mladiće korist njegove nauke i velika je bila njena ljepota«. Dr. Lazar R o t h, Požega.

Uspomene na dra Teodora Herzla

U povesnici gotovo sviju naroda pojavljuju se ljudi od velikog autoriteta, koji »u na svoje savremenike imali jak uticaj i imali veliki broj privrženika i oboiavalaca. I jevrejska istorija puna je takovih primera. Pored ostalih sugestivnih

velikana, kap što, na primer, bijahu proroci, jevrejska povesnica .nam pokazuje još i razna! lica, koja su izdajući se i za mesiju imali silan uticaj na svoje privrženikc i sledbenike. Nama, modernim ljudima, čisto je s nekog stereotipnoga užeg gledišta, prosvećenog čpveka nepojmljivo kako je mogao, na primer, jedan Sabetaj Cvi opčarati toliko svoje savremenike i izazvati takav preokret u duši velikog dela tadašnjeg jevrejskog naroda, da mu je ovaj, zahvaćen sugestivnošću priča, slepo sledovao žrtvujući i svoje blago i svpj mir, za ideje tako reći obožavanog idola, koji je znao da radpm i rečju svojom godi duševnoj čežnji jevrejskoga naroda. Tek onaj, koji je imao sreću da upozna dr. Teodora Herzla i da ga vidi u radu, mogao je sebi dočarati sliku o tome, kako jedan Bogom obdareni čovek mpže silno da utiče na dušu svojih saradnika i privrženika. Moć dr. Teodora Herzla kod sviju njegovih prijatelja i privrženika bila je neizmerna. Bio je dovoljan njegov mig ili jedan poriv pokretom ruke, pa da svi, i profesori i lekari i advokati i ostali intelektualci trče k njemu kao najodaniji i najposlušniji sluge. Ljudi što ga sretoše govorahu ,0 njemu s najvećim poštovanjem, s najvećim oduševljenjem. On je osvojio simpatije sviju vladara i velikih političkih ljudi, sa kojima je dolazio u obzir. Opšte je poznato, kako je italijanski kralj, sa kojim je dr, Herzl samo jcdamput govorio, pjosle smrti ovoga, svakom prilikom, kad su djonisti dolazili k njemu, izrazio svoje veliko saučešće za smrt pok. Herzla, pričajući tačno o razgovoru s Herzlom za jedne naročite audijence. Dr. Herzl bio je govornik par ekselans. Riječi mu doduše nijesu bile gromovne, ali su bile srdačne, pune .osjećaja i duše. Fraze, kratke, lapidarne, odavale su promišlenost i aktivističku odrešitost. j U kraćim susretajima njegova je magična moć bila naročito u simpatičnom melankoličnom izrazu njegovoga lica i u blagom pogledu očiju. Kao da se na njegovom licu ogledala sudbina jevrejskoga naroda, koju je ,on hteo pod cenu veliki." napora i žrtava, tako reći, po cenu svoga života, da popravi i poboljša. ♦ Sav je rad dr. Teodora Herzla okarakterisan pregalaštvom, samopregorom i gvozdenim poštenim značajem. Tako na pr. odmah u početku cijonističkoga rada, dr. Herzl pokrenuo je ideju za osnivanje jevrejske banke, koja ima da služi, kao

2

• *■>

BROJ 27,

Podružnica Štedionice i zalagaonice d. d., Ilica B 7 podjeljuje zajm ove na dragocjenosti i robu te prima štedne uloške. Ureduje od B—l 2 i pol i 3—5 poslije podne.