Жидов

Ovisi o Židovima hoće Ii ova knjiga o državi ostati zasada jednostavnim romanom o državi. Ako je sadašnja generacija toliko mukla i plijesna, doći će druga, viša, bolja. Židovi i koji hoće, imat će svoju državu i oni će je zavrijediti. * U ovoj knjizi ne ću da preduzmem obranu Židova. Bila bi beskorisna. Sve razumno, pa i sve sentimentalno rečeno je već o tom predmetu. Alt ne dostaje, da se pronadju najjači argumenti za razbor i temperamenat; slušatelji moraju ponajprije biti sposobni, da shvate, jer inače ostaje čovjek propovjednikom u pustinji.

Knjiga »Der Judenstaat« završava se ovim riječima: »A koja slava čeka ove nesebične borce za stvar! Zbog toga držim, da će iz zemlje uzrasti novi rod divnih Židova. Makabejci će opet da ustanu. Još jednom da se kaže riječ početka; Židovi, koji hoće, imat će svoju državu. Mi treba, da već jednom živimo kao slobodni ljudi na svojoj grudi i da u vlastitoj svoj,oj domovini mirno umiremo. Svijet £e našom slobodom biti oslpbodjen, našim bogatstvom obogaćen i uvećan našom veličinom. I što ćemo ondje da preduzmemo za našu korist, snažno će i usrećljivo biti za boljitak svega ljudstva.

mansijska ustanova cijonističke organizacjie, Bilo je raznih uedloga na kome roestu treba ovu banku osnovati. Neki su ■redlagali, da se to učini u Belgiji, gdje je osnivanje jednoga kcionarskog društva skopčano s vrlo neznatnim troškovima. *r. Herzl pak, rukovodjen nekim proročanskim instinktom, teo je da se jevrejska cijonistička banka osnuje u Londonu, la da su u Engleskoj troškovi za osnivanje jednog novčanog avoda najveći. U ime troškova za osnivanje ove banke treslo je 8000 funti t. j. 200.000. franaka u zlatu. Dr. Herzl ta vio ,je kao uslov, da on može pristupiti osnivanju ove banke tražiti uplatu od upisndka samo u tom slučaju, ako se osiWa ova suma od 200.000 franaka potrebna za troškove. On : hteo da se za slučaj, ako se banka nebi ostvarila, položena Plata vrati upisnicima u celini, bez ikakvog odbitka a da rugi upišu i osiguraju fond za troškove. On je da.o prvi prier požrtvovaaja, upisao je 500 akcija i položio 500 funti u ud troškova. Ova svota imala bi se u slučaju da se banka !a uje upotrebiti za upis 500 akcija aza slučaj neosnovanja * a ke upotrebila bi se za podmirenje troškova. Naravna stvar, 1 su u ovom pohvalnom primeru pok. dr, Herzla sleđovali i članovi Akcionog Odbora znatnim upisima i na taj način ■'■gurana je ćela svota od 200.000 zlatnih franaka potrebnih Podmirenje troškova. ♦ krio je prijatan i simpatičan utisak učinilo na Herzlove Ualelje i suradnike njegovo vladanje i njegova ljubav prema Atrijima. Dok je otac pok. Herzla, Jakob Herzl bio živ, ‘ i® često dolazio na sednice Akcionog Odbora. Posle smrti kova Herzla, majka dr. Herzla dolazila je na kongrese i Herzl ukazivao je njoj velik,© poštovanje pred svima svojim bateljima. I prema svojoj deci pok. dr. Herzl je bio veoma otac, U opšte rečeno pok. Herzl bio je uzorit sin, uzo°tac a i u privatnom i javnom životu- čovek bogat toplom °sećaja za svakoga. Ovaj momcnat njegove duhovne 'arkture bitan je za njegovu životnu orijentaciju, presudan dio n ° v ke za njegovo veliko dejstvo posvećeno hiljadama braće. ® e °grad, krajem una.

Dr. David Alka laj.

spomen-priredbi za Šolem Alejhema održanoj u >s!tv > povodom desete obljetnice smrti velikoga židovskoga m °nste govorio je o Š.olem Alejhemu sovjetski narodni kos- r za prosvjetu Lunačarski.

Herzlova autobiografija *

Rodio sam se 1860. u Budimpešti blizu sinagoge, u kojoj m e je nedavno optužio rabin najoštrijim riječima, jer zbilja i zaista jer nastojim da Židovima pribavim više časti i slobode, nego što im se daje. Ali na kapiji kuće, gdje sam pred 20 godina ugledao svijetlo svijeta, bit će prilijepljena ceduljica; .Iznajmljuje se«. Ne mogu poricati, da sam išao u školu. Ponajprije me podaše u židovsku osnovnu školu, gdje sam bio nekako ugledan, jer je moj otac bio imućan trgovac. Moja najstarija uspomena na ovu školu sastoji n batinama, kojima me nadariše, jer nijesam bio znao pojedinosti o izlasku Židova iz Egipta. Sad bi me mnogi učitelji da šibaju, jer se suviše sjećam toga izlaska iz Egipta. Kad mi je bilo deset godina došao sam u realku, gdje se protivno od gimnazi e, kojoj su najglavniji klasični jezici, naglašava moderno znanje. Lesseps bijaše tada junak dana. A jai sam zasnovao plan da probušim drugi Isthmus, onaj Paname. Ali sam doskora izgubio ljubav za logaritme i trigonometriju, jer je na realci vladao naročiti protužidovski knrz. Jedan od naših učitelja objasnio je riječ »pogani« rekavši; »Medju ove übrajamo obožavatelje kipova, muslimane i Židove«. Nakon ovoga značajnog protumačenja sasvim sam se zasitio rcalke i ushtio da podjem u klasični zavod. Dobri moj otac nije me nikad u mom studiju gonio na ukočeni posluh i neelastičnost i tako budnem učenik jedne gimnazije. Ipak nije za mene plan o Panami bio sasvim odstranjen. Mnogo godina iza toga imao sam kao pariški dopisnik »Neue Freie Presse« dužn,ost, da pišem o razvikanim dogadjajima ove škandalozne epizode u povijesti Francuske. U »evangeličkoj gimnaziji« bili su Židovi u većini pa zato r.ijesmo imali povoda da se tužimo zbog koje protužidovske jajke. U sedmom razredu napisao sam svoj prvi novinski člalak, dakako bez potpisa. Za vrijeme polaska najvišega razreda gimnazije umrla mi je jedina sestra, djevojka osamnaestih goiina; moja je majka od tuge postala toliko sjetna, da smo se Jedine 1878, preselili u Beč. Žalobne nedjelje posjetio nas je rabin Kohn i upitao mene, »to snujem za budućnost. Rekoh, da hoću da budem knjiželaik, našto je rabin jednako nezadovoljno mahao glavom, ka,o Ito se kasnije protivio cijonizmu. Književnjaštv.o nije zapra|o zvanje, reče nezadovoljni rabin. U Beču sam studirao pravo, učestvovao u svim studentskim ludorijama, nosio šarenu kapu jednoga akademskog udruženja, dok ovo nije jednoga dana odlučilo, da se odselcl Židovi le će moći primati za članove. Onim Židovima, k,oji su već |>iU članovi, bilo je ljubazno dopušteno, da ostanu u udruženju. Rekoh plemenitim mladićima zbogom i poćeh, da ozbiljno ra-

dim. 1884. postao sam doktor prava i stupio kao nehonorirani činovnik p,od vodstvom jednoga sudije u sudstvenu praksu. Bio sam kod suda u Beču i Salzburgu. U Salzburgu mi je rad bio privlačivši; scenerija je, oko grada, zna se, veoma lijepa. Moja uredska soha bila je u nekom starom tornju jedne utvrde upravo ispod zvonova i svakoga dana tri puta. odzvanjala mi je zvonjava u ušima. Pisao sam dakako više za teatar nego za sud. U Salzburgu sam proživio nekoliko mojih najsretnijih godina. Rado bih, bi oj ostao u tom lijepom gradu; ald kao Židov ne bih bio nikada mogao da budem promaknut do položaja suca. Zbog loga sam se tada odijelio od Salrburga i pravne znanosti. Opet sam uvelike ražestio mojega rabina u Budimpešti; jer umjesto da se pobrinem za koje pravo zvanje ili namještenje, stao ja da putujem i da pišem za kazališta i novine. Mnoga od mojih djela izvodila su se u različitim) teaterima. Neka s mnogo, a druga s manje uspjeha. Još uvijek ne mogu razumjeti, zašto su jedna übrala pljesak, a druga bila isfučkana. Ova razlika u tome, kako je publika primala moja djela uči me, da se ne obazirem, da li publika plješče mojem radu ili ga isiućkava. Čovjek mora da si sam udesi sve po svom nabodjenju; sve je ostalo sporedno. Zabacujem sada sva svoja kazališna djela, pa i ona, štp se još s uspjehom izvode u carskom »Burgtheatcr-u« i ne marim više za njih. Godine 1889. oženio sam se i imam troje djece, jednoga dječaka; i dvije djevojčice. Po mom mišljenju nisu moja djeca ni nužna ni glupa. Ali se, dakako, m.ogu da varam. Za vrijeme mojega puta po Španiji, 1891., ponudila mi je bečka »Neue Freie Presse«, da budem njezin dopisnik u Parizu. Prihvatio sam ponudu i ako sam sve doonda prezirao i mrzio politiku. U Parizu sam imao prilike da saznam, što se u svijetu smatra politikom i svoja sam naziranja skupio u maloj knjizi »Paiais Bourbon«. 1895. bio sam se zasitio Pariza pa se vrafcih u Beč. Za vrijeme posljednjih dvaju mjeseca mojega boravka u Parizu napisao sam knjigu »Der Judenstaat«, koja mi je pribavila čast, da me je Vaš list** zamolio za nekoliko biografskih podataka o mojoj malenkosti. Ne sjećam se, da sam išta pisao u tako visokom raspoloženju kao ovu knjigu. Heine veli, da je čuo šuštaj orlovih krila, gdje udaraju ponad njegova tjemena, kad je bilježio neke stihove. I ja sam v;crovao u takav neki šuštaj, kad sam pisao tu knjigu. Radio sam svaki dan, sve dotle, dok se nijesami izmorio; jedini mi je odmor bio uveče, što sam slušao VViagnerovu glazbu, naročito Tamnbausera, operu, koju sam čuo toliko puta, koliko se je puta izvodila. Samo za večeri, kad se nije izvodila opera osjećao sam sumnju u ispravnost mojih misli. U početku htjedoh da ovu svoju malenu knjigu o rješenju židovskoga pitanja saraoc privatno dadem da kruži medju mojim prijateljima. Tek kasnije poćeh da se ozbiljno bavim mišlju da knjigu štampam; nisam ima,o namjeru, da započnem osobnu agitaciju na židovsku stvar. Većina čitača čudit će se, kad dočuje za taj raniji otpor. Čitavu sam stvar smatrao takovom, te se mora da radi a ne disputira. Javna agitacija trebala je da bude samo moje posljednje sredstvo, ako se moj prvotni savjet) ne bi bio saslušao ili uvažio. Kad sam dovršio svoju knjigu, zamolio sam jednoga od mojih najstarijih i najboljih prijatelja, da pročita manuskript. Za čitanja stade odjednom da, plače. Nalazio sam to ganuće sasvim prirodnim, jer je bio Židov; i ja sam gdjekad plakao pišući tu knjigu. Ali on je, ja se zaprepastih, naveo sasvim drugi razlog tim sv.ojim suzama. Mislio je, da sam poludio, a jer je bio moj prijatelj, moja ga je nevolja veoma rastužila. Pobjegao je, ne rekavši ništa drugo. Nakon neprospavane noći vratio se i nagovarao me, da napustim stvar, jer će me svatko držati ludim. Bio je toliko uzbudjen, da sam mu obećao sve i sva, samo da ga umirim. Onda me svjetovaše, da upitam Maksa Nordaua, je li moj plan misao uračunljiva čovjeka. »Ne ću nikoga pitati«, odgovorih; »ako se moje misli ovako doimlju naobraženoga i vjernoga prijatelja, napustit ću plan«. Iza toga morao sam da preturim ozbiljnu krizu; mogu je usporediti jedino pojavom, kad se užareni predmet baci u hladnu vodiu. Naravno ako je taj predmet, slučajno, gvožđje, postaje čelikom. Moj prijatelj, o kojem je gore riječ, trebap je da zbroji moje izdatke za brzojave. Kad mi je dao svršeni račun, u kojemu je bilo vanredno mnogo stavaka, spazio sam na prvi pogled, da je zbroj loš. Upozorio sam ga i on je ponovno zbrojio svote; ali tek kad je treći ili četvrti puta zbrojio, slagap se njegov rezultat s mojim. Ovaj šitni slučaj vratio mi je povjerenje u sebe samoga. Ta zbrojio sam tačnije nego on: moj me razum dakle nije sasvim napustio. Onoga dana započela je moja uznemirenost zbog »Judenstaat-a«. Za dvije ili više zadnjih godina proživio sam mnogo, mnogo žalosnih dana i bojao sam se da će ih doći još i više. 1895. započeo sam da vodim dnevnik; sad ga već ima puna če-

tiri sveska. Ako ih| ikad objavim, začudit će se svijet, doznavši što sam morao da progutam, tko je bio neprijatelj mojega plana i, sa druge strane, tko mi je pomogao. Ali jedno držim izvjesnim i uzvišenim ponad sviju sumnja: pokret će ustrajati. Ne znam, kad ću umrijeti, ali cijonizam ne će nikada umrijeti. Od onih dana u Baselu* imade židovski narod opet svoje narodno predstavništvo: »Židovska država« nastat će u svojoj zemlji. Sad baš preduzimam da stvorim banku** i nadam se da će ona biti jednako uspješna kao i kongres. I 1

* Ovu je svoju biografiju objavio Herrl u londonskom žiđ, listu *Jewish Chronicle« u broju od 14. januara 1898. ** »Jewish Chronicle«, London.

* Prvi cijonistički kongres održan je u Bazelu u augustu 1897, ** Jewish Colonial Trust cijonistićka banka, koja ima da vodi Bnancijalnu stranu iseljenja i kolonizacije u Palestini,

50.000 DOLARA IZ AMERIKE PRISPJELO JE OVIH DANA GLAVNOM UREDU KEREN KAJEMETA U JERUSOLIMU.

Je ru solim, 28, juna (PC). Glavni Ured Keren Kajemeta u Jerusolimu primio' je prošle nedjelje od svojega biroa u New Yorku 50,000 dolara, najveću pojedinačku doznaku, koju je Glavni Ured KKL dosada uopće primio. Time su primici KKL iz Udruženih Država od 1. oktobra 1925, ovamo dostigli svotu od 63.337 funti.

POLJSKA VLADA POVUKLA PROTUŽIDOVSKI PROJEKT ZAKONA O TRGOVINI I INDUSTRIJI.

Var šav a, 29. juna. (JTA). Vlada je povukla ranije Sejmu predani projekt protužidovskoga zakona o obrtu i industriji, koji je trebao da uništi židovski obrt i židovsku industriju u P.oljskoj i koji je zbog toga židovski parlamentarni klub u Poljskoj oštro kritikova©. Projekt je predložila prijašnja vlada Grabskoga, koja je inaugurirala borbu za gospodarsko uništenje Židova,

VATIKAN I ŽIDOVSKA IZGRADNJA PALESTINE.

Ri m, 29. juna. (JTA). Nakon šestmjesečnog boravka u Palestini vratio se pred neki dan u Rim monsign,ore R o b i nson, specijalni delegat pape. Vatikan bio je monsignore-a Robinsonu povjerio veoma važnu i delikatnu misiju. Imao je da ispila pozicije Svetih Mjesta i latinskoga patrijarhata u Jerusolimu, protiv koga se tuže neki katolički krugovi naročito franjevci. Za vrijeme svojega boravka u Palestini slao je monsignore Robinson svoje izvještaje direktno papi; sada ga je, čim se vratio, primio papa u odulju audijenciju. Dopisnik JTA saznaje, da je monsignore Robinson razložio u toj audijenciji papi čitav kompleks žido v s k o-c ijonističkoga problema i pitanja izgradnje židovske narodne domaje.

BROJ 27.

»2IDOV«

3

*3 '/i m m i Blagodat i okrepa Svako pranje sa Elida*Shampoo* nom je novo, ugodno iznenadjenje. Svježinom i mirisom okrepljeni živ* ci glave, daju dobro raspoloženje i pojačanu radnu snaga Eliđa*Shampoo ne čisti samo kosu već i kožu glave. Sprječava nastajanje peruti i osiobadja nas time jednog neugodnog zla. Kosa postaje meka i gipka, te se lahko češlja Upotrebljavajte stoga uvijek ELI DA SHAM P O O Jugoslav. d. d. Georg Sđiicht, Osijek. Odio »ELIDA«. Pošaljite mi besplatno izvorni omot Elida-Shampoona Ime: * Naslov Metnite molim ovai odrezak u jedan omot, te ga naznačite kao tiskanica