Жидов

Židovska muzika K jubileju Joela Engela

Dvadeset i pet godina! Dvadeset i pet godina radi tek jedan čovjek a učenici njegovu lutaju njegovim putovima. Rezultat jedne nacionalne umjetnosti čiji je jedini i najveći predstavnik i prorok započeo posao pred dvadeset i pet godina. Mislili bi; ta i nema rezultata. Sve je to pokušaj, kojem će historija muzike (koja mjeri stoljećima!) nakon iks stotina godina dosuditi mjesto. Možda bismo i mi pisali ovako, kad ne bi ovaj osnivač naše nacionalne muzike bio Joel E n g e 1. Tu su djela koje neka sudi sud višega ranga nego što je naše smjerno prosudjivanje. Tu je, u njega, stožer, oko kojeg se kreće sva naša savremena tvorba, to je vrelo odakle se crpu umjetničke kreacije naše narodne psihe, to je polazni kamen za sve dalje stvaranje i istraživanje. Neka jednom samo kr,oz vas zabruje ovi mirisni tonovi i užbudit će u vama praiskre iz dubine baštine naše krvi i ojačat težnju u daleke visove. Osjetit će te da je tu po srijedi stvaralac, neusmrtne snage, koji će zadugo biti velikim uzorom; (genij jevrejskog naroda komu bllješte svjetli plamovi iskonske snage u tom ognju muzike Joela Engela. Odnjihala ga je Moskva, srce onog naroda u kojem je niklo »petero snažnih« »samozvanaca« da dadu zadnji udarac besplodnom, zamrlom zapadno evropskom formalizmu u muzici. A danas radi, starac već, u Tel Avdvu za nove generacije svoga naroda. Da nabrajamo djela? Teško je to. Niti ono što je štampano, a kamo li ono neznano, što još leži u rukopisu? A što li će još taji čovjek da nam dade iz svojih dubina, da sačuvamo svijetu. Ne valja stavljati ga u police naših biblioteka. Život treba dati njegovom djelu. Što li to priča rabi Akiba*) kad mu pristupi Jevrej pjevajući »Omrim jcš na erec« (vele, da ima jedna zemlja) »Kol Israel kdošim ata hamakabi« . . .? Legendarno lice staje pred vas pa stupa tim monumentalnim akordima da vas zanesu nekud u gordu našu prošlost. Blago pak pitanje »baat šošanati at« (Ti li si ruža moja, ti) probija blage i slatke pramove orijentalne nepatvorene i žarke lirike . . . »blago- onome tko ružu svoju nadje i za vremena je übra ... a jao onome, ikojeg sve do smrti usrećila nije , , ,« divni zvukovi jedne »beskrajne« melodije uljuljavaiju u sjajnu južnjačku prošlost ... Pa opet legenda o kralju nekom »Vajhi vijšurun meleh« (Bijaše kralj u Ješurunu) priča vam u svedjer istom sinkopiranom motivu o divnoj robinjici, koja nije trebala ni ukrasa ni pomaza; pun čuda bio joj stas a iz očiju joj bljeskala svjetlost. Bijaše to divna robinja . . . A kad jednom u boj ljuti krene kralj, na brijegu bojnom zaboravlja na snagu slave i sjaj harema. Misli samo na jednu i očiju žar ... Ne povrati se kralj naš . . . prestar da ljubi a da umre do sta mlad. Muzika je Joela Engela nadopunila snažnu poeziju Bjalika, Černihcvskoga, Šneura. Daje im snagu, da prodiru dokraja u srce. Ta je muzika plod plamena duha, što silazi do iskona naše zamršene psihe. Hoće da je zahvati i unese u visine vječne pjesme. A Židovi, što teže, da prihvate odbljesak židovske duhovnosti, treba da prigrle Engelovu muziku i da je pjevaju. Jer će samo pjevajući uzneseno moći da prime JZ nje ono, što krije u sebi ta muzika svečara. I mi ga pozdravljamo pozdravom i željama iskrenih štovalaca njega i djela njegovoga, koje nas sili na poklon.

E g o n Goildner,

Ove godine slavi nestor židovskih muzičara Joel Enge I 25,-godišnjicu svoga uspješnoga rada na polju židovske muzike.

Muzika u Palestini

Iz veoma dobro redigovanog žid. mjesečnika »Mencrah« (Wien I, Zelingasse 13.), br. od augusta 1926. donosimo ovdje jedan interesantan članak g, Markusa Reinera o muzičkom životu u Palestini, zapravo tek 'jednom dijelu toga života. Nastojat ćemo donijeti i ostale 6'anke uvaženog stručnjaka g. Markusa Reinera o tol temi, da bismo na.aim čitaocima pružili prilike, da se upoznaju s razvitkom, svim teškoćama i uspjesima u muzičkom životu židovske Palestine. Uredništvo »Ž i'd o> v a«. Pred više od godine dana pokušao sam da na ovome prikažem sadašnje stanje muzičkog života u Palestini. Miješam mogao reći mnogo konkretno; morao sam se o.graaičiti, da pružim sliku štimunga muzičke atmosf-eirei Na našu radost odonda tome pri došlo mnogošta. U razvitku novoga židovskoga života našla (je i muzika svoje mjesto, premda je 2a sada'jcš vrlo skromno. ■lerbsof rimsko Muzičko Društvo, o kojem s am već svojedob'no izvijestio nastavlja svoj hvalevrijedan ra d. Priredbe, koje su na početku.bile privatnoga karaktera, *) Joel Engel: Šaloš manginot l’širim meet, Š. Černihovski, ITI Pjesme ‘na tekstove' Saula ČernihovskogJ, (Izđ. Ju val).

isprva u većim privatnim stanovima* zatim u dvorani državne zgrade jerusolimskoga distrikta (dok je bivši guverner Storrs bio predsjednikom društva], a kod kojih se je u pauzama moglo dobiti čaja i kolača i razgovarati s prijateljima i prijateljicama, pretvoriše se sad u prave javne koncerte; uprava društva fungira baš kao kakva javna agentura, a članstvo se udružilo u »abonente«. Zanimljiviji je rad drugog jednog udruženja, Udruženja Palestinskih Muzičara. Ovo udruženje obuhvaća izvršujuće muzičare Palestine, izvanrednim članovima mogu biti i ljubitelji glazbe, ima podružnice u Jerusolimu, Tel Avivu i Hajfi, a utemeljio ga je komponista dr, Mordehaj Sandlb e r g. Jedinoga je dana dr, Sandberg što se kaže objesio o klin svoju, dobru liječničku praksu i posvetio se posvema muzici. Nije to bilo lako. Ali nije muzika prouzrokovala poteškoće. Kupio je od Kovaliskog. jerusolimskog trgovca muzikalija, sav nOtni papir i odonda sjedi danju i noću u svojoij sobici i ispisuje uredno ri lijepo svoje; arke s desna na lijevo pjesmama, djelima komorne muzike, simfonijamai, oratorijima, golemim muzičkim dramama itd. A sve to bez buke; nema klavira da mu bude na pomoć i nitko u kući ni ne sluti, da ondje netko komponira . . . Teže je bilo naći goriva, što bi ložilo /tijelo, koje je ipak moralo da živi. Napokon se je ‘našlo, mjesta učitelja pjevanja na jemrsoll'imsko'j gimnaziji, gdje sad Sandbergfu njegovi nedužni učenici pjevaju u četvrtinskim tonovima (Vientellltho’ne) pa je napokon, i toj nevolji doskočeno, 0 samoj Sandbergovoj muzici ne bih htio govoriti; nadam se da ćemo je doskora češće čuti. Ona nije laka, ali jedina je izvedba (obradba za klavir) njegove kompozicije Kohelet-a proizvela općenito jak utisak. Nažalost 'dosad nije uspjelo naći kvarteta, koji bi mogao izvoditi njegove kompozicije. Na izvedbu orkestralnih djela ne može se dakako još ni ,pomisliti. Dosad su se u privatnim krugovima (čule samo obradbe za klavir, koje obra'djuje i izvodi njegov neumorni apostol Herbert Eckertz, u civilnom zvanju činovnik njemačkog konzulata u Jerusolimu, koga arijske porijeklo i kršćanska vjera baš nimalo ne smetaju, da najzakučenije stvari čita s desna na lijevo. Ovo Sandbergovo pisanje nota s desna na lijevo nije mušica, nego je uvjetovano hebrejskim tekstovima na koje on komponira glazbu (»unterlegter Text«)i Ti tekstovi nijesu možda zato hebrejski, Ua mu muzika bude »židovsko-narodna«, nego zbog toga što Sandberg živi u tom svijetu hebrejskoga jezika i osjećanja, a naročito u /svijetu biblije i hebrejske mOlitve. Njegova hebrejska muzika nije onaj tako obljubljeni »vjenčić« narodnih i hazanskih pjesama. Ništa nije naumice načinjeno, sve je nastalo iz nutarnjih poriva, pa bismp prije pomišljali na Schonberga (bečki komponista najmodernijeg smjera, a i Sandberg je po svom odgoju Austrijanac). No mislim ipak da se muzičke analogije ra,ogu povlačiti samo s obzirom na vanjsku formu . a duševnih analogija ovdje sigurno i nema, Sandbergova ozbiljnost i religioznost toliko su udaljene od Schonbergove skepse i estetičnosti, 'koliko Jerusolim od Beča. Pa ak,o se razvije jedinom nešto, što bi se s pravom moglo nazvati židovskom muzikom, tad će l ta muzika nastati tako, kako je nastala Sandbergova muzika: nenamjerno, kao čista glazba, kap spontani izraz vlastitog Individualiteta podl nebom Palestine, provejan njenom zemljom. I tako je Sandberg napokon došao do toga, da upotreblljuje četvrtinske tonove, ne zbog toga što ih Arapi pjevaju, ali jamačno iz istih uzroka, iz kojih nastadoše kod Arapa, Udruženje je, da se vratimo na n(, prošlog proljeća priredljivalo u Jerusolimu svaka dva mjeseca muzičke priredbe, koje su upravo utrle put muzičkoj naobrazbi publike i kodl kpj>h izvedba nije značila ništa, a sadržaj sve. Nije bilo žacanja da se izvode četveroručne obradbe simfonija, tako da se publika, došla ona s krajnjeg evropskog istoka ili zapada, koja je prije jedva znala za Mahlerovo ime, upoznala sa nekim njegovim 'djelima. Ondje je i prvi puta izveden Sandbergov »Kohelet«. Udruženje je napokon prihvatilo i jedan poticaj pisca ovih redaka i počelo pripravljati njegovo ostvarerenje. Radi se naime o kongresu židovskih muzičara iz cijeloga svijeta u vezi sa židovskom muzičkom svečanosti u J rusolimu. Kongres i svečanost namjeravahu se održati na pesah 1926, ali su odgodjeni na 1927., budući da su predradnje suviše polagano napredoval ,> . 0 tom ću napose izvijestiti. Ovoga bi puta htio samo spomenuti, da se ,od vanjskih židovskih muzičara prvi i najviše zauzeo za tu ideju dr, Rudolf Re t i (Wien), a oduševljeno prihvatiše ovu misao Ernest Bloch (Amerika), Darius Mil'haud (Pariš), Weprik (Moškva), pr,of. Adolf Weissman (Berlin), Max Brod (Prag). Bečki gudalački kvartet stavio je u izgled svoje besplatno sudjelovanje. Od l židovskih muzičara, koji žive u Palestini pisao sam već, osim o Sandibergu, o Engelu i Rosovsk.CE Historioko značenje Engela poznato je. On sad radi u Tel Avivu na muzičkoj školi. I Rosovsky je poznat. D.ošao je iz Rige, sad vodi kurs za baza ne na jerusolimskoj muzičkoj školi. O ostalim stvarima skrećem pažnju na svoj slijedeći izvještaj.

Miaićkuis R e i n e r.

Karl Ftesch imao je golem uspjeh s izvedbom Ernsta Bio eha: Baal Schem (za violinu) u mnogim njemačkim gradovima napose u Berlinu. Iste kompozicije su na programu umjetnika Francisa Aranya i Roberta PolSaka (»Anbruch«) Joscph Szigeti svirao ije Ernsta Bloc h a: Baal Schem u devet švicarskih gradova. U Rigi mogao je koncerat nastaviti tek kad je obećao da će iste stvari opet svirati na slijedećem koncertu. Julius Wclfsohn poduze.o je jednu nadasve uspjelu turneju kroz Ameriku i svirao je svoje židovske parafraze u preko 20 gradova s ogromnim uspjehom (»Anbruch«),

Folklora u modernoj muzici

(Mi S.ol) Uvaženi kritičar dr. Ervin F e 1 b ei iznio je u časopisu »Musikblatter des Anbruch, Monatschrift fiir moderne Musik« VIII. 6. jedan opširan i važan članak u kojem iznosi neobičnu važnost pučkih napjeva za modemu muziku. Budući da je taj članak neobično važan po našu jevrejsku muziku i s obzirom što tumači nacijonalne utjecaje u muzici evropskih naroda i što veoma stvarno iznaša bitne značajke židovske folklore, to ćemo pokušati da ovdje iznesemo glavne misli izrečene u tom epohalnom članku. Melodije su neumorni zemaljski putnici. Na njihovom putu kroz zemlje i vremena zadržaju (premda se udaljuju od praoblika) neku familijarnu sličnost. Putujući iz kraja u kraj (već prema tome kako se sele narodi) 'mijenjaju svoj izvanji oblik, dok okosnica, oko koje se nižu ukrasi, varijante i novi oblici, ostaje ista. Kad pučki napjev udje u umjetnu muziku mijenja i pn svoj oblik i to prema temperamentu ili duševnoj dispoziciji kompozitora, koji ga obradjuje. Narodni napjevi donose modernoj muzici novu hranu u obliku slobpštine i nevezanosti novih ritmova, r a iz ličnosti ukrasnih i me djn tonova u melodiji te svih nijansa koje muzici daju živptnu srž. Val nacijonalne muzike je pokret za demokratizacijom te umjetnosti, koja je sve do XIX. vijeka bila »aristokratski« monopol triju naroda. (Talijani, Francuzi, Nijemci). Taj revolucijpnarni pokret u muzici počeli su Slaveni i to u prvom redu Rusi. Sve do polovice XIX. vijeka u Rusiji nije bilo ruske muzike osim pučkih napjeva. Ispočetka mogao se uplesti pp koji napjev u "koju operu talijansku ili njemačku (jer su ove bile zagospodovale ukusom ruske buržoazije), Slavofili sa Mihajlom GHnkom (1804. —1857.) na čelu sakupljali su ruske eurazijske napjeve i kritički ih razvrstavali, da ih kasnije mogu uvesti u svoju muziku i tp n e da ih uvode ropski i da ih obradjuju nego da iz njih stvaraju nacijonalni muzički osjećaj, koji će radjati novim originalnim mptivima nacijonalnoga stila. »Sa nasljedovanjem (Nachahmung) melodijskog i ritmijskog slijeda naših pučkih pjesama ne stvara se nacijonalni stil, nego u najboljem slučaju imitacija upravo te pjesme«, veli začetnik češke nacijonalne muzike Beđrih Smetana (1824. —1884.). I baš (1830. —1881.) najčišći predstavnik ruskog muzičkog »nacijonalizma« dalek je imitaciji. On iznalazi npve melodije, koje se kreću u starim crkvenim ljestvicama, u kombinovanim ritmovima, koji počinju kao otvrdjeni recitativi. U plesovima, a dječjim stihovima, u slobodnom ponavljanju fraza, i teškoj deklamaciji on je nepatvoreni Rus, Isto tako pripada i Rimski Korza kov (1844,), u istočnjačkim napjevima svoje opere »Sadko« i simfonijske pjesme »Šeherezade« ruskom idiomu. I Stravinski (1882.) živi sve od »Petruške« pa do »Sacre

BROJ 37—38.

»ŽIDOV«

Očaravajući sjaj valovite kose svilenasto mekane padajući u valovima siguran uspjeh pranjem Elida^Shampoona, Bez traga škodljivih ili oštrih primjesa čisti Elida = Shampoo uslijed blagog specijalnog sapuna, kosu i kožu glave lagano i temeljito. On stvara obilnu pjenu, koja sa svojih milijun mjehurića sve nepotrebno omota. ElidafShampoo daje kosi trajni diskretni miris, čuva i jača naravne valove. Upotrebljavajte stoga uvijek od sode prost ELI DA SHAM P O O lugoslav. d. d. Georg Schitbt, Osijek. Odio »ELIDA«. Pošaljite mi besplatno izvorni omot Eliđa-Shampoona Ime: - i. Naslov: Metnite molim cvaj odrezak u jedan omot, le ga naznačite kao tiskanicu.