Жидов
Škrabica Židovskoga Narodnoga Fonda
JEDNA SABIRNA GRANA, KAKOVA BI TREBALA DA BUDE.
Sretna i velika bila je namisao Keren Kajem etske propagande, da se posluži škrabiccm. Ali kao što se često dešava, nije se ni ova ideja valjano iskoristila. Započelo se velikim planom, ali je doskora smalaksala energija, dotučena praznom tehnikom metode. I tako je upravo rad) za škrabice spao na formu cionističkoga rada, na koju smo gledali s prezirom. Bio je još za djecu ili monomane. Nitko n je mogao da zamisli, da bi odrasao, ozbiljan čovjek, muž ili žena, htio da se punom predanošću bavi radom oko škrabica. Ali mi dolazimo Židovu i velimo mu da je rad za škrabice upravo ono, što od nije ga tražimo, što on može učiniti i obećajemo mu, da će taj rad naročito zavoli 1 ti. Kako si zamišljamo taj rad dko škrabica? Uzm'mo primjerice kojigod grad). Židovi stanuju u njem razasuti u raznim četvrtima, ulicama, kojiput kuću uz kuću i vrata uz vrata, a gdjekad tek nekolicina u jednoj ulici ili čak u jednoj četvrti, U gradu se našlo nekoliko žena, koje su preuzele rad za škrabice. Ujedinile su se i svaka je preuzela da će prazniti odnosno postaviti izvjestan broj škrabica, recimo najmanje 10 a u krugu svojih; prijatelja i znanaca, ili u svome susjedstvu, ili u ulilo, u kojoj stanuje. Ali nisu preuzele da ih samo dijele. Ista žena, koja je škrabicu smjestila, ona je i prazni, nesamo jednom ili dva puta u godini, već najmanje 6 —B puta ili čak jednom mjesečno kao što to biva u mnogim zemljama. Što je posljedica toga? Budući da ista žena toliko puta u godini dolazi istoj obitelji, razvija se mediju' njima lični odnosaj. Naravno je, da ljudi pitaju za svrhu škrabice, što se radi s novcem, koji je übran a takd se pruža Podesna prilika za razgovor o Keren Kajemetu, o Erec Jisraelu i cijonizmu, S vremenom postaje prijatelj obitelji. Svaka žena nastoji da djeluje na tu obitelj u židovskom i cijonističkom smislu. Djeca se skupila oko majke, kad li im dodje njima već poznata žena da isprazni škrabice. I sad pažljivo slušaju, što ova priča o Erec Jisraelu. Razumiju zapovijed, koja im se tumači: Misli svaki dan ma i jedan časak na Erec Jisrael! Stupi svaki dan jednom pred škrabicu i malim darom stvaraj veze izmedju sebe i one tvoje braće i sestara, što stvaraju nešto golemo za tebe i budućnost tvoje djece, za budućnost naroda. Žena, koja ispražnjuje škrabice, postaje odgojiteljicom. U mnogim slučajevima ona je jedini faktor, koji u kuću donosi židovsko znanje i priznanje, Majka, koja svojoj djeci ne može više dati židovske sadržine, koja očajno Posmatra, kako joj se dijete otudjuje od židovstva i svega onoga, čega ima u pojmu »ž’đovska kuća i židbvska familija«, ona je najzahvalnija prijateljica žene, koja ispražnjuje škrabice, koja s malom modrom kutijom usadjuje u srca njezine djece znanje o židovskome narodu, o velikoj židovskoj prošlosti i još većoj židovskoj budućnosti. A kako li tek usrećuje ženu, koja dolazi sa škrabicom, iskustvo što ga stiče. Nisu li to njezina djeca, koju ona tuđe predobiva za ž d'ovstvo? Zar ne postaju njezinim prijateljicama one majke, s kojima ona razgovara o budućnosti njene kuće, o odgoji njene kćeri, s kojom se savjetuje o zvanju sina? Novi se svjetovi pred njom otvaraju. Ona dolazi u krajeve, o kojima nije ništa znala, upoznaje prilike, koje n je n’ naslućivala, može pomoći, gdje nije mislila da je pomoć potrebna. Žena, koja ispražnjuje škrabice, postaje propagaiu&stk njom. Priča o Erec Jisraelu, o djelu Keren Kajemeta, o cijonizmu. Postaje pravom nositeljicom cijonističkc propagande. Ali u času, kad preuz ma taj zadatak, biva joj jasno, da se i sama mora dobro pripraviti. Da uzmogne pričati o Kerenu mora nešto da znade o Žid. Narednom Fondu, a da širi židovsko znanje, mora poznavati židovstvo. Nužna posljedica ovako visokog shvaćanja rada oko škrabica jest sticacije Manja o onome, o čemu treba da se govori. Žene, koje ispražnjuju škrabice, polaze sastanke, po mogućnosti i kurzevc, u kojima se tumači svrha Keren Kajemeta, razlazu uvjeti, pod kojima on radi i zakoni njegova djelovanja. Informirajući se o njegovim! djelima, čitajući knj ge i letke, što ih KKL •zdaje, stiču u sve većoj mjeri interesa i razumijevanja za sve ono, što je u vezi s tim radom. A to je znanje o cionističkoj Palestini. Uče razliku izmedju kvuce i mešava, doznaju o raznim Pedagoškim pokušajima, keji se provede i na tlu Keren Kajemeta, upozna/vaju životne forme, koje su se razvile u naseobinama. Daleko preko uskoga okvira KKL rada stiču znanja o cijonizmu i Erec Jisraelu. Pripravom žena za rad oko škrab’ca, postaju one bezuvjetne cijonistkihje, koje su nam tako dugo manjkale. Intenzivni rad oko škrabica, daje ženama mnoge mogućnosti i za druge grane KKL-propagande. Kod njihovih škrab'ca doznaju za razne prilike obiteljske proslave itd., koje se mogu da iskoriste za KKL, doznavaju za društva i grupe, kod kojih se može raditi za KKL. Organizuju nove saradnke za akcije KKL-a, za cvjetne dane i druge priredbe, prave propagandu za bazare itd-. Ali i preko toga otvara se široko polje z a opću cijonističkui propagandu.
Žene dobivaju time novih prijatelja za sebe i za cijcnizam. Iz posjednica škrabica postaju nove saradnice, koje će i same prazniti škrabice. Djecu dovede u hebrejske tečajeve, omladinu u omladinska društva, muževe i žene u njihove grupe, Gvo je rad, koji zahvaća c ijeloga čovjeka, a ipak se lako može da obavi. Pa šta ise konačno traži? Treba razdijeliti 10 škrabica, treba ih prazniti 6—B puta u godini. To možda znači žrtvovati tome radu 2 popodineva u mjesecu. Ne traži se time mnogo, ali znamo, da nas veselje u tome radu samo od sebe nagoni, da uvijek, sve više vremena posvećujemo tome radu. Svaki daje toliko vremena, koliko može, Keren Kajemet je obziran i nema unagljen'h pretenzija; svakome, koji hoće da radi, dana je mogućnost aktiviranja. Mogu se uvesti sasvim nove stvari. Često smo doživljavali, da je žena bila na mnogo pripravna. Htjela je smjestiti i prazniti škrabice, htjela je da vrši razni rad, samo joj se jedno činilo nemogućim: da stupi sa Škrabicom pred svoje goste. »Takt ■m; zabranjuje da ištem u mojoj kući novaca od ljudi,
koji su moji gosti«. Ali mi to tražimo, mi hoćemo da žene to čine. Ne radi se ovdje samo o novcu, kao što je bit svega rada oko škrabice zapravo u tome, da je sabiranje novca tek. sporedan pojav odgojne propagande. Hoćemo da podsjetimo, da, gdjegod se Židovi sastaju, bilo u skupštini ili na gozbi, u odborskoj sjednici ili kod five o clock tea. na konferenciji, na zabavi, da barem jedan časaik mora da bude ođredljen za Erec Jisrael. Jedan čas za svakoga, onaj čas, kad se škrabica stavi preda nj, U veselom raspoloženju neka nastane momenat težine, u kojemu ćemo se ma i s najmanjim darom što ga bacamo u kutijicu stvarno vezivati s Erec Jisraelom. Zamislite sebi, što to znači, kakav bi novi nać’n socijalnog odnošaja mogao time nastati, kad bi kod Židova Postao opći običaj, da se kod svakoga sastanka sabire sa kutijicom Keren Kajemeta. Možda će se u prvom času činiti čudnim, da trebamo da stupamo pred naše goste i da od njih tražimo dar. Ali će nas ovakav postupak siliti, da tumačimo, da nešto kažemo o Keren Kajemetu i o škrabici. Mislite li, da će nam to tko zamjeriti? A ako bi se tko našao, valja ga poučiti. Ne mora biti odmahi kod te zgode. Treba upamtiti lice i posjetiti ga. Bit će ti lako da upravo njega učiniš najboljim prijateljem Keren Kajemeta. Postat će to možda lijep običaj, pa bi se odatle mogao i razviti, zamašan momenat natjecanja. Ako svaka židovska kuća, da ne kažemo svaki Židov, dadne tjedno 2 dinara u škrabicu, u cijelome svijetu donijelo bi to 3 i pol milijima engleskih funti u godini dana. Za taj bismo novac mogli kupiti 700 hiljada dunuma novoga zemlj'šta, dakle tri Puta toliko, no što je Keren Kajemet kupio u 25 godina. Kad bismo to mogli provesti kroz 10 godina, sav bi posjed ul Erec J’sraelu, koji dolazi u obzir, bio u našim rukama. Rad je lagan, a naigrada je bogata. Dobit će je svaki, koji učestvuje u tome radu, što ima da židovsfkome narodu opet osigura tlo pra stare ♦domaje.
Židovska žena u radu za Keren Kajemet Lejisrael
Zašto je Keren Kajemet tako blizak srcu židovske žene? U prvom redu zato, jer joj .daje mogućnost, da se čitava posveti tome radu. Oil.l je Keren Kajemeta uzvišen i idealan: hoće da stvori narodu tlo pod nogama. Zbog toga židovska žena može sva da zađe u taj rad, jer on nije namijenjen kojemu slučajnom zadatku, nego je upravo temelj svega ostaloga djelovanja. Ali je važno i to, da rad za Kcrea Kajemet ne traži mnogo filozofiranja i debatiranja; ne treba za nj teorija. Za taj rad treba ljubavi, srca. Žena znade: radeći za KKL ne radi za ograničen krug, za ograničeno vrijeme. Sticaniem narodnoga tla osigurava se zemljište za čitave naraštajeve, za čitava stoljeća. Žena, koja radi za KKL, ne radi samo za tuđu djecu, nego možda i za svoje. Tko zna, ne će li njeni potomci jedamput morati ili htjeti da se isele u Palestinu. Onda će im dobro doći Keren Kajemet, jer jedna njegova odredba veli: što više napreduje gospodarstvo, što se intenzivnije može da obrađuje tlo, to će manja biti površina, koju će narod dati u zakup pojedinom seljaku. Drugim riječima: to će više mjesta biti za one, koji se rode ili se usele. Oni ne će morali da budu gradski proletarijat, nego će moći da dobiju zemljišta, da budu slobodni ratari na narodnom tlu. Tako se dakle radom za KKL stiče zemljište za pozniju djecu. Ali isto tako rad za KKL otvara mogućnosti, da bude djece za obradu palestinskoga tla. Danas je halucu teško, da se ženi, a ako se oženi, da dobije djecu. Ta on mora da radi u Tel Avivu, a njegova žena možda traži posla u Oalilu; on je na jednom, a ona na drugom kraju Palestine. Keren Kajemet je gotovo jedini spas za takve bijedne parove. On ih čini neovisnima o promjenama radnoga tržišta, o konjunkturi i krizi, o lihvi, zemljištem i o povišenju stanarine. Ako im dade zemljište, dao im je dom, porodični život i djecu. Zajedno s domajom židovskoga naroda stvara time Keren Kajemet dom židovskoj porodici. A tko da to shvati prije od žene. Ta ona je čuvarica doma, ona gaji porodične osjećaje. Ali ima.de još razloga, koji čine Keren Kajemet miljenikom židovske žene. Svi imadu puno shvatanje za potrebu, da se otkupi palestinsko tlo iz tuđih ruku, da pripadne nama. Nama, to ne znači tebi i meni, ne ovome ili onome, nego svima nama zajedno, da svatko ima pravo na to zemljište. Pa jer je to tako jasno i jednostavno, morao je KKL da postane najpopularnijom židovskom institucijom. No tajna je njegova uspjeha nešto dublja. Keren Kajemet je riznica čitavoga naroda. To znači, da svatko može da mu prinese svoj obol. Ne traže se veliki iznosi, ne gordi se visokim ciframa. Zadovoljan je i najsitnijim novcem. Samo neka svatko daje, neka dan na dam daje, to mu je molba. Pred Keren Kajemetom srni svi jednaki, bogataš i siromah, nitko ne trebada se stidi, prima se dar kneza i prosjaka. Ta jednakost, to ljubavno primanje i najmanjega iznosa privuklo je srca čitavoga naroda, ali napose srca židovskih žena. One su osjetile, da je tuđe mjesto, gdje one mogu da sav čar svoje ličnosti ulože u rad za sveti cilj, koji potpuno odgovara njihovu ženskom i majčinskom osjećanju, njihovim radnim i propagandnim mogućnostima. Dostaje ljubazna riječ iz iskrena srca, pa da oribMži svakome tu jednostavnu, upravo primitivnu ideju Keren Kajemeta. Ne treba, tuđe dubokoumnih razlaganja, nego ljubavi, srca. Zato je eto srcu židovske žene Keren Kajemet postao toliko blizak, zato joj on posrtaje sve svetij'tn dijelom njena rada i života.
SABIRNA ŠKRABICA KEREN KAJEMETA FABRICIRA SE SAD U PALESTINI. (K slici na strani 12.) Za namican e no-vca za Palestinu postaje modra šikrabica Keren Kajemethai sve to važniji faktor. U početku bila je ona jedino sabirno sredstvo, kojim su se služili cijoniste, a postepeno je zauzela časno 1 mjesto u svito oi onističkim skupštinama i u kućama prijatelja Erec Jisraela. Kasnije, uslijedi prilika nakon svjetskoga rata i u osvitu nove ere u Palestini, uvedene su i druge metode za namicanje novca, kojima se je htjelo postići darivanje većih iznosa, te je stoga neko vrijeme zapuštena škrabica.. Ali je KKL uvijek tražiio da se posveti naročita briga ovome sabirnom sredstvu i posljednjih je godina škrab'ca dobila svoje staro znamenovanje pa postala opet važmm faktorom u prihodima KKL-a. U nekim zemljama, u kojima su razdijeljene mnoge škrabice (u nekim slučajevima, ima ih u domovima 60 do 70 po sto, a u malim općinama često gotovo 100 po sto od svih stanovnika) one su postigle lijep uspjeh, naročito tamo, gdje su ih redovito svakoga mjeseca, praznili dobrovoljni sarađnici i gdje su posjedlndci škrabica upućeni u razvoj Erec Jisraela. U ;m je zemljama postala škrabica prava veza izmedju posjedn’ka škrabica i nadjonalne obnove, kao što je postala sabirno sredstvo. Zadnjih godina dostigli su povjerenici KKL-a iz škrabica 20 po sto ukupnih primitaka. U svim zemljama svijeta razdijcIjenio je više od 800.000 škrabica.
BROJ 49—50.
>2 IP u V«
11
T / 'i/f / \ x V ( v !Tj3pn nnnrro 700 nioa -jni - nans >jn • W minrna ntr_ cu - notr »« -- N Cl<l _ Molim dva dinara. Rado bih htio da dobijem nagradu u natjecanju - Kercn Kajemeta. A ako je ne dobiješ? Židovski će narod u svakom slučaju da ima koristi.
M. ILIĆ I GAŠPARAC agencija za promet nekretninama zadržaje svoje staro poslovne prostorije Petrinjska 3. Telefon 19—97. u kojima i nadalje uređuje.