Жидов

Dr. Franz Oppenheimer o "Novoj Palestini"

Berlin, 17. decembra, JTA). U rezi s konstuisanvem pučkog odbora »Pro Palestina«, u kojem se nalaze predoči arib stranaka od vodje njemačkih nacionalaca itzsch-a do socijalno demokratskog vodje Breitscheido, obje dr. Franz Oppcnbcimer. profesor univerziteta u gskfurtn n. M. opširni članak, o »Novoj Palestini«, iz kojega £mo slijedeće: Prije rata bio sam dvaput u Palestini i to godine 1910. i 3. Izvanji napredak, koji pokazuje sada, šest godina iza M i iza Balfouiiove deklaracije, upravo zadivljuje. Željemičveza s Egiptom uzorna je. Uvedena su luksuzna kola sa 0 kom torom. Društvo za putnički promet »Palestine Lloyd« jjčoo radi; brine se za spavaće vagone, putnice, prtljagu i aovanje; hoteli i gostionice daleko su bolje nego prije. Po( novi židovski grad. Tel-Aviv, židovske četvrti drugih graiu, Hajfe. Tibcriasa, Jerusolima itd povećane su. Osobito u oko Jerusolima izgradjuje se krug židovskih predgradja, što e vanredlno uljepšava ove gradove. Čitava Donja Galileja na je židovskih gospodarskih kolonija. cijelom zemljom pro-1 se vanrednim cestama, na kojima se odvija živahni promet toro. Od Jafe do Jerusolima (800 metara nad morem) iznađe iva jedan i pol sati, od Hajfe do Tiberiasa isto toliko, od rasolima do Harfe popreko kroz Judeju, Samariju, te Gornju sfccmu Galileju od prilike tri d pol sati. Tko je putovao kolja kroz žarki, do koljena visoki pijesak, preko potoka i ika, znat će da cijeni napredak. Sada tek postala je zemlja pravo pristupačna. Franz Oppenheimer opisuje gospodarske uslovc zemlje, te razlaže mnoge gospodarske neuspjehe. Govori o arapskom ohlemu, o kojemu veli, da u ovaj čas nije odviše aktuclan. jgieska drži zemlju čvrsto u rukama, Arapi su medijusobno složni, a konačno ne treba da se boje, da će Židiovi u doglcpO vrijeme tvoriti većinu pučanstva. »Malo ih«, piše Oppenomer, »vjeruje u san, što ga je sanjao Herzl o državi, nastamoj isključivo od Židova. Većina, i to upravo mjerodavni ni« vi, spoznali sa, da Palestina može da postane tek neke rti ievantinske švicarske, t. j. zemlja, u kojoj će dvije naroicjsti živjeti jedna uz drugu u punoj političkoj i kulturnoj raopravmoatt«. Oppenheimer govori iscrpivo o drugom problemu; o prorštim kapitala 1 rada,, te označuje kao najvažniji od svih t>blcma pitanje gospodarske kolonizacije. Dolazi do ovog zajoČka: » . . , Tko se nadao isključivo ili gotovo isključivo i Židovima nastanjenoj državi, u kojoj bi oni vladali, tko je trovao u to. da će Palestina primiti, ako ne sve. a ono venu Židova svijeta, ili tko se je nadao, da će se ovdje bez aljnjega ostvariti sve sanje jednoga, njegovoga socijalizma, j će se teško razočarati. Spram ovakovih ciljeva nije zaista mogo postignuto. Tko je ali išao za čednijim ciljevima, može a bude zadovoljan. Moguće je, da će nekoliko stotina hiljada adi, koji sada »li uopće nemaju domovine, ili barem prave uševne domovine, naći takovu u Palestini. Stvorit će falana kojom će svi slojevi -pučanstva biti. organski povezani u onu zajednicu. Ta će zajednica uvijek biti u stanju da primi ne, kop traže sigurnosti. Takova će zajednica ukloniti sa svita bajku, da su Židovi nesposobni za svaki produktivni rad. ko će osim toga uspjeti i tako urediti odnose zemljišnog po-

sjeda, kako to odgovara ne samo naprednoj ekonomskoj teoriji, nego i prastarom agrarnom zakonodavstvu biblije, tad bi ovdje možda mogla da nastane uzor-zemlja. koja bi narodima svijeta mogla da služi kao, uzor. I tako mi se čmi, da sudjelovanje kod tog teškog i velikog pothvata znači više nego humani interes.

Omladinski časopisi: Hanoar i Hozer Ahdut Hacofim

Pokojni Gidecn bio jc omladini pretežak i nepristupačan, toga ga jc napustila. Sada umjesto njega izlazi »laglp- Hanor Držim, da je la karakteristika kriva. On je u istinu gori i labjji od staroga Gideona. Nije ni začudno, da je tome tako. hi prvi brojevi Hanoara počinju tamo, gdje su počeli i prvi rojevi Gideona, još godine 1919, Kao da su uzalud utroš-me jdine školovanja kod Gideona. Opet iste griješke kao onda, i»đ oš nijedan omladinac nije znao da barata perom, kad se 5š ni-c našlo omladinca, koji bi s ukusom i spremom mogao b uredjujc list. Pričinja mi se, da uredništvo Hanoara prima Štampa svaku radnju, koja mu se šalje na uvrštenje. Sve i ko je Hanoar list, tribina omladine, neka mu uredništvo ne iboravi, d'a mu je list štampani dokumenat za sve one, oji govore srpsko-hrvatski, pa treba malo više pažnje da se Osveti stilu i jeziku. Članci Alberta Weissa upravo iznakazuju erik barbarizmima, vrve redovno toliko stranim izrazima, da itaoc dobiva predodžbu da ne čita srpsko-hrvatski, već koji lugi jezik. Obično je svojstvo kritike, pa i autokratske kod kvreja dobro razvijeno, čini se, kao da to za suradnike Hanovi ne vrijedi u punoj mjeri. Oni su u velikoj većini toliko “lađi i ne izraziti kao saradnici Gideona iz 1919. Ako uredniš-70 nema svakih dva tjedna dobroga materijala, neka štampa ist tek onda, kad mu takav stigne, pa bilo to u mjesecu samo ‘'lamputa ili svaka dva mjeseca. Preda mnom je četvrti broj: Pred izvanredno Savezno Vike e. U njemu se oglasile opet nekoji stariji. Ne moram da natlasdm, koliko je ta saradnja izmedju starih i mladih od neiztierne važnosti za odgoj omladine. Slabo je vjerojatno, da čc »aS* najmladji da u cijelosti prihvate način i izdjelanu izrazi*&st starijih. AH takovom saradnjom može da se omjeri duh i kritička spoznaja saradnika, a što je najvažnije: podržaje se 'lijedjenje i tradicija u ctjon. radu omladine, što je zaista bitno 0 pokretu. Menahemove Marginalije vrlo se dobro čitaju, a ljupkost šibova sadržaja iskače visoko nad ostale pokušaje. Od ovih posljednjih spomenuo bi napose Akte i fakte Alberta Weissa. tć K šituactii Čiče GrosSa.

Meni se oini, da bi se u naslov Akata i fakata Alberta Wcissa mirne duše moglo još da umetne po koja tudjica, pa onda koji sinonim tome, uz to hrvatsko značenje itd. i učinak bi bio isti: blef. Ako AJbcrt Weiss tako nastavi, postat če mu pojmovne granice iz cijondstičkoga i jevrejskoga svijeta uopće, naskoro toliko uske, da će ih morati da pregazi. Kao apostol »stanja kakovo jest«, utonut čc u more protivština, zapletaja, koji se radjaju iz liberalnoga priznavanja onoga što postoji, dobroga i rdjavoga. (Tu različnost on ne poznaje, jer nije zauzeo izraziti stav i jer nema svoje vjere u budućnost. Stoga mu poričem omladinstvo, unatoč njegovih dvadeset godina). Njegov najsnažnii argumenat protiv izdjelane izrazitosti omladine, koja se odgaja u duhu hebrejske, radne Palestine jest taj, što joj on ne vjeruje. Za njega je to fraza sve dotle, dok ti omladinci, koji su se odredili za tu kulturnu i socijalnu ideju ne pod ju za Palestinu. Ovo je izvrtavanjc objektivnih činjenica, dakle demagoštvo. Za uspjeh ipokreta nije važno, da li sam ja. drugi ili treći napustio zvanje od kojega živim, pa bilo to i u galuti, več je mnogo važnije, da se stvore preduvjeti u Palestini, a i u galuti, da se ideja osposobi za život. U galuti; da predju u produktivna zvanja oni, koji su za to sposobna (za Hehaluc sigurno nitko ne če moći da veli, da je fraza, pa i ako konačno svi njegovi organi zovani članovi ne mogu da isele u Palestinu, jer to prilike i životni uvjeti u Palestini ne dozvoljavaju). Sve te pojave treba promotrili bez trunka' sentimentalnosti. Mi možemo s njima biti nezadovoljni, ali ih klonulošću i slabom vjerom u uspjeh ne ćemo spasiti. Još nešto: neka omladinci jače prionu uz hebrejsku knjigu, pa će nestati kod mnogih onog tipičnog, galutskog »gribleraja«, zbog kojeg toliki trpe. Ne mogu se sve pojave prosuditi pod' vidom jugoslavenskoga djonizma, pa osuditi zbog njegovoga položaja, kulturna i socijalna nastojanja čitave jevrejske omladine. To je jedan stvaran razlog u galuti protiv Alberta Wcissa, a drugi je u prosudpvanju općenitog stanja pokreta kod nas. Taj razlog jc u odgoji. Omladina se može da odgoji i osposobi za život i rad pod vidom jedne isključive ideje. Treba samo vremena dok sazriju nastojanja! Onda će se moći da prosudi što je fraza, a što jc iskreno priznanje. Medjutim se Weiss stavio u središte svega l bivanja, a za mene je to skroz sporedno, što će se s njim da desi (u smislu pokreta). U pokretu ja vodim računa o životu zajednice m prvome redu, a onda tek o pojedinom licu, koje može da je staloženo, ili, koje treba tek da se

uravnoteži, Još nešto; treba da se luči čisti artizam u književnosti od jasnoga i stvarnoga razlaganja u jednom članku. Književnik, komu je cilj umjetnost, smije da se utiče raznim, pa i najsmjelijim sredstvima, koja će mu pronaći genijalna njegova intuicija, da njima usavrši svoju umjetnost. To je stvar ukusa. Ali čovjek, kome intelekt izvodi zamisli, koje će da uvrsti u članak, kojega će mnogi htjeti da čitaju poimajući ga, taj čovjek mora da piše stvarnp, bez prikrivenih, rekao bih beletrističkih očijukanja. Kroz to će mu i pogled biti mnogo jasniji, te ne će biti od potrebe, da se ponovno naglasi, da hebrejska, radna Palestina u stvari, u Erec Jisraelu nije prividna zajednica, a nastojanja, koja provadjaju uglavnom mladi Jcvreji u dijaspori za tu zajednicu nisu nastojana rečitosti, već krute zbilje za. zdravi novi naraštaj i buduću veliku hebrejsku kulturu. Čiča Gross, prosudjujući omlad. prilike i, iznašajući razvitak omladinskoga saveza tvrdi »Pitanje Makabija nije ni ozbiljnije ni opasnije od prvog, hitahdutovskog, a u suštini mu je i sasvim nalik. »Malo vike ni za što«. Prijatelj Čiča, koji mi je inače i partijski prijatelj, dozvolit će, da mu ispravim tu smjelu tvrdnju. Ona je postavljena samo zato, dia se s druge strane uveliča sefardski pokret, koji se »u suštini«, pa ni cijonističkom ideologijom svojom ne može da mjeri socijalističkom, kakva je u Hitahdute, već prosto zato, jer je regionalistički, a kod nas lokalan. On nema cijonizmu osim ljudi što da dade. Sefardske ideologije nema, a bila bi i nesreća, kad bi je se s izvjesne strane umjetno pridizalo. Onda hi naskoro mogla da nastane aškenaska, jemenitska, buharska itd. ideologija. Od toga nas čuvao Bog! Osim sefardskoga pokreta tu je još Ahdut haoofim, koji je potresao Savezom. Žalosnog li triumfa! Bez dvojbe imade Ahdut hacofhn za naše prilike zamjerne zasluge za odgoj omladine. Ali on je ovakav kakav je danas, bez oslona u široj omladini i protiv saradnje s njom (sletovi i savezna vijeća u isto vrijeme s ahdutskim logorima i vaadima) osudjen na propast, isto onako, kako je u Njemačkoj propao nekoć brojni i snažni Biau-Weiss, jer se je odijelio od života i rada ostale omladine. Ne valja gojiti separatizam, pa ni onda, ako to nije hotice. Što se tiče Makabepaca, držim, da je sud Čiče Grossa najblaže rečeno, blaziran. On obescijcnjuje propagandnu vrijednost jevrejskoga športa za krugove, bez kojih ciionistički pokret u dijaspori ne može da djeluje. Neka naši omladinski ideo-

Iz Čehoslovačke

(Od našega posebnoga dopisnika). Bino. Prije kratkog vremena osnovano je u Brnu jedno češko-asimi lani sko društvo t. zv. čeških Žida. Društvo si je pp začetniku tog česko-asimilantskog pokreta Kapperu nadjenulo ime »Akadcmicky spolek »Kappcr«. To je društvo pred par dana -priredilo predavanje s diskusijom o temi »Bit i smisao Židovstva«. Kao glavni govornik bio je naznačen gosp. fng. Klciner iz Praga. Pred punom dvoranom slušateljstvo sastojalo se većinom od djonista govorio je gosp. Ing. Klciner dva puma sata o historiji Židovstva, spo-minjajuči dlakako samo one dijelove, ■ koji odgovaraju asimilaciji, hti;uči na taj način pokazati opravdanost asimilacije. Same teme predavanja jedva da se je govornik i dotakao, a upotrijebio je te slučajne momente samo za napadaje na cajoniste. U diskusiji sudjelovali su mnogi studenti pobijajući navode Ing. Klcincra i na koncu pročitali izjavu, u ko'oj osudjuju taj českoaasimilantski pokret kao uopće i svaki drugi asimilantski pokret i ogradjuju sc protiv napadaja tih asimUanata, da bi cijonizam bio oruđe njemstva. Tu je izjavu većina prisutnih saslušala burnim odobravanjem i u znak protesta protiv priredjivača ostavila dvoranu. !z ovoga se vidi, da asimilacija u Češko-slovenskoj Republici ne će pašti na plodno tlo. pa bila ona češka ili njemačka. D. A. Bmo. J(»đ. akad. Lcse- u, Redehalle in Briinn (Brao) slavi u februaru 1927. 50, semestar svoga opstanka. Svečanost sama trajat će 4 dana, a počinje predavanjem -koje vodeće clfomst ličnosti. Svečanost će biti većim dijelom interna t. j. za aktivne članove i seniore, koji tu priliku ne če propustiti, a da ne dodju u Bmo. Za javnost priredit če sc na 19. 11. veliki elitni ples (Reprasentationsball). Sama svečanost završuje banketom na 20. n. D ' A '

PROTEST PROTIV PROGONA CIJONISTA U RUSIJI.

Pariš. 22. decembra. OTA). Svjetski savez jevrejske omladine, koji je osnovan na konferenciji jevrejske omladine u augustu 1926. poslao je pismo Rakovskomu, poslaniku sovjetske vlade u Parizu, kojim protestuje u ime jevrejske omladine protiv progona, kojima su izvrgnuti cijonisstii u Rus ii. U pismu se veli., da taj protest nema uikakove polu čkc pozadine- Pismo završuje: »Veselili bismo se, kad bismo imali pril ke, da Vama, gospodine poslanice, razložimo principe i ciljeve cijoniztna, budući da smo uvjereni, da su samo krive i nedostatne irnoT* macije uzrokom za sadanji stav sovjetskih ob ; sprama cijonista u Rusiji«

UMRLA ORGANIZATORKA »POTEMKINOVOG USTANKA«.

H tga, 24. decembra. (JTA). U Rigi umrla je od srčane kapi vodeća židovska socijalistkinja Lipšic, koja je poznata sa svog orgauizaltbmog djelovanja prigodom ustanka ruskog oklopnog broda »Potenvkin« g. 1905. Mornari zvali su je »Majka Oapon«. Prije nekoliko godina udala se za leiskog pisca Lepo. Supruzi Lepo zauzimali su vidnu ulogu u javnom životu Letske, te se osobito isticali na javnom polju.

Gospodin prof. Pazi u Našicama.

(Od našega izvanrednog dopisnika). Za našićike će Židove dan 25. decembra ostati u trajnoi uspomeni. IToga dana boravio >c tamo neumorni radnik na polju Židov, nacionalnog rada, gosp. prof. Pazi. Oduševljeni govorom, kojeg i« odtriao pred brojnim slušateljima, ocrtavši iKjepo položaj Židovstva u cijelom svijetu i navodeći brojne primjere iz historije židovskog naroda, mnogome je Židovu postao tek sada jasan oijonislidki fpjokrct i akcija Kcren Haje soda. Na večer istoga dana održan je komers, na kome je goep. prof. Pazi iznio masu primjera velike židovske požrtvovnosti, gdi.e su pojedinci dali svoju krv, svoje živote, svoju snagu i imetak za ostvarenje velike ideje o izgradnji židovske domaje, te pozvao slušatelje, da i oni pridonesu ovome cilju, ito im je god vi'-e moguće. Na komersu je govorila i gđ ica Platzner izaslanica Kcren Hajcsoda iz Beograda. Pomno je bio saslušan govor ig. L. Sonenscheina,

I. Sc h mi d t.

BROJ 54

»ŽIDOV«

3

■u £ / 5 K Tm> 77 TwinK Obnovite svoja iznoiena odijela sa tvrinkom. LEVER BROS. ITD.« PORT SUNLIGHT. ENGLAND. h UoDiva se u svakoj tigovim i uiogciiji. Zastupstvo i drpat: Norbcrt Wei»s i drug Zagreb, Sajmište bri 51 Telefon br. 7*33. Bi zoja vi; Norbeitls