Књижевне новине

vj

'BMRT FAŠIZMU — SLOBODA NAR ODU!

kJ BROJ 18 GODINA I

Adresa uredništva i administracije: Francuska 7 — Telefon: 28098

Moarodni zajrm — još jedna manifestacija jugoslovenskog . patriotama

Raspisivanje prvog narodnog objavljivanja, izazvalo je u celom tav jedan ponosan pokret: narodni veliko narodno delo. Radne mase, i čiji život se već sada, tri godine

zajma, od prvog dana njegovog narodu i svim našim narodima čizajam shvaćen je kao jedno novo koje su postale gospodar u zemlji po završetku najtežeg rata, uveliko

poboljšao, prihvatile su upis narodnog zajma s ponosom što u njemu mogu učestvovati, a udarnici i odličnici u radu na izgradnji zemlje i istaknuti trudbenici našeg društvenog i kulturnog života pozvali su narod na još jedno takmičenje. Narodne mase odmah su shvatile da država ne traži od njih novo davanje, da ona ne raspisuje zajam iz

preke nužde, u teškoći iz koje traži izlaza.

U najtežim danima naše

obnove posle pustošenja rata čitav narod je bio svestan da ne treba tražiti zajmove i pomoći iz inostranstva, naročito ne pod uslovima koje bi inostrani kapitalisti nametali, — nego se uzdao u sopstvene snage, u svoje stvaralaštvo i svoje rukovodstvo, u svoju državu i

svoju Partiju.

U drugoj godini ostvarivanja

vide ogromni rezultati, a svest trudbenika o

Prvog petogodišnjeg plana već: se sopstvenim „snagama

dobila je i potvrdu i nova krila. Samo raspisivanje narodnog zajma

kazuje da je već porastao narodni

dohodak, da je već uveliko pora~

stao životni standard onih koji rade a koji su ranije baš zato što rade bili razbaštinjeni. Bogatiji je postao radnik. bogatiji je postao siromašni i srednji seljak, u povolinijim uslovima radi intelektualac, a svi oni pred sobom imaju rezultate koje će doneti potpuno ostva–

reni Petogodišnji plan.

Raspisivanje narodnog zajma povećava po-

nos i častoljublje svakog svesnog građanina naše zemlje, upisivanje narodnog zajma još je jedna manifestacija novog jugoslovenskog pa-

triotizma.

Mi smo čvrsto uvereni da ćemo sopstvenim snagama izgraditi socijalizam — ostvariti puno bogatstvo naših naroda, bogatstvo u materijalnom i duhovnom pogledu. Suma od tri i po milijarde, u kojoj

je visini raspisan narodni zajam, predviđene za investicije u nova koji znači veliko olakšanje, koji

samo je mali deo budžeta i sume vrela narodnog bogatstva. Mali deo, znači mogućnost da, u toku odlu-

čutjućih godina ostvarivanja materijalne osnove narodnog bogatstva

i narodne kulture,

narod dobije više tekovina koje mu poboljšavaju

život: više preduzeća koja proizvode životne potrebe, više škola, bolnica, dečjih domova i domova kulture, smanjenje cena proizvoda.

Radni narod zna da upisivanje narodnog zajma nije davanje, nego učestvovanje svakog pojedinca još na jedan način u jačanju narodne privrede, u povećanju narodne kulture, u poboljšanju narodnog života, da svaki upisnik postaje ustvari neka vrsta suvlasnika i korisnika. Sama upisana suma vraća se s kamatama. Ali, zajam se ne vraća samo u tom neposrednom vidu. To što upisnici zajma imaju još i mogućnost da dobiju zgoditke i nije majvažnije. Upisnicima se

njihova suma vraća dvostruko, u kamatama, i u vidu svega onoga

neposrednom vidu upisane sume S što će država sa sumom celokup-

mog zajma izgraditi. To su zrna koja donose dvostruki plod. Narod sam sebi daje zajam dajući ga svojoj državi, jer narod i država su jedno. Radni narod naše zemlje konačno se oslobodio kapitalističke

eksploataćije,

— sva sredstva proizvodnje u njegovim su rukama, a

njegove ruke grade nova sredstva proizvodnje. Naša zemlja nezavisna je od inostranstva u svome privrednom razvitku, i od ranije zaostale zemlje postaje privredno razvijena zemlja, u kojoj svaka nova tekovina pripada narodu. Kao što svaki novi radni napor i podvig znači novo bogatstvo za narod, tako i ovo davanje zaima znači povećanje bogatstva naroda. Postalo je istina: što više daješ, utoliko si bogatiji. Najsiromašniji je sitni sebičnjak koji se otkida od naroda.

Kao što je saziv Petog kongresa naše Komunističke partije izazvao novi talas takmičenja i dobrovoljnih obaveza, kao znak ljubavi

i ponosa naših trudbenika, tako i

raspisivanje prvog narodnog zaj-

ma, koji je zaista narodan po karakteru, po učešću i po koristi, izaziva falas takmičenja u davanju obaveza. Puni upis zajma i njegovo preupisivanje biće još jedan znak naše moći i našeg pouzdanja, još

jedna potvrda našeg opravdanog

ponosa.

NARODN

ı ZAJAM

I KNJIŽEVNICI

Naša vlada donela je odluku o raspisivanju narodnog zajma Petogodišnjeg plana „razvitka „narodne privrede FNRJ, u iznosu od tri„i po milijarde đinara. Cilj i priroda toga zajma jasno su označeni u izjavi Ministra finansija savezne vlade. Radi se o jednom svenarodnom delu, o jednom od onih dela za koja su naši narodi u ralu i u miru pokazali toliko volje, snage i razumevanja, radi se o delu koje znači jačanje solidarnosti među radnim ljudima naše zemlje, koje pomaže izvršenje Petogodišnjeg plana i utire put ka ostvarenju socijalizma.

Već to je dovoljno da određi naš stav prema ovom delu i naše učešće u akciji za njegovo puno i pravilno ostvarenje, 'U svima komisijama za upis zajma, kako u saveznoj tako i u republ'kan= skim, nalaze se kao članovi i književnici. To najbolje pokazuje kako naše državno rukovodstvo gleda na poziv književnika uopšte i kako stveta njegovu ulogu u ovom konkretnom slučaju. Takvo shvatanje odguvara potpuno onome što je, prilikom prvog Korngresa književnika Jugoslavije, maršal Tito. Govoreći o pozivu i položaju književnika u novoj Jugoslaviji, on nam je rekao: »Mi vašem radu pridajemo ogromnu važnost, = ~„d4 vas zavisi kako ćete izvršiti svoju dužnost«.

Takva shvatanja čine čast našim piscima, ali ona im nameću i obavezu. Ili, pravije rečemo, ona ım ništa ne nameću. nego ona im otkrivaju dužnosti i obaveze koje su u prirođi njihovog poziva, i označavaju pravo nji-

ovo mesto u životu društva i države.

Stoga je jasno da se aktivnost knjiščševnika u alcciji oko sprovođenja u delo narodnoj zajma neće i ne može Oprpničiti sanho na učešće u komisijama. Sva naša udruženja i svi naši piBci nesumnjivio će pomoći upisivanje Zajma na način koji najbolje odgova– Ta njihovim rnogućnostima i sposobBoštima, Mnogjobrojni su razlozi koji na8 obavezuju |na to.

istakao

Na to nas obavezuje đuh u kome je nastao i u kom deluje naš Savez, kao i celokupan tok narodnog života čiji smo mi sastavni deo,

Očigledno je da se poboljšanje životnih i radnih uslova književnika na kome je Savez dosađ radio i ma kome će i dalje 'raditi može postići samo sa opštim poboljšanjem stanja radnih ljudi i opštim napretkom zemlje kome ovaj zajam treba da doprinese. Stalno je nastojanje našeg Saveza, od samog početka njegovog rada, da se književnici približe živom životu i povežu sa širokim masama narodnim, kako bi mogli svojim delima zaista biti tumači. njihovih težnja i napora, svetlonoše na putu u bolji život. a učešće u poslu kao što je ovaj pruža još jednu priliku za takvo približavanje i povezivanje.

Svi ti razlozi govore za to da je naše aktivno i predano učestvovanje u delu ostvarenja narodnog zajma i opravdano i korisno i potrebno. I mi opravdano verujemo đa će književnici kroz svoja udruženja, ne zaostaju“ ći u tom iza ostalih trudbenika naše zemlje, pokazati da stvar narođa i Ovoga puta shvataju kao svoju i pomoći da se uspešno pređe i ova etapa u izgradnji nove Jugoslavije koja je važan faktor u opštem frontu svih miroljubivih i naprednih snaga sveta.

I ovo delo će nesumnjivo biti izvršeno i ova etapa prevaljena kao i sve dosadašnje. Jer, ono što će karakteri'sati ovu akciju, kao i sve slične, ranije, to je učešće celog naroda, svih živih snaga u njemu, mobilizacija svih energija i svih dobrih volja u interesu zajednice, u cilju preobražaia i izgradnje našeg društva. I pomgažući to delo, mi ćemo pomoći da se što pre i što lakše ostvari zaista bolji po suštini i zaista lepši i čovečniji po oblicima život svih radnih ljudi nove Jugosla-

vije. . . Ivo ANDRIĆ

VNE

ORGAN SAVEZA KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIJE

BEOGRAD, UTORAK, 15 JUN 1948 |

LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJNO

UTORKOM

OVINE

ein

POSTARINA PLAĆENA U GOTOVU

PRIMERAK S DINARA

ZA BOLJI KVALITET MASOVNIH PESAMA

Već u nekoliko prilika, na skupovima muzičara i na sastancima književnika, a nedavno i na jednom zajedničkom sastanku muzičara i književnika u Muzičkoj akademiji u Beogradu istaknuta je sve veća potreba savremenog društvenog života naših naiširih narodnih slojeva za mp»sovnim pesmama, za pesmama koje će i brojem, i umetničkim kvalitetima — teksta i muzike — te potrebe u svemu zadovoljiti.

Veliki broj konkursa za masovnu pesmu od oslobođenja do danas, pored ostalih pojava, istakao je takođe tu rotrebu vrlo oštro. Posebne i zajedničke spontane i organizovane dislcusiie u krugovima muzičara i književnika o tome pitanju, tu potrebu su poavukle tamo gde to treba da bude najefika= snije, na mestima gde na to pitanie našeg javnog života treba da se potpuno i jasno, bez ostatka — odgovori. Razume se, ne deklarativho, nego delima, stvaralačkim naporom, masovnim pesmama.

Masovna pesma kod nas tesno je povezana sa revolucionarnim radničkim pokretom, sa oslobod:lačxom borbom i tradicijama naroda (izvesne, kao »Padaj silo i nepravdo« i »Nema seljaka, nema junaka« žive već nekoliko vekova), kao što je i u Sovještskom Savezu savremenoj maSoVnoj pesmi prethodila, na početku, revojucionarna narodna pesma i pesma revolucionarnog podzemlja iz godina Revolucije 1905. Ali dok su se borbene pesme revolucionarnog podzemija u ruskom i drugim revolucio= narnim radničkim pokretima nekadašnje carističke »tamnice naroda« rađale u tim pokretima i u njima započinja:e svoj veliki život — da žive i danas, i da se nikađa ne zaborave, — kod nas do danas, našu borbu za socijalizam u uslovima pune narodne demokratije nije dožvela skoro mi jedna naša starija revolucionarna pesma, ponikla iz naših prvih značajniih borbi revolucionamor radn'čkog pokreta pre prvog svetskog rata. Revolucionarhe masovne pesme ranog perioda našeg Tadničkog pokreta, mali broj tih pesama, komponovan sa tekstovima tuberkulozom prerano D9kOšenog proleterskog „pesnika Koste Abraševića (u 18 godini života), T'repčaninn i dr., ili prenesen iz nemačkog radničkog pokreta — skoro je potpuno zaboravljen i u najužem krugu, a širokim slojevima polpuno je nepoznat. Karakteristična je činjenica da su pesme iz tog perioda, koje su doživele sadašnje dane, koje su ostale poznate i širim, a u izvesnim slučajevima i vr'o širokim slojevima, i to u prilično velikom broju — ruske revolucionarne pesme (»Varšavjanka«, »Smelo, to-

variši, v nogu«, »Smelo, druzja, ne

terjajte«, »Dubinuška«, »Vi žertvuiu pali« itd.).

Ruska revolucionarna pesma Dprodrla je već tađa u naše revolucionarne mase, u naše narode, i smelo i široko je odjeknula da bodri i naše borce, da nadahnjuje i vodi sve nove i

nove generacije naših revolucionara

kroz tamnice, štrajkove, oružane su“ '

kobe sa panđdurima i žandarm:ma bivših protivnarodnih režima, — stara ruska revolucionarna masovna pesma, pored izvesnog broja već široko DOznatih naših umetničkih i narodnih pesama, brujala je i ledila krv u žilama neprijatelja slobode i u godinama velikih i konačnih oružanih borbi i pobeda naših naroda od 1941 do 1945.

Stara ruska revolucionarna pesma, isto tako kao i savremena, pored naših pesama, bruji iz grudi naših nniširih narodnih masa i danas. u uslovima svenarodne borbe za naš prvi Petogodišnji plan, u, po cenu najplemenitijih žrtava.izvojevanim, uslovima za izgradnju socijalizma u našoj slobodnoj otadžbini.

O istoriji naše masovne, revolucionarne pesme, sa tekstom i muzikom koje su stvorili naši autori, naročito iz ranog periođa našeg revolućionarnog radničkog pokreta, u svakom s:učaju tek treba priMupiti podatke. Ali i bez obzira na taj zadatak koji tek treba stručno obaviti, mesto ruske revolucionarne pesme u borbi naših naroda na prvi pogled je vidno, a uloga velika i značajna.

Jedan deo pesama iz revolucionar=– nog podzemlja nekadašnje »tamnice narođa« i pisali su i komponovali reVolucionari koji se inače nisu bavili ni muzikom ni poezijom, dok su opet druge stvarali istaknuti revolucionari i komponovali priznati kompozitori. Takvih je pojava bilo i kod nas, na-

· ročito u periodu između prvog i dru-

gog svetskog rata, periodu koji je revolucionarni radniči pokret naših naroda, na čelu sa Komunističkom partijom Jugoslavije, konačno prekalio za ustanak, svenarodni ustanak protiv okupatora i izdajničke buržoazije, za pobedonosnu narodnu revoluciju. Pored toga, u tome periodu, s jedne strane, što je opet karakteristično, još uvek je to muzika koja je nastala u Ru»iji, ili kasnije, u Sovjet-

skom Savezu, a tekstovi pesama su

naši. Autor stihova napisao ih je na muziku poznate ruske pesme. S dru-

ge strane, učesnici naših revolucionar-.

nih borbi, čija su imena kao autora

pesama najčešće ostala nepoznafa, pišu nove, borbene stihove na. naše

popularne melodije, kao što su » Tamo,

daleko...« i motivi narodne pesme, ili, u melodijama u kojima se snažno oseća uticaj ruske narodne muzike, govore hovim stihovima jz naše revolucionarne stvarnosti (»Mitrovčanka«, »Bilećanka« itd.). Do naših radničkih horova, naročito u godinama 19291941, dopire opet u izvesnoj meri i nemačka savremena revo:ucionarna

pesma. naročito muzika Aizlera, za- ·

tim Langhofova pesma o koncentracionim logorima u nacističkoj Nemačkoj, i druge. Ali tih godina, sa sve većim porastom revolucionarnih narodnih snaga. sa sve veščim prilivom napredne inteligencije u revolucionarni tabor naših naroda, masovnu, borbenu pesmu pišu i naši vidni, talentovani muzički radnici — revolucionari, naročito poginuli od ruku dželata u godinama okupacije Vojislav Vučković i Pavao Markovac.

Revolucionarnu, masovnu pesmu kod nas, naročito posle sloma vojnomonarhističke. diktature, pevaju široke radničke i omladinske mase. Nju pevaju organizovani. i improvizovani ho= rovi radnika, seljaka i omladinaca. Nju narod peva na demonstracijama protiv krvavih režima bivše Jugoslavije, u oštrim, revolucionarnim štrajkovima kojih je sve više i koji po broju učesnika sve više rastu, zatim u koncentracionim logorima i zloglasnim robijašnicama, na velikim skupovima i mitinzima na kojima je naša radnička klasa, na kojima su naši narodi, rukovođeni Partiiom, sve jače podizali moćni glas revolta i slobode i sve oštrije izražavali svoju nepokolebljivu. pobedonosnu revolucionarnu volju. Nekoliko originalnih masovnih pesama :napisano je i komponovano u toku oslobodilačkog rata (da pomenemo samo »Uz maršala Tita« i »Hej brigade«).

Na vidnome mestu među revolucionarnim pesmama koje su podizale i krepile duh naroda u neravnoj, sudbonosnoj borbi za: slobodu, stoji »Internacionala«. U poslednjem sudaru, u narodnooslobodilačkoj borbi 1941 — 1945, revolucionarna pesma je u najpotpunijem smislu reči masovna. A brojnost i raznolikost sovjetskih masovnih narodnih i crvenoarmejskih pesama, na=stalih posle Oktobarske revolucije, ulazi u najšire slojeve naših partizana — radnika, seljaka i borbene inteligencije naših naroda — uporedo sa našim originalnim pesmama, kao i sa starim pesmama iz podzemnih borbi u nekadašnjoj »tamnici naroda« i siavnim pesmama Oktobarske revolucije. Uticaj ruske, sovjetske masovne pesme na našu masovnu pesmu, na postanak i razvoj naše nove „masovne pesme veliki je i plodonosan — najširi slojevi naših naroda nose je i nosiće je duboko u srcu, ona je duboko u najsvetlijim borbenim tradicijama naših naroda, koje žive i koie će živeti.

»Masovnu pesmu stvaraju dva autora. Muzika — to su krila koja .nose masovnu pesmu, a reči — to je oho što ta krila nose, iđejna sadržina masovne pesme«. Tako piše, povodom Odluke CKSKP(b), Lav Ošanin u član= ku »Stvorimo krilate pesme«, obiavljenom u »Literaturnoj gazeti«.

Drugi pisac, I. Nsstjev, u članku »Pisac i kompozitor« piše: »Zajednički rad kompozitora i pesnika po-

'stao je dobar običaj. Uzajamne kon-

sultacije, živa stvaralačka saradnja

omogućuju da se stvore takve pesme, -

u kojima se muzika i tekst slivaju u organsku celinu.«

A. Svešnikov. narodni umetnik RSPFPSR, u članku »Bliže izvorima narodnog stvaralaštva«, ističe: »Gledajući kako narod reaguje na naše masovne pesme sa njemu dragim i razumliivim melodijama, na pesme koie odražavaju veličinu i herojstvo naše epohe, naš život i borbu, uverio sam se da je narodno. istinito i jednostavno u tim pesmama osnovni činilac njihovog uspeha kod slušalaca«.

Samo u ovo nekoliko misli uglednih sovjetskih umetničkih radnika čini mi se da je obeležen osnovni pravac i naše masovne pesme — pravac koji naši umetnici treba da utvrde i da na tome pravcu stvaraju dela koja će postati nerazdvojni. organski deo duhovnog života naših naijširih narodnih slojeva, koja će izražavati veliku, plemenitu i oplemenjujuću, preobraženu i preobražujuću, herojsku stvarnost, ponosnu sadašnjicu i sve srećniju budućnost naših naroda.

Takvi zaključci došli su do izraza, na nedvosmislen način. nepobitno, i na sastancima naših pisaca i muzičara. Ako se govori o otstupanjima od njih, do izvesnih otstupanja dolazilo je samo u stvaralačkoi praksi. nom; i u drugom i u trećem slučaju — i po pitanju punog unutrašnjeg, sadržajnog, idejnog jedinstva muzike i teksta, i po pitanju tesne satadnje kompozitora i pisaca, i po pitanju stvaranja na osnovu najboljih tekovina i iskustva velikog muzičkog bogatstva naših naroda — po pitanju »izvora narodnog stvaralaštva«, Ali pravilni zaključci se moraju oživotVoravati u stvaralačkoj praksi ako nam je stalo do foga da ne ostanu prazna reč — do čega nesumnjivo nije stalo ni našim kompozitorima ni našim pesnicima. | „Prema nepotpunim podacima (Por pis Muzičkog odeljenja »Prosšvete«), naši kompozitori su napisali ili obra=

TI u jed-

dili, od oslobođenja do danas, oko 60 masovnih pesama. Činjenica da je mali broj tih pesama ušao u najšire narodne slojeve, da je mali broj tih pesama zadržao firajniji uticaj i stekao mesto opštenarodne masovne pesme — rečito govori da u praksi stva– ranja treba izvršiti duboki prelom. Broj pesama u popisima dokazuje veliko učešće naših kompozitora u toj oblasti umetničkog stvaranja — ali

umetnička snaga tih pesama nije na= ·

šla put u samo srce nsioda., Kompozitori se, dobrim delom, još nisu potpuno saživeli sa motivima, sa stvarnošću koju ireba da izraze i da stvaralački oplode svojim melodijama, a podudaran zađatak još uvek stoji nerešen najvećim delom, i pred većinom pesnika, koji treba da stvaraju pogodne tekstove,

U obrazloženje ove konstatacije treba ući stručnom analizom. Međutim, izvesne činjenice isuviše vidno podvlače nesaživelost, površnost, kabinetske metode — mehanički postupak većine naših kompozitora na tome poslu — neophodnu nužnost da i delom pokažu svoje principijelno u osnovi pravilno gledanje na masovnu pesmu, njeno mesto i njenu ulogu danas. Kao vrlo grube ilustracije treba, npr, kon= statovati, da je melodija pesme »Ovde je mladost« ustvari — melodija klasične revolucionarne bugarske pesme »Hadži-Dimitar«, mehanički prenesena na sadržaj naše današnje stvarnosti. Ili, tome nasuprot, treba npr. istaći činjenicu da se iza teksta poznate pesme »Z=boravit nećemo omladinsku prugu« prokrijumčarila u naše omladinske mas" muzika jedne stare carističke paradne pesme, moetamorfozirane u hitlerovački marš, vri dobro poznat ne samo bivšim okupatorskim nemačkim trupama, nego i građanima

E iz đana hitlerovačke okupa= cije.

· Prema popisu Komiteta za kulturu i umetnost krajem 1947, samo horova

sa karakterom sta!mosti i koji javuno ·

nastupaju bilo je u Sloveniji 187. u Hrvatskoj 156, u Srbiji 157, u Bosni i Hercegovini 45, u Makedon'j. %9 i u Crnoj Gori 9, što ukupno čini 5989 profesionalnih i sindikalnih horova ıı celoj zemlji. U toku 1947 godine 90.705 članova tih horova nastupali su pred našom javnošću 6.986 puta. Madutim, pred našim pesnicima i kompozitorima, ističući svoje neodložne kulturno-umetničke potrebe, ne stoje samo ti: popisani horovi. Pred našim umetnicima stoje stotine hiljada, stoje m:=lioni naših graditelja iz gradova i sela, pred našim umetnicima stoji čitav naš stvaralački narod, svestan svoje veličine i snage, svestan lepote svog stvaralaštva i velike današnjice u kojoj izgrađuje socijalizam. Pred našim umetnicima stoji naša Armija, njena plemenita snaga, slava njenih mladih tradicija i uzvišenost njenih ciljeva.

Pred našim umetnicima, obasjan slobodom i budućnošću, stoji novi čovek čije se najsvetlije osobine sve više razvijaju u novoj Titovoj Jugoslaviji.

Naši kompozitori i pisci to nesumnjivo znaju. Kompozitori očekuju tekstove, a pesnici očekuju nadahnute kompozicije — narod pak očekuje krilate pesme za pevanje. Nužno je, me= đutim. učiniti otsudan korak — izvršiti smelu reviziju dosadašnjeg stvaralačkog rada na tome planu i učiniti prekretne korake — stvoriti umetnički dđublja dela koja će, umetnički poletno, izražavajući istinu o našoj stvarnosti, organski srasti sa narodom i biti njegova nova lepota i nova snaga. Čeđomir MINDEROVIĆ

PISMO IZ M AKEDONIJE

preobražavaju!

prirotnu

Poslednji majski dani... Sa planine Bistre blešti sneg, zaslepljuje, preliva se u srebrne tonove, oštro se ocrtava između plavetnila neba i zelenila u polju. Svuđa dokle dopire pogled, niže se na razvigoru beli narcis... Dan je na izmaku.. Iz daljine, iz barake omladinaca, rominja u blagim tonovima pesma, Ovde je mladost Jugoslavije... Da, ovde je, i svuda je na našim gradilištima — mladost Jugoslavije. Slivaju se brigade jedna za drugom, prolaze poljem i ravnaju se na zbor-

nom mestu, Omladinci, graditelji elek-

tro-kombinata, sazvali su miting u čast Petog kongresa Komunističke partije Jugoslavije, Iz mora zastava, omladinaca i cveća (od cveća su i transparenti, i petokrake, i parole, i imena rukovodilaca) dopire pesma o Titu. Spevali su je borci na Kozari pevaju je graditelji na gradilištu Makedonije. Večeras je veliko slavlje: graditelji hidro-centrala dočekali su pesmom i klicanjem omladinsku brigadu iz Pirinske Makedonije. Došli su u vardar– ski kraj da sa omladinom cele Jugoslavije izgrade centrale.

Sa neskrivenim ponosom, sa Sigurnošću u sebe, omladinci su prihvatili poziv graditelja Novog Beograda za takmičenje u čast Kongresa Komunističke partije — narodne patije.

A kada je na zbornom mestu buknula logorska vatra, ugovoreni znak za početak takmičenja, jedna za drugom eksplodirale su u daljini mine, lomeći stenje, Mineri su počeli prvi... Raznihala su se narodna kola, i polako se slila u jedno beskrajno dugo — MKozaračko. Dve hiljade graditelja Makedonaca, Srba, Hrvata, čvrsto zagrljeni, jedan uz drugog, igrali su oko vate, a iz daljine je još uvek dopirala grmljavina mina. .

Setio sam se jedne vesh Radio-Atine, filijale Volstrita. Dok sam prošle godine gledao kako omladina Makeđonije gradi kanal u Strumičkom Polju, radeći na isušivanju velikog močvarnog zemljišta, boreći se krampovima, buldožerima, eksplozivom, — slušao sam prenos radija kako lakeji ratnohuškačke centrale cinično javljaju da se ispod Belasice, na tom istom Strumičkom Polju, vođe bitke. Uveravali su da do grčkih karaula na Belasici svakodnevno dopiru eksplozije grana-

' ta; govorili su o tobožnjem građan-

skom ratu kod nas. _ Partija... Partija... Partija... — skanđiraju dugo omladinci..,

— Nadmašivanje normi, naš prilog Kongresu naše Partije...

Omladinci su se spremali da nadmaše već nadmašene norme. Kroz kamenito i golo brdo, beli se put nad samim poljem gde će biti jezero, Malo su niže tuneli koji probijaju brdo; kroz njih će teći voda Vrbjanske Re” ke i Radđike,

Oko 300 seoskih omladinaca iz cele

Jugoslavije već je opismenjeno na –

} vi Oea ea)

vome radilištu. Na raznim kursevima osposobljeno je 637 omladinaca za minere, bibliotekare, rukovodioce anaifabetskih kurseva, kino-operatere,

Mirisni narcis, planinske vode, beskrajno polje za trenut padaju u zaborav. Lepota druge poezije, kao plima, raste sa svakim opismenjenim čovekom, sa svakom uvovom brojkom, sa svakom nadmašenom normom. I ma koliko da je raznolikost u ovoj poeziji, melodija je uvek jeđna, puna patosa i lepote; divna budućnost naših naroda — elektrifikacija naših sela i industrijalizacija naše zemlje.

Novi dan počeo .je pesmom, jutarnjim rumenilom i eksplozijom mina, Prolaze kolone mladića i devojaka sa alatom u rukama. Lčečluja pred njima duga svilenih zastava.

Opraštam se očima sa nezaboravnim pejsažom: planine, planinske VOde , planinsko cveće. U dolini, pod jutarnjom sumaglicom, naziru se nOVO” sagrađena sela. Stanovnici tih sela upoznali su žalost i radost. 'U toku rata, okupator je popalio ta sela, pobio mnogo muške čeljadi, razgrabio stoku, Neprijatelj je potučen. Došli su novi ljudi doneli i novu vlast, koja je narodu podigla nove svetle i bele domove.

Gledam i trudim se da zapamtim ovaj poejsaž okupan u suncu. Znam, u toku naše Petoletke, kad jednom, kas= nije budem prolazio, zateći ću novu sliku: jezero, brane, turbine, elektrocentrale. Završetak centrale biće pobedonosna i veličanstvena strofa ove pesme, pesme o rađu, o mladosti, o svetlosti, o novom životu...

Slavko TANEVSKI

Protest francuskih naprednih književnika. protiv terora u Grčkoj

'\U Parizu je održana generalna skupština Nacionalnog udruženja pisaca (C. N. E.), na kojoj je Luj Aragon, se= kretar udruženja, pročitao iscrpan referat o radu društva. Ponovo je izabrana stara uprava. Na skupštini, 86 članova udruženja prihvatilo je protest protiv nečuvenog terora monarhofaši-

sta u Grčkoj. U protestu sa, između ~

ostalog, kaže:

»Francuski književnici koji, za vreme okupacije, nisu prestajali da protestuju „protiv ubijanja rodoljuba krivih samo zato što su podizali glas svoje savesti, pozivaju lMnjževnike celog sveta da izraze još jednom 58 njima svoj užas | svoje gnužanje povođom ubijanja talaca u Grčkoj. Prancuski književnici obraćaju se čito francuskoj vladi da enerp interveniše kako bi se već jednon stalo s tim metođama Francuska, na Šaloet, vrlo:

OSM UM NNM MJ dV POR

narorgično