Књижевне новине

BBIRANA #

JEDAN NEKULTURNI FENO MEN

UBIJANJE KNJIGA

U jesen 1947 proveo sam u New Yorku nezaboravno veče s grupom američkih pisaca. Bili su to sve vrlo interesantni ljudi: romanopisci, dramatičari, pisci filmskih" scenarija, publicisti. Svi su oni putovali vrlo mno"go. Uzevši sve skupa obišli su gotovo cijelu Zemalisku kuglu. Dvojica izme= đu niih bila su u Sovjetskom Savezu

dd o njemu objavili zapažene knjige,

Jedan se za vrijeme rata borio na Pacifiku i napisao uspjelo djelo o borbi s Japancima. Najmlađi među nilma' tek se vratio iz Njemačke, odakle je donio iscrpnu knjigu,

Vodio se živ razgovor, O svemu i svačemu: o američkoj i sovjetskoj književnosti, o Titu i jugoslovenslim partizanima. o Wallaceu i trećoj pnrtiji, o Thomas-Rankinovoj hajci na progresivne ljude Amerike, o životu "američkih pisaca.

Razgovor mi je otkrio mnoge, dota=> đa nepoznate strane nimalo zavidnogz položaja američlih književnika...

Te večeri prvi put u životu čuo sam o jednom strašnom pojmu — o ubijanju knjiga.

Naš kućedomaćin, poznati američki publicista, koji se tek vratio s puta po Evropi i spremao knjigu o svojim utiscima, nabacio je pred goste pitanje obrađe svog novog djela, On je proputovao Francusku, Njemačku, Austriju.. Čehoslovačku, Mađarsku i Jugoslaviiu. S nepritajenim oduševljienjem iznosio ie snažne impresije, koje su na njega ostavile zemlje narodne demokracije, osobito Jugoslavija. Kođ' nas je posjetio Železnik i Omladinsku prugu i niie imao dovoljno rjieči da opiše radni polet našeg naroda. naročito omladine,

Govoreći o obradbi svoje knjige, đomaćin se malo zabrinuto pitas kako đa je »poštavi«.

— Pa onako kako ste stvari doživljavali — savjetovao mu je jedan od prisutnih.. — Bili ste u Francuskoj — opišite što ste tamo vidieli. Zatim, što ste vidjeli u Austriji. I onđa ono što ste vidjeli u Čehoslovačkoj, Mađarskoi i Jugoslaviji.

— Hm... To bi bilo najbolje. Ali onda će reći da vršim propagandu za zemlje narodne demokracije... i — to bi mi ubilo knjigu...

Zaprepastio sam se. Nikada prije nisam čuo za takvo nešto: ubiti knjigu.

Upitao sam što znače te strašne riječi. Objasnili su mi:

Ubiti knjigu znači spriječiti joj da dođe u ruke narođa. Ubiiaju se, dakako, nepoželjne knjige. To nisu samo knjige takozvanih progresivnih pisaca, nego i svih onih koji u svojim djelima iznose istinu.

Ima mnogo, vrlo mnogo formi ubiJanja knjige...

TEŠKO JE NAĆI IZDAVAČA ...

Izdavanje kniiga u Americi sa stanovišta pisca težak je, nadasve težak posao, koji traži mnogo novaca i razgranatu organizaciju za rasturanje. Zato rijetko koji američki pisac može sam đa izda svoju knjigu. Tim poslom bave se izdavačka poduzeća, koja su gotovo sva određa, sa šakom izuzetaka, vezana za krupni kapital. Ta pre= đuzeća izdđaju samo one knjige koje se ne kose s općim kursom politike američke buržoaziie, Zato izdavači danas neće đa štampaju Knjige koje govore istinu o Americi. o životu američkih radnih masa, o imperijalističkoj politici američkih vlastodržaca ili koje govore istinu o stanju u zemljama narodne demokracije ili Sovjetskom Savezu.

Kađa sam u novembru 1947 posietio neke hollywoodske pisce pripovijedali su mi o suđbini knjige O. John Rog-

e-a. - O. John MRogge je bivši zamjenik državnog fužioca SAD. On je demokrata i dosljedni pristsša Rooseveltove politike. Prisustvovao je suđenjima nacističkim vođama ı Nirmbergu i vidio tamo kako američki pretstavnici brane, ohrabruju i oživljuju nedotučene nacističke zlikovce. Ne samo fo, nego je vidio kako se fašističke metode presađuiu na američko fle i kako se, . uz pomoć kapitalističkih krugova. sve iače i sve opasnije Tazvijaju. I, O. John Rogge, demokrata i javni radnik, odlučio je da kaže svom američkom narođu istinu o sVeCmu — da napiše knjigu. Bilo je fo 1946. O. John Rogge je još tada bio ime u SAD! Lako ije našao izdavača!...

Onđa je Amerika sve jače, sve brže i sve otvorenije sfala ploviti Byrnes – Harriman – Dullesovim kursem, gkursem Trumanove doktrine i Maršalovog plana. Počela je hajka Thomas= Rankinovog komiteta na »vještice«. na komuniste, 'liberale i dosljedne demokrate. Počela ie bjesomučna kampan]Ja ratnih huškaća tipa PBullita, Earlya,

Martina Winchella i njima sličnih pro-

tiv SSSR i zemalia narodne demokracije. — Najavljena Roggeovn knjiga postala je nepoželjna. 1 izdavač je odbio đa je štampa, odrekavši se velikodušno čak i datog predujma od 1.200 dolara ,.,

| UROTA ŠUTNJOM

· (CONSPIRACY OP SILENCE)

Da bi narod mogao kupovati knjigu, mora znati za nju. Za nju doznaje preko novina i časopisa. Literarnih časo-

isa u Americi ima vr!o malo. Najpoznatiji je »Staturđay Review of Literature«. Čudđan je to časopis sa čudnim sadržajem: nekdliko blijeduniavih recenzija, + koji: prilog i ostalo — reklama gola „reklama. Časopis je pod

direktnom kontrolom najmoćnije ban ·

karske MKMuće Wal]-streeta, Morganove

uče. Vode ga Morganovi ljudi koji znaju kako (»know how«) treba voditi takav posao. U njemu ćete naći reklame o senzacional]nim kriminalnim romanima (»mystery sStory«), O najbljutavijim ljubavnim romanima. Naći će-

te svega i svačega, samo ni riječi o.

najvrjjednijem (zapravo jedinom vrijednom) djelu američke književnosti — o naprednoj književnosti,

Osjm literarnih časopisa, sve veće novine Amerike imaju svoje rublike književnih pregleda. Predvođe, dakako »New York Timeš« i »New York He-

šime BALEN

raldđ Tribune«. U njihove „posvećene rubrike mogu da dođu prikazi samo o »izabranim« knjigama.

I jedan i drugi list imaju svake nedđjelje posebne velike priloge o američkoj literaturi. Oni liče na preglede »Saturday Review of Literature« kao jaje jajetu. ı

Na taj način u američke literarne preglede ne može ući nijedna knjiga koja kritički gleda na život u Americi, na »american way of life«, bez obzira na njenu literarnu i umjetničku vrijednost. Time američki književni glavari onemogućuju čitalačkoj publici da uopće dozna da je neka »nepoželjna« knjiga izišla.

To je urota šutnjom — conspiracy of silence, kako kažu Amerikanci. Tom urotom šutnje američki su književni vbossovi« ubili mnoga vrijedna djela američke književnosti, IKnjiga o kojoj se ne pojavi prikaz u novinama ostaje nepoznata. Svijet ne doznaje za nju — i ona propada.

U Waschingtonu sam sreo falentiranog publicistu i pisca Richarda Sassuly=a. On je kao vojnik služio u američkoj okupacionhoj vojsci u Njemačkoj i napisao vrlo intresantnu Kknigu o Il. G. Farben'nlustrie, u kojoj je pokazao kako gr užbeni ameri čki pretstavnici sarađu'u s njemačkim fašističkim inđustrijaleimn i sabotira= ju odluke Jalte i Potsđama. Na njegovu knjigu pozivaju se i sovjetske historiske note »Palsifikatori historije«. Nijedne novine — osim radničkih — nisu'se ni osvrnule na nju. Primijenili su conspiracy of silence. Malo je tko u Americi doznao za tu vrijednu knjigu.

U New Vorku sam se upoznao 8 jednim mladim „piscem, nad čijom su knjigom također primijenili urotu šutnjom, Ubili su mu knjigu. Nema od čega ni da živi. Pripovijedao mi je kako protiv svoje volje mora da se baci na pisanje kriminalnih i avanturističkih romana, da zarađi za život. (Kriminalni romani, uz blagoslov Kknjiževnih »bosova«, idu u Americi kao alva). Kad zarađi, malo novca na Kkriminalnim romanima izđat će ponovo jednu dobru knjigu, koju će opet sigumo ubiti...

CRNB LISTE (BLACKRLISTING)

Jedan od najefikasnijih i najuobičajenijih ali i najodvratnijih načina ubijanja knjige jest crna lista blacklist. Američke knjižare su uglavnom direktno il indirekino u rukama krupnc~ kapitala. One se dogovore da ne= će prodavati tu i tu nepoželjnu, osuđe= nu knjigu — stavljaju je na crnu listu. u Kad sam u jeseni 1947 boravio u New Vorku, čuo sam đa je poznati američki književnik Howard Mast napisao novi roman »Clarkton«. Zaredano sam u new-yorškim knjižarama u želil đa ga kupim. Svagdje su me odbijali. Negdje vrlo ljubazno: »Sorry«. Negdie malo nabusitije: »Ne držimo«. Negdje su me sumnjičavo pogledavali ispod oka, kao da se čude kako se uopće usudđdim u njihovoj knjižari pitati za Fastovu knjigu.

Howard Mast je jedan od najpoznatijih američkih književnika — nasljednik velikih pisaca Amerike: Jack Londona i Theodora Dreisera i John Reeda, To je mlad čovjek. Ima nešto preko triđeset godina, ali dosada na pisao desetak velikih književnih djela, koja su zauzela istaknuto mjesto u američkoj književnosti. Neke njegove knjige kao roman »Gradjanin Tom Paine«, doživjele su nekoliko izdanja. Njegov »Put slobođe« je epopeja borbe Crnaca za njihova ljudska prava. U »Amerikancu« ovjekovječio je

Don West

likove radničkih boraca i mučenika iz Haymarket afere i lik progresivnog sudca Altgelda., Sa »Nepobjedivim« i »Začetim u slobodi« u kojima je prikazao borbu Amerike za oslobođenje od engleskog jarma, osvojio je čitalačku publiku. U »Zadnjoj granici« opisao je tragičnu sudbinu Indijanaca u kapitalističkoj Americi,

Računa se da su njegova djela štampana u nekoliko milijuna primjeraka. Howard Fast je napredan pisac. No, kada je ranije, pisao o historiji, o prošlosti — to po mišljenju ameri čke buržoazije nije bilo baš tako opasno. Osobito to nije bilo opasno za vrijeme rafa, kad historijska djela daju ljudima snage za lakše izvršavanje ratnih napora, Zato je tađa Howard Tiast bio slavljen kao veliki pisac. Prikazi o njegovim knjigama ulazili su i u posvećene rubrike »New York Times –a« i ostalih listova, Tada ie »New Yorker« pisao o Pastu kao najvažnijem američkom piscu historiskih romana, a »N. H. Tribune« je ocjenio mjegovu knjigu »Začeti u slobodi« kao veliko djelo. »Saturđay Review of Literature« pisao je u to vrijeme o njegovom romanu »Žadnja granica«, kao o nećem novom u američkoj literaturi. .

No sasvim je drugačije, kad napredni pisac zagrabi u današnjicu, osobito u američku današnju stvarnost. Howard Past je to učinio. Prošle godine napisao je novi roman »Clarkton«, u kojem opisuje poslijeratnu Ameriku, nemilosrdnu eksploataciju radničke klase i njezinu borbu, pod rukovodstvom ko-

munista, za bolji život. Knjiga se nije svidjela američkoj buržoaziji ni njezinim literarnim »bossovima«. Ocijenili su je kao neameričku, kao komunističku subverzivnu propagandu. Trebalo je ubiti knjigu. Autoritativni »New Vork Times« je počeo paljbu. Knjižare su dobile da prodaju Fast-ovu knjigu. Zato ste u New Vorku i u dru= gim američkim gradovima mogli samo u rađničkim knjižarama naći Pastov »Clarkton«,

SLUČAJ PJESNIKA DON WESTA.

Upravo je nevjerojatno kakve se sve forme ubijanja knjiga ne pronalaže u Americi! Klašičan je za to slučaj pjesnika Don West-a.

U Americi danas poeziji ne cvatu ruže. Pjesme se čitaju vrlo malo. Vjerojatno zato što redovito ne odražavaju životnu stvarnost američkih ljudi, što su, s malo izuzetaka, čudovišna zbrka preživjelog larpurlartizma, dekadđentnog modernizma, svega i svače~

ga. " Međutim, pjesme Don Wesšt-a, koji spada u ono malo izuzetaka, zabiliežile su vanređan uspjeh. Njegova zbirka poema »Grudđe južne zemlje« (»Clods of Southern Marth«), štampana je u preko 15.000 primjeraka. To je za Ameriku mnogo, vrlo mnogo! Prošle godine je ta zbirka „pjesama bila besfseller (knjiga koja Se najviše Drodaje). Vjerojatno zato što odražava tešku stvaroost i opjevava upornu borbu siromašnih farmera i ruđara i crnih i bijelih, protiv tiranije veleposednika i kapitalista.

Na svom putu kroz Ameriku prošao sam državom Georgijepm kojom se ioš i danas viju dimovi plamen:h krstova Ku Kluks Klana, nad kojom se još uvijeh njišu okrvavljeni kononci P7n-

ganga. U glavnom građu Georgije,

Atlanti, upoznao sam Don West-a, bor. benog i talentiranog pjesnika Amorike. To je snažan čovjek, georgiski br= djanin — hillbilly, kako ih podrugljivo zovu Amerikanci, sin siromašne farmerske porodice.

Danas je Don West profesor na Oglethorpe univerzitetu. Prije toga bio je seljak, tekstilni radnik i ruđar. Promijemio je svu silu zvanja. Zarađujući kojekako kruh i upoznavajući dno života američke stvarnosti, West je svršio škole. No, kao što sam kaže, više je nnučio na farmama, po tvornicama i rudnicima negoli na svim amer:čkim univerzitetima koje je prošao, Danas je on jedan od najpopularnijih ljudi Juga, pjesnik i borac, koji neustrašivo raskrinkava američke eksploatatore j reakcionare.

Razgovarao sam s njime do kasno u noć. I dok sam slušao njegova iz:aga– nja o životu ljudi na Jugu, o krvavom feroru Tu Klucs Klana i georgijskog fašiste Talmadgea,'o teškom položaju Crnaca i krekera (siromašnih bijelaca) i njihovoj borbi protiv elksploatatora i reakcionara, a za bolii život, za mir i suradnju među narodima, meni su na pamet navirali stihovi njegove pjesme,

Ja ću, Amcriko, kušati

da ti govorim oko u oko

o pobjedi

o Šoerkroperima 1 tenantima*.,

o Crnim liudima i krekerima ** TI ti moraš slušati

pogleđati i zamislit se duboko...

Knjigu pjesama Don Westa je napredna javnost, naročito radnici, farmeri, liberalci i napredna inteligenci= ja, primila s oduševljenjem. Reakcija je bijesnila. Kad nisu uspjeli da unište knjigu — odlučili su uništiti pjesnika. ,

KNJIGE NA LOMAČI

Što SAD ide dublje u političku i socijalnu reakciju to sprovodi brutalniju politiku ubijanja knjiga. Kao što u politici sve više pozajmljuje »prokušane« metode Hitlera i Gebelsa, tako i na kulturnom polju primjenjuje sve otvorenije njihove recepte. Od »otmjene« urote šutnjom i crne liste. otišli su korak dalje. Prešlo se na mebode fizičkog uništavanja knjiga — na paljenje knjiga.

Polovicom aprila ove godine građani grada Rochestera u državi New York imali su prilike da vide prizor, koji ni u čemu me zaostaje za 1983. godinom u Hitlerovoj Njemačkoj. Toga je đana plaćena, organizirana rulja amerčkih fašista zapalila niz knjiga.

Među zapalienim knjigama nalaze se: Karl Marks: »Djela«, Friedrich Rngels: »Porijeklo porodice«, Ph. S. Poner: »Izbori iz djela Thomasa Jeffersona«, Frederick Douglas: »Izabrani spisi«, H. Aptheker: »Crnci u američkoj revoluciji«, S. Obermann: »Joseph Wedemeyer«, A. Rochester: »Privređa kapitalizma«, A. Tolstoj: »Hodanje po mukama«, i druge. |

Par riječi o tim knjigama:

O Marksovim i Engelsovim je suvišna i jedna jedincata riječ. (Svak znađe što njihova djela znače za razvoj čovječanstva.

Ph. S. Poner je pozati savremeni američki historičar. A. Thomas Jefferson je ideolog i vođa američke revolucije i rata za nezavisnost. On je pored Lincolna najveća figura ame= ričke historije i tvorac »Deklaracije

· nezavisnosti«, koja je uđarila temelje

SAD. Bio je pretsjednik SAD od 1800 —1808 gođine. Amerikanci ga zovu ocem demokracije. No, kao što lomača u Rochesteru govom. njegove demokratske ideje danas su nepoželjne »američkoj demokraciji«.

Frederick Douglas je slavni borac za prava američkih Crnaca. Sam je bio rob na plantažama južnih veleposjednika. Pobjegao je na sjever, naučio pisati i postao jedan od najvatreniiih pobornika borbe protiv ropstva. Nijegovo ime i njegova djela pretstavliaju i danas, u očima crnačkih masa, simbol borbe za pravo i slobođu Crnaca.

Ann Rochester spada među najpoznatije savremene američke ekonomiste. Svojim djelima razgolitila je vladavinu finansijske oligarhije ·u SAD. Primjetili ste da ona nosi isto ime kao i grad u kome su paljene!

* šekroperi (sharceropers) i tenanti — si romašni ČeUanı Peoya o koji rađe na američkim veleposjedima, A

** kerelceri (crackers) — siromašni bijelci ma američkom Jugu.

Howard Fast NMjezini pređi dali su svoje ime tom

građu. Ona je praunuk pukovnika Nathanaela Rochestera osnivača grada Rochestera!

S. Obermann je savremeni pisac Amerike. Njegova spaljena knjiga gEovori o čuvenom američkom borcu za slobodu i demokraciju pukovniku Josephu Wedemejeru, prijatelju Marksa i Engelsa, prvom marksisti SAD, koji se istakao u građanskom ratu (1861 do 1865) kao borac Lincolnove armije.

Herbert Aptheker je progresivni pisac i kritičar. Njegova historiska djela o borbi Crnaca svratila su na sebe opću pažnju američke javnosti.

Eto tim i takvim KWnjigama po mišljenju američke reakcije nema mjesta u američkoj »demokraciji« i »kulturi«,

Ovaj divljački akt nije ostao osamljen, Par dana kasnije dogodio se sličan slučaj u američkoj koloniji Puer= to Rico. Tamo je grupa vojnika američke ratne mornarice upala u progresivnu knjižaru »Estrela Roja«, uništila knjige progresivnih pisaca i isprebijala prodavača,

SUDSKI PROGONI PISACA

Nije se ostalo samo na ubijanju knjiga. Ide se za tim da se unište i pisci, Već se. skoro dvije godine u Americi vodi histerična hajka na sve napredne pisce. Progoni ih se kao subverzivne, »neameričke«, komunističke elemente. > . U Americi postoji jedan čuđovišmi komitet, Zove se Komitet za neameričku djelatnost, Na čelu su mu dva pretstavnika najcrnje američke reakcije: J. Parnell Thomas — pretstavnik industriske buržoazije i financiskog kapitala sa Sievara, i John Rankin pretstavnik latifundista s Juga. Komitet se bavi pronalaženjem »neameričkih« elemenata, to jest ljudi koji o bilo kakvim pitanjima američke unutrašnje i vanjske politike ne misje isto što misle Thomas i Rankin i niihovi moćni gospodari 8 Wall-streeta i južn:h latifundija.

| omitet je organ Kongresa, najvišeg zakonodavnog tijela SAD, u čije ime uvijek nastupa. Ima „neograničena ovlašćenja i može nad svakim Amerikancem da vodi istragu. kađa god ho će. »Istrage« ovog Komiteta vrše se po nevjerojatno perfidnoj šabloni i one uvijek svršavaju onim što Komitet želi, Glavno pitanje koje Komitet postavlja žrtvi jest, da li je komunista. Ako ste zaista komunista i vi to potvrđite — Komitet vas predaje sudu, jer pripadate organizaciji koja »sprema nasilnu promjenu američkog po» retka«. Ako niste komunista i ne Driznate to — onda vas predaju sudu, jer ste »lagali« Kongresu. Ako nećete da odgovorite — opet, vas predaju sudu zbog »neposluha« Kongresu ...

Komitet je glavni organ ameničke reakcije za hajku protiv svih slobodoliubivih snaga. Kada je pred dviie godine ta hajka ponovo oživjela u Ame= rici, Komitet se među prvima bacio na književnike.

Prvi je kažnjen Howard Past, jer je odbio da prokaže Komitetu ljude koji daju novčane priloge za pomoć španskim antifašističkim izbeglicama. Osuđen je na tri mjeseca zatvora i novčanu kaznu.

Kađa sam u jesen prošle godine bio u Washingtonu, tamo se pred Komitetom vodila rasprava protiv desetorice pisaca optuženih da su širili kemunističke ideje u Hollywood-u. Na Tho> masov upit da li su komunisti, nijedan od njih nije htio da odgovori. Komitet ih je optužio zbog »neposluha« Kongresu i predao sudu.

U maju ove godine počeli su sudski procesi protiv te desetorice. Dvojica su već osuđena i to Dalton Trumbo i John Howard Lawson, Svaki od njih dobio je godinu dana zatvora i hiljadu dolara globe.

Obojica osuđenih spadaju među najbolje i najpopularnije pisce filmskih scenarija u Americi. Trumbov film »T'ridesek i dva iznad Tokiia« imao je ogroman uspjeh u Americi Lawson je napisao niz scenarija, među ostalima i scenarijo za poznati film o španjolskom ratu »Blokada«, koji se S uspiehom davao po ciielom svijetu, a koji su osuđili jedino Hitler, Musolini i sveti otac papa.

Nakon osude Trumba i Lawsona

·pretstoji suđenje poznatom romano-

piscu Albertu Maltzu i sedmorici njepavih drugova, Sve njih čeka, višemanje, slična kazna.

* * *

Ubijanje knjiga u Americi u svim tim formama — počam od urote šutnjom i crnih lista pa sve do lomača i sudskih progona pisaca pretstavlin opći plan napada američke reakcije na kulturu. Ono pokazuje put kojim je pošla vladajuća .klika Amerike — put u srednji vijek i barbarstvo. A sve to u želji, da onemogući narodu da' dođe do dobrih knjiga, koje mu govore istinu o Americi i o ostalom svijetu. To je smisao ove ne=kulturne pojave ubijanja kniiga.

No, američka reakcija je zaboravila, đa se knjige ne đađu ubiti, da se one ne mogu ubiti. Historija svjeđoči o tome. Historija, počam od prvih sredđdnjovjekovnih napada na knjigu, pa sve do Hitlera, pokazala je da su knjige i pisci, osuđeni zbog svoje napredne iđeje i istine, uvijek nadživjeli svoje

· Buđije, |

ı TČ )7. |0) 257

BROJI .

POVODOM SRBDAMDESHT PRTOGODIŠNJ ICE ROĐENJA KNJIŽEVNI KA-BORCA

Anri Barbis primer jednog velikog života

Trinaest mučnih gođina u istoriji Prancuske proteklo je od smrti Anri Barbisa. Bile su to godine patnji i poniženja, gođine dubokog igstoriskog pada, fizičkog i duhovnog ropstva. Pomenimo samo Žrtvovanje i izdaju španskog naroda u njegovoj borbi za slobodu i demokratiju, podmuklu minhensku komeđiju, kukavičku kapitlulaciju u Kompienju, sram Peten-Lavalo" vog ropskog vremena kad su bednici i špijuni vladali Prancuskom.

Istina, u tih trinaest godina zabele” žena su i slavna dela francuskog podzemnog pokreta, ilegalna borba Komunističke partije i oslobođenje Pariza. Ali uprkos tome, na kraju, de Gol i Blum spregli su se da francuski narod ponovo bace u okove, da ovu lepu slobodoljubivu zemlju degradiraju na stepen poniznog poslušnika američkog imperijalizma, Međutim, Francuska živi i bori se. A. u toj borbi ia tom življenju sadržano je delo Anri Barbisa,

To delo je veliki primer revolucionarne i patriotske svesnosti:

»Neka njegov život — pisao je Staljin o Barbisu — njegova borba, nada nja i perspektive posluže kao primer mlacom pokolenju trudbenika svih zemalja u borbi za oslobođenje čovečan= stva od kapitalističkog ropstva«.

Barbis je oličenje velikog života: u njemu je oličena uzvišena tradicija Francuske i postojana požrtvovana borba francuskog savremenog radničkog pokreta, Barbis — to je put Voltera, Anatola Fransa, Romen Rolana, put Konventa i Komune, put slavne Komunističke partije.

* * *

Jedan slučajni susret u proleće 1934 s Barbisom u redakciji »Monda«, časopisa koji je on uređivao. Bio je već tada ozbiljno bolestan, Pa ipak, i dalje je vodio borbu kojoj je bio por svetio svoj život. Njegov visoki .stas, pogurena ramena i lepo, unutrašnjom vatrom ozareno lice ostavljali su neizgladiv utisak,

Anri Barbis

Pognuft, # malo uzdignutom finom, nervoznom: rukom, trudio se on da oživi davne uspomene, Sporo i škrtim rečima budio je svoja sećanja s puta po Jugoslaviji u doba aleksandrovske diktature, Beograđani, koji su se tiskali da pozdrave velikog proleterskog pesnika i borca, bili su rastenivani bajonetima. — To su bili utisci, zametak knjige »Dželati«. — Dok je o tome govorio, njegov dubok ozbiljan glas bio je kao zamračen žalošću.

Za žaljenje je samo što Barbis nije imao više mogućnosti da vidi onu drugu, novu Jugoslaviju. Da je mogao da dođe u oslobođeni, pobedonosni, životnim elanom ispunjeni Beograd, koji izgrađuje socijalizam, s kakvom bi ga srdačnošću, ljubavlju i poštovanjem dočekao narod trudbenika!

* * *

Život mislioca, borca i pesnika Barbisa čeka još svog biografa. Žak Diklo i Žan Frevil dali su važne priloge toj biografiji.

Barbis je rođen 17 ı ıla 1873 u Ani eru, na Seni, Otac mu je bio novinar id: omski pisac. Mati mu je umrla kad je imao tri godine, Studirao je filozo= fiju, Istovremeno počeo je svoju novinarsku karijeru i pisao pesme i priče. Već 1892 dobio je nagradu na konkursu lista »Kko de Pari«, a ubrzo zatim nagrađena mu je zbirka pesama »Plavetnila«, |

U tim godinama pesnik Barbis još nije bio „rozreo zakone društvenog razvoja, Duh francuske književnosti bio je prožet pesimizmom i odvodio je u. sfere estetičkog i formalističkog artizma francuskog simbolizma,

Nota melanholije i maglovitog bespuća si .bolizma nalazi se i u njegovim r „tnim delima. Barbis piše pozorišne \rritike i novele. Po*inje dublje da istražuje pokretne snage istoriskog zbivanja, Uzima udela u borbama koje se vode oko Drajfusove alere, Objavljuje svoj prvi roman »Preklinjanja« (1303), jednu očajničku, lirski raspaljivu i romantičnu analizu ljudskog živofa, Sledeći roman »Pakao« (1908) prikazuje čoveka izolovanog među zidu. jjegove individualne sudbine. To je, darovito dato, nepoštedno razotkrivanje osobenjačke usamljenosti, poro* ka i sitnoburžoaske bede, sa nihilističkom poentom na kraju. U to vreme, Barbis je idealista i pacifista. On sara đuje u reviji »Mir« i objavljuje 1914 velikim delom već ranije izrađenu priču „Mi drugji«, u kojoj su ocrtana ne=mila zbivanja, podmuklost, slučajnosti i tragični prelomi koji se odigravaju u životu čoveka.

Kad je 1914 izbio svetski rat, Barbis se prijavio u vojsku, Smatrao je za svoju dužnost đa bude tamo gde se na= rod bori i gine. Decembra 1914, kao vojnik 231 pešadiskog puka, nalazeći se na Eni, u prvoj frontovskoj liniji, Bar, bis je doživeo one tragične događaje

koje je posle opisao u svom romanu »Oganj«, |

Neki mračan entuzijazam odveo je Barpisa u rat — da bi se borio protiv rata, Otišao je ne misleći da se vrati. Hteo je ratne strahote do dna da proživi. Tu mu se pogoršala plučna"bolest, od koje je bolovao celog života. Otada je išao od boiniće do boinice, upozna» vao se sa operacionim salama. Sve što je doživljavao — zapisivao je u svoj beležnik.

Iz svih tih strahota i muka proizišla je njegova knjiga »Oganj« — veliki spomenik nepoznatom vojniku prvog imperijalističkog rata. Ta knjiga, napisana 1515 xa šest meseci, uznemirila je srca i postala činilac u svesti sVog vremena. Prvobitno je objavljena u nastavcima u listu »Evr«, osetno osakaćena od cenzure. Kao knjiga pojavila se se tek 1917. Odmah je prodata u stotine hiljada primeraka. Pesniku je dodeljena Gonkuova nagrada uprkos svestranih protesta šovinista i reakcionara. »Oganj« je preveden na petnaest jezika, Knjiga je postala izraz osećanja miliona ljudi, jer je u njoj Barbis obeJodanio imperijalistički karakter rata i pokazao masama revolucionarni put borbe. Nijedan od uspelih ratnih roma– na koji su se zatim pojavljivali nije imao snagu Barbisove vizije ni ubedljivost njegovih misli:'ni romani Dorželesa i Diamela, Hemingveja i Dos Paso-

'sa, Arnolda Cvajga i Remarka. Čak ni

značajna knjiga »Rat« Ludvika Rena ne može se porediti sa »Ognjem«. Druga Barbisova ratna knjiga »Svetlost« ima za temu buđenje svesti malog čoveka iz srednjeg staleža, U toj knj'zi Barbis je ocrtao nesposobnost vlada~

'juće klase da razvija kuliuru, i unu-

trašnji raspad te klase, +;

I ova knjiga pokazuje zrake svitanja jedne pravičnije socijalne budućnosti. Ona je odgovor na pobeđonosnu Oktobarsku revoluciju 1917.

* * *

Otadđda se Barbisov glas svuđa čuo: u člancima, knjigama, na mitinzima, kongresima, u borbi protiv sudskih zločina — ceo njegov život sagorevao je za stvar napretka, demokratije i socijalizma, )

Godine 1919 i 1920 vodio je ARAK, organizaciju ratnika. Objavio ie spise »Reči jednog borca«, »Zrak svetlosti u ponoru«, »Nož u zubima«. Branio je Oktobarsku revoluciju od napada reakcije. Aktivno je delao u Antiimperijalističkoj ligi, u Internacionalnoj radničkoj pomoći i, 1923 godine, kad su pohapšeni članovi Politbiroa Komunističke partije Francu=ske, demonstrativno je stupio u Partiju, Dve godine docnije objavio je plameni protest protiv rata u Maroku koji je vođen za interese francuskih trustova. Iste godine pojavila se i njegova knjiga »Dželati«, u kojoj je ocrtao beli teror na Balkanu, i roman »Okovi« . U tom romanu hteo je Barbis da prikaže panoramu svetske jstorije, eksploataciju čoveka čovekom kroz sve epohe. Ima fu divnih mesta, ali u celini koncepcija prevazilazi okvire jednog romana,

Njegove knjige »Hristos« i »Hristove Juđe«, koje su se pojavile posle »Okova«, nisu bez zabluda, Barbis je pokušao da Isusa »liši njegove legende« i da ga prikaže kao pobornika ugnjetavanih i kao proleterskog propagatora jednakosti među ljudima. Ali zato se dokumentarnom snagom odli= kuju njegove novele »Sitne vesti«. SnaZno i sa realističkom intemzivnošću, pesnik ocrtava epizode kolonijalnog iskorišćavanja, belog terora i ugnjetava= nja. Godine 19830 napisao je on knjigu »Rusija«, rezults: puta krbz veliku zemlju ispunjenih snova, U časopisu »Mond«, koji je uređivao, odjekivan je njegov poziv na borbu protiv laži i korupcije, na borbu protiv rata i fašizma.

U knjizi posvećenoj Zoli on je odao priznanje majstoru iz Međana koga je voleo, ali je ujedno pokazao i granice naturalističke metode.

Poslednje Barbisovo delo nosi na> slov »Staljin«. To je biografija oslobodioca naroda, izgraditelja socijalizma: »čoveka s glavom naučnika, telom radnika i osobinama običnog vojnika«. »Nije bilo godine, počev od 1917 kaže Barbis o Staljinu — da on nije izvršio takva dela koja bi svakog čoveka zauvek proslavila. To je čovek od gvožđa. Samo ime ođaje nam njegov lik: Staljin — čelik (stalj). On je čvrst i elastičan kao čelik. Njegova snaga — to je njegov neverovatno zdrav smisao, širina njegovih znanja, vanredna „unufarnja „koncentracija, strast za jasnoćom, neumoljiva doslednost, brzina, čvrstina i snaga u odlučivanju, stalna briga o izboru liudi. Posle smrti čovek živi samo na zemlji. Lenjin živi svuda gde ima re= volucionara. Ali se može reći: ni u kome nisu tako oličene Lenjinova misao i reč kao u Staljinu. Stalimn je Lenjin današnjice«. |

Godine 1935 Barbis je uzeo učešća na VII svetskom kongresu Komunističke internacionale. U Moskvi se razboleo od zapalienia pluća i umro u kremljiskoj bolnici. Sahranjen je ns groblju Per-Lašez u Parizu.

***%

Osnovna ideja Barbisovog stvaranja bila je: kovanie oružje duha za borbu protiv ugnjetavanja. Njego” je

· Stil jednostavan, popularan, »li supfi-

lan. Posle prvih napisa,*'on je n9pUstio manirizam i maglovitost simbolizma. Barbis je imao ve osobine istinske skromnosti i. jednostavnosti, koje su svojstvene pravžm velikanima. Njegov život bio je pun neustra» šivosti, požrtvovanja i upornog rada.” Barbis je veliki učitelj našeg vre" mena: značajan pisac, npurmožiali borac — pravi komunista. r

O. Bihalji-MERIN

aaa / = | „MM ia Je alu pa Mi e