Књижевне новине

~

STRANA 4

dosad, čovek je mogao da vidi i upozna sve vidove i forme bogatog na-

rodnog stvaralaštva. Pored pesme, i i-

gre, pored sviranja na najraznovrsnijim i, čak, veoma starim instrumentima, neke grupe su izvele i nekoliko uspelih pantomima, Duboko u sećanju svakog gledaoca ostaće ratnička pantomima koju je izvela jedna šiptarska grupa, kao i šaljiva pantonfima o lovu na večeve druge jedne, makedonske, grupe, Ovi ljudi, inače seljaci po zanimanju, tako su lepo glumili, da je gledajac — bez obzira na naiv-

___nu sadržinu ovih „paniomima — na

momente prosto zaboravljao da to nisu pred njim profesionalni glumci

nego obični ljudi iz narođa, koji, mo-

_ viđeli pozorište. Isto tako, gledaoce

ždđa, nisu nikađa u svom životu ni

su snažno impresionirale svojim izvođenjem i manjinske grupe (Šiptari, Turci, Cigani), koje su bile brojno zastupljene na festivalu. Politika

| bratstva i jedinstva naše Partije i

marksističko-lenjinističkog rešenja

_ nacionalnog pitanja u našoj zemlj

i ovde je dobila svoju punu konkretizaciju. Makedonci, u čvrstom i

- bratskom „jedinstvu sa svojim ma-

njinama, koje u Narodnoi Republici Makedoniji, kao i u čitavoj FNRJ, uživaju punu jednakost i ravnopravnost. idu danas sigurno ka svom sve | bržem i većem kulturnom podizanju, ka sve bržem i obimnijem usvajanju kulturnih tekovina koje su im donedavno, usled porobljivačke po” litike bivših vlastodržaca, bile skoro potDuno nepristupačne.

Na festivalu su, najzad, gledaoci imali prilike da vide i upoznaju i Veoma veliko bogatstvo u nošnji makedđonskog i đrugih naroda N. R. Makedonije; pravi spektar boja, šara i Vezova. Skoro svaki srez, pa čak i skoro svako selo, ima svoju specifičnu narodnu nošnju koja se po nečemu razlikuje i odvaja od nošnje drugih, često i vrlo bliskih mesta i srezova,

Šta je pokazao veliki festival makedonskih narodnih igara i pesama u Skoplju?

On je, pre svega. pokazao — kada je reč o njegovim očiglednim i rečitim rezultatima — da samo jedan oslobođeni, da samo slobodan narod može i ima mogućnosti da svoje vekovima &putavane snage ovako i na ovaj način, u ovim i ovakvim, masovnim, razmerama razmahne i manifestuje, kao što je to učinio makedonski narod u festivalske dane. Masovnost ovog festivala, jeste, nesumnjivo, u prvom ređu plod dobre organizacije, jednog prethodnog dobro smišljenog i VOđenog rada na njegovim pripremama, ali je. s druge strane, sve što se tamo videlo i čulo nosilo jasan i nedvosmislen pečat onog, svežeg, poletnog i novog, što je mogla doneti, i donela samo naša narodnooslobodilačka borba. samo naša narodna revolucija koja sve iz osnova menja i preobražava. Makeđonski melos naročito onaj starijeg datuma, sav je, da se tako izrazimo natopljen tugom i tegobom, što je posledica čitavih decenija provedenih u ropstvu

i neslobodi. Pa i taj i takav melos, .

možemo smelo da tvrdimo, danas zvVuči novom snagom i patosom, snagom i patosom koji sobom donosi samo SsOcijalizam. a da i ne govorimo o novim temama i motivima koji su se rodili fek u toku borbe i posle nje, u periodu socijalističke izgradnje.

Drugo. Ovakvi masovni festivali,

Klonuo. Otpremili su ga sa transpoT. tom teških bolesnika. Do krematorija Nijemac ipak nije mogao da ga dovuče, jer je slobođa presrela Ivana na putu.

— Imao sam 35 kila i tifus, — konstatira Ivan, kao da to mora da ide zajedno. — Ali je moja zemlja bila šlobodna, rudnik, kava naša, radnič_ Ka. Ja moram d,„ živim, moram da živim, mislio sam ležeći u bolnici, moram da živim. Hijeo sam svom snagom i, vidiš, ostadoh živ. AvVguta čefrđesetipete došao sam kući. »>KaAva je naša« — vikali su mi rudavri. Otišao sam u rudnik, kao prvi Kopač ..

Zagasita koža njegovog lica lako se zarumenila ođ uzbuđenja, kad je dođao mekim, za njega, neobičmim glasom:

—:B:ava

i kao član Partije.

|___ODvađeset dana kasnije Ivan je bio

i

| druge ofkope i sa 18 rudara počeo da raste: 125,

0

| brigađu od 22 rudara. Norma:

pređradnik. U prvom takmičenju s raškom jamom organizovao je po movom sistemu rađ na otkopu, obja_ nio drugovima šta znači svaka tona ugljena našoj zemlji:

| — Kad se mi pitamo, koliki smo ma otkopu — dvadeset. A kad odgowaramo — jeđan. Znači, svi rađiti

'kao jedan.

___Trebalo je liječiti rane zađate rudı zločinačkim rađom , kapitalista ati domovini uglja. Ivan je ina vagoneta po smjeni. Na drugim mjestima falilo je rudara.

__— Rađićemo sa 920 ljudi i premašiti mormu, — obavezao se Ivan i prema-

i u

Bio obavezu: 110. 112, 113 vagoneta.

Norma se digla: 110 vagoneta.

| — Drugovi, tumačio je Ivan Peršić, — plan je porastao, mi smo porasli, biće prije socijalizam Karbun je važan, kilo karbuna kao kilo zlata. Ka_ pitalisti neće krćat za nas. Sami ćemo stvoriti. } i |

· Ivan je damo još dva radnika na

128. 132 vagoneta, Uzimao

___je lošije radnike i rađeći s njima stva~

| Tao uđamnike. Na svakih seđam me-

| ara jurišala je njegova frojka: ko_

| nik. Postao je

a odgrađivač, vozač, To je bio S otera u radu Ivanovu. Kad je dolazilo drvo sa šahta teklo je po Jančanom Ivanovom sistemu preko · radničkih ruku do otkopa. Dizao je norme i premašivao ih. Rastao je sa _ planow, sa SVOjom zemljom. Čuvao je ljude i rud-

udarnik, ponos koJektiva. Vlada Republike Hrvafske nagrađila ga je sa 15.000 dinara. Sva_ ku stopu jame Ivan je nosio u STrCU,

Bitoljska grupa

kao što je bio ovaj u Skoplju, pored nesumnjivih političkih rezultata, koji se ogledaju u sve većem i čvršćem zbližavanju naroda, na čisto kulturnom planu omogućavaju da se u širokim razmerama izmenjuju različita iskustva, da se lakše sumiraju postignuća i izvrše potrebna uopštavanja. Bez te i takve izmene iskustava, nesumnjivo, daleko bi bilo teže uočiti sve kvalitete i sve nedostatke, sve probleme — koji su iz dana u dan sve složeniji i složeniji — kulturnoprosvetnog rada. i

Treće, Na ovakve masovne festivale dolazi veliki broj kultupno-umoetničkih društava sela i grada i tu, u plemenitoj utakmici, teže da postignu što bolje uspehe. Vraćajući se s festivala na teren, ova kulturno-umetnička društva, obogaćena novim znanjem i novim iskustvima, na taj način su, bez ikakve sumnje, obezbeđena od toga đa u daljem svom radu začame, zastanu na onom šio su dotle postigla ili da se čak, što se dešavalo ranije. i raspadnu. Pripremajući se za takmičenje, za festivale, ona se i organizaciono učvršćuju.

Četvrto. Na ovakvim masovnim festivalima narodnih pesama i igara i naše narodne vlasti, koie i te kako mnogo pažnže posvećuju danas kulturnom uzdizanju narodnih masa, i razne kulturno-prosvetne institucije, kojima je to struka, dolaze do široke mogućnosti da tu vrše izbor i čitavih grupa i pojedinaca (pevača, igrača, svirača) za stvaranje svog republičkog ansambla. Republički ansambli narodnih pesama i igara se danas nameću kao neophodnost za svaku našu Republiku, ako želimo da narodni folklor ne samo očuvamo. nego i razvijemo i podignemo na jedan viši stepen, I, najzad, pefo, što uvek i uvek treba naglašavati i ponavljati: na ovakvim velikim kulturnim „manifestacijama, više nego igde, naši muzičari i koreografi imaiu prilike ne samo da se bolje i bliže upoznaju s narodnom umetnošću, nego i da zabeleže ob:lje novih tema i moliva. Čini nam se da je jedan od glavnih nedostataka festivala u Skoplju bio baš u tome. što to beleženje i zapi-

u krvi. Znao je „rudnik će tako svi zavoljeti, on je žila Kkucavica, lijep i njegovan.

Znao je to i neprijatelj i zato je skovao nesreću Htjeo je da pogodi u Živo srce radost oslobođenog rada i izgradnju socijal:z:2ma · Lopovska ruka imperijalističkog slugana izazvala je na jednoj sekciji podlabinske jame eksploziju. Ivanu se prvi tre_ nutak krv sledila, a onda je zadrhtao čitavim tijelom, stavio na leđa aparat s kisikom, uzeo kalii—-tNPb>patlrOne i Sišao na mjesto nesreće. Iz raške ja_ me, hodnikom pod zemliom „došao je Faraguna Anton, svijetla kosa mu je virila ispod „natučenog „radničkog kačketa, smeđe vjerne oči komuniste i bivšeg partizana gorjele su kao za vrijeme juriša njegove XIII divi. zije. Doletjeli su sa maskama Paliska Berto. Sergović Pave, Gobo Anton i sve više i više dohrovoljaca.

Iznijeli su nastrađale drugove, spašavali ranjene. A onda su naišli na gust dim — eksploziha je izazvala vatru u rudn'ku »Osloboditi rudnik od vatre«, pala je lozinka. Ušli su u dim i izgledalo im je da će sagorje- „ ti, Došlo je rukovodstvo, drugovi iz Beograda, iz ostalih rudnika. Stručnjaci su pravili plan, U jednom hodniku gorio je i kamen, i ruđa i drvo. A Ivan ie s drugovima bacao kamenu prašinu na vatru fri dana bez prestanka Voda se nije smjela upo. trebiti. Ali prašina takođe nije pomogla. Gradili su baraže da okuju neprijatelja i okovali su ga. Ali se vatra provukla kroz stare radove, kud je bilo zarušavano, na gornii horizont. Dobrovolici su poletjeli da je preteknu Gradili su baraže i podgrade n, starim hodnicima. kud su se probijali da pređusretnu neprijatelja. Svaki korak — veći napor, gu_ šći dim i jača vrućina. Na nekim mjestima puzali su na koljenima. Ponegdje je sloj, kroz koji su se probijali, bio tako uzak da se s aparafima. za kisik nije moglo. u njemu raditi. Jedan ie onda skidao masku i udđarao čekićem, a drugi mu je u lice štreao vođu”tz gumene cijevi da lakše diše. Vrući»" e bila do 57 ste_ peni. Preko hodnika u vafri bacaji su ljestve i pretrčavali, dizali baraže.

na jednom niskopu sedam ih je pu-

zilo na kolienima, Dim gust, ništa se nije vidielo, lampa se nije mogla ni nazrijeti. Pipali su jednom rukom šine zbog smicra, a dvugom se' držsli jedan za drugopa da se ne izgube. U starim radovima voda im je bila" do pasa, ali oni su išli po tragu neprijatelja. Živo vapno stvaralo se od

na festivalu

sivanje „narodnih pesama i igara, premđa ga je bilo, nije planski i sistematski vršeno, što nije unapred i kako valja pripremljeno. Naši muzičari moraju postati svesni te činjenice, da njihovo buduće stvaranje, ako se zaista želi da bude narodnoblisko i shvatljivo narodu, mora da polazi sa izvora narodnog stvaralaštva, pa bilo da se radi o obradi, bilo o masovnoj pesmi, bilo o kompoziciji Više umetničke forme.. i Kod nas se mnogo diskutuje i o obradi i o takozvanoj masovnoj i borbenoj pesmi. Često se čuje mišljenje, koje je u svojoj osnovi tačno, da je kod nas veoma, veoma mali broj i dobrih obrađa i dobrih masovnih pesama i da se one skoro na prste mogu izbrojati, Nama se čini da se Osnovna slabost, koju su ispoljili naši kompozitori u svom dosadašnjem radu, sastoji u tome što su se oni i kod obrada, i naročito kod masovnih pesama prilično udaljili i od narodne melodije i od narodnih ritma. Izgovori da naš jezik nije pogodan za stvaranje masovnih pesama naročito zbog njegove akcentuacije, ne mogu se održati, jer imamo čitav niz vrlo dobrih i odličnih narodnih partizanskih pesama, koje je sam narod stvorio, a koje dokazuju sasvim suprotno. Pa i na festivalu u Skoplju slušaoci su mogli da čuju jednu vrlo dobru masovnu pesmu o novoj Jugoslaviji, poteklu iz naroda, kojoj se, čini nam se, nema šta prigovoriti. Uostalom, to su Sve pitanja za jednu opsežnu i širu diskusiju. Tanasije MLADENOVIĆ _____ _______________ _____ ____RADIO-EMISIJA POSVEĆENA. »RNJIŽEVNIM NOVINAMA« Radio Beograd uveo je novu emisiju: »Iz Književnih novina« koju daje redovno svakog ponedeljka u 16 časova, U emisiji se daje pregled sledećeg broja »Književnih novina« i donose odabrani prilozi iz njega, Na taj način mogu se naši čitaoci iz udalje-

nijih krajeva već u ponedeljak Uupo-'

znati sa sadržajem novog broja.

velike toplote i oni su opet okivali baražama. Na drugim mjestima Dposavljali su široke cijevi za vođu, če_ trnaest ljudi uspijevalo je da zavije dva šarafa, gvožđe je peklo, ničeg se čovjek nije mogao dotaći, Po devetnnest sati ostaiali su u jami bez preRida, mijenjali boce sa kisikom, ponekad padali u nesvijest od vrućine, drugovi su ih iznosili u čiste hodnike i čim bi došli k sebi htjeli su na_ trag. Drugovi spolja slali su im hranu, spremajući je s posebnom ljubavlju. — Kakvi su bili ljudi, — potrešen priča Ivan Peršić — Miliji od očiju u glavi. Jedna četvorka iz Trbo_ vlja u srcu će mi uvijek ostati. A naš!! Život bi dao za njih. I inžinjeri, Pamić, Marinović...

— Niko nije rekao »teško je« svjedoči Faraguna —. To ne valja govoriti. Nego »đajmo, naprijed, čovjek je jači od vatre...«

Činilo im se da je sramota o teškoćama govoriti. A mnogo je njihova znoja isteklo da pogasi vatru koja je htjela da sagori ne samo rudnik nego i oduševljenje graditelja, Ali nije uspio ni imperijalista ni vatra. Svaka dva sata mijenjali su dobrovoljci mokra odiiela, ali nisu napuštali front. I kad su zadavili neprijatelja na frontu, pomoću aparata su. otkrili da se zavukao na donji horizont. Potukli su ga i tamo. U jednom starom hodniku opet je bio podigao glavu, ali je i tu savladan.

Drhtale su ruke Ivanove i njegovih drugova, često nije bilo daha, ali bitka še nastavljala. Na ređ je došlo podgrađivanje vatrom oštećenih hodnika, osposobljavanje otkopa. A kad su i to završili, izišli su pred ruko. vodtsvo. Pobjedničku radost nisu mogle da sakriju skromne riječi:

— Zadatak je bio — osloboditi rudnik. Zadatak smo izvršili. +

Direkcija ih je poslala na more, u Rabac, rudarsko ljetovalište ispod Labinskog brežuljka. Poslije petnaest dana vratili su se svaki na svoj ofkop. Ivan je najavio takmičenje i "obratio se drugovima: IGRE | — Karbun je vzžan. Kilo karbuna, kao kilo zlata, za socijalizam ...

KNJIŽEVNE.NOVINE

NA IZVORU NARODNOG STVARALAŠTVA

| __Na ovom festivalu, kao retko gde

„nosti u festivalskoj

Na festivalu, koji je od 10 do 17 oktobra održan u Ljubljani učesšstvo. vali su isključivo ljubljanski kulturno-prosvetni aktivi, Šinma koju je festival dobio, kako u pogledu trajanja tako i u pogledu broja posetilaca, vanredna je, i pretstavlja vidan znak masovnosti i napretka kulturno_prosvetnog rada u Ljubljani. Masovni karakter ovih priredaba pokazuju i same broike: u okviru festivala održano je 26 priređaba, koje su obuhvafile 13 sektora rada sa podtučja

· narodne prosvete, nauke, umetnosti

itd. Sudelovali su pevači, muzičari, solisti, glumci, igrači i fiskuliurnici, zatim naučnici, umetnici, školski kolektivi i drugi. Na festivalu je nastu_ pilo. 52 aktiva Narodne prosvete sa 2358 članova. Ti podaci ubedljivo svedoče da je festival bio zaista masovna kulturna manifestacija, naročito kada se uzme u obzir da je ovim priredbama prisustvovalo 64.700 ljudi.

Programi koncerata i drugih pri_ redaba bili su brižljivo odabrani. Može se samo zameriti da je na solističkom koncertu bilo nekih sasvim beznačajnih stvari, i da je koncert pevačkih zborova bio stilski neujednačen, pošto je izbor programa bio prepušten samim horovima, umesto da je sastavljen po jedinstvenoj za_ misli.

Značajno je i to da je festival obogatio našu muzičku kulturu novim umetničkim ostvarenjima. Na izlažbi smo videli 15 novih velikih istoriskih slika, koje znače interesantnu novinu u radu naših slikara. Te slike još nisu konačna ostvarenja istoriskih zamisli i njima bi trebalo dati ko_ načni oblik tek posle femelinih istoriskih i slikarskih studija. Živo interesovanje za ovu izložbu, koja kao celina. pretstavlja najbolje što nam je dao festival, :đokaz je da je zmini. sao o uređenju budućeg gradskog istoriskog: muzeja pravilna i da treba produžiti putem koji je ova izložba pokazala. >i

Naš, još oskudna wmefnost pozorj= šta lutaka obogaćena je novom i_ grom, dramatizacijom Ingoličeve priče »Udarna brigada«, Ovaj mali homad, koji treba na femelju praktičnog iskustva još upotpuniti, pretstavlja lep doprinos programu naših pozorišta lutaka. Premijera ove igre bila je ujedno i otvaranje novog pozorišta lutaka.

Gradski kulturno_istoriski muzej je druga ustanova koja je. predata ijavnedelii, Dalje obogaćenje su dve masovne Desme: »Pesma rada« od Radovana Go_ beca i »Naša petoletka« od Rada Simonifia, koje su dobile najbolju ace= nu u nafečaju za masovne pesme, Na festivalu su ove kompozicije prvi pu* izvedene,

Uvod u festivalske. dane bilo je otvaranje velike izložbe u devet dvo_ rana Moderne galerije. Izložbeni materijal bio je podelien na tri zasebna dela: škole i narodno-prosvefna de_ latnost u Ljubliani, gradivo o istoriškom razvoju Ljubljane, i umetnič_ ke slike građa od štarijih do najmlađih slikara. Sva tri dela izložbe imala su zajednički cilj: prikaz grada i njegove delatnosti, sa naglašavanjem da_ našnie problematike i uz perspektivu budućeg razvoja.

Izložba je bila posećena kao retko koja izložba u Liubljani. Ona je pružala zaista obiman materijal o našoj kultumo_prosvetnoj delatnosti, o radu pionira u školi i van nje, 6 rađu omladine, naročito s obzirom na njeno stručno uzdizanje. o delatnosti aktiva Narodne prošvete, kulturmo-umetničkih ustanova itd.

U drugom delu izložbe izložen ie ma terijal o istoriskom razvoju Ljubljane od mostičarskog doba, preko rimske i slovenske epohe. najznačainijih razdoblja srednjeg veka, do vremena između dva rata i đanašnje epohe izgradnje socijalizma u našoj zemlji. Na ijzložbi je, zahvaliujući saradnii naših stručnjaka, jasno prikazana i_ storija građa. Za tai deo izložbe naši likovni umetnici izradili su 15 velikih istoriskih slika. od kojih ie svaka pretstavliala po jedno razdoblie u istoriji Liubliane. Poređ toga bili su i izloženi istoriski „predmeti, plakete, otisci, planovi, itd. ·

U trećem delu izložbe izložene šu slike grada Ljiubljane, ukupno 55 radova dvadesetpetorice naših slikara.

Ova izložba pretstavljala je veliki uspeh, možda maiveći uspeh cele festivalske priredbe.

Muzički deo festivala otvoren je revijom pevačkih horova. Ova priredba pokazala ie kvalitativni i i_ deino-umetnički napređak u sadržaju i izvođeniu programa. ali i mnoge tehničke slabnsfi poieđinih hornvn. koje su posledica glašovne neujedđnačenosti i preteških kompoziciia, ko. ie horovi biraju. mađa im nisu dorasli. Sem foga pri sastavljanju pro=prama niie bilo mekog znjedničkog kriterijuma. te ie konreert nosio obe_ lešie stilske mneujeđnačenosti.

Činjenica. đa su na ovoj reviji nastupili horovi radničke omladine i horovi fabričkih radnica, koji su đali kvalitatfivan i idejno prečišćeni program, prefstavlja osmovnu MKarakteristiku ove priredbe i šveđoči o plodnoi muzičkoi aktivnosti i naporima naših murpičkih kolektiva za poštizn_ nje visoke idejnošti naše muzičke kulture. ; / e

Na liublianskom festivalu nastupilo je 6 najboljih folklomih ~ i ple-= snih grupa Liubljane. Ova priredba pokazala je stepen koji smo postigli u Ovoj naimlađoi grani naše kultur_ no-umetničke. delatnosti. Na tome poliu još nije postignut uspeh Koji bi osigurao brži razvitak folklornih igara u Sloveniii. Treba imati u vidu da je ova grana naše kulture tek danas stekla uslove za razvitak. Pre rata ti su uslovi bili minimalni. ma_ ferijalnih sredstava nije bilo, i samo zahvaljuiući marljivosti retkih i Uusamlienjh istraživača mašeg folklora sfvoreni su začeci naše nove na-– rodme plesne umetfnošti. i Na festivalskim priredbama viđeli smo: niz. slovenačkih folklomih igara

| LJUBIJANSKI FESTIVAM.

iz Koruške, Bele Krajine, Štajerske, Panonije i Krasa, kao i raznolik iz. bor slavonskih igara. Umetnički sti, lizovane igre na folklorne motive, koje su grupe igrača izvodile, više su se približavale baletu nego folklornoj igri, To je uiedno i osnovni nedostatak folklormih grupa koje su nastu._ pile na festivalu. I pored vidnog napretka koji je postignut, ova priredba pokazala ie da će biti potrebno još mnogo istrajnog rađa plesno-folklor_ nih grupa, i da Je naš osnovni zadai”k stvaranje dobrog kadra koreografa. Kao završna priredba festivala Organizovano je masovno nastupanje svih ljubljanskih horova, svih duvačkih orkestara kao i pionirskih ho-_ rova II reona. Nastupilo je preko 2000 pevača i 148 muzičara. Ova priredba imala je u celini zaista manifestativan i masovni karakter i pokazala znatnu muzičku kulturu našeg grada. Kao rezultat jednogodišnjeg rada horova i zajedničkog studiranja masovnih pesama naši udruženi horovi mogli su da izvedu program sastavljen isključivo od masovnih kompozi_ cija, što je svakako značajan uspeh. "Treba istaći da se kod pojedinih horskih grupa već može konstatovati prelaz od prvobitnog „primitivnog masovnog pevanja ka povezivanju kvaliteta sa kvantitetom, što se moglo dobro uočiti kod mešovitih zbo_ rova, koji su, i pored toga što je grupa bila sastavljena od 15 horova, izveli tri pesme sa dubokim uživljavanjem i skladnom interpretacijom.

U okviru festivala održan je i monstr-koncert duvačkih orkestara pod vedrim nebom. na kome je sa neobičnim skladom izvedena »Fedo_ ra« od Čajkovskog.

Treba istaći da je ovaj festival bio neobično ·brižljivo pripremljen. Svim aktivima ostavljeno je dovoljno Vremena da dobro uvežbaju program. Pestival je u celini pretstavljao znučajnu manifestaciju kulturno_prosvet=ne delatnosti u Ljubljani, manifestaciju, koja je dala potst'eka našim aktivima za još življi i još plodmiji rad.

Zivone MIKLOVIC

U primenjenoj umelnosti jednu od najefikasnijih uloga VvrŠi plakat kao

sredstvo propagande i kao sredstvo,

umetničkog vaspitanja, zbog loga Što je plakat u svakodnevnom i najbližem konfaktu sa narodnim masama. Više no u ma kojoj drugoj grani pri menjene umetnosti, u plakatu treba da se u dostojnoj umetničkoj i graTičkoj obradi ogleda stremlienje i polet današnjice, zdrav dekorativnorealistički smisao, a pre svega siguran umetnički ukus. Na oglasnim stubovima stalno se pojavljuju plakati, više ili manje uspeli, kojima se oglašavaju važne kulturne, političke ili umefničke manifestacije. Plakati, osim što vrše važnu društvenu funkciju, prvi su, koji na prvi pogled, odaju stepen kulturno~umetničkog razvitka naroda, grada i sredine u kojoj se pojavljuju, OON Zato bi trebalo da bplakatu, kao važnoj grani Jlikovno-umetničkog stvaranja, pažnju. Ove kratke napomene izazvao je plakat, koji je ovih dana ošvanuo na oglasnim stubovima. To je plakat koji oglašava dve godišnjice: četvrtu godišnjicu oslobođenja Splita i pola veka splitskog sporta. Obe te slavne ·80dišnjice pretstavljene su jednim od najneukusnijih i najdiletantskijih plakata, koji su osvanuli na našim ulicama. Jedna lutka od gume, bez traga lepote ljudskoga tela, neestetska i neukusna, u nekom beživotnom stavu, treba da „prefstavi našeg mladog Tiskulturnika. Isto tako beživoina i gumena figura, kao senka toga fiskulturnika, pojavliuje se figura naše fiskultumice, Međutim, taj plakat, manje obeležava dve. značajne godišnjice, nego što sugeriše misao koliko se još treba boriti. protiv izvesnih dekadentnih manira neukusosti i nakaznosti kao nasleđa pro-

šlosti. P. K.

NAŠI MUZEJI

RAD ZEMALJSKOG MUZEJA U SARAJEVU

U ovoj godini Zemaljski muzej u Sarajevu obratio je najveću pažnju na tere!ski rad u cilju skupljanja novih predmeta.

Stručnjaci arheološkog odeljenja radili su na terenu od aprila do oktobra i izvršili sistematslci pregled terena. Naročito su se zadržali u onim krajevima Bosne i Hercegovine koli su bili slabije ispitani i gde je ove godine izvršeno nekoliko manjih 1škopavanja. Najbolji rezultati postignuti su na ispitivanju preistoriskih nalazišta, Završno iskopavanje pećine Hrustovače u 1547 godini i probna kopanja u dolini reke Pile kod Travnika u 1948 godini đala su Muzeju mnoštvo predmeta iz neolitskog perioda. Iz rimskog perioda iskopana je u Stocu grobnica naročite konstrukcije u kojoj su nađeni značajni bređmeti. U toku 104% godine otkopana je srednjevekovna crkvi na u ZgPošći kod Kaknija i nekoliko, grobova iz kasnijeg Srednjeg veka u Mogorjelu. 'U nekropoli Rađimlja (Hercegovina) snimljeno je nekoliko stećaka i načinjeni su otisci natpisa i ukrasnih motiva. Sem toga su ispitani ostaci uništenog slovenskog groblja kod Bosanske Rače.

Stručnjaci etnografskog odeljenja izvršili su niz putovanja sa zadatkom da skupe što više predmeta naše marodne kulture. Za 175 dana rada na terenu oni su sabrali 367 novih predmeta ,većinom oruđa za proizvodnju, Radnici arhivskog otseka, poređ sređivanja i objavljivanja arhivskog materijala, uspešno rađe i na posebnim studijama, koristeći se turskom arhivskom građom.

Jedan od najvećih uspeha Muzeja bio je u tome što je preko svog Glasnika obnovio i dalje razvio veze sa muzejima i naučnim ustanovama u našoj zemlji, kao i sa mno= gim naučnim ustanovama u inostranstvu. Naročito su razvijene veze sa Sovjetskim Savezom i zemljama narodne demokratije. Veća zamena izdanja izvršena je sa Akadđemijom znanosti i umjetnosti u. Zagrebu, a u inostranstvu sa bibliotekom Ermitaža u Lenjingrađu, Univerzitetskom bibliotekom u Pragu, Institutom za preistoriju u Pragu, Akademijom umetnosti u Krakovu i Preistoriskim institutom univerziteta u Poznanju. Naročitu pomoć u knjigama svog izdanja Muzej je pružio Etnografskom muzeju u Sofiji i etnografskom odeljenju u Torunju (Poljska), koji je u toku rata opustošen. PI

POKRAJINSKI MUZEJ U MARIBORU

Obnova u ratu oštećene zgrađe Pokrajinskog muzeja u Mariboru sastojala se iz temeljite opravke krova i skoro potpune obnove muzejskih prostorija i uređaja. Obnova eksponata, koji su bili oštećeni ili opliačkani od okupatora, zatim konserviranje, čišćenje i drugo zahtevalo je dugotrajan 1 požrtvovan rad. Rađovi na obnovi Muzeja uglavnom su završeni krajem septembra 1947. kada ie ova naučna ustanova otvorena za publiku. ·

Od maja 1945, istovremeno s obnovom, Pokrajinski muzei u Mariboru učestvovao je sa mnogo inicijative u repatrijaciji slovenačkih kniiga i đokumentata, koje je okupator od 1941 đo 1943 godine oteo i odvukao u Grac.

Organizaciono je Pokrajinski muzei u Mariboru do rata bio vezan za odbor Muzeiskog društva 1 Istoriskog društva u Mariboru. Posle oslobođenja Mesni narodni odbor Maribora primio je upravu nađ Muzejom. Pored Mesnog odbora, Muzei pomaže i Ministarstvo prosvete Slovenije i on je time postao javni državni muzej i dobio sve mogućnosti za svoj puni razvoj. Danas ovai muzej ima arheološko, etnografsko. mariborsko-topografsko, umetničko-obrtno i istorisko-umetničko, odeljenie, odeljenie narođnooslobodilačke borbe, kao i odelienje stanbene kulture, prirodopisno ođeljenje i arhivu — sve nebosređno vezano za severoistočnu Sloveniju sa Podravljem i Pomurjem. Površina izložbenog prostora iznosi oko 2500 kvadratnih , metara. sa Oko 470 «eksponata. Ako se uzme u obzir da se u magacinima nalazi preko 13.000 predmeta, Muzej soada među najveće muzejske ustanove u FNRJ.

Uprava Muzeja' sarađuje živo sa Zavođom za zaštitu i naučno proučavanje spomenika i priprema inventarisanje naročito arheoloških, etnografskih i umetničkih, snomenika na terenu. Sem toga sarađuje sa Tstoriskim društvom u Mariboru na popisivanja prađiva za ekonomsku i sociialmu istoriju, kao i za istoriju narodnooslobodđilačkog rata.

Pokrajinski muzej u Mariboru razvjo se toliko da se osetila potreba da se podeli. Sadašnji, prvcnstveno Rkulturno-istoriski muzeji delovaće kao takav i ubuđuće, a iz njega će se izdvojiti prirođopisni i tehnološki predmeti i formirati novi prirodopisno·tehnološki muzej. Ta PoicSba se Uukazala ne samo zbog đosađašnjeg razvitka Pokrajinskog muzeja, nego je postala i vrlo aktuelna zbog industrijalizacije ma-

· Odgovorni - urednik: Jovan.: Popović, Beograd, Francuska broj ? — Štamparija »Borba«, Beograd, ·Dečanska 31. |

Yiborskog kraja i čitave severoistočne Slovenije u toku Tilove petoletke. Predradnie oko {ormiranjla prirođopisno-tehnološkog muzeia i u vezi s tim izdvajanie prirodopisnih zbirki iz mariborskog Muzej preuzelo je u zajednici sa upravom. Muzejsko društvo. Izvršni odbor Mesnog” narodnog odbora Marjibora postarao se za prostorije, kojie su potrebne za početak rada novog mariborskog prirodopisno-tehnološkog muzeja. } Razvitak Pokrajinskog: muzeja u Mariboru rezultat je najuže saradnje uprave Muzeja i narodnih vlasti. Poseta Mužeja

je dobra. Među posetiocima je majviše omladine, kako školske, tako i radničke. FP. B.

BIBLIOGRAFIJA

Program i statut Momunističke partlje Jugoslavije. Usvojeni na V khongresu KPJ.

Izdanje »Kulture« Beograd—Z.agreb, 1948. Cena 9 dinara.

Ivo Andrić: Travnička Kkronika, Konzularski časi. Preveo Severin Šali. Izdanje ravne založbe Slovenije, „Ljubljana,

Slavko Janevski: Pesni. Izdalo Državno

Yaigo!ađatelstvo na Makedonija, Skopje,

Lazo Karovski: Tikveška legenda, Poema. Izdalo Državno Knigoizdatelstvo na Makedonija, Skopje, 1948. Cena 6 dinara.

Gogo Ivanovski: Stihoi. Izdalo Državno knigoizdatelstvo na Makeđonija, Skopje, 1948. Cena 8 dinara. 7}

Junak nađ junaci. Fpski narođni pesni za Marka Kraleta. Redaktor Jovan Boškovski, Izdđalo Državno knigoizđatelstvo na Makedonija, Skopje, 1948. Cena 23 dinara.

A. P. Čehov: Kaštanka. Raskaz. Izdalo Državno knigoizdatelstvo na Makedonija, Skopje, 1948. Cena 5 dinara. .

Veliko Vlahović: O liku komu iy »Društvo i nauka«, svezak 1, izdanje PC rada«, Zagreb, 1948. Cena 8 dinara,

P, Gapočka: Povezanost ličnih i dru nih interesa u socijalizmu. »Društvo RAZ uka«, svezak 2, izdanje »Glas rađa« Zagreb, 1948. Cena 8 dinara. }

Maksim Gorki: Deveti januara. »Mala narodna knižnica«, svezak 1, izdanje »Glas tada«, Zagreb. 1948. Cena 10 dinara,

Konstantin Peđin: Kako su crfali Lenjina. »Mala narodna knjižnica«, svezak 3, izdanie »Glas rada«, Zagreb, 1948. Cena 7 dinara. }

Silviie Strahimir Kraničević: Čime se ljudi tješe. Momenti iz života. »Mala narodna MWnjižnica«, svezak 4, izdanje »Glas rada«, Zagreb, 1948. Cena 9 dinara.

Ivo Andrić: Put Alije Đerzeleza. »Mala narodna „knjižnica«, svezak 5,, izdanje »Glas rađa«, Zagreb. 1948. Cena 10 dinara.

Gi de Mopasan: Jadna Dunda. »Mala narodna knjižnica«, svezak 6, izđanje »Glas rađa«,' Zagreb, 1948, Cena 123 dinara, ' Marko Miljanov: Primjeri čojstva 1 junaštva. Odabrane strane. Izđanje »Narodne knjige«, Cetinje, 1948.

OV RA

UREDNICI:

Jovan Popović Čeđomir Minđerović i Marijan Jurković

PRETPLATA ZA KNJIŽEVNE NOVINE

Za našu zemlju na 3 meseca 35 dinara,

na 6 meseci 0 dinara i na godinu dana 140 đinara.

Za inostranstvo: na 3 meseca 50 đinara, na 6 meseci 100 dipara i na gođinu dana 20 dinara.

Rukopisi se ne vraćaju,

Broj čekovnog računa 1-0060048 Poštanski fah 61?.,

umetnička kritika posvećuje