Књижевне новине

\

BROJ 3 GODINA II

Adresa uredništva i administracije:

Francuska 7 — Telefon: 28-098

Velika istoriska ličnost nije samo jedinka, ona je ovaploćenje najboljih snaga svoje epohe, žiža i transforma-–for rukovodećih iđeja. usmerivač istoriske tendencije razvitka društva napred, Ne stvaraju istoriju velike istoriske ličnosti, Ali velike istoriske.ličnosti oslobađaju potencijalne snage društva koje ga kreću napred. otkrivaju im smisao delanja, upravljaju snagama koje stvaraju istoriju. A Lenjin nije bio samo velika ličnost u, dotadašnjem smislu. Kroz njegovu ličnost i njegovo delo projicirala se u budućnost istoriska misija revolucionarnog prolefarijata koji je na jednom delu zemlje već izmenio svet pod njegovim rukovodstvom. »Lenjimn« i »Smrt« — riječi dušmani, »Lenjin« i »Živote — riječi drugari«, — pevao je Majakovski, izvlačeći iz najvećih dubina tragičnosti istorisku izvesnošt o

· konkreinoj Đbesmyinosti ·Tuenjina, o njegovom konkretnom učešću u svim akcijama za ostvarenje života dosštoj= nog čoveka. Jer Lenjinovo delo ne samo što je ostalo za istoriju, ne samo što dalje živi i deluje na istoriju, ne= go ono dalje aktivno pomaže stvaramje istorije, ono i dalje rukovodi živim snagama epohe i pomaže im da rešavaju sve zadafke koje istorija Dostavlja. I sama smrt Lenjinova izazvala je kao odgovor negaciju smrti. Pod utiskom nepojamnog bola, stotine hiljada vanpartijaca pohrlili su u Partiju koju je Lenjin stvorio, u koju je on uneo svoj naučni i revolucionami genije a koja je prožeta njime. Len{jinova &mrt, kroz Staljinovu zakletvu, pretvorila se u Lenjinov poziv.

Postojao je .čovek s mnogo osobina običnog čoveka, dragog čoveka, oma-– len skroman čovek s duhom, koji je otkrivao zakone i pokretao polugu istorije, intelektualni džin koji se nije izdizao na pjedestal, strateg revolucije koji je voleo muziku, ali je se u najpresudnijim momentima čuvao jer ona navodi čoveka na blagost kada upravo čovečnost zahteva nepomirljivost, čovek koji se u najtežoj ilegalnosti i pri rukovođenju presudnim revolucionarnim akcijama bavio pitanjima Književnosti i umetnosti, u pauzama između revolucionarnih dekreta čitao Tolstoja i predviđao zadatke kulturne revolucije, čovek koji je osuđujući spahisko-kapitalističku klasu na smrt vodio brigu o ljudima dragocenim za budućnost, u surovim uslovima građanskog rata omogućavao rad naučni– cima i umetnicima, Taj čovek je pre dvađeset i pet godina položen u grob. Pred njegovim Mauzolejem otada 8

štovanjem defiluju milionske mase.

o od tada do danas» i u dalekoj budućnosti, u najsloženijim situacijama njegovi saveti, njegova predviđanja . omogućuju rešavanje zadataka za koje on nije mogao znati. a time što je dao ključ rešenja, on je tu kao živ. Iz dana u dan sve više i konkretnije živi ono neprolazno u njemu, ono što je stvorio i kao gospodar zakona razvitka nagovestio ovaj čovek koji ie, maštajući na osnovu nauke, doveo do skoka iz carstva nužnosti u carstvo slobode, do ostvaranja nove epohe. u istoriji, do početka istorije čovečanstva što smenjuje klasnu preistoriju. On ne živi samo u svojim epohalnim teoretskim delima i u svojim tvorevinama — u partiji, u socijalističkoj državi, u Crvenoj armiji, u diktaturi proletarijata, u ostvarenom bratstvu naroda SSSR, u nerazrušivom savezu radnika i seljaka, u socijalističkoj kulturi, u međunarodnoi solidarnosti radničke klase i porobljenih naroda, koja ima oslonac u prvoj zemlji socijalizma, nego i u &vakoj novoi revolucionarnoj akciji, u revolucionarnoj praksi međunarodnog proletarijata koja se razvija i pobeđuje na osnovu ovlađavanja zakonima koje ie on for-

· mulisao razvijajući đalje nauku Marksa.i Engelsa, na osnovu primera i uticaja onoga što je on ostvario u saradnji sa Staljinom, na osnovu hjegowih naučnih predviđanja i anticipacija. ı Dvadeset pet godina u istoriji može

. varaju interesima

i ne biti mnogo, a može biti i vrlo mnogo. Može se ne desiti ništa značajno, i mogu bez izaga iščeznuli pojave koje su se činile velike. Za ovih

dvadeset pet godina od „Lenjinove smrti pokazali su se neprocenjivi plodovi Lenjinova duha i Lenjinovih dela, Pod njegovom zastavom. pod životvornim. uticajem njegovog učenja, za·ovih dvadeset pet godina izgrađen je u potpunosti socijalizam u Sovjetskom Savezu, izdržala: je država radnika i seljaka i bratski ujedinjenih naroda najteži nalet fašističkog imperijalizma, i iz svih nepojamnih iskušenja izišla jača, dokazavši da je socijalistički poredak jači i riepokolebljiviji od ijednog drugog, — i uprkos strašnim žrivama usled fašističkog na– pada, korača iz socijalizma u komuni= znam, u najviši oblik ljudskog društva, Pođ zastavom Lenjina i vodstvom Staljina Sovjetski Savez, odneo je istori> sku pobedu u ratu protiv fašizma i veoma oslabio imperijalistički front, doprineo otkiđanju još nekih zemalja s lanca imperijalizma, svojom moralnom i vojnom pomoći omogućio socijalistički razvitak još nekih zemalja. Dvadeset pet godina posle Lenji-

. nove smrti, zahvaljujući Oktobarskoj

revoluciji. pobedi socijalizma u Sovjetskom Savezu i pobedi nad fašizmom, veliki deo Azije bremenit je od revolucionarne borbe, a u kapitalističkim zemljama jačaju snage revoJucije. Za ovih dvadeset pet godina učenje Lenjinovo o značaju revolucionarne feorije za revolucionarnu praksu, o strategiji i taktici revolucije, o nerazrešivim protivurečnostima kapitalizma i o neminovnosti rušenja imperijalizma, neprekidno se potvrđivalo i potvrđuje se dalje, gde god se principi revolucionarne teorije stvaralački primenjuju u konkretnoj revolucionarnoj praksi, Ideje socijalizma, razvijene dalje na osnovi marksizma, Lenjin je, u saradnji sa Staljinom koji je nastavio njegovo delo, učinio materijalnom snagom kroz mase koje su ih usvojile, i ostvario u jednoj zemlji. A to ostvarenje daje novu snagu tim idejama koje, postajući svojina svesnih i organizovanih masa u drugim zemljama, postaju materijalna snaga sposobna da menja svet. i

Lenjin je umro pre nego što se počelo ostvarivanje prvog petogodišnjeg plana koji je on genijalno zamislio. Nastavljajući njegovo delo, Staljin je ostvario zamisli koje su tada u svetu još vrlo mnogi osporavali, protiv kojih su se borili imperijalisti, intervencionističkim vojskama, špijunima i saboterima. Danas ostvarenje socijalizma u Sovjetskom Savezu više niko ne može osporiti, danas imperijalisti mogu samo. klevetati i proglašavati socijalizam opasnošću, pozivajući na krstaške pohode protiv zemlje koja stoji na čelu antiimperijalističkog ~ fronta, fronta mira i demokratije. Očajnički bhazarderi imperijalističkog fronta nastoje da u svom delokrugu svim sredstvima unište revolucionarne snage koje se bore protiv imperijalizma, protiv porobliivača i potpaljivača novog rata, no u svojoj kratkovidosti ne vide da su revolucionarne ideje, koje

odgovaraju istoriskim interesima rad~ -

nih masa i čovečanstva, i revolucionarna praksa, koja ostvaruje nove uslove života, neuništive, da revolucije nisu rezultat nekog tajanstvenog mešania spolja, nego izraz istoriske nužnosti u svakoj pojedinoi zemlji. Važenje istinitih i plodotvornih principa nauke Marksa-MEngelsa-LenjinaStaljina ničim se ne može ukinuti, jer se ti principi koji omogućuju upravljanje zbivanjem zasnivaju na naučno spoznanim zakonima razvitka i odgotrudbenika svake zemlje i svih zemalia sveta.

Dvadeset pet godina borio se Lenjin

za pobedu revolucionarne teorije i stvaranje partije novoga tipa, protiv spahisko-kapitalističkog poretka i protiv lažnih pretstavnika proletari-

jata, za pobedu proletarijata na čelu” potlačenih masa, za razbijanje aparata.

klasne države i stvaranje nove države, za odbranu nove države od intervencionista i domaće kontrarevolucije. Njegovo učenje, koje je genijalno razvilo dalje nauku Marksa i Engelsa, pokazalo se nepobedivim, i u međunanrodnim razmerima uvek delotvornim. Marksu i Engelsu nije bilo dano da svoje učenje potvrde pobedom u revolucionarnoj praksi, Njihovo učenje postalo je svojina međunarodnoSs proletarijata. Lenjin ga je, u uslovima imperijalizma, razvio dalje, priprema– jući se za neminovnu i neposrednu revolucionarnu praksu. Iz njegovih teoretskih radova bije dah pretstojece akcije, za koju se treba potpuno naoružati, vladajući kako proračunljivim tako neproračunjivim faktorima, U njegovoj glavi proleterska- revolućija dobila je svoje linije i smernice, svoj sadržaj. Majstor revolucije, koji je vladao zakonima i stihijama, uopštavanjem iskustva i predviđanjem budućega, doveo je do pobede revolucionarmu teoriju. koja je postala svojina međunarodnog proletarijata. A pobede izvojevane pod njegovom zastavom i pod vodstvom Staljina daju nove DO= tencije snazi revolucionarne nauke i Tevolucionarnoj borbi svih naroda u svetu. Prvi put u istoriji, svest se ne samo podudarala s razvojnim tendđencijama društva nego ih je prestigla i upravljala njima, Prvi put u istoriji, u đruštvenoj praksi pobedila ie nauka ovaploćena u organizovanim masama. T'a prva pobeda, koja otvara niz daljih pobeda. bila je na sreću čovečanstva i otvorila ie novu epohu.

Zato u istoriji čovečanstva nema veće ličnosti od Lenjina, u kome su se ovablotila naučna vidovitost, istoriska nužnost i snaga onih masa u koje je on toliko verovao i kojima je umeo da upravlja.

Lenjin je prisutan svugde gde se vodi borba protiv klasnog nasilia, nacionalnog porobljavanja i kulturmog mračnjaštva, svugde »ede se kroz revolucionarnu borbu stvara novo društvo i nova kultura. On je bio brisutan u našem oslobodilačkom ratu i našoj Narodnoj revoluciji, on je prisutan u našoj borbi za izgradnju #oćiializma, Učenie Lenjina i Staljna nadahnjuje nas i vodi, ono je u nama, i mi treba što više da ga usvajnmo, da se prožimamo njime, njegovim duhom. f J. PP.

LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJNO

UTORKOM

PRIMERAK 8 DINARA

PARTISKA ORC:ANIZACIJA I PARTISKA

Novi uslovi socijal-demokratskog ra da, koji su stvoreni u Rusiji posle .oktcbarske revolucije.*) stavili su na dnevni red pitanje partiske literature. Razlika između ilegalne i legalne štampe, to žalosno nasleđe iz epohe feudalne, samodržavne Rusije, počinje da iščezava. Ali ono još nije izumrlo, ni izdaleka niie Licemema vlada našeg ministra pretsednika još vrši takva nasilja da se »Izveštaji Sovjeta radničkih deputata« štampaju »ilegolno«, međutim glupi pokušaji vlade da »zabradani« ono što nije kadra da spreči, ne vode ničem drugom sem sramoti za nju, sem novim moralnim udarcima po njoj.

Dok je postojala „razlika između ilegalne i legalne štampe, pitanje partiske i nepartiske štampe rešavalo se krajnje prosto i krajnje pogrešno, nakaradno. Sva ilegalna štampa bila je partiska, nju su izdavale organizacije i vodile grupe koje su na Ovaj ili onaj način bile povezane s grubuma partiskih radnika aktivista. Sva legalna štampa bila je nepartiska, zato što ıe bilo zabranjeno pripadati partiji, — ali je »naginjala« ovoj ili onoj partiji, Neizbežni su bili nakarad ni savezi, nenormalne »simbioze«, laž ne kamuflaže: s nedorečenošću nametanom silom prilika ljudima koji su

želeli da izraze pariske poglede, me-

šala se ograničenost ili Rukavičluk mišli onih koji tim pogledima nisu bili dorasli, koji u stvari nisu bili partiski ljudi,

Prokleto doba ezopovskih govora, književnog lakejstva, ropskog jezika, idejnog feudalizma! Proletarijat je učinio kraj toj ogavnosti, od koje se gušilo sve što je živo i sveže u Rusiji. Ali. proletarijat je zasada izvojevao tek polovinu slobode za Rusiju.

Revolucija još nije završena. Ako carizam više nema snage da pobedi revoluciju, ni revolucija još nema snage da pobedi carizam. I mi živimo u fakvo doba kada se svuda i na svemu ogleda taj protivprirodni spreg Otxorene, poštene, neposredne i dosledne paitijnosti s potajnom, prikrivenom, »diplomatskom«, spretnom »le galnošću«, Taj protivprirodni spreg o-

* To jest 1905 gođine. — Prev.

Zaključci Planuma uprave Saveza

"8: književnika Na plenumu uprave Saveza Kknjiževnika Jugoslavije doneti su sledeći zaključci: I Plenum uprave Saveza književnika Jugoslavije, održan 9 i 10 januara 1949 u Beogradu, konstatovao je da su od poslednjeg sastanka plenuma narodi Jugoslavije u toku 1948 prešli značajnu razvojnu etapu posleratnog perioda izgradnje eRkonomskih, političkih i kultumih osnova socijalistićkog poretka u zemlji. Narodi Jugoslavije čvrsto stoje u taboru zemalja socijalizma i narodne demokrafije, vodeći doslednu antiimperijalističku politiku. Pored svih nepravičnih i klevetničkih napada koje naša zemlja doživljava od strane zamalja narodnih demokratija u toku poslednjih šest meseci, narodi Jugoslavije produžili su pod rukovodstvom Cenfralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije sa drugom Titom na čelu, herojsko delo izgradnje socijalizma, Upravo u danima kad je zasedao plenum objavljeni su podaci o izvršenju i pre

„mašenju Petogodišnjeg plana na kra-

ju njegove druge godine, podaci koji su gordošću ispunili srca svih naših ljudi.

Osuđujući Rklevetničku kampanju protiv naše zemlje, zasnovanu na Rezoluciji Informbiroa, plenum poziva sve književnike Jugoslavije da se istinskim i duboko-umetničkim prikazivanjem naše Narodne revolucije i socijalističke izgradnje, uključe još snažnije u život naših narodnih masa i tako dadu našim radnim ljudima nove potsticaje, pomognu i ubrzaju njihovo socijalističko vaspitanje, Plenum veruje da će pisci Jugoslavije dublje zahvatiti našu stvarnost, dati dela po svojoj idejnosti i umetničkoj snazi dostojna naše epohe, dostojna napora koje danas čine milioni trudbenika Jugoslavije, predvođeni našom slavnom Partijom i drugom Titom. O "Pa. 2

Pregledajući rad uprave Saveza i rad uprava svih republičkih udruženja za protekli period, plenum uprave Saveza književnika Jugoslavije kritički se osvrnuo na nedostatke i greške i konstatovao pozitivne rezulta{e.

U vezi sa opštim razvitkom naše ze mlje od Prvog kongresa književnika Jugoslavije, održanog 1946 ukazala se potreba da se izvrše izvesne izmene Statuta Saveza što je plenum prihva– tio. Isto tako, s obzirom na neaktivnost nekih pisaca i pojavu novih snaga na književnom. polju, plenum je

stavio u dužnost republičkim udruže· mjima da uzmu u pretres pitanje re-

vizije članstva, ;

Jugoslavije

Plenum je istakao potrebu da se naročita pažnja posveti radu s mla. dim piscima i podizanju i jačanju književne kritike.

Plenum je konstatovao da su u toku 1948 godine poslignuti znaini uspesi na prevođenju dela Jugoslovenskih pisaca među republikama i da su se slovenački književnici naročito založili u tom pravcu

U svrhu što jačeg povezivanja svih jugoslovenskih književnika, plenum je odlučio:

1) da se pojača saradnja knjižavnika iz svih republika u »Književnim novinama«, organu Saveza književnika Jugoslavije. Plenum je izabrao pretstavnike redakcije u svim republičkim centrima, koji će obezbediti saradnju što šireg kruga pisaca i kulturnih radnika;

2) da se u 1949 izda prvi almanah Saveza književnika Jugoslavije, Upravi Saveza stavljeno je u dužnost {a obrazuje redakciju ovog almana–

a:

3) da se produži kontakt s čitalačkim masama u formi književnih čitanja, gostovanja, predavanja i dr., s tim da se ovaj posao radi s više plana, da se podigne kvalitet ovog rada, a naročito da se obrati pažnja na što jaču saradnju pisaca iz raznih republika. potrebno je stvarati i grupe pisaca koji će imati opštejugoslovenski karakter;

4) da se redakcije republičkih ča-

Sopisn što' Jače povežu u svrhu me-'

đusobne izmene rukopisa. 5) da udruženja pisaca dobiju veći

„uvid u rad izdavačkih preduzeća na-

ročito zbog izbegavanja suvišnog paralelizma u poslu. (Na primer dvostruko prevođenje istoz dela u Beogradu i Zagrebu, ili čak pojava dva prevoda istog dela u jednom centru).

TII

Plenum je pretresao projekat Uredbe o penzionom osiguranju književnika, kompozitora i likovnih umelnika, koji je podnela uprava Saveza. Savema vlada dala je principijelni pristanak za donošenje takve uredbe i uzela je u razmatranje,

IV

Plenum poziva Kknjiževnike Jugoslavije da neumorno i sistemafski rade na podizanju svog teorefskog nivoa, i da svoja dela prožimaju socijalističkom idejnošću i partijnošću, da neprestano jačaju svoje veze sa narodnim masama.

Iz tih razloga odlučeno je da se plenumi povremeno sazivaju radi tre tiranja opšteteoretskih književnih pi-

. tanja.

LITERATURA

gleda se i na našem listu: ma koliko g. Gučkov pravio dosetke na račun neke socijaldemokratske tiranije, koja zabranjuje štampanje liberalno-buržoaskih, umerenih listova, ipak činjenica ostaje činjenica, — centralni organ Ruske socijal-demokratske radničke partije, »Proleter«, ipak ostaje s one strane granice „samodržavnopoliciske Rusije,

Bilo kako bilo, tek polovina revolucije primorava sve nas da odmah prionemo oko ponovnog sređivanja te stvari. Literatura može sada, čak »legalno«. da bude za 9/10 partiska. Literatura mora postati partiska. Nasuprot buržoaskim običajima, nasuprot buržoaskoj profiterskoj, špekulantskoj štampi, nasuprot buržoaskom književnom karijerizmu i individualizmu, »gospodskom anarhizmu« i trci za bogaćenjem, — socijalistički pro letarijat mora istaći princip partiske literature, razviti taj princip i sprovesti ga u život u što je moguće potpunijem i celovitijem obliku.

A u čemu se sastoji taj princip partiske literature? Ne samo u tome što za socijalistički proletarijat literatura ne može biti sredstvo bogaćenja pojedinaca ili grupa, nego ona uopšte ne može biti individualna stvar, nezavisna od „opšteproleterske stvari. Dole vanpartiski literati! Dole literati mnadliudi! Literatura mora ·postati deo opšteproleterske stvari, »točkić i šrafčiće jednog jedinstvenog. velikog socijal-demokratskog me hanizma, koji stavlia u pokret čitava svesna avangarda. čitave radničke kla se. Literatura mora postati sastavni deo organizovanog plamskog, udruže-

nog SBocijal-demokratskog „partiskog rada. »Svako poređenje hramlje«, veli

nemačka poslovica. Hramlie i moje poređenje literature sa šrafčićem, Živog kretanja s mehanizmom. Naći će Se, čak verovatno, neki histerični intelektualci koji će dići dreku zbog takvog poređenja, koje snižava, umr{f{vljuje, »birokratizuje« slobodnu idejnu borbu, slobodu: kritike, slobodu književnog stvaranja itd. itd. U stvari takva dreka bila bi samo izraz buržoasko-intelektualističkog individualiz ma. Nema zbora, literatura je najmanje podložna mehaničkom ijzjednačavanju, nivelisanju, vladavini većine nad maniinom. Nema zbora, u toj stvari bezuslovno je potrebno obezbediti veću slobodu ličnoj inicijativi, individualnim „sklonostima, slobodi misli i fantaziji, obliku i sadržini. Sve je to neosporno, ali sve to samo dokazuje da književni deo partiske stvari proletarijata ne može biti šablonski identifikovan s drugim delovima partiske stvari proletarijata. Sve to nimalo ne demantuje onu buržoaziji i buržoaskoi demokratiji toliko tuđu i čudnu postavku da literatura mora neizostavno i obavezno postati deo socijal-demokratskog partiskog rada, nerazdvojno povezan s,ostalim delovima toga rada, Listovi moraju postati organi raznih partiskih organizacija. Literati moraju neizostavno ući u partiske organizacije. Izdavačka preduzeća i skladišta, knjižare i čitaonice, biblioteke i razni oblici trgovine knjigama — sve to mora postati partisko, i o svemu se mora polagati račun. Čitav tai rad mora nadgledati organizovani socijalistički „proletarijat, mora ga kontrolisati, mora u čitav taj rad, bez ijednog izuzetka, unositi živu struju žive proleterske stvari, odđuzimajući na taj način svaku podlogu starinskom, poluoblomovskom polušpekulantskom ruskom prin cipu: pisac pomalo piše, a čitalac pomalo čita.

Mi, razume se. nećemo da tvrdimo da se taj preobražaj literature, uprljane od azijatske cenzure i evropske buržoazije, može ostvariti odjednom. Mi smo daleko od pomisli da propove damo nekakav jiedneobrazan sistem ili rešenie zadatka putem nekolikih

„odluka. Ne, o shematizmu u toj obla-

sti najmanje može biti govora. Stvar je u tome da čitava naša partija, da čitav svesni socijal-demokratski proletarijat u celoi Rusiji treba da shvati tai novi zadatak, da ga jasno postavi i da svuda i na svakom mestu pristupi njegovom rešavanju. Oslobodivši se iz kandži feudalne cenzure, mi ne želimo da padnemo i nećemo pasti u kandže buržoasko-špekulantskih književnih odnosa. Mi želimo da stvorimo i mi ćemo stvoriti slobodnu štampu, i to ne samo u smislu slobođe od policije, nego i u smislu slobode od kapitala, slobođe od karijerizma, šta više: i u smislu slobode od buržoasko-anarhističkog individualizma,

Ove poslednje reči izgledaće kao paradoks ili kao potsmevanje čitaocu. Šta! povikaće, verovafno. kakav intelektualac — strasni pristalica slobode. Šta! Vi hoćete da se potčini kolektivnosti tako fina individualna 'stvar kao što ie književno stvaranje! Vi hoćete da radnici većinom glasova rešavaju pitanja nauke, filozofije, estetike! Vi negirate apsulutnu slobođu „apsolutnoindiviđualnog „idejnog stvaranja!

— Umirite se, gospodo! Prvo, reč je

o partiskoj literaturi i o njemu pot

to

činjavanju partiskoji kontroli. Svako je slobodan da piše i da govori sve što mu je volja, bez i najmanjih ograničavanja. Ali, svaka siobodna organizacija (pa prema tome i partija) slobodna ie takođe da istera iz svojih redova takve članove koji iskorišćavaju partisku firmu za propovedanje antipartiskih pogleda. Sloboda reči i štampe mora biti potpuna. Aliisloboda udruživanja mora biti potpuna. Ja

· sem dužan da ti, u ime slobode reči,

dam puno pravo da vičeš, lažeš i pišeš što god hoćeš. Ali ti si dužan da meni, u ime slobode udruživanja, Ostaviš pravo da sklapam ili raskidam udruženje s ljudima koji govore to ı to. Partija je dobrovoljna organizacija kola bi se neminovno raspala, najpre idejno, a zatim i materijalno, kada se ne bi čistila od članova koji pro povedaju antipartiske poglede. A za određivanje granice između onoga što je partisko i onoga što je antipartisko Služi partiski program, služe taktičke rezolucije partije i njen statut, služi, naposletku, čitavo iskustvo međunarodne sociial-demokratije, .međunarodnih dobrovolinih „organizacija proletarijata, koji je u svoje partije stalno uključivao pojedine elemente il: struje — ne sasvim dosledne, ne sasvim čisto marksističke, ne sasvim pravilne, ali koji je isto tako stalno preduzimao i periodična »čišćenja« svojih partija. Tako će biti i kod nas, gospodo pristalice buržoaske »slobodne kritike«, unutar partije: sada partija kod nas postaje odjednom masovna, sada mi preživljavamo nagao prelaz ka javnoj organizaciji, sada će u naše redove: neminovno ući mnogi nedosledni (s marksističkog gledišta) ljudi, možda čak i neki hrišćani, možda čak i neki mistici. Mi imamo jake želuce, mi smo marksisti tvrdi kao kamen. Mi ćemo svariti te nedoSšledne ljude. Sloboda misli i sloboda kritike unular partije nikada nas neće naterati da zaboravimo na slobodu gru pisanja ljudi u slobodne organizacije koje se nazivaju partijama,

Drugo, gospodo buržoaski indiviđualisti, moramo vam reći da su vaše priče o apsolutnoj slobođi golo licemer stvo. U društvu koje je zasnovano na vlasti novca. u društvu u kome žive u bedi mase trudbenika i lenstvuju šačice bogataša — ne može biti Tealne i istinske »slobodđe«. Jeste li slo bodni vi od svoga buržoaskog izdavača, gospodine književniče od svoje bur žoaske publike, koja traži od vas pornografiju u okvirima i slikama, prostituciju u vidu »dodatka« uz »svetu« pozorišnu umetnost? Ta apsolutna slo boda ie buržoaska ili anarhistička fra za (jer, kao pogled na svet, anarhizam je naopako izvrnuta buržoaznost) Živeti u društvu ı biti slobodan od društva nije moguće. Sloboda buržoaskog književnika, umetnika, glumice jeste samo maskirana zavisnost (ili zavisnost koju licemerno žele da maskiraju) od kese s novcem, od podmićivanja, od izdržavanja. i

I mi, socijalisti, demaskiramo {u licemernost, skiđamo lažne etikete, ne radi toga da bismo dobili besklasnu literaturu ı umetnost (to će biti moguće samo u socijalističkom vanklasnom društvu), nego rađi toga da bismo licemerno slobodnoj, a u stvari povezanoji s buržoazijom literaturi suproststavili stvarno slobodnu, otvoreno povezanu s proletarijatom literaturu. To će biti slobodna literatura, jer će ideja socijalizma i simpatija „prema trudbenicima. a ne koristoljublje i karijera, privlačiti sve nove i nove snage u njene redove. To će biti slobodna literatura, jer neće služiti ni presićenoj junakinji ni »gornjoj desetine hiljada« onih koji se dosađuju i guše od sala. već milionima i desetinama miliona trudbenika, koji čime cvet naše zemlje, njenu snagu, njemu · budućnost. To će biti slobodna literatura, koja oplođuje poslednju reč revolucionarne misli čovečanstva iskustvom i živim radom socijalističkog. proletarijata, koja stvara stalno uzajamno delovanje između iskustva pro šlosti (naučni socijalizam, koji je dovršio razvitak socjializma od njegovih primitivnih, utopističkih oblika)iisku stva sadašnjosti (sadašnja borba drugova radnika). \

Dakle, na posao, drugovi! Pređ nama je težak i nov, ali veliki i zahvalan zadatak — organizovati opsežan, raznostran. raznovrstan književni rađ u tesnoj i nerazdvojnoj vezi sa socijal-demokratskim „radničkim pokretom, Sva socijal-demokratska litera= tura mora postati partiska, Svi listovi, časopisi, izdavačka preduzeća itd. moraju smesta pristupiti radu oko reorganizacije, oko pripremanja takvog stanja da oni u potpunosti budu uklopljeni na ovim ili onim principima u ove ili one partiske organizacije, Tek onda će »socijal-demokzatska« literatura postati stvarno takva, tek”

onda će moći da ispuni svoju dužnošt

tek onda će moći da se i u okviru” buržoaskog društva iščupa iz ropstva pod buržoaziiom i da se stopi 8 pokre. tom sivarno napredne i do kraja revolucioname klase, ; Via 1905. Lenjin, Dela, IV izdanje, ) ay om X, &tr. 26-31,

y}h4 9 NR i

i ji YO

|