Књижевне новине

%

EVNE NO

ORGAN SAVEZA KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIJE

Adresa uredništva i administracije: Francuska 7 — Telefon: 28-098

BROJ 4 GODINA TI

LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJNO UTORKOM

BEOGRAD, UTORAK, 25 JANUAR 1949

Tanana yuup a prsa a fuj IAA if: J8iu tar rana ipo ia Via VIRI uuu umu na III HI AVP RuuFnpuny ova pa IZI aaa _ a i, ____ EREVO PI rb ya aun gun Ip n nu ur pua ije eL uuu guza enu zuun II AAA GU apr ua uu gu ray rar E opran zureap pay punu au au gar ai un aun u nu uni IJ

UZ ZAKLJUČKE SA PLENUMA UPRAVE SAVEZA KNJIŽEVNIKA

U toku 1948, od poslednjeg saštanka plenuma Uprave Saveza književnika Jugoslavije, naši narodi prešli su možda najznačajniju razvojnu etapu posleratnog perioda izgradnje ekonomslih, političkih i kulturmih osnoeva socijalističkog poretka u zemlji. Posle istoriskog Petog komgresa naše Partije, petogodišnjicu Revolucije narodi Jugoslavije proslavili su novim velikim pobedama Prvog plana socijalističkog ekonomskog razvitka. Rezultati druge godine borbe za ostvare=nje Petogodđišnjeg plana objavljemi su ovih dana u celokupnoj našoj štampi. i oni šu dovoljno rečiti, A uporedo sa teoretsko-političkim rezultatima Petog kongresa naše Partije, uporedo sa uspesima koje su u ostvarenju Plana postigle milionske mase naših trudbenika grada i sela, naši narodi su i u borbi za svoj kulturni razvoj — nerazdvojan od opštedruštvenog razvoja — postigli ogromne uspehe.

O tome svedoče sve oblasti kulturnog života nove Jugoslavije.

Po članu 13 Ustava FNRJ sve nacionalne manjine u FNRJ uživaju pravo i zaštitu svog kulturnog razvitka i slobodne upotrebe svoga jezika. Broj manjinskih škola, na primer, rečito potvrđuje ne samo ravilnost politike ravnopravnošti naroda u novoj Jugo&laviji, nego i izvanredan zamah kulturmmog života i u toj oblasti, Tako, na šiptarskom jeziku, danas ima 467 osnovnih škola sa 57.578 učenika, 15 srednjih škola sa 1.683 učenika i jedna učiteljska škola sa 142 učenika dok u staroj Jugoslaviji nije bilo nijedne škole na šiptarskom jeziku, Na mađarskom jeziku ima 208 osnovnih škola sa 34.019 učenika, 29 srednjih škola sa 8.777 učenika i 2 učiteljske škole — dok je pre rata bilo 186 škola. Na bugarskom jeziku ima 95 osnovnih škola sa 5.268 učenika, 21 srednja škola sa 2.802 učenika i jedna učiteljska škola — dok pre rata nije bilo nijedne škole. Na češkom. i slovačkom jeziku ima 53 osnovne BkOle sa "7.195 učenika, 6 srednjih škola sa 1.285 učenika i jedna učiteljska škola — dok je pre rata bilo svega 43 škole. Na italijanskom. jeziku ima 56 osnovnih škola sa 4.037 učenika, 14 srednjih škola sa 903 učenika i jedna učiteljska — dok je pre rata bilo svega 5 škola. Na rumunskom jeziku ima 37 osnovnih škola sa 3951 učenikom 5 srednjih škola sa 829 učenika i jedna učiteliska škola — dok je pre rata bilo 37 škola. Na turskom jeziku ima 70 osnovnih škola sa 908 učenika, i jedna srednja škola sa 66 učenika. Pre rata nije bilo nijedne škole na turSškom jeziku. Na prusinsiom jeziku ima 8 osnovnih škola sa 1.482 učenika i 2 srednje škole sa 334 učenika dok je pre rata bilo svega 3 škole.

TH, na primer, broj univerziteta i visokih škola, čiji razvoj isto tako rečito potvrđuje snažni zamah kulturnog života i naše opštedruštvene izgradnje na putu u gocijalizam. Dok je pre rata, 1938/39 godine, u Jugoslaviji bilo 21 fakultet i 8 visokih škola, statistički podaci o razvoju visokog

· školstva u novoj Jugoslaviji su slede-

1945/46 godine 38 fakulteta i visokih škola sa 25.761 stuđemtom,

1946/47 godine 40 fakulteta i, visokih škola sa 39.239 studenata. ON

1947/48 godine 49 fakulteta i visokih

la 46.423 stuđemta. ai 1947/48 godini bilo je na fakultetima ulupno 43.625 studenata, što znači 27.364 studenta više nego u 1938/39. U istoj godini bilo je na visokim školama 2.798 studenata, što znači 1.324 stuđemta više nego 1938/39,

Primera o ekonom,sxcra, političkom i kulturnom rastu naših naroda i na” šeg čoveka, čoveka nove Jugoslavije u teškoj, upornoj i uspešnoj borbi za bolje, socijalističke uslove života, ima bezbroj, Međutim, svi ti uspesi naše Partije i milionskih masa naših trudbenika rukovođenih našom Partijom u Narodnom fromtu, postaju neuporedivo značajniji, vidljiviji i ubedljiviji ako se uzme u obzir da je naša zemlja već više od šest moseci istovremeno objekat s jedne strane neprijateljske

· politike imperijalističkih krugova ka-

pitalističkih zemalja i, s druge strane, objekat surovih udaraca vlada zemalja narodne demokratije, zasnovanih na nepravednim, neistinitim optužbama Rezolucije Informbiroa, U toj sveftlosti, herojstvo naših partiskih i naših frontovskih trudbeničkih masa, njihovo jedinstvo i jednodđušnost ne označavaju samo današnje pobede naših naroda, nego i najčvršći, najsigurniji preduslov i garantiju budćućih pobeda naših naroda i "a ROMI OOU ina kulturnom planu, U za arenje socijalizma pod tako teškim uslovima, pod pritiskom politike impe?rjjalističkih krugova kapitalističkih zemalja s jedne strane i neprijateljske politike zemalja narodne demokratije 8 druge strane neotstupno a isturenim „borbenim pozicijama Velikog antiimperijalističkog, socijalističkog

ta sa Sovjetskim Savezom na če-

čovek nove Jugoslavije kali svoju

džbinu i sebe za svet, za anŠtvo slobodnih, ravnopravnih naroda

udđružemih u veliku socijalističku porodicu. U toj svetlosti treba gledati, treba uticati na razvoj naše književnosti. U tim i takvim uslovima treba jasmo videti i pravimo odrediti ulogu naše književnosti i, posebno, razvoj i ulogu naših organizacija pisaca, našeg saveza pisaca. Sa tih pozicija polaze pisci nove Jugoslavije u rešavanju i organizacionih — neodvojivih od idejnih — pitanja rada u svojim udruženjima, odnosno rada u Savezu, i književno=kulturnog života i razvoja uopšte. Uporedo sa sve dubljim teoretsko-ideološkim izgrađivanjem ma osnovama

nauke marksizma-lenjinizma, na osnovama teoretsko-ideoloških rezultata i istorisko-praktičnih iskustava

naše Narodme revolucije, takav stav je osnovni pređuslov za plodonosan stvaralački rad pisca nove Jugoslavije, za stvaranje dela koja će umetnički verno odraziti veličinu i lepotu na= šeg čoveka, veličinu i lepotu Titovog isteriskog razdoblja naših narođa, kao i naše bliže i dalje prošlosti.

Takav stav naših kulturnih radnika, naših književnika, neophodno pored ostalog, pretpostavlja i bosznavanje svestrame ideološke borbe, borbe za idejno jedinstvo, koju je naša Partija, u teškim ilegalnim uslovima, vodila u godinama pre rata, kako protiv svih idealističikih buržoaskih shvatanja i tendencija na desnici, tako i protiv razbijača idejnog jedinstva naše Partije, protiv revizionista i frakcionaša a »leva«, čija su shvatanja ustvari takođe bila »eklextičks kaša raznih buržoaskih shvatanja, maskiranih marksističkom frazeologijom, s kojima je marksizam-lenjinizam već davno bio obračunao«. Izveštaj o agitaciono~propagandnom radu naše Par. tije sa Petog kongresa KPJ sadrži osnovne smernice ideološke borbe KPJ u tom periodu i svedoči, na osnovu marksističko-lenjinističke analize, ne samo o pravilnosti, nego i o uspesima te borbe: rf Odra

»U tom periodu naša je Partija prvi put ozbiljnije i pravilno postavila pred sobom, kao praktičan zadatak, pitanje kulturnog nasleđa, Shvatanje Partije o vezivanju naprednog demokratskog pokreta za kulturne tekovine prošlosti, o naslanjanju na te tekovine, o novom, kritičkom osvetljavanju našeg kulturnog nasleđa, o iskorišćavanju toga nasleđa u borbi protiv reakcije, mračnjaštva i ropstva — imalo je veliki kultumo-politički značaj. Komunisti-kulturni radnici, sprovodeći u život to shvatanje Partije, još tada su počeli obrađivati u svetlosti marksizma-ljenjinizma velike pojave iz istorije kulture naših, a i drugih naroda.

Drugo krupno pitanje koje je naša Partija još tada postavila bilo je pitanje jdejnosti u umetničkom stvaranju, pitanje marksističkih pogleda na umetnost, pitanje formiranja napredne i proleterske umetnosti kod nas. Ta se pitanja nisu mogla postaviti bez sazrevanja niza objektivnih i subjektivnih uslova, kao i bez veze sa problemima napredne umetnosti u drugim zemljama, bez veze i oslonca na teoriju i praksu nastajanja i razvitka socijalističke umetnosti u Sovjetskom Savezu, Borba za idejnost vodila &e, u prvom redu, na području književnosti i u oblasti pogleda na umetnost, iako su se neki komunisti kulturni radnici starali da zahvate i oblast muzike, slikarstva itdđ.

Ta borba se odvijala u prvom redu protiv dekađentnih, „formalističkih shvatanja u umetnosti, a zatim protiv vulgarno-materijalističkog iskrivljavanja marksističkih shvatanja umetnosti, Dekadenti su išli za tim da buržoasku umetnost u njenom raspadanju — proglase naprednom umet-“ nošću, braneći je, kao da ona, kao »nova« pojava, obogaćuje marksizam, pa da je prema tome napredna umefnost. Partija je, preko komunista-kulturnih radnika, još od 1935 godine, vodila borbu protiv dekadentnih i antipartiskih shvatanja o »apsolutnoj slobodi« umetlničkog stvaranja, o »nezavisnosti« napredne umetnosti od politike Komunističke partije i borbe radničke klase, o tome kako Partija »vulgarizuje« umetnost, o »pisanju po nalogu« itd,

... Borba Partije na kulturnom 's'ktoru, pre rata, jedan je od osnovnih razloga što je relativno veliki broj kultumih radnika učestvovao u Narodnooslobodilačkoj borbi i što je ve“. ćina naše inteligencije oštala verna narođu u Vrerne od 1941—1945 'godine& i1MNVb ;

Na nedavno održanom 7saštanku plenuma uprave Saveza pisaca, iretirana su pretežno neka organizaciona \ pitanja književnog života u našoj zemlji i internog rada Saveza, Osnov. ni zadatak plenuma bio je, na osnovu iskustava stečenih u "oku protekle go~

dine, prilagoditi izvesne od!uke i lini- ·

e rada i odrediti nove zadatke Savee e i udruženja od opšteg značaja, ka-

ko za imterni rad Saveza, tako i za ·

njegovo pravilno funkcionisanje u

opštekulturmom podizanju naših naroda. Razumljivo je da su ta organizaciona pitanja, kao zaključci organizacione prirode, koji su na saštanku posle diskusije formulisani i jednodušno usvojeni, u osnovi principijelnog, idejnog karaktera, i da se jedino tako mogu pravilno shvatiti. Njihovo ostva

rivanje biće od nesumnjivog značaja ne samo za interni život i rad organizacija naših pisaca, nego i za nove uspehe naše kulturne revolucije, produbljavanje kulturnih veza naših naroda, opšti kulturni razvoj naše otadžbine, učvršćenje jedinstva naših kultumih radnika i naših naroda.

U Zaključcima, koji su ovih dana objavljeni, naročito mesto zauzima pitanje neumomog i sistematskog rada na podizanju teoretskog nivoa, pitanje prožimanja književnih dela socijalističkom idejnošću i partijnošću, jačanja veze sa narodmim masama. I, u vezi s tim, od naročitog je značaja odluka o povremenom održavankı sastanaka plenuma rađi tretiranj? opšte-teoretskih književnih pitanja.

U Izveštaju o agitaciono-propa= gandnom radu, na Petom kongresu, KPJ, drug Đilas je problem naše kularnme revolucije okarakterisao sleđećim rečima: »Naša se zemlja danas nalazi wu procesu dubokog kulturnog preobražaja, Karakteristike ovog preobražaja jesu — prelaz svih kulturnih đobara u ruke radnih masa, jačanje i pođizanje materijalne baze kulturnog ščivota i kulturnog napretka, borba za zdravu ideološko marksističko-lenjinističku osnovu Kulture i umjetnosti.

Ta ideološka borba (koia je prodđu'žetak rađa Partije na području kulture u ranijim periodima) pretstavlja najbitniji elemenat počefinog stadija formiramja socijalističke kulture kođ nas. Formiranje socijalističke kulture razvija se i treba da se razvija kroz ·nacionalne forme koje ne koče, nego jačaju saradnju i zbližavanje naših naroda, kako među njima samima, tako i njih s drugim narodima«, Zaključci sa poslednjeg sastanka plenuma Uprave našeg Saveza, u viđu organizacionih mera, podvlače maročito potrebu jačanja saradnje i još dubljeg zbližavanja i svestramijeg povezivanja naših narođa na planu književne aktivnosti, kako pojeđinih pisaca, tako i pojedinih republičkih udruženia i Saveza kao celine.

Sistemafsko uzajamno objavljiva~

· nje radova pišaca i prikaza knjiga iz

pojedinih republika, na primer, još uvek se ne sprovodi u dovolinoj meri, pored jako nejednake saradnje iz pojedinih republika u »Književnim novinama«, poređ još uvek neostvarenog zađatka — izdavanja zajedničkog almanaha sa prilozima pisaca iz svih republika, itd. Tako gu, na tom planu, po pojedinim oblicima „saradnje, u svima republikama postignuti vidni uspesi, pojava začaurivanja u republičke okvire još uvek dolazi do izraza, Izdavamje posebnih književnih almanaha sa prilozima iz svih naših re publika pitanje je koje se može rešiti samo saradnjom pisaca iz svih naših udruženia, A ostvarivanje i fe, kao i drugih odluka, nije moguše bez, u prvom redu, još življe veze između svih članova Uprave Saveza iz Beograđa sa članovima uprava Saveza iz pojedinih republika, Samo tako će se potpuno sšuzbiti i razbiti ostaci nezdravih, malograđanskih, inteligemtskih, stvaralačkom duhu naše zemlje i naših naroda tuđih i štetmih tendencija začaurivanja književnošti i književnog života u republičke okvire.

Likvidacija tih ostataka pretpoštaV- ·

lja stalnu budnost svih članova našeg

Saveza a proces borbe protiv njih bi- ·

če i lakši i kraći ako se i udruženja pojedinačno i Savez kao celina, i svaki član Saveza ponaosob, koncentrišu na njihovu likvidaciju, Dosađašnji uBpesi naših kulturnih radnika, naših književnika, u zbližavanju naših naroda i prođubljavanju njihovih kulburnih veza, kojima je u osnovi 8Ve mmažniji socijalistički jugoslovenski patriotizam, sigurno potvrđuju da će 1 te slabosti biti savladane, :

Naročitu odgovornost za ostvarenje

t

| tog zadatka osećaju kulturni radnici i pisci-komumisti, obogaćeni teoretskim rezultatima „Petog kongresa naše Partije, koji je, pored ostalih, postavio sledeće zadatke:

»Pojačati propagandu „marksizmalenjinizma u Partiji i u radnim mašama i — pri tome — posvetiti narošitu pažnju izučavanju marksističkolenjinističkog učenja o izgradnji gocijalističkog društva. Treba pojačati borbu protiv pojava izopačavanja ili revizije marksizma-lenjinizma, protiv idealizma, mistike itd., čega ima navočito u školama;

sistematski razviti rad na marksističko-Jenjinističkom izučavanju problematike naše zemlje. Zato treba orBanizovati rad na izrađi i izučavanju istorije naše Partije, istorije radničkog pokreta naše zemlje, istorije narodnooslobodilačke borbe i problema izgradnje socijalizma hod nas. Ovaj zadatak ireba shvatiti kao jedan od najnužnijih predušlova ideološkog. obrazovanja partijskih kadrova i vašpitanja masa u duhu socijalizma;

voditi sistematsku borbu protiv ne. prijateljskih uticaja u kulhtemom životu, protiv bezidejnosti i apolitičnosti, podižući ga na veći idejni i umet-– nički nivo;

raditi na razvijanju naučnog života, na učvršćivanju postojećih naučnih institucija i na stvaramju novih, okupljajući ave pozitivne naučme radnike i pomažući im u njihovom rađu;

ukazivati svestranu idejnu pomoć za razvitak književnosti i svih grana umetnosti, boreći se protiv dekademt-

nih i formalističkih shvatanja i ten-

dencija, boreći se za visoku idejnost i visoki kvalitet naše književnosti i umetnosti uopšte«.

Jedinstvo naših naroda u borbi i u izgradnji, jedinstvo i jednodušnost naše Partije i naših naroda dmnas, u borbi za ostvarenje socijalizma, u bor-

bi protiv svih pokušaja imperijalista

s jedne i poređ svih nepravednih i surovih napada koji se preduzimaju protiv naših naroda iz zemalja narodne demokratije s druge strane, duboke kultumo-stvaralačke težnje naših trudbenika, naše omladine i naše Armije, čine ulogu našeg Saveza danas vrlo značajnom a poziv pisca-člana našeg Saveza visoko odgovornim i pred današnjicom i pred buđućnošću. Razrađujući svestrano i ostvarujući u punoj meri i odluke poslednjeg plenuma uprave, pisci-članovi Saveza i republička udruženja doprineće da Savez toj ulozi dostojno odgovori. Čeđomir MINDEROVIC

NAŠA PARTIJA — NAŠA SNAGA I NAŠ PONOS

Od istoriskog Petog kongresa Komunističke partije Jugoslavije prošlo je šest meseci, Za to vreme sve nacionalne partije kao živi i nerazdvojni delovi KPJ, održali su svoje kongrese na osnovu odluka Petoga kongreša, sprovodeći smernice KPJ u rešavanju konkretnih zadataka pojedinih republika i zadataka čitave naše otadžbine, PNR Jugoslavije. Ovih dana je završen Drugi kongres KP Srbije, kao zaključni u nizu kongresa pojedinih partija ujedinje= nih u KPJ. Linija i praksa. naše Partije svaki put je konkretno proverena, i svaki put je potvrđeno da je

„linija u osnovi pravilna, da su uspe-

si postignuti u praksi Narodme revolucije i izgradnje socijalizma veliki, da izazivaju ponos bez trunke samozadovoljnosti. Ti veliki realni uspesi, koji su postignuti savlađivanjem

kako ogromnih teškoća tako i greša-

ka i slabosti koje je Partija otkrivala i otkriva, ispunjuju ponosnim pouzdanjem sve radne ljude Jugoslavije, Ti uspesi su još veći što su prošle godine iskrsle sasvim neočekliivane teškoće, teškoće utoliko veće Što Su prouzrokovane sa strane sa koje se nisu smele prouzrokovati, što su one bile sračunate da izoluju Jugoslaviju, da razbiju jedinstvo Partije i zemlje, da pokolebaju graditelje socijalizma, :đa osujete maš prvi petogodišnji Plan, i to tobože u ime internacionalizma i revolucionarnih principa, Sedam meseci je prošlo otkako je javno počela nezamisliva hajka na našu Partiiju, naše narode i našu zemlju. A druga gođina plana s uspehom je završena, jedinstvo Komunističke partije Jugoslavije pokazalo se još čvršće kroz svaku pojedinu partiju; slivenost partije, trudbeničkih masa i rukovodstva na čelu s drugom Titom ispoljila se još jače: nasuprot besprincipijelosti hajke sa strane nekih „rukovodilaca zemalja socijalizma i narodne demokratije, sručene ogromnom snagom ma našu zemlju koja u praksi daje najveće dokaze. svoje „aptiimn»perijalističkoe · politbike i vernosti socijalističkom fron= tu, i koja je od strane imperijalizma izložena hneprekidnim „napadima, — nasuprot idejnom i moralnom Srozavanju organa nekih partija u čudovišnoj hajci protiv JugoSlavije, još više se ističe moralna visina i revolucionarna čistota naše Partije. Partija je nepokolebljiva na putu koji smatra pravilnim, slivena s rukovodstvom na čelu s drugom Titom, jer je poverenje u rukovodstvo i u pravilnost linije iskovano u revolucionarnoj praksi, u revolucionarnim pobedama, jer je istina i pravda Partije prožela naše ljude borce i stvaraoce do srži. Pokazalo se da nepravedne optužbe pune laži i iamišljotina, i čudovišni poziv na razbijanje Partije, obučeni u ruho principijelnih optužbi i potencirani proročanstvima koja su se odmah pokazala pogrešna, — ne mogu ni pokolebati ni oslabiti Partiju koja je revolucionarna, koja je rukovođena naukom Marksa-Engelsa-Leniina-Staljima, prekaljenu partiju lenjinskog tipa, — čak ni uz potezanie najvećih autoriteta. Rukovodstvo naše Partije probudilo je i usmerilo čudesne borbene i stvaralačke “snage naših naroda, a te stvaralačke radne maše

imaju poverenje u ono što je Dprovereno, dokazano, u ono Što su Osetile kao najveću 6voju vrednost, kao vrednost, za međunarodni radnički pokret, za antimmperijalistički, socijalistički front. Imaju poverenje u rukovodioce koji su ih izveli na put ostvarenja života dostojnog čoveka, naroda — junaka,

Na Drugom kongresu KP Srbije, na osnovu izveštaja CK RPS koje su podneli drugovi Stambolić i Stamenković i referata koji je podneo drug Veselinov, kroz svestranu diskusiju mnaliziran je rad partije od prvog kongresa KPS i Petog kongresa KPJ do danas, utvrđeni su uspesi u rastu; organizacionon. učvršćenju i ideolo= škom uzdizanju KPS u #šsavlađivanju zađataka na putu ka socijalizmu, a ukazamo je na neđostatke i Slabosti u svim oblastima. Kongresu su svojom saradnjom neocenjivo pomogli članovi Polilbiroa. CK KPJ drugovi Kardelj, Ranković, Pijadđe i Nešković. Drug Tito, čije je prisustvo oduševljavalo i davalo snage za savlađivanje najtežih zadataka, izrekao je na njemu reči od istoriskog · značaja, Reči koje principijelnoj borbi naše Partije za istinu i pravilno rešenje odnosa između socijalističkih zemalja daju puhi smisao.

Ovaj kongres KPS duboko je uzbudio i uzdigao ne samo učesnike, ne samo članove KPJ, nego i sve članove Narodnog fronta, sve radne ljude naše zemlje ispunjene novim socijalističkim patriotizmom, i dao im uverenost da će savladati eve teškoće u izgradnji socijalizma u našoj zemlji, u borbi za istinu i pra= vedni princip koji eu od međunarođnog značaja, koji će doprineti stvari socijalizma u svetu.

Naši književnici i umetnici još jednom su u najvećoi meri osetili, i treba što jače da pojme, koliko je velika njihova dužnost da Kvalitetnim književnim i umetničkim delima izraze ovu veliku epohu naše istorije, ovu Sslavnu narodnu revoluciju i izgradnja socijalizma, kako bi nada= hnjivali na podvige, kako bi za budućnošt naših maroda sačuvali ovo herojsko novo, kako bi u rimzicu svetske književnosti i umetnosti une li osobene crte naše revolucije koja se razvija na zakonitosti učenja Marsa-Engelsa-Lenjina-Staljina Rko-" jom rukovodi drug Tito na čelu Centralnog komiteta jedinstvene, nepokolebljive KPJ, proverene i prekaljene u revoluciohnarnoj praksi, 8posobne da izvrši najveće poduhva~-– te na sreću naše otadžbine i naprednog čovečanstva. Posle napada Informbiroa, iza čijih optužbi se krije jedna istoriska greška u metodu, još više smo osetili Šta za nas znači Tito, čiji duh je prožeo i podigao našu Partiju.

Neka materijal s Petoga kongresa KPJ i kongresa pojedinih naših partija nađahnjuju za pcimanje i izražavanje onog naijbitnijeg i najvećeg u našoj štvarnosti, neka poistaknu na puno ovlađavanje marksističko-lenjinističkom naukom, kako bi naši kulturi radnici u punoj meri izvršili ono što im „naša revolucionarma stvarnost nalaže, — a upravo fa stvarnost je izvor i uslov za stva ranje dela značajnih danas, sutra i u budućnosti. J.P.

SMRT A. S. SERAFIMOVIČA

Devetnaestog januara umro je, u svo

jej 86 godini, istaknuti sovjetski pisac Aleksandar Serafimovič, koji je pored »Gvozđene bujice«, knjige koja s pravom spada u klasiku sovjetske literature, ostavio značajno književno djelo. HJavljajući sovjetskom narodu vijest o smrti A. S Serafimoviča, Centralni komitet Svesavezne komunistič ke partije (boljševika) i Ministarski savjet SSSR istakli su da je Serafimovič bio »vjerni sin RBoljševičke partije«, Čitav njegov život ı njegovo djelo tijesno su povezani s revolucionarnom borbom ruskoga nazžoda piotiv carizma, Serafimovič je ostao vjeram toj borbi u njenim najtežim eta-

pama. Njegovo stvaralaštvo dobilo je.

nove poktsticaje kad je pisac u prolijeće 1918 stupio u redove Partije: tada je on počeo svojim književnim djelom da moćno utiče na vaspitavanje sOVjetskog čovjeka koji je pristupio izgradnji socijalizma,

Njegove prve radove povoljno su ocijenili Lav 'olstoj, Koroljenko Gljeb Uspenski, Po dolasku u Moskvu, Serafimovič. se upoznaje s Gorkim i postaje redovan saradnik njegovih zbornika »Z.nanje«. U nizu kratkih pripovedaka Serafimovič realistički slika tužni 1 mučni život narodnih masa u

carskoj Rusiji, radnika i seljaka, raz- ·

otkrivajući smjelo istinske uzroke takvog stanja i ukazujući na revoluciju kao jedini izlaz, Svoju partijnost i duboku povezanost s revolucionarnim pokretom Serafimovič je posvjedočio

BEGO jasno u periodu nakon pora::98 revolucije od 1905 godine. U to do. ba, kad je u literaturi {kao 1 u politici

(i

i filozofiji) nastupila poplava pesimizma, napuštanje revolucionarnih tradicija ruske književnosti, kad su pisci kao Mereškovski, Arcibašev, Leonid Andrejev, Sologub i dr. počeli otvoreno pljuvati na revoluciju i na narod, propovijedati individualizam, misticizam i pornografiju, SerafimoVič se nije pokolebao, on piše roman »Grad u stepi« (1910) u kom govori da revolucionarne snage nišu mrtve, iako su privremeno podlegle: nov talas revolucije je na vidiku,

Najsnažnije svoje djelo, roman »Gvozđenu bujicu« Serafimovič je Objavio godine 1924, I po svojoj idejnoj i po umjetničkoj snazi ovaj roman bez junaka, ili, bolje rečeno, roman u kome Je glavni junak narod u revoluciji, ostaje najveće djelo Serafimovičevo. Nezadržljivu, „gvozdenu bujicu revolucije Serafimovičje domio silnom umjetničkom sugestivnošću u ovoj opsegom maloj knjižici, Mnogo kasnijis, Sarafimov Ćć je. sovoreći, o tom svom djelu pisao: »Uzeo sam anarhičnu masu koja se ne pokorava, koja je spremna da svakog trenutka baci na bajonete avog vlastitog vođu. I kroz patnje, kroz muke on ih vodi do kraja, do onog trenutka, u kom oni sami osjete sebe kao organizovanu snagu.«

Svoje estetske poglede Serafimovič nije odvajao od svojih političkih gledanja. »Istinsko stvaralaštvo — piše on — samo onda nije mrtvo kad gleda život, borbu, revolucionarnim očima klase koja usštaje, a ne sumornim pogledom one koja odlazi u zaborav.«

Prva socijalistička TOPA VIRA 19 cijenila rad Aleksandra ča. Kad je godine 1920 Serafimoviču

{

poginuo na frontu sin, Lenjin je piscu uputio pismo u kome mu kaže: »Vaša djela... ulila su mi duboku simpatiju prema Vama, i ja Jako želim đa Vam kažem kako je potreban Vaš rad radhicima i nama, i kako Vam je sada nužna čvrstina da savladale +teško

„raspoloženje i primorate sebe da se

vratite radu«,

Godine 1933, povođom sedamdesetogodđišnjice života, CK VKEP(b) pozdravio je Serafimoviča ovim riječima! »Komunis*ička partija visoko cijeni druga Serafimoviča kao proleterskog . književnika — revolu-

· cionara, autora klasičnog djela »Gvo-

. dlikovan ordenom Lenjina,

. fimovič, Gođine 1942 piscu je dođije-

zdena bujica«, Iste godine pisac je ~

lik, a grad Ustj-Medveđicki dobio je ime Sera-

ljena Staljinova nagrada prvog ste. pena. Njegova djela štampana su u milionskim tiražima i prevedena na mnoge jezike naroda SSSR, Narodima Jugoslavije ime A.S. Serafimoviča dobro je poznato. I Srbi i Hrvati i Slovenci i Makedonci imaju Svoje prevode »Gvozdene bujice«, Nedavno je i talijanska nacionalna manjina u Jugoslaviji đobila svoj prevod ovog velikog djela. KRMAK Hiljadama jugoslavenskih trudbenika, koji đahas svoju domovinu pre-

_ tvaraju u socijalističku zemlju, i ta |

knjiga daje nove snage u njihovoj

'J

- moviča odjeknula bolno.

svakodnevnoj borbi. Zbog toga je i u Jugoslaviji smrt Aleksandra Sefaži

č ·

M.